|
Misterije
“Danas
postoji mnogo kliničkih dokaza koji ukazuju na to da
duhovi diskarniranih ljudskih bića mogu da utiću na žive
ljude formirajući s njima fizičku ili mentalnu vezu,
nakon čega im onda oni nanose štetne fizičke i/ili
emocionalne posljedice i simptome.”

Čini se da u dio naše objektivne realnosti spada i
ovaj ‘fenomen’ “kačenja” nekih drugih entiteta na
čovjeka s namjerom da utiču na njegove misaone
procese i ponašanje, a u određenom broju slučajeva
dolazi i do pokušaja preuzimanja potpune kontrole
nad tijelom domaćina.
Mada je ovaj fenomen odvajkada u narodu bio poznat
kao “opsjednutost”, zvanična nauka mu još uvijek ne
posvećuje dovoljnu pažnju, tako da na tom području i
dan danas ima mnogo konfuzije. Ta konfuzija je mahom
rezultat djelovanja nebuloza koje se šire kroz
institucije crkve, odnosno, kroz glavna religijska
učenja, kao i onih dezinformacija koje nam redovno
stižu iz Holivuda u smislu filmova tipa Exorcist,
Constantine i mnogi drugi.
U poslednjih desetak godina broj psihijatara i
psihologa (mahom iz SAD i nekih drugih zapadnih
zemalja) koji se posvećuju ovom problemu postaje sve
veći. Tako prema istraživanjima nekih američkih
psihijatara, psihologa i hipnoterapeuta kao što su
Dr Morris Netherton, Dr. W. Baldwin, Dr Elisabeth
Fiore, Irene Hickman i drugi, većini nas se tokom
života “pridruži” jedan ili više ‘entiteta’ koji
mogu da budu ‘ovozemaljskog’ porijekla a i ne
moraju. Ovi psihijatri nazivaju te entitete
“privjescima” ili “priljepcima” (eng. - spirit
attachments).
Postoje tri glavne vrste ovih “privjesaka” a to su:
1. duhovi-privjesci
2. vanzemaljci-privjesci (vanzemaljci sa drugih
planeta ili iz drugih dimenzija i denziteta)
3. demoni-privjesci (entiteti sila mraka – ESM)
U prvoj grupi radi se o duhovima umrlih ljudskih
bića koji su nakon smrti iz nekih razloga ostali da
se vrzmaju u visini naše ravni postojanja tj. nisu
otišli u 5-ti denzitet (kroz onaj već prilično
poznati - “tunel od svjetlosti”). U ovu grupu se
uključuju i fragmenti svijesti živih ljudi koji se
takođe mogu “zakačiti” drugim ljudima (npr. kod tzv.
proklinjanja, “bacanja čini ili uroka” itd.)
Da bi se objasnio ovaj “fenomen” prvo moramo steći
malo širu sliku o realnosti u kojoj živimo. Bitno je
shvatiti da mi živimo na 3-ćem “spratu” jedne
“zgrade od sedam spratova”. Svaki sprat naseljavaju
jedinke sa razvojnim stepenom svijesti koji odgovara
tom spratu. Ti spratovi se prema nekoj novijoj
metafizičkoj terminologiji nazivaju – denzitetima.
Postoji sedam denziteta: Prvi 'nastanjuju' -
minerali; Drugi - biljke i životinje; Treći -
ljudska bića; ova prva 3 denziteta su fizički ili
materijalni, vrijeme kao što ga mi percipiramo je
karakteristika (iluzija) samo 3-ćeg denziteta.
Četvrti denzitet je "polufizički", entiteti koji ga
naseljavaju mogu da uzmu fizički ili eterični oblik,
vrijeme kao vrijeme - ne postoji u istoj „formi“ kao
kod nas; ono se može izabrati prilikom interakcije
sa nižim denzitetima (nešto kao kad izabereš jednu
ploču iz džuboksa da svira, i dok slušaš tu jednu -
i sve druge ti stoje na raspolaganju). Peti denzitet
je eteričke prirode, to je tzv. "zona
kontemplacije", "tajm aut" ili mjesto gdje idemo kad
napustimo fizičko tijelo.Tamo imamo priliku da malo
"odmorimo", sagledamo prijašnje živote i na osnovu
iskustava i stepena svjesnosti odlučimo gdje i u
koje "vrijeme" ćemo se opet inkarnirati. Šesti
denzitet je realitet koji naseljavaju bića u obliku
"misaonih formi" koja su izgubila potrebu za
fizičkom manifestacijom, a Sedmi je - Jedinstvo sa
Jednim. (Tamo ćemo se vratiti kad završimo "školu" a
onda vjerovatno opet: «big-bang» - i sve ispočetka,
u jednom neprekidnom istraživanju i doživljavanju
samog sebe, kroz samog sebe.)
S obzirom da “bog ima dva lica” u Svemu Što Jeste
postoje dva “polariteta” a to su OPS (orjentacija
ili opredjeljenje prema sebi) i OPD (orjentacija
prema drugima). Radi se o dva načina, odnosno,
oblasti postojanja koji su u vezi s tim da li se
neko usklađuje sa entropičnim (konstriktivnim) ili
sa kreativnim (stvaralačkim) silama Svega Što Jeste.
Prva tri denziteta su po svojoj prirodi OPS oblasti,
dok se OPD opcija pojavljuje tek u 4D. Mi kao 3D OPS
bića za vrijeme boravka na ovoj ravni postojanja
možemo eventualno postati samo “kandidati” za OPD
vrstu postojanja i nakon tranzicije u 4D ćemo imati
priliku da se i svjesno, uz pomoć svoje slobodne
volje, opredijelimo za to, ukoliko mi to, naravno,
želimo.
Drvo kabale nam može poslužiti da se ovo grafički
predstavi u malo “grubljem” smislu:

OPS entiteti kroz cijelu kreaciju (Sve Što Jeste)
hrane se energijom sa donjih spratova (a mogu i sa
svog). To bi značilo da se biljke hrane mineralima,
mi kao 3D OPS se hranimo biljkama, 4D OPS se hrane
nama…itd. Da bi nas što dulje održali u neznanju o
našoj ulozi u odnosu na 4D OPS entitete, oni nas
drže pod mentalnom kontrolom. Tako se mi rađamo i
umiremo u neznanju a dok živimo u ovom sistemu koji
nam je organizovan s njihove strane, mi imamo
tendenciju da posvećujemo pažnju mahom materijalnom
aspektu kreacije, dok nam znanja o njenoj drugoj
polovini nisu dostupna ili su uz pomoć religijskih i
drugih učenja izvitoperena.
Bez obzira, što se na prvi pogled čini da je sve
odvojeno, svaka jedinka svijesti, “božja iskra”
(monada) sadrži u sebi sve ostalo, kao jedan
hologram. U suštini, sve je međusobno povezano i dio
je Jednog.
DUHOVI-PRIVJESCI
Ukratko rečeno, čovjek je kao jedinka svijesti ili
duša – vječan a fizičko tijelo mu dođe samo kao
odijelo ili “vozilo” dok boravi u 3D. S obzirom da
“sve svoje nosimo sa sobom,” čovjek kad umre u
neznanju u kakvom jeste, često se zadrži na
zemaljskoj ravni, mahom usljed svog konfuznog stanja
svijesti (nosi svoje neznanje sa sobom).
Tako njegov duh ostaje i dalje “vezan za zemlju”,
umjesto da pređe kroz onaj svjetlosni tunel u 5D. U
toj zoni ljudski duh gubi i osjećaj za vrijeme. Samo
njegovo ponašanje je u skladu s njegovom bivšom
ličnošću. U mnogo slučajeva, ljudi ne žele sebi da
priznaju da su “umrli” jer su još uvijek svjesni
sebe i svoje okoline a svoje eterično tijelo
precipiraju kao fizičko. Tako, svjesno ili
podsvjesno negirajući činjenicu da su napustili
fizičku oblast postojanja oni pošto poto pokušavaju
da nastave život onako kako su prethodno navikli.
Ljudi koji imaju veoma jak ego, imaju i tendenciju
da komplikuju stvari, te tako često ostaju nakon
smrti da se i dalje vrzmaju na zemaljskoj ravni.
Isto tako jaka emocionalna osjećanja straha,
krivice, griže savjesti, pravdoljubivosti, tuge,
jaka emocionalna vezanost za odredene ljude ili
mjesta, želja za osvetom nakon nasilne smrti, pa čak
i obična radoznalost, utiću na to da čovjek ne ode
tamo gdje bi trebalo. Većina ljudi umire s nekim
predubjeđenjima koja nemaju nikakve veze s
objektivnom realnošću. Tako W. Baldwin opisuje
slučaj jednog katoličkog sveštenika koji se nakon
svoje smrti zakačio svom sinu, jer - “tamo nije bilo
onako kako je on očekivao i on neće nigdje da ide
sve dok ne bude onako kako on misli da treba da
bude”.
