|
PITAT
ĆE KAKO JE BILO
ULOMAK
Jedanput
mnogoput
kasnije
za dvjesta i trista godina
pitat će
srećni narodi
kako je nama bilo.
Listat će prašnim
knjigama
tragat će našim brigama
našom javom i slavom
našim uzama i našim suzama
našom Sutjeskom, Kozarom
Bihaćem i Drvarom!
Pitat će:
tko je vodio
i tko je rukovodio
u ovo najteže doba?
I tko je od roba
stvorio
slobodno biće!
Odgovor bit će
pričat će žuta hartija...
Bio je Tito i bila je Partija.
MIROSLAV FELDMAN
NAŠ
VOĐA
Od gvožđa je, ali u tom
gvožđu kuca
toplo srce. s ruke, kad je uvis diže,
do oblaka tamnih pramen svjetla siže.
Kada hoda, led mu pod petama puca.
I tako nas vodi. Mi ne
znamo da l' je
sin sadašnjih dana, lik iz drevne priče;
mi kročimo za njim uvijek čvršće i dalje.
I u nama vjera još snažnije niče.
VLADIMIR NAZOR
DRUG
TITO
Sve što j' bilo pod
pepelom
na dnu naših srca skrito,
u vatru je razbuktao
drug nam Tito, Tito, Tito.
Sve što teklo kojekuda
svrnu jednom u korito,
pa veliku rijeku stvori
drug nam Tito, Tito, Tito.
Naše brašno prosijao
kroz rešeto i kroz sito,
pa hljeb novi za nas mijesi
drug nam Tito, Tito, Tito.
Lice tvrdo, šapa lavlja,
ali na dnu grudi skrito
srce uma kao otac
drug nam Tito, Tito, Tito.
Otkud dođe? Gdje je niko?
Tko bi sve to sada pito?
Sudbine je dar nam velik
drug nam Tito, Tito, Tito.
Zato druzi i družice,
složno, hitro, ponosito,
pohitajmo kud nas vodi,
kličuć: Tito, Tito, Tito!
VLADIMIR NAZOR
TITO
Rodio se u Zagorju
bijelom,
dijete do djeteta,
njegovo jedino bogatstvo
bile su ruke dvije.
S te dvije ruke
su ga na put poslali:
"U kući je premalo hljeba,
drugdje ga moraš naći."
Godine su proticale i
mladić je sazreo u čovjeka.
Pravde u svijetu našao nije
a hljeba tek malo.
Još uvijek su mu ruke
bile jedina sopstvenost
i stiskao ih je sve jače
u čvrstu čeličnu pest.
Do onih koji su u nov
svijet vjerovali
put je našao
i u srcu su nosili
slobode nove cvijet.
Bio je neustrašiv i
hrabar
za sreću ljudi borac.
Zato su drugovi rekli:
"Tito, vodi nas Ti!"
I on je vodio i znao
kud pravi vodi put.
I godine su tekle
i sloboda je došla.
Godinama su borbe krvave
noću i danju divljale,
dok svjetlo nam ne zasja
što ga partizan upali.
I sad nam život teče
mirnije od dana onih
sad kad nam teškoće nove
izazivaju suze i smijeh.
Sad kad je Tito s nama,
u borbi za sreću ljudi,
ponovo smo se sabrali i rekli:
"Tito, vodi nas Ti!"
KAJETAN KOVIČ
U
TITOVOJ RODNOJ KUĆI
ULOMAK
Marijo majko, kolevčica
tiha,
(Zagorska pesma čuje se iz kuta)
Da l' si slutila kada se zanjiha
Da se to njiše sunce našeg puta?
Kolevko, ti si, znaj,
najvećeg sina
Međ nama što se ikad dosad rodi
Njihala u dane kad je domovina
Žudno sanjala jutra u slobodi.
Kolevko, ti si zemlju
odnjihala,
Široku zemlju, brežje, more, polja
I sve nas što smo praunuci rala
I crnog žulja i visokog kolja.
