|
Sudbine Livnjaka
 Evo zapocinjem jednu
veoma interesantnu temu o sudbini nasih Livanjaka
u svijetu,vjerujem da svi mi koji smo van naseg
grada Livna imamo sta da pisemo,jer dozivljavali
smo lose i dobre zivotne stvari,zato vas molim bez
ikakvog ustrucavanja javite se sa vasim sudbinama...zahvaljujem
WHITEHALL,
Pa. Esad
Lemo
autom udario zenu, I smrskao
je od zgradu..
Pogledajte video-vijesti koje su
objavile ovaj slucaj
Jasminka
Lemo je ubijena udarom automobila
koji je prignjecio od zgradu.
Policija je saopstila da je
Esad Lemo (47), namjerno usmjerio auto pravo na Jesminku
Lemo (38), koja se vracala
kuci. To se dogodilo oko 7 navece u Nedelju na glavnoj
ulici gdje je Parkline i Maple drive u gradu Whitehall.
Policija je saopstila da je Esad Lemo kruzio sa autom
oko Prospect Park ulice, zatim je pri obilazenju drveca
udario Jasminku Lemo, koja je prolazila tom ulicom.
Njezino tjelo je bilo nasilno udarno
od zgradu gdje je I izdahnula.
Bosanski immigranti, imaju dvoje djece koja to nisu
vidjela. Esad Lemo je kriv za ubistvo Jasminke Lemo I
sada se nalazi u Allegeny Country Zatvoru 
Prema
tvrdjenju pismene izjave Esada Leme, priznao je da je
ubio zbog razvoda I sto je izgubio svoj posao.
OVO
OVDJE JE MOJA BOSNA...
Sedam dana nakon dolaska u Saint Louis
 Nakon
osam godina seljakanja po Americi pronašli sebe i
svoju sreću u Saint Louisu
Nakon osam godina seljakanja po Americi pronašli
sebe i svoju srecu u Saint Louisu
Gdje je ovdje život, šta cu sa djecom, mora li se
sve ovo trpjeti....? Ova tri, i milion drugih
pitanja, imala je porodica Ethema Kaniže sve do
prije nekoliko dana. Njihova prièa poèinje u Livnu
gdje je Ethem radio na jednoj od najpoznatijih
benziskih stanica u tom gradu. Agresija na Bosnu i
Hercegovinu i izbjeglièki status koji stièu dovodi
ih u Ameriku 1997. godine kada odlaze na svoje prvo
odredište, Burlington u državi Vermont. Život u
Burlingtonu i nije bio loš, ali hladniæe grada na
sjeveru države Vermont postale su nepodnošljive. Na
prvi pogled primamljiva ponuda da presele na
Floridu, prije dvije godine, ostvarila se. Mislili
su da su konaèno pronašli sreæu.
Topla Florida i grad na istoènoj obali St.
Petersburg ubrzo postaju mora petoroèlane porodice
Kaniža. Pretopla ljeta, velika vlažnost zraka, mala
i loše organizovana bosanskohercegovaèka zajednica,
èesti orkani i poplave... sve to je postalo noæna
mora. Glava porodice, Ethem Kaniža sa svojom
suprugom Fatimom i kæerkama Romana (17), Erna (15) i
Lejna (13) nisu više mogli izdržati. Obratili su se
redakciji našeg i vašeg SabaHa pismom u kojem su
zamolili urednika da im pomogne. Šukrija Džidžoviæ,
odmah je nazvao porodicu Kaniža i rekao da je Saint
Louis jedini odgovor na sva njihova pitanja. Pomogao
im je da pronaðu stan i prve kontakte u Saint
Louisu.
- Pitali smo se šta da radimo, - uz duboki uzdah
kaže Fatima dok sjedimo u sentluiškoj redakciji
nakon njihovog dolaska.
- Ne možemo tek tako bahnuti da nemamo ni stan ni
posao, nastavlja Fatima. Taj dan se, kao i uvijek do
sada, na našem stolu našao SabaH i moj muž kaže:šta
misliš da mi napišemo pismo. Djeci nismo ništa
govorili. Ako upali onda æemo im sve fino reæi.
Otišlo je pismo i vi ste se javili. - Mama zvao je
Šukrija, rekla mi je kæerka uzbuðeno na telefon.
- Odmah vidim da nismo pogriješili. Sad se tek
osjeæam kao da sam jednim dijelom u Bosni, kad sam
vidjela sve ovo ovdje.