Isto tako, ljudi koji umru npr. usljed atomske
eksplozije ili u nekom požaru, imaju tendenciju da
izbjegavaju svjetlost. Ljubomorni i posesivni muževi
ili žene često imaju tendenciju da se nakon svoje
smrti zakače svom bračnom drugu. U nekim slučajevima
preminuli članovi porodice se kače živim zbog
emocionalne vezanosti ili iz razloga da im pruže
zaštitu ili ih navode “na pravi put”. Tako npr.
preminuli roditelji se često kače svojoj djeci. U
svakom od ovih slučajeva, s duhovnog aspekta
gledajući, radi se o kršenju slobodne volje žrtve
uticanjem na njene procese razmišljanja, pa tako i
na ponašanje. Metaforično rečeno, slijepac pokušava
da vodi i štiti drugog slijepca.
Tako se ovi entiteti nakon svoje smrti “prikače”
čovjeku i nastave da “žive” s njim. Oni se mogu
ugnjezditi u čovjekovu auru tj. energetsko polje
koje obavija fizičko tijelo, neku od čakri, kao i u
bilo koji drugi dio ili organ tijela (glava, vrat,
grudi, seksualni organi, ekstremiteti itd.). Ovdje
moramo napomenuti da primaoci transplantiranih
organa od drugih osoba, mogu zajedno s njima dobiti
i “dušu” preminule osobe koja je bila donor.
Mnogi entiteti ljudskog porijekla pokušavaju da u
tijelu žrtve dožive nešto što su propustili dok su
bili živi. U većini slučajeva, neposredno nakon
njihovog kačenja, žrtva primjećuje da “nešto nije u
redu”. Odjednom počinje da mijenja ukuse, da voli
stvari koje prije nije voljela, počinje drugačije da
razmišlja i drugačije da se ponaša. U nekim
slučajevima mogu se naglo pojaviti neki strahovi
koje žrtva nije prije imala. Tako npr. ukoliko je
čovjek poginuo usljed pada s neke visine, kao npr. u
avionskoj nesreći a onda se prikačio nekome, čovjek
kojem se prikačio može naglo početi da se boji
visine ili letenja avionom.
(Ovdje moramo napomenuti i to da kod nekih “psihički
nerazriješenih” slučajeva smrti iz nekog od prošlih
života, čovjek takođe može imati neku od fobija kao
što su strah od visine, vatre, vode itd. To se
ponekad događa kod gubitka života usljed pada s
visine, požara, davljenja u nekoj rijeci itd.,
međutim, u tim slučajevima takvi strahovi su
prisutni od mladosti, tj. ne pojavljuju se
iznenada.)
Npr. u knjizi CE-VI, W. Baldwin navodi slučaj
djevojke koja je naglo počela mnogo da jede i brzo
da se deblja neposredno nakon smrti svog oca. On je
imao rak crijeva i bio je nekoliko mjeseci prije
smrti samo na infuziji jer nije mogao da jede, tako
da je umro gladan. Nakon što je umro i prikačio se
svojoj kćerci, ona je naglo dobila neutoljiv apetit.
Bolnice su jedno od mijesta gdje se neposredno
preminuli duhovi često kače drugim pacijentima,
bolničkom osoblju ili posjetiocima. Svaki čovjek ima
određenu prirodnu zaštitu protiv prodora drugih
entiteta spolja, međutim, u nekim slučajevima ta
njegova zaštita može da oslabi. To se dešava recimo
kod slučajeva bolesti, neke traume, depresije, za
vrijeme anestezije itd. Što je čovjek psihički
slabiji, utoliko je on ranjiviji, odnosno, pogodnija
meta, pogotovo za vanzemaljske entitete i demone.
Isto tako, kad se nezrele i psihički slabe osobe
upuštaju u praktikovanje čanelinga (“seanse
prizivanje duhova”) one imaju velike šanse da im se
zakači neki od ovih entiteta jer se ovi tada
smatraju pozvanima.
Mnogi psihijatri, psiholozi i hipnoterapeti koji se
bave ovom problematikom tvrde da se između 70% i
100% ljudi nalazi u nekim periodima svog života pod
direktnim uticajem diskarniranih (bestjelesnih)
entiteta. Isto tako, na jednog čovjeka se može
zakačiti veći broj diskarniranih entiteta koji mogu
biti različite vrste i porijekla.
Moramo biti svjesni toga da se samo entiteti koji su
OPS tipa, kače drugima, crpe energiju iz njih i krše
njihovu slobodnu volju.
Entitetima OPD tipa tuđa energija za egzistenciju
nije potrebna, dok je jedno od njihovih osnovnih
pravila – poštovanje slobodne volje drugih. To bi
podrazumijevalo da bi svaka njihova intervencija u
našu korist istovremeno značila i kršenje naše
slobodne volje, jer u mentalnom stanju u kakvom se
trenutno nalazimo, mi nemamo ispravnu orjentaciju
šta je to za nas pozitivno a šta negativno, šta je
korisno a šta nije, gledajući sa nekog višeg ili
duhovnog aspekta svijesti. U stanju svijesti u
kakvom trenutno jesmo, mi ni ne primjećujemo da smo
robovi, mi ne primjećujemo da živimo u jednom
mentalnom zatvoru, te u skladu s tim mi ni ne
pokušavamo da se oslobodimo. Situaciju u kojoj se
nalazimo, mi smatramo manje-više normalnom. Naša
mjerila vrijednosti su takođe rezultat našeg
mentalnog kondicioniranja od strane ‘kontrolnog
sistema’ i ona nemaju ništa zajedničkog sa mjerilima
vrijednosti u duhovnom, odnosno, istinskom ili
objektivnom smislu. S druge strane, mi nismo
slučajno tamo gdje jesmo. Ova zona, odnosno, oblast
postojanja u kojoj se nalazimo (Zona Demijurga) je
po svojoj suštini OPS tipa, tako da ne bi trebalo
biti nikakvo čudo što ovdje preovladavaju entropične
sile. Dakle, mi živimo u zoni koja je pod kontrolom
od strane OPS entiteta iz 4D i njihovih “pomoćnika”
iz 3D. Ona je kao takva bazirana na lažima koje se
promovišu preobučene u “istinu”. U skladu s tim mi
smo neprestano izloženi cijeloj jednoj paleti
njihovih uticaja kojima je cilj da nas što duže
zadrže tamo gdje jesmo.
S tog aspekta trebamo gledati i na druge dvije grupe
entiteta s kojima imamo posla a koji nisu ljudskog
karaktera i koji djeluju na “frekvencijama”
entropičnih sila kreacije.
DEMONI-PRIVJESCI
Jedni od njih su tzv. demoni. Naziv demon smo im mi
dali, dok oni obično sami sebe smatraju i nazivaju
“entitetima sila mraka” – ESM. Ove sile kontrolišu
sve one koji su na “njihovim frekvencijama” tj. na
njihovom “dometu”, što znači ne samo nas, kao 3D OPS
ljudska bića, nego i vanzemaljce OPS tipa, sa drugih
planeta, i iz drugih dimenzija i denziteta.
Čini se da ovi entiteti sila mraka takođe žive u
jednom hijerarhijskom sistemu koji je
karakterističan za sve OPS-oblasti postojanja,
uključujući naravno i našu. Oni koji su na dnu
“piramide” mentalno su kondicionirani tako da
slušaju naređenja “odozgo”, dok im se istovremeno
uskraćuju sve informacije koje imaju veze sa
objektivnom realnošću. Tako se i za njih može reći
da žive u nekoj vrsti nametnute im iluzije, u kojoj
jedan stalni strah od kazne “odozgo” igra veoma
bitnu ulogu.
Uloga ovih entiteta se mahom svodi na mentalni
uticaj na žrtvu u smislu da se ova ponaša u skladu
sa “frekvencijama” tih ‘sila zla’, odnosno, kao
njihova alatka ili “produžena ruka”.
Mnogo ljudi je svojom voljom sklopilo „ugovor s
đavolom“ odnosno stupilo u neku vrstu saveza s
njima, u ovom ili nekom pređašnjem životu. Razlozi
za tako nešto su mnogobrojni ali se mahom svode na
ostvarenje neke lične koristi za sebe u trenutnom
životu. To je mahom rezultat onih klasičnih ljudskih
poriva kao što je pohlepa, povećanje lične moći i
želja za vlašću i kontrolom drugih ljudskih bića.
Ljudi koji su samoživi, samoljubivi, sebični i sa
jakim egom imaju tendenciju da učine šta god je
potrebno ne bi li ostvarili svoje porive, te tako i
„prodaju dušu“ đavolu kako bi ušićarili u životu u
kom trenutno žive. (Npr. osobe koje se bave crnom
magijom su takođe „klijenti“ ovih entiteta,
pripadnici kojekavih «tajnih društava», kultova
itd.; satanistički rituali tzv. Iluminata nisu
nimalo slučajni). Međutim, dok čovjek sklapa savez s
ovim entitetima imajući u vidu svu onu potencijalnu
korist u ovom životu, dotle „đavoli“ sklapaju ugovor
s čovjekom imajući u vidu vječnost. Tako onda ove
osobe i nakon svoje smrti ostaju robovi ovih
entiteta, te i kad se ponovo rode automatski ostaju
pod njihovom kontrolom. Naravno, u mnogo slučajeva
čovjek je takođe samo jedna naivna žrtva
manipulacije ovih sila i tako se pretvara u njihovu
alatku, nesvjestan da je pod njihovim uticajem i
kontrolom.
S kojim silama će se neko uskladiti u svom životu u
mnogome zavisi od njegove slobodne volje, a stepen i
način korištenja slobodne volje je srazmjeran
razvojnom stepenu svijesti određene individue.