Sanjaju njive. Ševe na
drum sleću.
Decembar voćke tvrdom rukom steže.
Ej, kakav li je Kumrovec u cveću
Kad april blesne i podmladi vreže!
Na prostoj klupi dragog
doma snujem
i vidim - nije tu samo davnina.
Tek tu kako strašne munje čujem
Oluje što nam preti iz daljina.
Daljine nose buru, mrakom
hoće
Slobodu našeg puta da zaveju;
Al' kod nas sunce traje, rađa voće
I na ljude se radilišta smeju.
I hteo bih drugu i
domovini
Još jednom odavde reč da damo,
Da se nećemo dati nikada tmini
Već da put sunca koračamo!
SLOBODAN MARKOVIĆ
PUT U
KUMROVEC
Oživi misao, putevi bježe,
Zagorje pjeva: kaj,
i srce igra, pjesmu doseže:
je li to Gupčev kraj?
Sutla vijuga: modra
tkanica,
zar je to Tahijev dvor?
Gle, preko šuma i oranica
zamak gleda odozgor.
Odmiče cesta, ljepota
dana,
i jesen sva od svile,
miriše njiva zaorana
i jata ptica krile.
"O lijepa naša..." slova
sjaju,
s kamena stih nas zove,
himna se rodila u ovom kraju,
da, himna zemlje ove.
Jurimo, jurimo, Kumrovec,
eno,
pred nama kao na dlanu;
mašemo rukom uzbuđeno,
a riječi ućute, stanu.
I onda tišina: ožive
slike,
stranice pjevaju, zbore,
promiču tako dani i bitke
kroz naše krvave gore...
I dok čitamo sa zida
slova:
"Ovdje se rodio Tito";
golub slijeće sa starog krova
i kruži ponosito.
Susjed je vajar iskles'o
lik,
što nas sad gleda blago,
slobode naše to je spomenik
i sveg što nam je drago.
Uniđem pod krov, dodirnem
rukom,
kolijevka leži mala,
priprosta zipka s drvenim lukom
Maršala odnjihala!
I na ognjištu vatra se
žari,
ko simbol misli žive,
pucketa tiho i ko da zari
juriše i ofanzive.
O gori vatro, vječno,
žarko
kao misao Tita,
i svijetli toplo ko sunce jarko
i budi uzorita!
U tvome sjaju nek se rode
i nove naše snage,
i nek nas i dalje cilju vode
zastave crvene, drage!
ŠUKRIJA PANDŽO
DOLAZAK DRUGA TITA
ULOMAK
Svu sjajnost jutra od tog
časa pamti,
bjelinu ceste,
tihu zelen trave,
zagorsku jesen što pod suncem plamti,
susret u mašti stvarniji od jave.
I sve zapiši do goluba na krovu,
livade pod cvijetom,
jabuke u vrtu.
Već sutra
na straži,
pod puškom u rovu,
javit će se svijesti i stati na crtu
besmrtno jutro Pete zemaljske
u času kad Tito u dvoranu stupi,
i više od svake legende i skaske
dizat će srca taj trenutak skupi.
Prigušen talas,
poklici u oku,
iskra je oganj, zjenice su pljesak
i sve što ljubav nosi u duboku,
reći će zanos kroz očiju blijesak.
"To Stari ide" tih se šapat javi,
dvorana utihnu i sva se upi
u to naše lice,
i radost obavi
obraz prvoboraca,
svakoj priđe klupi
i ruku pruži, nasmiješen i bodar,
kovač ustanka
i graditelj plana
u zemlji ovoj.
Njen najveći brodar.
MARIN FRANIČEVIĆ
PONOSNE RIJEKE
Uno, krajiška rijeko,
snagu vidim u tvome toku,
radost čitam u tvome oku.
Zašto si ponosita?
- Vidjela sam ratnika Tita!
Plivo, bistra plavojko,
što si ti ponosita?
- I ja sam vidjela Tita!