- Ovo je moja Bosna ovdje. Sad mogu komotno reæi
nekome merhaba. Moja djeca su sada slobodna, dok
nabraja sve pozitivnosti ovog grada u kojem je
proveo tek desetak dana. -Živjeli smo prvo u
Vermontu. Bilo je hladno. Djeca su bila mala…
Natjerao me snijeg i hladnoæa da idem na Floridu.
Onda mi je dosadilo bježanje od raznih oluja i
orkana. Dosta mi je bilo bježanja u Boisni od
granata, sad opet?! Èim smo došli na Floridu morali
smo bježati u sklonište u nekakvu školu. Ušla mi
voda u kuæu. Ma šta da Vam kažem nego hvala vama i
SabaHu koji me je spasio, isprekidano Ethem
nastavlja prièati o svim problemima koji su ga
pratili i nastavlja:
- Moj omiljeni list ovdje u Americi je SabaH. Dok
sam živio u Vermontu prelazio sam 50 milja samo da
kupim SabaH. Bio je tamo neki èovjek koji je držao
trgovinu. Majo Dizdar je svojevremeno napisao tako
lijepu reportažu o St. Louisu koja mi je ostala u
sjeæanju i pobudila želju da doðem u ovaj grad. Grad
u kojem živi preko pedeset hiljada Bosanaca i grad u
kojem se dobro osjeti miris Bosne. Grad u kojem ima
toliko mnogo bosanskih kafiæa, restorana, prodavnica
naše hrane. Grad u kojem igra toliko bh. fudbaslkih
klubova…
- I grad u kojem se igra naš folklor dodaje njihova
najstarija kæerka Romana.
- Mene lièno je vjera natjerala da doðem ovdje. Tamo
nisam prosto mogla reæi ni merhaba a da ne govorim o
džamiji. Ovdje je ogromna džamija, puno džematlija a
iz SabaHa sam vidjela da se ovdje ramazani i bajrami
doèekuju punim srcem,- kaže Fatima.
- Sada ganjamo vozaèke, registracije, upisivanje
djece u škole…. - dodaje Ethem, i nastavlja - Ne
smijem zaboraviti da se zahvalim Berizu vlasniku
restorana “Berix” koji nas je tako lijepo primio i
pomogao da se smjestimo. Kod njega i stanujemo.
Svakih pola sata doðe da nas pita treba li nam šta.
Nije samo on, svi nas susreæu i pitaju šta nam
treba. - Od 1997. od kada smo došli, ja nisam
osjetila ono naše. Ne mogu vjerovati da su ljudi
toliko raspoloženi da pomognu za svaku sitnicu.
Pitaju nas treba li nam posao, treba li nam šta.
Ponovo sam osjetila da sam ono odakle sam došla,
kaže Fatima.
-To me strašno iznenadilo, preko nas i mnogi drugi
æe doæi. Imamo familije i prijatelja u Vermontu i
St. Pitersburgu. Znamo jednog koji æe sigurno za
nama. Haso Buljubašiæ, koji inaèe odlièno pjeva, i
on želi da doðe ovdje u Saint Louis, dodaje Ethem.
Na pitanje da li želi nekoga pozdraviti ovom
prilikom Ethem kaže da bi posebno pozdravio raju iz
fudbalskog kuluba “Bosna Florida” u St. Pitu. Na
brzinu se sjetio imena Muhamed Kapo, Jasmin Karaiæ,
Mujo Jakupoviæ…i ostali.
Želi svima da mu se pridruže u Saint Louisu i da
osjete Bosnu u Americi.
Tragedija livanjske
obitelji Jarebica kojoj je dijete oboljelo u Americi
Krici iz daščare: Genijalnog mladića drže vezanog u
kolibi...
Već
mjesec i pol Livnom odjekuju krikovi osamnaestogodišnjeg
mladića kojega su roditelji vezanog i bolesnog vratili
iz SAD-a u rodni grad ne bi li mu našli pomoć te ga
izliječili. Da ne bi smetali susjedima, otac je
nesretnog mladića preselio u daščaru blizu rijeke Sturbe
nadomak Livnu.
Roditelji u šatoru
U daščari boravi Sami, a u šatoru kraj improvizirane
kuće njegovi roditelji, otac Salih i majka Mirzeta.
Njihova je nesreća počela 1997. godine, kad je njihov
sin jedinac duševno obolio. Počelo je, pričaju,
ponavljanjem pokreta. Sami bi napravio dva-tri koraka
naprijed pa se vratio nazad i tek onda krenuo u željenu
smjeru. Odveli su sina na liječenje, ali, kažu
roditelji, njegovo se stanje pogoršalo u bolnici su ga
fizički zlostavljali pa su se kod njega pojavili i
znakovi agresivnosti.