VANZEMALJCI-PRIVJESCI
U našem slučaju, bitno je pomenuti greyse
(kibernetičke sonde humanoidnog izgleda) i reptoide
koji su jakog OPS polariteta i koji najviše
manipulišu ljudsku rasu i pod čijom kontrolom se mi,
kao ljudska rasa, nalazimo hiljadama godina, mada
postoje i drugi. Čini se da se interakcija između
ovih entiteta i nas odvija na nekoliko nivoa i da je
ona multidimenzionalne prirode. Tu se moraju uzeti u
obzir i hibridi između ljudi i vanzemaljaca, koji su
nastali tokom njihovog vijekovnog eksperimentisanja
s našim genetskim materijalom.
Zajedno s detekcijom prisustva ovih entiteta u
čovjeku, ide i otkrivanje određenih ‘uređaja’ u
smislu sondi ili nekih drugih implanata uz pomoć
kojih se pospješuje nadzor određene osobe, uticanje
na njene misli a takođe i amplifikacija nekih
emotivnih stanja. (Ovdje se moramo podsjetiti na to
da naše emocije služe nekima kao ‘hrana’). Ovi
uređaji mogu biti fizičke prirode ali čini se da su
mnogo više zastupljeni tzv. eterični implanti.
Međutim, u promjenjenom stanju svijesti tj. pod
hipnozom, pacijenti percipiraju i eterične implante
kao da su oni fizičke prirode.
[Napomena: moramo biti oprezni s pojmom
“vanzemaljac”. Prema rezultatima regresivnih
hipnotičkih seansi, prilično veliki procenat
ljudskih bića koja trenutno žive na ovoj planeti su
u nekom od pređašnjih života živjeli na nekoj drugoj
planeti u humanoidnom ili ‘vanzemaljskom’ tjelesnom
obliku.]
TERAPIJA OSLOBAĐANJA OD DUHOVA (eng. SPIRIT
RELEASEMENT THERAPY)
Terapija oslobađanja od duhova-privjesaka je
prilično efikasna jer je bazirana je na spiritualnoj
realnosti, koja je istovremeno nepoznata
sljedbenicima religija kao i onima koji imaju
tendenciju da bespogovorno prihvataju naučna
objašnjenja za realnost u kojoj živimo. Moglo bi se
reći da se tu, u nekom smislu, radi i o duhovnom
savjetovanju prikačenih entiteta.
Paradigma kliničkog okvira regresivne hipnoterapije
bazirana je na totalnom postojanju svijesti koja je
zastupljena na svim nivoima Svega Što Jeste i koja
se manifestuje na svakom vibracionom nivou,
uključujući i fizički, mentalni i emocionalni. Sve
je jedna cijelina a mi, kao ljudska bića, u smislu
“božje manifestacije” predstavljamo samo jedan njen
dio. Svaki njen “dio” se tako može i doseći uz pomoć
određenih metoda. Nakon separacije od Izvora mi
prolazimo kroz ciklus inkarnacija na ovoj ili nekoj
drugoj planeti zavisno od toga koje lekcije trebamo
ili želimo da naučimo i u kojim uslovima. Između
inkarnacija boravimo u tzv. “zoni kontemplacije” ili
5D. Razvojem svijesti penjemo se na više nivoe sve
dok se ponovo ne sjedinimo sa Izvorom (7D).
Sadašnjost je sve što postoji i sve se odigrava
simultano a vrijeme je samo jedna od iluzija koje
vladaju u 3D. S tim u vezi, uz pomoć regresivne
hipnoze moguće je “vratiti se” i sagledati detalje
ne samo iz nekog od prošlih života nego i iz
budućih.
Danas se u savremenoj psihijatriji i psihologiji
koja se bavi problematikom oslobađanja čovjeka od
drugih entiteta ne pominje niti praktikuje nikakav
“egzorcizam” u smislu nekog ritualnog istjerivanja
demona ili duhova, nego se tu koristi pojam –
“oslobađanje”. U suštini, tu se radi o jednoj
kliničkoj proceduri istovremenog oslobađanja čovjeka
od duha ili demona - i oslobađanja duha-privjeska
ili demona-privjeska od čovjeka. Dakle, tu se ne
koriste nikakvi rituali, nego se sve radi uz pomoć
regresivne hipnoterapije, što podrazumijeva
otkrivanje, identifikaciju i oslobađanje
“prikačenih” entiteta. To se odvija kroz 6 faza:
Prva faza – otkrivanje zakačenih entiteta (većinom
se radi o više njih)
Druga faza - identifikacija. Postoji mnogo vrsta
diskarniranih, bestjelesnih i nefizičkih energija
koje se mogu prikačiti i od kojih smo glavne već
pomenuli.
Treća faza - dijalog sa pronađenim entitetom (uz
pomoć organa za govor klijenta/pacijenta)
Četvrta faza - oslobađanje prikačenog entiteta
(različiti entiteti se oslobađaju na različite
načine)
Peta faza - navođena imaginacija svjetlosti –
(metaforično zatvaranje ‘praznog prostora’ uz pomoć
svjetlosti, nakon što je entitet napustio tijelo
pacijenta).
Šesta faza – popratna terapija pacijenta; to može da
podrazumijeva terapiju prošlih života, odnosno
rješavanje nekih trauma koje su nastale u njima,
vraćanje natrag “izgubljenih“ fragmenata duše, što
doprinosi jačanju “duhovnog imunog sistema”, itd.
Prije nego što malo detaljnije opišemo ove faze,
moramo naglasiti da se ovdje ne radi ni o kakvim
‘fiktivnim entitetima’ ili figmentima ljudske
imaginacije, kako je to promovisano kroz neka
‘metafizička’ učenja (teozofi, rozenkrojceri,
nju-ejdžeri itd.) ili od strane nekih poznatijih
psihoanalitičara kao što je to bio Carl Jung. Mi
moramo imati stalno na umu da ovdje imamo posla s
jednim veoma inteligentnim ‘kontrolnim sistemom’
koji nas bombarduje dezinformacijama (često veoma
fino isprepletenim sa istinitim deataljima) iz
nekoliko različitih izvora koje mi smatramo
kredibilnim (crkva tj. sve religije uključujući i
raznorazne ‘kultove’, kojekava ‘metafizička
društva’, ‘tajna društva’ itd.)
U vezi s tim, Dr W. Baldwin jasno i nedvosmisleno
kaže: “Postoje teorije da su demoni projekcije
ljudske sijenke ili eksternalizacija tamne strane
naše ličnosti, kako je to opisivao Carl Jung. Tokom
17 godina svog kliničkog iskustva na tom polju,
nisam naišao ni na kakve dokaze koji bi potvrdili
tako nešto. Demoni nisu nikakve sijenke. Kad
klijent/pacijent otkrije ove entitete u sebi,
njegova uobičajena reakcija je strah i gađenje. Ti
entiteti ne nazivaju sebe “demonima”. To ime smo im
mi dali. Pojam ‘entitet sila mraka – ESM, mnogo
pravilnije opisuje ova bića. Tim ESM-ima se takođe
može pomoći u njihovoj vlastitoj transformaciji i
oslobađanju, kao i nalaženju njihovog mjesta u
Svjetlosti.” (CE-VI, str. 48)
Identifikacija Entiteta
Postoji nekoliko načina otkrivanja zakačenih
entiteta kao i njihove diferencijacije. Obično se
počinje s pitanjem:
Dr: “Da li si ti dio __________ (ime pacijenta) ili
si neko drugi?
Ukoliko pacijent pati od disasocijacije ličnosti
(ličnost podijeljena na više ‘podličnosti’) onda će
ta ličnost tvrditi da je dio te osobe. Ukoliko se
radi o zakačenom ljudskom duhu, on će obično reći
onako kako jeste. Zatim slijedi pitanje:
Dr: “Da li si ikada živjeo u svom vlastitom ljudskom
tijelu? Da li si ikada bio ljudsko biće u svom
vlastitom fizičkom tijelu, na ovoj planeti?”
Ukoliko se radi o ljudskom duhu koji je ostao vezan
za zemaljsku ravan, odgovor će biti potvrdan.
[Ovdje moramo napomenuti da se i duša pobačenog
fetusa takođe može da veže za (‘nesuđenu’) majku ili
nekoga drugog.]
Duša abortiranog fetusa je obično svjesna da je
ljudsko biće ali se ne sjeća da je bila rođena.
Ukoliko se radi o fragmentu svijesti neke osobe koja
je živa, onda je on svjestan gdje se njegovo matično
tijelo nalazi u tom momentu. (Već smo pomenuli da se
fragment svijesti žive osobe može zakačiti nekoj
drugoj osobi. Često kod pretjerano posesivnih majki
dolazi do otcjepljenja fragmenta svijesti i njegovog
vezivanja za dijete.)
ESM i vanzemaljci će na ovo pitanje obično
odgovoriti s jednim odlučnim: “Ne!”
Da bi se otkrilo prisustvo zakačenih entiteta,
doktor ili hipnoterapeut navodi klijenta da ovaj sam
“skenira” svoje vlastito tijelo i da opiše ono što
vidi:
Dr: “Obrati pažnju na svoju unutrašnjost. Da li
primjećuješ neke oblike ili sijenke, neka lica ili
obličja, tenziju ili ukočenost, bol ili neki drugi
osjećaj, nešto što te emocionalno veže ili sputava,
neki poremećaj u tokovima energije, neke rupe ili
prazna mjesta, bilo šta što nije u redu u tvom
tijelu. Moraš imati povjerenje u samog sebe.
