|
Rapko Orman
 Rapko
Orman, bosanski pjesnik savremenog književnog
izričaja, rođen je 1945. u Sturbi pokraj Livna. Završio
VPŠ u Banjoj Luci. Dugo vremena radio je u Narodnom
univerzitetu u Livnu, gdje je aktivno učestvovao na
oblikovanju kulturnog života grada Livna, posebice tokom
osamdesetih godina. U vrijeme njegovih djelatnosti
spadaju organiziranje "Livanjskog kulturnog mozaika" kao
i objavljivanje kulturnog časopisa "Tragovi", koji se
bavio pitanjima historije i života u livanjskom kraju.
Rapko
Orman autor je specifičnog izraza na području cijele
bivše Jugoslavije, čiji se rukopis ne da porediti ni sa
jednim sličnim autorom. Njegova poezija, koja nikad nije
podilazila širim pjesničkim masama, uvijek je nastojala
biti drugačija od ostalih. Srodnost sa sličnim pravcima
u modernoj poeziji vidi se pokatkad u ortografskom
obilježju Ormanove poezije, koja se naslanja na
istovjetne tendencije moderne poezije avantgarde. Na
stihove Rapke Ormana mladi je livanjski kompozitor
Aldo Kezić komponovao
oratorij "Jadi Ne Vujadine",
koji je 1986. premijerno izveden u Livnu i Mostaru.
Jedan je od priređivača mostarskog časopisa za
književnost i kulturu "Most", u kojem se pojavio sa
nekoliko najnovijih radova.
Rapko Orman živi i radi u Livnu.
Najznačajnija djela:
"Jadi Ne Vujadine" (1982),
"Od vidika do povika" (1985),
"Žig žive rane" (1996),
"Svlak gole kože" (1999),
"Blago pod kupolom" (1999),
"Glas obojen slikom" (2000).
"Sitni sati nesanice" (2001)
"Album vidnih polja" (2004)
|