Dvije i pol godine moj je sin proveo u postelji, vezanih
ruku i nogu. Rekao sam dosta i odlučio se vratiti u
rodno Livno kaže otac. Od liječnika je dobio sve
potrebne povrde da sina može voditi vezanog, a o bolesti
je izvijestio i lokalne vlasti.
Svjestan svoje bolesti,a posebno ga razdražuju staklo i zrcalo, ne podnosi svoj
odraz u zrcalu i onda razbija sve do čega stigne kažu
roditelji i dodaju da im je sin jedinac iznimno nadaren,
briljirao je u školi, završio je 10 razreda, sam
programira igrice na računalu i svira sintesajzer. Sami
je potpuno svjestan svoje bolesti i normalno se ponaša
veći dio dana, kaže majka Mirzeta, jedino kada dobije
napadaje agresivnosti, opasan je i za roditelje.Roditelji
misle da bi im mogao pomoći velečasni Zlatko Sudac, ali
ne mogu doći do njega. – Molimo ga da dođe u Livno i
pomogne našem sinu jer Samija se ne može u svjesnom
stanju prebaciti nijednim prijevoznim sredstvom.
Pristao sam da me vežu
kako ne bih ubio...
Stasit
mladić sunča se na livadi pokraj Livna. Na prvi pogled
uobičajena slika sve dok nam pogled nije pao na njegove
okovane noge. Nakon što smo kratko popričali s
mladićevim ocem, zapazio nas je i Sami. Gledao nas je
toplim zelenim očima kao da proučava jesmo li
neprijatelji ili ne.
Ponavljao pokrete
Mnogi bi željeli pomoći njemu i roditeljima, Salihu i
Mirzeti, koji su se prije mjesec i pol dana vratili iz
Amerike. Putovali su brodom 15 dana. Mladić ne podnosi
staklo i zrcalo, koji kod njega izazivaju agresiju. Sami
može sam odvezati okove na nogama, ali to ne želi. Zna
da ne može kontrolirati agresivnost pa se boji da koga
ne ozlijedi.
Riječ je o opsesivno-kompulzivnom poremećaju, kaže
otac, koji je kod njega počeo tako što je ponavljao neke
pokrete. Klasično liječenje samo je pogoršalo Samijevo
stanje. Nije htio ići u WC ni kupati se, a liječnici su
ga prisiljavali da to radi. Po dva sata držali su ga pod
hladnim tušem kaže otac Salih.
Tukli ga bolničari
Sami je pružio otpor i odgurnuo bolničara, na što ga je
ovaj istukao. Šest godina obilazim bolnice, kontaktiram
s četiri liječnika u Americi, s jednim u Njemačkoj, s
više njih u BiH. Psihijatar iz Fojnice dolazi jednom
tjedno u Livno kaže otac. Vidimo napredak. Sad su mu
odvezane ruke, a namjeravamo mu odvezati i noge. No on
zasad ne dopušta da mu odvežemo i noge, ne osjeća se
sigurnim kaže otac.
Otac Salih
ima papire kojima dokazuje da može sina držati vezanoga
kako ne bi naškodio drugima, ili roditeljima, pa i
samome sebi. Uredno je, kaže, prijavio i Centru i
zdravstvenim djelatnicima da ga vodi iz grada kako ne bi
smetao susjedima, koje su danima zbunjivali krikovi.
Nismo uspjeli dokučiti zašto roditelji nesretnog mladića
drže vezanoga u daščari umjesto u bolnici.
Kratak
telefonski razgovor sa Samijem
..
Kratko smo jučer telefonski razgovarali i sa
nesretnim Samijem. – Kako si, kako se osjećaš?– pitala
sam ga. –
Dobro sam. –
Voliš li svoje roditelje, majku i oca? –
Volim. – Ne bi im želio
naškoditi? – Ne
bih. –
Želiš li da ti pomognemo, da nađemo neku ustanovu koja
bi ti pomogla da se izliječiš? –
Ne znam. – Smeta li ti što su ti vezane noge? –
Pa, tako. – Bi li želio da
nisu? – Bih.