Slobodno opiši jasno i glasno ono što vidiš.”
Kako pacijent sve više posvećuje svoju pažnju na
svoju unutrašnjost, tako se i njegovo promijenjeno
stanje svijesti (hipnotički trans) produbljuje. Tako
se pojavljuju i određeni osjećaji ili slike koje on
sasvim jasno opisuje. On će onda obično reći:
“osjećam bol u donjem dijelu leđa”, “osjećam da me
nešto steže oko vrata”, “vidim neku crnu grudvu u
mom stomaku” ili “vidim jednu metalnu traku koja me
steže oko glave odmah iznad očiju”…
Terapeut se onda služi istim riječima koje je
pacijent upotrijebio:
Dr: “Ako bi taj bol iz donjeg dijela tvojih leđa
želio da nešto kaže, šta bi on sada rekao?” ili “Ako
bi to što te steže u vratu moglo da priča, šta bi
ono moglo da nam kaže, jasno i glasno?” ili “Dok se
koncentrišeš na taj osjećaj, kakva ti se slika u
ovom momentu pojavljuje, šta osjećaš?”
“Bol u donjem dijelu leđa” ili “osjećaj gušenja”
može da potiće kao rezultat neke traume iz ovog ili
nekog od prethodnih života. On ne mora da bude u
vezi sa nekim zakačenim entitetom ali i može da
bude. U nekim slučajevima on može da bude rezultat
traume ili posljedica npr. smrti usljed gušenja koju
je u svom poslednjem zivotu dozivjeo zakačeni
entitet. Sve te mogućnosti moraju se imati na umu,
te se tako moraju formirati i pitanja, kako bi se
došlo do istine. Istovremeno, osobe pod hipnozom su
veoma sugestibilne, tako da se ne smiju postavljati
tzv. “navodeća” pitanja koja u sebi mogu sadržati
elemente potencijalnog odgovora. (Npr. Šta vidiš? a
ne: “Da li vidiš jednu crnu grudvu u svom stomaku?”)
Ukoliko se radi o nekoj nerazjašnjenoj, odnosno,
psihički neriješenoj traumi iz ovog ili prošlog
života, onda se pacijent mora svjesno suočiti s
njom. Sve što se čovjeku desi u fizičkom tijelu,
mora se i razriješiti u fizičkom tijelu. Svaka
zaostala emocija kao npr. osjećaj krivice, griža
savjesti itd. u vezi s nekim događajem iz prošlosti
(iz ovog ili nekog pređašnjeg života) takođe se mora
razriješiti uz pomoć jednog svjesnog suočavanja s
tim.
Dakle, postoji i mogućnost da entitet koji se
zakači, obično ljudski duh, sa sobom donese i neke
svoje traume i nerazlučene konflikte koji onda
predstavljaju dodatni teret osobi kojoj su se
zakačili, jer se sada oni manifestuju kako na njenoj
psihi, tako i na fizičkom tijelu.
Stoga, regresivna terapija (prošlih života) i
oslobađanje od duhova-privjesaka mora se istovremeno
obavljati i to dvoje se ne bi trebalo razdvajati.
Interesenatno je i to što se čoveku jedan određeni
entitet može kačiti iz života u život.
[Primjer: Jedna moja poznanica se nedugo nakon
razvoda podvrgla regresivnoj hipnoterapiji prilikom
koje je otkriveno da ima jednog prikačenog entiteta.
Naime, radilo se o tome da joj se u jednom
predašnjem životu, u Mesopotamiji, zakačila njena
sestra koja ju je smatrala odgovornom za svoju smrt
(pala sa stijene dok su se igrale), te je tako
cijelo “vrijeme” pokušavala da joj se osveti utičući
na njeno razmišljanje i ponašanje. (Duhovi-privjesci
nemaju osjećaj za vrijeme). Tako je njena
‘sestra-duh’ imala dosta uticaja na neke odluke i
ponašanje ove osobe. Čak se iz razgovora sa ovim
duhom-privjeskom ispostavilo da bivši muž moje
poznanice nije bio njen ‘izbor’, koliko je on bio
‘izbor’ njene prikačene sestre. Čini se da je, u
stvari, ‘sestra-duh’ bila ta koja se zaljubila u
njega a ne osoba koja se za njega udala!? U momentu
oslobađanja od sestre duha, tj. kada je ova izašla
iz njenog tijela, ova osoba je doživjela bol kojeg
je opisala “kao da joj je neko prosvirao rame metkom
iz pištolja”. Nije prošlo dugo, telefonom ju je
nazvala bivša svekrva i rekla joj da je njen bivši
muž pao dok je popravljao krov kuće i da je hitno
prebačen u bolnicu. Ispostavilo se da je pao zbog
toga što ga je nešto iznenada ‘probolo’ kroz rame i
to upravo u istom momentu kad je istu bol doživjela
pomenuta osoba, prilikom izlaska sestre-privjeska!?
Čini se da je njena sestra momentalno prešla u
njenog bivšeg muža?!]
Većina terapeuta tvrdi da nikada ne nailaze na samo
jednog zakačenog entiteta, nego da njih, kao po
nekom pravilu, uvijek ima više. Stoga se nakon
oslobađanja od jednog od njih, nastavlja dalje sa
pretragom, identifikacijom i daljnjim oslobađanjem.
Različiti zakačeni entiteti, navodno, daju
iznenađujuće specifične i konzistentne odgovore.
Tako npr. pitanja se nastavljaju sljedećim
redoslijedom:
Dr: “Da li si ti muško ili žensko?”
Duh-privjesak i zakačeni duh abortiranog fetusa
znaju kojeg su pola.
Dr: “Koliko si star”?
Duh nekog čovjeka će obično reći koliko je star, dok
duša pobačenog fetusa nema starost mjerenu u
godinama, međutim, ona tačno zna koliko mjeseci je
provela u tijelu majke.
Dr: “Koja je sada godina?”
Duh-privjesak je ‘fiksiran’ u godini svoje smrti. On
nema osjećaj prolaska vremena. Duša pobačenog fetusa
nije svjesna nikakvih datuma.
Dr: “Kako se zoveš?”
Duh-privjesak će obično reći svoje ime. Duša fetusa
neće imati ime jer nije bila rođena. Terapeut joj
onda daje mogućnost da ona sama sebi nadije ime, (za
svrhu dalje konverzacije) što ona često i čini uz
pomoć pojmova kao što su ‘bijeli oblak’, ‘crveni
cvijet’, ‘mir’…itd.
Dr: “Gdje ste bili prije nego što ste se sjedinili
sa _________ ? (ime pacijenta)
Duh-privjesak se obično sjeća detalja iz svog
prošlog života, okolnosti u kojima je umro kao i
svega što je uslijedilo do vezanja za trenutog
‘domaćina’ i nakon toga. Duša pobačenog fetusa
obično odgovara da je bila “u Svjetlosti”.
Prikačeni fragmenti svijesti drugih ljudi prilično
lako se na ovaj način identificiraju i šalju nazad
tijelu/osobi od koje potiću. U većini slučajeva tu
se radi o fragmentima svijesti/uma pacijentove
posesivne majke.
Kad imamo posla sa ESM, tu je stvar malo drugačija.
Npr. - nakon ‘skeniranja’ tijela i percepcije “crne
lopte u stomaku” dijalog može da ide sljedećim
tokom:
Dr: “Ukoliko bi ta crna grudva u tvom stomaku imala
lice, kako bi ona izgledala?”
Pacijent: “Uh, stvarno ružno. Kandže i crvene oči”.
“Znak raspoznavanja” demonskih entiteta su najčešće
“crvene oči”, mada one mogu biti i crne, naranđaste,
žute, pa i zelene. Čini se da se ovi entiteti mogu
privremeno pretvoriti u šta god hoće, uključujući i
drage nam ljude, anđele, pa čak i Isusa ili Mariju,
ali u koga god da se pretvore, nakon samo par minuta
te njihove oči počinju da ih izdaju.
Dr: “Ukoliko bi ta crna grudva u tvom stomaku imala
neki zvuk, kakav bi on bio?”
Pacijent pokušava da oponaša zvuk koji mu dolazi od
strane crne lopte. Obično se radi o siktanju,
režanju ili mumlanju. Ukoliko je npr. siktanje bilo
u pitanju, onda terapeut koristi taj pojam da oslovi
zakačenog entiteta:
Dr: Hej, Siktalo, ako bi mogao normalno da govoriš,
šta bi nam sada mogao reći?” Ovdje u najvećem broju
slučajeva slijedi jedan klasičan odgovor tipa:
“Jebi se!!!”
Nakon ovakvog odgovora velika je vjerovatnoća da se
radi o ESM.
Da bi se to sa sigurnošću utvrdilo, entitetu se
postavlja još jedno pitanje:
Dr: “Kakve boje je svjetlost iz koje dolazite?”
Pacijent: “Svjetlost ne postoji. Postoji samo mrak”.