Neretvo valovita,
što si ti ponosita?
- I ja sam vidjela Tita!
Sutjesko plahovita,
što si ti tugovita?
- Vidjela sam ranjenog Tita...
STANKO RAKITA
MARŠALU TITU
Iz ničeg je stvorio
vojsku i prožeo duhom je novim,
ko munja u ruci mu bje, što bljesne, udari, mine,
prisutna svuda ko zrak i nevidljiva kao vjetar.
Sve ljudske snove protka jahač na bijelome konju,
pred kojim se nadaleko dušmanske razmiču čete.
u miru gledamo sada njegov junački lik.
On neprestano snuje, i kada jednostavnom riječi
razjasni položaj naš, sadašnjost budućnošću stvori.
Oko njega, kao na zov, radni se okuplja narod,
u čvrste se vrsta brigade plamene mladosti roj.
"Kazuj, i čekić će naš da
preuzme svaku ti riječ,
jeknut će zemljom svom, na istok je nosit i zapad,
budeć posvuda vjeru u bolji život i svijet!"
OTON ŽUPANČIĆ
ŽELJA
DEVOJČICE
Procvetalo u Titovoj
bašti
belo, žuto i rumeno cveće.
Zapevala senica na grani,
kraj Titova krova i prozora.
-Volela bih da sam i ja
ptica,
da sam ptica ili ljubičica.
Kad se Tito od rada umori,
da ga moja pesma razgovori;
da ga moja topla ljubav
sretne
kad pogleda na bokore cvetne.
DUŠAN RADOVIĆ
TKO TO
TAMO PJEVA
Kamo dalje
rođače
iz pijeska vire krunisane glave
šta to rade
prde u prasinu
čini mi se
rođače
da je standard pokvario ljude
jedu govna i sanjare
bit će bolje
rođače
skini medalje i napuni sale
ulici trofeja ponestaje snage
ostavljene djevojke
narkomani i bludnice
uzdaju se u tebe
blindirani brodovi
vozili te na četiri strane
zbilja si bio dosljedan
i velikodušan
rođače
raspolagati tuđom mukom
nije mala zajebancija.
BRANIMIR ŠTULIĆ |
KOLO DRUGA TITA
Lijepo ti
je druga Tita kolo,
takvo kolo ko ga ne bi volo!
Igraju ga mladi partizani,
partizani - zeleni jablani.
I sa njima mlade partizanke,
partizanke - omorike tanke.
Crven-zvijezda na kape im pala,
svjetlost sunca puške obasjala,
a iz grudi pjesma im se vije:
- Druže
Tito, naše najmilije!
Ti si vođa sveg naroda svoga,
slovenačkog,srpskog, hrvatskoga.
Crnogorci, pa i Makedonci,
svi Bosanci i svi Hercegovci
Tvoje ime u svom srcu nose,
Tvoje ime, kojim se ponose:
Svi igraju kolo valovito,
svi pjevaju:"Živio nam Tito!
POĐE
TITO IZ GRADA BEOGRADA
Pođe Tito
iz grada Beograda,
iz grada Beograda,
on mi pođe sa družinom,
sa družinom:
Srbinom, Hrvatom i Slovencem,
i Slovencem,
Makedoncem,Crnogorcem i Bosancem!
i Bosancem;
S njima stiže u Užice,
u Užice,
tamo bješe silna borba,
silna borba;
silna borba, glavna proba,
glavna proba.
Tu je Tito bratstvo skovo.
Bratstvo skovo i jedinstvo,
i jedinstvo.
DALMACIJA BISER GRANA
Dalmacija
biser - grana,
Pjeva pjesmu partizana.
Dalmacija
zove nas,
Druže Tito, evo nas!
Evo idu
konji vrani
I na njima partizani.
Domovina
zove nas,
Druže Tito, evo nas!
Druže
Tito, naša nado,
Tebe voli staro, mlado.
Druže
Tito, ti nas vodi
Boljoj sreći i slobodi.