OKOVANI SAMI
Šokirani ispoviješću oca i sina iz Livna, mnogi žele
pomoći mladiću
Velečasni Sudac:
Pomoći ću Samiju odobri li biskup
Autor
DRAŽEN MAMIĆ
 Velečasni
Zlatko zna za molbu obitelji iz Livna. Osobno sam mu pročitala od riječi do
riječi što piše u novinama, ali on ništa ne može učiniti bez razgovora i
eventulane dozvole svojega biskupa. Kazao mi je da će zvati biskupa i
razgovarati s njim i učiniti kako on kaže. Ako dobije dozvolu, rado će se
odazvati i pokušati olakšati muke mladiću i teške dane livaljske obitelji -
kazala nam je u telefonskog razgovoru gospođa posredsvom koje ljudi u
nevolji mogu potražiti pomoć velečasnog Zlatka Sudca, bilo da žele doći na
seminar duhovne obnove u Pastoralni censtar "Betanija" u Ćunskom ili osobno
s njim razgovarati. To nije moguće
Na žalost, nismo uspjeli uspostaviti kontakt s njim, a
na našu molbu da nam dade izjavu njezinim posredstvom,
gospođa je odgovorila: "To nije moguće". Svima je
jasno da svaki svećenik mora poslušati odluku svojega
biskupa, pa će i u ovom slučaju biti onako kako odluči
krčki biskup, msgr.Valter Župan, jer vlč. Sudac je
svećenik Krčke biskupije. Njegov nekadašnji prvi
suradnik u Centru "Betanija", a sada generalni vikar
Krčke biskupije, msgr. Ivan Kordić, za kojega kažu da je
jedini čovjek koji u svakom trenutku zna gdje je vlč.
Sudac i da u svakom trenutku može doći do njega, tvrdi
da ne zna gdje se sada nalazi. Zna što mu je činiti
- Ne znam je li velečasni Zlatko u Betaniji ili negdje
na putu. Ja nisam čitao o tome o čemu govorite, ali
možda je on čitao i, ako netko vapi za njegovom pomoći,
zna što mu je činiti. O vašem pitanju izvijestit ću
biskupa, pa ga kasnije možete nazvati za izjavu - kazao
nam je msgr. Kordić. Osobnu izjavu krčkog biskupa msgr.
Valtera župana nismo dobili, već nam je, uz napomenu da
je morao napustiti Ordinarijat, ostavio kratku poruku:
"Svatko mora najprije potražiti pomoć svojega duhovnika
i biskupa."
Redakcijski telefoni su užareni. Šokirani čitatelji
pitaju kako pomoći Samiju, mladiću iz Livna koga otac
zbog bolesti drža vezanog u kolibi. Ponovno smo ga
posjetili. Sami ne zna da je njegova sudbina šokirala
javnost. Otac je zamijetio znakove nemira i kazao da se
malo odmaknemo. Sami može odvezati okove na nogama, ali
to ne želi. Zna da ne može kontrolirati svoju
agresivnost. Kako objasniti da u 21. stoljeću mladić od
18 godina koji programira, govori tri jezika, svira
klavijature mora biti vezan jer mu medicina ne može
pomoći? Htjedosmo ga upitati za godinama nebrijanu
bradu. No kako se približit čovjeku s takvim teškoćama?
Mir s kojim podnosi sve to je fascinantan. Izrazili smo
divljenje i sreću, a Sami koji u isto vrije izaziva
žaljenje ali i divljenje, vezan je odskakutao do
klavijatura i ispratio nas melodijom pjesme "Krivo je
more". Obitelj Jarebica moli sve one koji na bilo koji
medicinski ili alternativni način mogu pomoći Saniju da
to i učine. Osobito, ova muslimanska obitelj moli vlč.
Sudca da dođe u Livno pomoći nesretniku.
Prim. M. Goreta: Otporan na liječenje - Dominantni
simptomi kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja su
prisilne radnje kojih se osoba ne može riješiti. Na
primjer, zbog straha od infekcije stalno će prati ruke,
ili, dok boravi u Crkvi, neprestano će joj se nametati
prostračke misli. Iako je osoba svjesna da ne
predstavljaju realnost, određene prisilne radnje jače su
od nje, zagoračavaju mu, blokiraju život kaže psihijatar
prim. dr. Miroslav Goreta. Nužni su antidepresivi i
psihoterapijski tretman, a poremećaj može biti i silno
otporan na liječenje. Aspergerov sindrom je teški
poremećaj koji se javlja u ranom dječjem razvoju.
Pretpostavljam što roditelji i taj dečko prolaze. To
je nezamislivo za normalne ljude. Izuzetna nadarenost u
programiranju, talent za glazbu i ono ritualno
ponavljanje pokreta govore za Aspergerov sindrom. Kod
dječaka je nekoliko puta češći negoli kod djevojčica. U
pubertetu se javljaju znakovi shizofrenije pa doktori to
najčešće proglase shizofrenijom i naprave nemjerljivu
štetu takvoj osobi. Antipsihotici su beskorisni. Sve ovo
ne mora biti, ali treba sve pogledati što bi pomoglo,
javila nam se gđa Marina T. ustvrdivši da je u obitelji
imala slično iskustvo.
Nastavice
se..
|