To otprilike potvrđuje prisustvo ESM-a. On je sada
ljut jer je svjestan da je otkriven a to prema
pravilima koja vladaju u njihovoj oblasti postojanja
podrazumijeva da će biti kažnjen od strane svojih
pretpostavljenih. Tako on postaje neprijateljski
raspoložen i agresivan prema terapeutu:
“Bježi tamo, ja nikuda ne idem odavde! On/a je
moj/a!!!
Kod slučajeva oslobađanja od ESM-a, hipnoterapeuti
koriste pomoć OPD entiteta iz viših oblasti
postojanja. Čini se da postoje ‘spasilačke grupe’
ovih svjetlosnih bića koja su specijalizirana za
ovakve intervencije i koja na molbu hipnoterapeuta
okružuju ESM-a jednom “kapsulom od svjetlosti”, kao
i sve one koji su prisutni u prostoriji, uključujući
i njihovu rodbinu. ESM se onda navodi od strane
hipnoterapeuta da i on sam pronađe u sebi onu “božju
iskru” (ili monadu), koju ima svako biće u Svemu Što
Jeste ali koje je, istovremeno, veoma malo ‘božjih
bića’ i svjesno. (Demoni su u većini slučajeva
“slabo informisani”, a istovremeno misle da nešto
znaju, dakle - isto kao i mi. Oni vjeruju da će ih
svjetlost uništiti ukoliko dođu u kontakt s njom jer
im tako sugerisano sa ‘viših instanci’.) Nakon što
demon spozna svoju “božju iskru” i postane svjestan
da je i on u stanju da egzistira u svjetlosti,
njegovo raspoloženje se mijenja, te onda svojevoljno
pristaje da bude prebačen uz pomoć OPD entiteta na
svoje odgovarajuće mjesto u Svjetlosti. Navodno, u
ovom slučaju dolazi do potpune transformacije
demona. Većina psihijatara, psihologa i
hipnoterapeta koji se bave ovom vrstom regresivne
hipnoterapije tvrde da je ova metoda veoma efikasna
i da se pacijenti brzo oporavljaju nakon ovakve
terapije.
U tom smislu, na kraju ostaju ‘svi sretni i
zadovoljni’. S tim u vezi “istjerivanje đavola” u
onom smislu kako to neki sveštenički krugovi kao i
holivudska dezinformativna industrija promovišu,
bilo bi analogno vađenju eksera iz automobilske gume
i njegovo ponovno bacanje na cestu, tako da njega
opet može naletjeti ne samo točak sa gumom u kojoj
je taj ekser već bio, nego i bilo koji drugi.
Moramo uvijek imati na umu da svako biće u ovom
univerzumu potiće iz istog Izvora i da uništavanjem
drugih ili namijernim nanošenjem zla drugima, ne
samo da narušavamo ravnotežu nego istovremeno činimo
zlo i samima sebi. Mi smo svi dio Jednog.
Istovremeno, mi moramo skupljanjem istinskog Znanja
stalno proširivati svoju svijest i to je jedini
način kako da se adekvatno zaštitimo od onih koji su
odlučili da iskuse svoju egzistenciju na strani
‘sila mraka’.
Samo – Znanje – Spašava!!!
Vanzemaljci
Dr: “Kada bi proširio svoju svjesnost u vezi te
metalne trake koja je omotana iznad glave, odmah
iznad očiju, šta bi mogao vidjeti?
U većini slučajeva ovdje se radi o uređaju
instaliranom od strane vanzemaljaca kojeg pacijent
percipira na gorenavedeni način. Ovaj uređaj navodno
služi za nadzor, kontrolu i komunikaciju s ljudskim
bićem. U večini slučajeva radi se o eteričkoj
energetskoj formi koja se pacijentima s
promijenjenim stanjem svijesti čini kao da je od
metala. Pacijent je obično u stanju da pronađe i
prati vezu između tog uređaja i vanzemaljskog
svemirskog broda. Inače postoji mnogo različitih
vrsta tih implanata od kojih neki uzrokuju bol kod
pacijenta u momentu njihovog otkrivanja. Zajedno s
tim, kod pacijenta se javlja strah, kao i jedan
opšti osjećaj bespomoćnosti.
Nakon toga terapeut stupa u kontakt preko pacijenta
s onima koji su instalirali taj uređaj, odnosno
onima koji eksperimentišu s njim. Tu se obično radi
o pripadnicima vanzemaljske civilizacije.
Hipnoterapeut tada apeluje da se prekine sa kršenjem
slobodne volje pacijenta i nasilnom manipulacijom
njegove svijesti. Navodno, u većini slučajeva
vanzemaljci oslobađaju tu individuu od svoje
direktne kontrole, mada prema do sada dobivenim
podacima, čini se da se većina čovječanstva nalazi
pod njihovom direktnom ili indirektnom kontrolom.
Mnogi hipnoterapeti upoređuju pregovaranje sa ovim
individuama veoma visoke inteligencije sa situacijom
gdje pacovi iz kaveza u nekoj laboratoriji
pregovaraju sa naučnicima u bijelim mantilima i
zahtijevaju od njih da prestanu sa svojim
eksperimentima i da ih ostave na miru.
Sudeći prema mnogim naznakama, s naše tačke
gledišta, to bi moglo biti analogno situaciji gdje
bi se nama neke ovce iz određenog stada bunile u
vezi našeg postupanja s njima, te tražile od nas da
ih ostavimo na miru. Ukoliko ih mi poslušamo i
pustimo na slobodu, onda automatski ostajemo bez
mlijeka, vune i mesa!?
U skladu sa svojim razvojnim stepenom svijesti i
etikom, mi smo počeli da omamljujemo ovce prije
klanja. U skladu s njihovim nivoom svijesti i
etikom, vanzemaljci nas drže omamljenima tokom
cijelog našeg života. Tako mogu cijelo vrijeme da
nas “muzu” a da mi istovremeno nismo u stanju da
primjetimo - da nešto nije u redu!?
Za sada, naša antropocentričnost još uvijek ima
prilično dobro sedativno dejstvo na našu psihu –
“sve što postoji, mi smo izmislili ili bar –
zamislili”. Religija takođe – “poslije smrti idemo
bogu (Jehovi, Hrkljušu) na istinu, pa će nas on
onda, prema našim zaslugama, razmjestiti tamo gdje
treba”. Opcija da čovjek prolazi kroz proces
reinkarnacije, tj. da je ljudsko biće vječno i da
ljudska duša u nekim slučajevima može da ostane i da
se vrzma na našoj ravni postojanja, kao i mogućnost
da se ona ‘zakači’ nekome od nas, - ne postoji.
Tako, većina pravih vijernika ne zna šta će sa sobom
nakon što umre!? Kačeći se drugima, oni pate i sebe
i njih. Možda ovaj naš duhovni haos i sljepilo nije
slučajna stvar? Čini se da je nekome u interesu da
mi stalno – patimo! A patićemo sve dok vjerujemo u
iluzije koje su nam nametnuli oni kojima je naša
patnja od suštinskog značaja za njihovu
egzistenciju. Odatle proizilazi da je patnja svakog
pojedinacnog ljudskog bica direktan rezultat
nekorištenja svog vlastitog mozga za razmišljanje,
dok je svaki strah samo jedna indikacija –
nedostatka istinskog znanja, odnosno, - svjesnosti.
A naša nauka – prema njoj “duša i vanzemaljci ne
postoje”, jer nisu uhvaćeni, izmjereni i izvagani.
Doduše, tamo negdje daleko u svemiru teoretski se
dozvoljava postojanje vanzemaljaca, ali toliko
daleko da prema našim zakonima fizike oni nikada ne
mogu doći ovamo. Širokogrudo, nema šta! Blago nama i
vanzemaljcima!
Naravno, “koncenzus realnost” nam je svima
manje-više poznata, jedino, ostaje pitanje, da li
ćemo stići da spoznamo bar djelić - objektivne
realnosti, ovdje gdje živimo, prije nego što to bude
kasno?
I na kraju, što se religije tiče, još jedan
kuriozitet:
Svi psihijatri, psiholozi i drugi psihoterapeuti
koji se bave regresivnom hipnozom, na osnovu svog
kliničkog iskustva jednoglasno tvrde - da oni od nas
koji su bili veliki katolici u jednom životu, rađaju
se kao muslimani, pravoslavci ili protestanti u
narednom životu, i – obratno. Sve opcije su u igri.
Istovremeno, svaki od ovih “mentalnih pacijenata” je
100% uvjeren da je njegova sadašnja religija –
jedina prava?! Zar to nije – kuriozitet?!
Tragikomika bez granica! Čini se da ovaj naš
univerzum ipak ima smisla za pravdu, a bogami i za –
humor.
Da
li smo sami u svemiru?
Naravno da ne. Nismo
sami čak ni na Zemlji. Pa, čak i ako pretpostavimo
da je 3D svemir ili sve sto postoji, konačan,
kalkulacije nam pokazuju da je velika mogućnost da
inteligentni život postoji tamo negdje u ovoj
galaksiji. Isto tako, na Zemlji je primjećeno
prisustvo vanzemaljaca. Svatko sa normalnim smislom
i osjećajem za tu mogućnost, bilo tko s otvorenim
načinom razmišljanja - će istražiti tu mogućnost i
svatko sa "otvorenim očima" će potvrditi da
vanzemaljci postoje, da su bili aktivni u našoj
"prošlosti" i da su aktivni i do dana današnjeg.