Domovina
zove nas,
Druže Tito, evo nas!
POZDRAV OMLADINE
Druže
Tito, oče domovine,
primi pozdrav svoje omladine.
Druže
Tito, naša mila diko,
pozdravlja te malo i veliko.
Pozdravlja
te i staro i mlado,
druže Tito, ti narodna nado.
Druže
Tito, ljubičice bijela,
tebe voli omladina cijela.
Druže
Tito, ti si nam jedini
koji daješ pravo omladini.
Druže
Tito, mi ti se kunemo,
da sa tvoga puta ne skrenemo.
IDE TITO PREKO ROMANIJE
Ide Tito
preko Romanije,
i on vodi svoje divizije.
Kad je
Tito preš'o Romaniju,
osnov'o je narodnu armiju.
Kol'ko ima
Romanija grana,
još je više mladih partizana.
Kol'ko ima
Romanija lista,
još je više mladih komunista.
Drugarice,
posadimo cvijeće,
kud se vojska druga Tita kreće.
Proleteri,
blago li je vama,
kad drug Tito komanduje s vama.
TITO NAS JE VODIO U BOJU
ULOMCI
Nije ni to
dobito sa šalom
da se Tito nazove maršalom.
Već je i
to dobito sa bojem,
da se Tito nazove herojem.
Druže
Tito, vođo komunista,
Partija nam kao sunce blista.
ZAKLETVA
Zaklesmo
se našem Titu drugu
Da gradimo Omladinsku prugu.
Gradit'
prugu - to je naša dika,
Tu se stiče ime udarnika.
Omladino,
udarnički radi,
Dok se pruga do kraja izgradi.
Nije samo
što se pruga gradi;
Tu se dižu i kadrovi mladi.
Nasip
ceste, ređaju se šine:
To je djelo naše omladine.
Mi čekamo
rado, ponosito,
Kad će prugu posjetiti Tito.
Druže
Tito, Narodni heroju,
Riječ ćemo ispuniti tvoju!
DRUŽE TITO MARŠALE
Oj, Kozaro,
Kozarice moja,
ponajviše dala si heroja.
Mi smo
braća ispod Kozarice,
gdje ne rađa majka izdajice.
Poznaju se
braća Kozarčani
po pjevanju i po jurišanju.
Druže Tito
maršale,
naša borba takva je!
Naša borba
zahtijeva
kad se gine da se pjeva.
ŽETELICE
Ognjen
elan žitnim poljem plovi.
Grablje, vile, blistaju srpovi.
Ko u žitu crveni makovi,
Djevojaka nižu se redovi,
Vije vjetar rupce svijetlih boja,
Lije sunce lik ljubljenog Tita.
"Je l' skupljena žetva, djeco moja?"
Iz daljine očinski nas pita.
"Jeste" -
ko grom Slavonija para.
Omladina Titu odgovara:
"Krupno klasje poljem pokošeno,
U tri zore sve je pokupljeno,
Povezano u
čvrste snopove,
Naslagano u zlatne krstove,
U tri zore,
tri ruže rumene,
Rosom krvi naše obojene!
Reci Tito
da l' žetvene vijence,
Slavonija nosit će prvence?"
U srcu mladom cvjetaju snovi.
Pjesma se ori i zveče srpovi:
Oj Tito, druže, roda našeg grano,
Oj Tito, druže, naše sunce rano.
Više starog mi nećemo stanja,
Novih zora nosimo svitanja.
Slavonijo,
zemljo partizana,
Zipko buna, krvavih megdana,
Vijenac slave oko tvoga čela,
Isplele su žetelice sela.
JOSIP
CAZI
VOJVODINA PEVA
ULOMAK
Žita,
detelino ti crvene glave,
kukuruzi iroški kićeni,
suncokreti suncem preliveni,
tihe vode, zeleni vrbaci,
vinogradi, vedri veseljaci, -
zarudite, plodom oplodite,
ozrnite zrnom i zrnevljem,
zapevajte pesmom i veseljem...