Skeptici nastoje biti ignorantni i odbijaju
istražiti sve dokaze, zatvarajući svoje oči oni
tvrde da ne vide nikakav dokaz o postojanju
vanzemaljaca. (Moje pitanje: pa, kako će ih vidjeti
zatvorenih očiju???) Zapravo, ignoriranje nije
nikakav dokaz da nešto ne postoji. Mogli bi smo to
reći i na drugi način: "Ukoliko smo zavukli glavu u
dupe, ne znači da sunce ne sija!"
Dokazi su posvuda - pogledajmo mitologiju i
religiozne priče širom svijeta, koje opisuju posjete
vanzemaljaca kao naprednih bića u drevno doba,
drevne građevine i artifakte koji indiciraju na
korištenje napredne, superiornije tehnologije kod
izgradnje, pa preko stogodišnjih svjedočenja o
viđenjima NLO-a. Postoje stotine fizičkih dokaza o
njihovom "slijetanju" na Zemlju, vladinih
dokumenata, i na tisuće otmica koje uključuju mnogo
svjedoka, te sjećanja otetih uz pomoć metoda
regresivne hipnoze, kao i svjedočenja mnogih onih za
koje nije ni bilo potrebe da se hipnotiziraju kako
bi se sjetili svega što im se dogodilo. Isto tako i
mnogih medicinskih i fizičkih dokaza na tijelima
otetih.
Šta je osnovni plan vanzemaljaca?
Čovječanstvo je još davno bilo porobljeno od strane
neljudskih snaga koje su tehnološki, psihički i
dimenzionalno superiornije od nas. One se sastoje od
mnogih grupa, koje djeluju u dimenzijama i
lokacijama u svemiru daleko ili izvan naše
percepcije, iz razloga da bi preuzeli jedan dio
"ljudske energije". (Preciznije rečeno, - oni se
njome hrane). Njihov krajnji cilj je da nas
prilagode njihovom fašističkom režimu i parazitski
nas iskorištavaju za njihove biološke, eteričke i
fizičke potrebe. Kroz skrivenu manipulaciju i
hiperdimenzionalne trikove (koji uključuju i
putovanje "kroz" vrijeme), oni tajno manipulišu i
iskorištavaju čovječanstvo u svakom pogledu kroz
jedan dugogodišnji period naše povijesti. Mi sada
imamo priliku da vidimo njihove planove koji se više
i ne skrivaju toliko kao prije i koji se trenutno
manifestiraju kao - program za stvaranje jedne
određene hibridne rase. Oni nam se već poodavno iz
nekih medijskih i drugih izvora predstavljaju kao
naši spasioci koji će se pojaviti kad ljudska rasa
"poludi" i kad izbiju veliki svjetski sukobi. Ako ih
svijet prihvati kao spasioce, individualna sloboda,
kakvu znamo, će nestati, ostaće samo mrak.
Ako imaju superiorniju tehnologiju, zašto
neprijateljski vanzemaljci jednostavno ne preuzmu
planetu?
Is strateških razloga, njihova invazija
podrazumijeva jedan duži proces, a ne neko iznenadno
"iskrcavanje" kako to većina nas zamišlja. Ovo drugo
bi se moglo dogoditi kao finalna stvar, nakon
ostvarenja prve faze i duhovnog uništenja ciljane
populacije (u ovom slučaju, - naše). Postoji mnogo
problema koji idu zajedno sa otvorenom invazijom
koja bi koristila samo fizičku silu. Povijest je
pokazala kako su vidljivi tirani i vidljive mete, te
brzo padaju ako se pokazu prije nego što uspiju da
uspostave potpunu kontrolu. Pametniji tirani ostaju
skriveni i mudro manipuliraju populacijom prije nego
što je pobijede i porobe.
Svemirski tirani postoje i osvajaju čitave svjetove
koji postaju njihove kolonije. Preuranjena invazija
onih koji bi nas htjeli porobiti, vodila bi do
opšteg sukoba koji bi prijetio da uništi upravo one
izvore zbog kojih su došli: Zemlju i njezino
stanovništvo. Oni preferiraju da se mi svojevoljno
odreknemo, kako svoje vlastite slobode, tako i ove
planete, s najmanjom dozom otpora. (Pravilo o
slobodnoj volji? Karma?) To se jedino može dogoditi
pod okolnostima u kojima mi, po samoj svojoj
prirodi, uopće nismo svjesni njihovih planova, te ih
tako ne možemo ni da primjetimo. Sprovođenje u djelo
takve prevare zahtjeva mnogo priprema. Zato su oni
odlučili da skriveno i strpljivo manipulišu ljudskim
društvom radi postizanja tog krajnjeg cilja.
Njihova preferirana metoda subverzije je stvaranje
jedne elite među populacijom koja je zadužena da
obavi prljavi posao porobljavanja ostalih. Ono što
mi podrazumijevamo pod "tajnom vladom," to je jedna
okultna tehnokracija koja se sastoji od tih elitnih
ljudi. Tajna vlada se koristi formulom:
problem-reakcija-solucija kako bi izazivala globalne
svjetske sukobe i kako bi stvorila uslove za
uspostavljanje "Novog svjetskog poretka". Tu se radi
o jednom čvrstom, globalnom totalitarnom režimu,
koji bi isključio bilo kakav potencijal za otpor i
osigurao lagano prilagođavanje Zemlje za
vanzemaljsku vladavinu.
Zašto nisu završili svoju invaziju prije, kada je
naša tehnologija bila previše primitivna kako bi
mogla ugroziti njihove željene resurse?
Kao što smo napomenuli, oni preferiraju da se mi
svojom voljom predamo u njihove ruke i svojevoljno
se odreknemo naše slobodne volje. Tek nedavno smo
postali tehnološki i politički napredni toliko da
možemo stvarati i održavati infrastrukturu "Nove
svjetske vlade," kroz koju ćemo se mi sami
pretvoriti u robove. Drugim rječima, oni natjeraju
svoje žrtve da si ove same sebi prethodno iskopaju
vlastite grobove. U vezi ove činjenice, politika
ovakve brutalne efikasnosti je već demonstrirana
primjerom kako su Nacisti svojevremeno likvidirali
svoje zatočenike. Rast i pad nacističke Njemačke je
upravljan od strane tajne vlade kao generalna proba
za ono što bi se sada trebalo dogoditi i mnogo toga
u nacističkoj ideologiji i metodologiji je direktna
refleksija razmišljanja neprijateljskih
vanzemaljaca.
Ironično, tajna vlada je, sama po sebi, samo
globalna verzija "Sonderkommando-sa", elitnih
jedinica Židova koje su nacisti odabirali među
mnogobrojnim zatvorenicima koncentracionih logora,
kako bi ovi kontrolisali i ubijali ostale
zatvorenike. Unatoč obećanjima o preživljavanju i
moći, ti Sonderkommando-si su ubrzo smaknuti kad su
prestali biti korisni nacistima, jer im nisu više
trebali. Tajna vlada će se susresti s istom stvari
nakon što se invazija vanzemaljaca uspješno ostvari.
Da li članovi tajne vlade znaju kako će biti
izigrani?
U negativnoj hijerarhiji, svi potčinjeni su u neku
ruku prevareni od strane njihovih nadređenih, jer se
na takav način ta njihova superiornost i održava. To
je po samoj prirodi tih individua koje misle da
dijele vrhunac hranidbenog lanca, ujedno i njihovo
željeno okruženje. Mnogi njihovi članovi su
prisiljeni da održavaju svoju vijernost ucjenama,
zakletvama, ili programiranjem njihovih umova. Dok
ti faktori održavaju hijerarhiju, oni također služe
i za promjene u njoj, ukoliko kontrolni sistem dođe
do neke prepreke, poteškoće ili postane nestabilan,
podređeni članovi će iznevjeriti svoje nadređene kad
im se za to pruži prilika, a oni od njih koji su
više ambiciozni mogu iskoristiti tu priliku da
iniciraju jedan opšti haos prilikom kojeg se
prekidaju lojalnost i njihove međusobne veze. Tako
to slabljenje strukture piramide vlasti može dovesti
do jedne tačke kada cijeli sistem počne da se ruši.
To je tipičnije za jednu ljudsku hijerarhiju nego za
hijerarhiju vanzemaljaca, jer je ova vanzemaljska
mnogo prefinjenija i ne pravi takve greške.
Da li je to razlog zbog čega će tajna vlada
eventualno biti odbačena?
Da. Sve dok kontrolni sistem ostane stabilan, tajna
vlast ostaje u vezi i u skladu sa vanzemaljskim
snagama. Zbog nadolazećih zemaljskih promjena i
ostalih faktora, nadolazeće vrijeme donosi elemente
nepredvidivosti koji prijete destabilizaciji
kontrolnog sistema - hijerarhija uspijeva na
predvidljivosti jer je to preduvjet za kontrolu.
Zbog ljudske gluposti, vanzemaljske snage vide tajnu
vladu kao nesigurnu za vrijeme takvog nadolazećeg
stanja i nepotrebnu u tom vremenskom periodu. Oni će
biti među prvima koji će biti eliminisani jer bi
inače oni bili prvi koji bi se oduprijeli prisustvu
vanzemaljaca jer imaju moćnu tehnologiju koju su
dobili od njih da bi postigli svoju nadmoć i
osigurali svoj opstanak. Finale vanzemaljskog plana
ne sadrži mjesto za ljudsku elitu, i bilo koje
obećanje koje su im dali u vezi preživljavanja u
post-kataklizmičkoj budućnosti je laž koju su dobili
kao pogodbu za vijernost.
Dok je eksploatacija ljudske prirode priuštila našim
vanzemaljskim manipulatorima lak uspjeh u onome što
su si dosad isplanirali, ljudska priroda definitivno
prijeti potkopavanjem završetka njihovih planova
koji zahtjevaju potpunu odanost ljudskih bića
njihovom carstvu. Sve dok imamo urođenu sposobnost
da se izdvajamo i steknemo duhovnu mudrost i sve dok
možemo čeznuti za individualnošću i slobodom, naša
odanost i njihova sigurnost ne mogu biti vječno
zagarantovani.
Kako vanzemaljske snage planiraju riješiti
problem "ljudske prirode"?
Einstein je jednom rekao da rješenje tog problema ne
može biti postignuto sa istog nivoa gdje je problem
i nastao. Ako je ljudska priroda problem, tada ga
jedino ne-ljudski element može riješiti. Trenutno,
problem se nalazi u neizbježnom neuspjehu tajne
vlade i budućih ljudi da održe neograničenu odanost
njihovim vanzemaljskim vladarima zbog fundamentalnih
genetskih i metafizičkih razlika i u činjenici da
smo mi individualisti i oportunisti po svojoj
prirodi.
Nakon što se uspostavi Nova Svjetska Vlast, oni
planiraju da stave čovječanstvo pod vođstvo genetski
modificiranih "vladajućih rasa" koje čine
ljudsko-vanzemaljski hibridi. Ti hibridi nas
nadmašuju u intelektualnim i psihičkim sposobnostima
i oni ne pate od "slabosti" ljudske prirode kao što
su sažaljenje i čežnja za individualnom slobodom.
Sve dok održavaju kontrolu, oni će se križati s
ljudskom populacijom da bi postigli te genetske
karakteristike kod većine čovječanstva. Tako bi na
kraju čovječanstvo bilo biološki odgovarajuće za
služenje vanzemaljskoj imperiji, koja bi time bila
proširena na neophodne resurse koji jačaju njihovu
moć i kontrolu. Na toj tački, mi ćemo biti
"zaključani" u određene granice i njihov plan će
postići svoj cilj.
Vidimo već dokaze svega toga. Npr. mi smo kulturno
već pripremljeni za prihvaćanje eventualne politike
križanja između ljudi i hibrida. Standardi fizičke
ljepote su oličenja supermodela i glumaca i
povećavaju se prema isticanju tipičnih hibrida:
nisko čelo, mala brada, trokutasto lice, velike oči
i vitka androgena tijela. Nije prošlo puno vremena
od kada se "hibridni" izgled smatrao uznemiravajući
i nezdrav, ali današnji trend ide prema seksualnosti
tih karakteristika.
Kako će ta hibridna rasa biti napravljena?
Otmice vanzemaljaca služe za postizanje mnogih
ciljeva, a ovo je jedan od njih. Trenutno, hibridni
program je virtualno napravljen. Hibridi izgledaju
kao ljudi, ali nedostaju im ranije spomenute
karakteristike koje nas čine sklonim da pružimo
otpor vanzemaljskom prisustvu. Neki su već tajno
"pušteni" među populaciju. Neki su već rođeni od
strane ljudskih roditelja protiv njihove volje, a
ostali će biti kasnije kad ovi prvi dođu u godine
kada se mogu reproducirati.
Neki hibridi među nama su već prošli kao
"Indigo-djeca", iako nisu sva Indigo-djeca hibridi.
Hibridi najuspješnije slijede njihovo namjensko
programiranje da se ponašaju kao male psihopate,
preziru ljude i posjeduju oštru intelektualnu i
psihičku snagu koju imaju da bi podržali njihove
ambicije. To su kvalitete koje im omogućuju da budu
pogodni za eventualnu vlast nad čovječanstvom i
potčinjeni njihovim vanzemaljskim vladarima.
Koji je stvarni proces korišten u stvaranju
hibrida?
Aktualni proces koji se koristi je kompliciran, ali
evo jednostavnog opisa. Oba, genetski i metafizički
faktor, moraju se uzeti u obzir a ovaj drugi
zahtjeva puno više pažnje i vremena u stvaranju
hibrida nego što bi netko mogao očekivati.
Naša DNA je veza i jedan mehanizam između nefizičke
duše i fizičkog tijela. Za tu vezu, koja to drži
skupa, genetika mora naći profil duše koji joj
odgovara. Mali promašaj u jednom, uzrokovat će
mutaciju u drugom, a previše nepodudarnosti će
uzrokovati da određena duša ne može dugo opstati u
određenom tijelu. Da bi genetski modificirali ili
kreirali čitavu rasu, nije dovoljno samo stvoriti
genetski kod, nego i sinhronizirati njegov profil i
rast s onim dušama koje će biti u tim tijelima.
To je razlog zašto su ljudi iz specifičnih loza
krvnih veza tipični i rezoniraju sa dušama
vanzemaljaca i njihovom prirodom, pa su posebno
pogodni za otimanje. Rezonancija postoji jer u nekoj
točki u drevnoj prošlosti, među tom krvnom vezom,
individue su mogle svjesno pripadati negativnoj
spiritualnoj egzistenciji i tako, u skladu s tim,
pogodovati njihovom genetskom kodu. Njihovi potomci
nose tu genetsku kombinaciju koja je smatrana vrlo
vrijednom kao materijal za stvaranje hibridne rase.
Fizička priroda te genetske strukture podudara se u
kritičnim područjima gdje bi se tražena metafizička
karakteristika hibrida trebala podudarati.
Ta zaliha materijala je križana sa selektiranom
genetikom vanzemaljaca i napravljen je čitav niz
raznih hibrida, od kojih su neki uspješniji od
drugih. Do momenta kad će se ti hibridi moći
razmnožavati i održavati u životu, ti fetusi su
obično implatirani u tijelo otete žene za vrijeme
trudnoće. Ljudsko eterično tijelo je bogato
emocionalnim i vitalnim energijama, koje pomažu da
se ubačeni fetus razvija zdravo. Oni kojima ta
eterička okolina nedostaje za vrijeme razvoja, ili
se ne razviju ili postanu slabi kad se rode.
Uspješni hibridi su ti koji mogu uspješno preživjeti
u gustoj fizičkoj okolini kao što je naša, i oni
koji su sposobni uspješno se reproducirati sa
ljudima i među sobom, oni koji dovoljno izgledaju
ljudski da bi se lako mogli integrirati među ljude i
oni koji nemaju nepoželjne ljudske crte.
Kakva je priroda duša tih hibrida?
Čak i sa njihovom ljudskom fiziologijom, smatra se
da je hibridni genetički profil ekstremno rezonantan
sa prirodom duše njihovih stvoritelja. Vrlo je
vjerojatno da se ti stvoritelji namjeravaju kasnije
inkarnirati u ta tijela. Neki hibridi mogu biti
rođeni sa vanzemaljskom dušom, dok neki mogu
funkcionirati kao prazni kontejneri koji djeluju na
svoj način u strateškim društvenim pozicijama i
ostaju tako dok kasnije ne poprime vanzemaljsku
dušu. Također je moguće da hibridi imaju njihovu
vlastitu unikatnu matricu duša, a krajnji cilj bi
bio isti.
Okupiranje hibridnih tijela bi priuštilo našim
vanzemaljskim manipulatorima snagu od obe rase - od
ljudske i od vanzemaljske ali bez slabosti od bilo
koje od njih. Ljudska slabost je čežnja za
individualnom slobodom i sposobnost za empatiju, a
vanzemaljska je nemogućnost ostanka u našem fizičkom
okruženju duže vrijeme. Hibridi su biološki robusni
kao i mi jer imaju virtualna ljudska tijela, ali bi
bili mentalno superiorniji i lojalniji vanzemaljcima
ako bi imali duše identične njihovima. Nadalje,
budući da su potomci obdareni sa duhovnim energijama
oba roditelja, brže bi se napravila metafizička
modifikacija čovječanstva ako bi hibridni roditelj
imao negativno orijentiranu vanzemaljsku dušu.
Zašto vanzemaljci ne mogu duže boraviti u našoj
fizičkoj okolini?
Oni zahtjevaju psihičku ili eteričku energiju da bi
se projicirali u našu trodimenzionalnu okolinu. U
njihovom prirodnom stanju, oni su
četverodimenzionalna bića (4D) koja egzistiraju na
jednom višem eteričkom nivou realiteta, ali mogu
izabrati hoće li postati fizički sa utroškom
energije. Naš trodimenzionalni svijet je "ugrađen" u
četverodimenzionalni svemir, što znači da 4D bića
moraju fokusirati svoju bit u prirodni pojas u kojem
će privremeno postati 3D. Inače oni se pojavljuju
nevidljivi za našu percepciju, kao npr. akvarij u
sobi - mi smo ribe koje su svjesne drugih riba, ali
smo relativno nesvjesni onoga što je izvan akvarija
i onih koji nas promatraju.