Vojvodina
beskrajnih ravnica
u sretanje svom maršalu hita.
To sad čovek
i drug-gora,
drugarica-šuma
u sretanje svom maršalu hita,
da zagrli, da poljubi druga Tita.
ŽARKO
VASILJEVIĆ
TITOVA REČ
Ima li
radost granice?
Snovima ima li međe?
Ima li čega svetlijeg
od zlatne sunčane pređe?
Prolećni
dan je bio,
golubje krilo vito,
po svetlom zraku sunčevom
međ nas je došao Tito.
Poglede
pobra nam redom,
ko klasje žetelac rukom,
a srca, zvona, ispuni
plamenitih misli zvukom.
Obasja
prošlost za nama,
Pred nama razastra polje.
I Preko granica moći
krenusmo snagom mu volje...
Otad su
mnogi dani,
godine prošle tkanja,
al' srce neprekidno
ko zvono glasom tim odzvanja.
I sada,
tih u radosti,
žanjući javom snove,
ja velim, ničeg svetlijeg
od tople reči Titove.
MILORAD
PANIĆ SUREP
UZ MARŠALA TITA
Uz maršala
Tita,
junačkoga sina,
nas neće ni pakao smest.
Mi dižemo
čelo,
mi kročimo smjelo,
i čvrsto stiskamo pest!
VLADIMIR NAZOR
TITO
Ono što
nam je pod nasiljem domaćim
izgaženu vjeru sačuvalo živu
i tek naslućenom, još dalekom cilju
nesavladljivu vjernost sačuvalo-
I što je u
nama drevne snage probudilo
što ih je vjekovni jaram umrtvio,
da su nam se ruke u pesnice sastavile,
kad su raskomadanu zemlju rasparčavali-
To da smo
strpljivo podnosili patnje i žrtve
i u koštac s nasiljem se hvatali preporođeni
kad riješeno bješe da naše pokoljenje umre
i borbu završimo oslobođeni-
Oslobođeni
da živimo u dostojanstvu
i da sami svoju sudbinu krojimo
da više nikad pod silu ne padnemo
svemu tom u ime Tita počast dajemo.
MILE
KLOPČIČ
NAJLEPŠA USPOMENA
Modri
talas rodne reke
o slobodi pesmu stvara,
a seoski dečak mali
s drugom Titom razgovara.
Lahor
ljulja cvetno granje,
sluša loza što se svija:
"Koja ti je uspomena,
druže Tito, najmilija?"
Gleda
Maršal mališana,
gleda kao svoje dete.
Sa drveća rascvetana
latice po zemlji lete.
Dečaku je
tako toplo,
kô očevo da je krilo,
a drug Tito priču poče:
"Ovako je, mali, bilo:
Najlepša
je uspomena
prva knjiga pročitana,
sećam je se sa radošću
do današnjeg ovog dana.
Učio sam
prva slova
u seoskoj maloj školi,
iz knjiga sam naučio
kako da se zemlja voli.
Iz knjiga
sam upoznao
sve junake starih dana
i podvige što su slični
borbi naših partizana.
Iz knjiga
se dobrih uči
da čast treba da se brani,
da još ljudi teško žive,
al' da idu bolji dani.
Iz knjiga
se dobrih uči
kako treba da se radi,
iz knjiga se, druže, uči
kako zemlja da se gradi.
Učeći se
od malenih
velikana izrastali...
Uči, zato, čitaj knjige,
pioniru druže mali!"
Sluša
dečak reči ove:
srce puno - luk napeti,
ko soko bi u visinu
pod oblake da poleti.
Mališan bi
sutra hteo
svoju zemlju da izgradi
i očinske pamti reči:
"Uči samo, druže mladi!"
Zašumeo
cvet na grani
i vinove loze lišće:
"Uči samo, druže mali,
sve u zemlji - tvoje biće!"
MIRA
ALEČKOVIĆ |
Prije desetak godina, mladi ljudi su se u
velikom broju izja