Pretežno je to istina za vanzemaljske vrste zvane
"Reptili" ili "Lizardi". Da bi uštedili energiju,
oni preferiraju ostati u njihovoj 4D okolini, dok se
služe sa raznim metodama za "daljinsko" povezivanje
ta dva sistema. Npr., oni su stvorili jednu
kibernetičku rasu bića koju mi znamo kao "Sivi",
koji im služe kao 3D "svemirske sonde". Sivi su
roboti napravljeni genetskim inžinjeringom, koji su
tehnološki povezani sa reptilskom dušom. Oni su
kibernetičke sonde u našem realitetu koje se tu mogu
zadržati relativno duže vrijeme a koriste se za
otmice ljudi i neke druge zadatke.
Taj manjak fizikalnosti omogućuje im da imaju mnoge
prednosti ali i mane. Kao prednost, eterička
tehnologija je četverodimenzionalna i izvan našeg
linearnog vremena, pa reptili mogu vidjeti i mogu
djelovati unutar naše moguće prošlosti, sadašnjosti
i budućnosti, odnosno svih naših realiteta
istovremeno. Kombinirajući sa svojom kalkulativnom
strategijom, oni su sposobni napraviti vrlo
komplicirane i dalekosežne manipulacije
hiperdimenzionalne prirode.
Te hiperdimenzionalne manipulacije mogu uključiti
mijenjanje prošlosti u prividno trivijalnim i malim
izmjenama da bi utjecali na izbore svoje mete tj.
odredenog čovjeka u njegovoj sadašnjosti. Reptili ne
znaju koji ćemo izbor napraviti i ne mogu mijenjati
izbore koje smo već napravili svojom voljom, ali
mogu vidjeti i izmjeniti sve ostalo. Dok oni ne mogu
lako prekršiti slobodnu volju spiritualno zdrave
osobe, oni mogu "podešavati" njezine lične izbore
pomoću manipulacije njezine okoline.
Budući da oni egzistiraju izvan našeg
prostora/vremena, oslobođeni su od ograničenja
linearnog vremena koje važi za nas. To znači da mogu
individualno ciljati i manipulirati tolikim brojem
ljudi koliko je god potrebno. Dok oteti čovjek
percipira nekoliko godina između dešavanja svojih
otmica, vanzemaljci to mogu raditi "sve odjednom"
tj. jednu nakon druge. Unatoč grandioznoj prirodi
vanzemaljskih planova koji ciljaju čitave planete i
civilizacije, oni također manipuliraju na
individualnoj bazi sve one koji im se učine
prijetnjom.
Kao nedostatak, njihov manjak fizikalnosti ih
sprečava da lako krše našu slobodnu volju kroz
upotrebu sile. Fizikalnost je okruženje u kome je
uzročnost primarna, gdje jedno biće može uzrokovati
nepoželjne efekte kod drugog jer su oba subjekti
fizičkih zakona. To je manje izraženo u 4D okolini
gdje je fizikalnost varijabilna i gdje se akcije
temelje na sinhronizaciji koja uzrokuje rezultate u
više metafizičkih stanja. Zbog tog razloga, reptili
žele jedan viši stepen fizikalnosti da bi proširili
pojas onoga što mogu raditi. Hibridni program je
usmjeren prema tom cilju.
Što je sa vojnim otmicama?
Vojska Tajne vlade i njihove frakcije stalno otimaju
ljude zbog raznih razloga, često radeći pod
vanzemaljskim frakcijama i koristeći njihovu
tehnologiju. Ti razlozi su mnogobrojni i kompleksni
da bi se razrađivali u detalje, ali uključuju
kontrolu misli, genetska istraživanja i upotrebu
psihički-osjetljivih ljudi za daljinsku kontrolu i
posmatranje, te razna ubojstva. Zahvaljujući
njihovoj hiperdimenzionalnoj tehnologiji, te vojne
frakcije mogu tajno otimati ljude za vrijeme
njihovog spavanja, "vađenjem" iz njihovog
prostorno/vremenskog kontinuuma kroz portale i
"dovođenjem" u njihove vojne baze.
Žrtve vojnih otmica često se podvrgavaju
elektrošokovima, te se tako kod njih stvaraju
odvojene ličnosti u koje se ‘instaliraju’ mentalni
"programi" za kontrolu njihovog razmišljanja i
ponašanja, kao što su npr. program za samouništenje,
‘spavajući’ ubojica, seksualni rob itd... Neki
"programi" za kontrolu misli obuhvataju tisuće
agenata koji "spavaju" a kad zatreba, oni se mogu
"aktivirati" post-psihičkom metodom da u nekom datom
momentu u budućnosti npr. počnu da čine masovna
ubojstva, što bi dovelo do preduvjeta za totalitarnu
vlast i gubljenje naše slobode. Oteti od strane
vojske također su često i silovani od strane
vanzemaljskih bića koja se hrane tom negativnom
energijom baziranom na žrtvinom strahu i patnji.
Drugi pak vode dvostruke živote gdje jedan dio
ličnosti određene osobe sudjeluje u tajnim vojnim
misijama, a istovremeno se to može činiti naučnom
fantastikom drugom dijelu te iste ličnosti.
Hiperdimenzionalnom tehnologijom se to lako može
učiniti.
Kako netko može prestati biti žrtvom
vanzemaljskih otmica?
Teško je potpuno zaustaviti otmice bez stalnog
opreza. Ipak, one se mogu smanjiti u nekom broju ako
se učini sljedeće:
1) odustajanje od svih karmičkih i egoističkih
razloga zbog kojih želite da se to nastavi
2) odluka o opiranju otmicama pomoću čvrstih i
stalnih težnji da one prestanu
3) uspostavljanje emocionalne stabilnosti,
pozitivnosti i spokojstva, umjesto histerije i
opsesije strahovima
4) čovjek treba postati svjesan otmica, prije nego
se dogode, za vrijeme njih i poslije njih
5) učiti iz simptoma i tragova koji nastaju nakon
svake od njih i saznati njihovu taktiku otimanja
6) povećanje spiritualne fleksibilnosti, tražeći i
primjenjujući znanje i mudrost
7) tražiti pomoć od svojeg višeg "Ja".
Te metode pomažu kod sprečavanja otmica, bilo
fizičke, bilo duhovne prirode. Prilikom otmice duše,
tijelo ostaje da spava, ali se duša "izvadi" i
"obradi" i poslije vrati natrag. Kod čisto fizičkih
otmica možemo ih pokušati na vrijeme primjetiti,
napraviti neki štit ili pružiti fizički ili neki
drugi otpor. Primjeri uključuju audio i video
rekordere koji se aktiviraju glasom, metalne oklope,
ultraljubičasta svjetla, polja "bijelog" šuma, itd.
Može li se nešto napraviti da se zaustave njihovi
planovi?
Vanzemaljski planovi uveliko ovise o nama, da li
ćemo se kolektivno odreći naše slobodne volje. Ako
se oni podmuklo pojave kao "spasitelji" a hibridi se
predstave kao pozitivni korak u ljudskoj evoluciji,
tada će ih ljudi vjerovatno rado podržati. Ljudska
entuzijastička potpora vanzemaljskim "spasiteljima"
mogla bi biti dovoljno velika da nas povede prema
suzbijanju bilo kakvog otpora jer ih ljudi uopšte
nebi vidjeli kao neprijatelje razvoja i evolucije
čovječanstva.
Ipak, ako dovoljno ljudi prije toga bude informisano
o njihovim planovima, onda njihova prevara neće biti
uspješna. Uvijek bi se negdje započela debata,
otvorila diskusija i razmjenjivale informacije kako
bi ih razotkrili i prikazali u njihovom stvarnom
"svjetlu" (odnosno mraku). Kad je više ljudi
informisano, kolektivna slobodna volja se neće
predati na tako glup način.
Što oni rade da bi spriječili ljudsku pobunu i
otpor?
Prije informacijske ere, znanje je bilo vrlo lako
sakriti. Danas, ljude je lako zbuniti sa
dezinformacijama. Vanzemaljci i tajna vlada sada
rade sve da bi spriječili ili korumpirali širenje
znanja u svakom pogledu. Traže i uništavaju one koji
žele otkriti istinu, oslabljuju sposobnost drugih da
sami razaznaju istinu, te programiraju ostale da
trenutno odbace ili ignoriraju istinu (obično, da je
ismijavaju) kad god je čuju.
Individuama koji se smatraju prijetnjom njihovom
planu pridaje se posebna pažnja. Oni se otimaju i
implatiraju u svrhu promatranja. Poslije
promatranja, uvide njihove slabosti i otimaju ih sve
dok im se ne umetne "program" post-hipnotičkim
sugestijama da imaju samoubilačke misli, emocije i
ponašanje. Ako se i tu opiru, onda ih društvo
ismijava i diskreditira. Oni sa manjom duhovnom
jačinom trpe posljedice stalnog nasilja.
Zašto ih negativne snage jednostavno ne likvidiraju?
Iz metafizičkih razloga, nisu svi oni koje oni
ciljaju, lako uništive mete i ne mogu tek tako lako
biti smaknuti - oni moraju dobrovoljno odabrati
svoje uništenje. Ipak, sve zavisi od njihove duhovne
snage. Ukoliko ona opadne, onda oni postaju ranjivi
te mogu lako postati i žrtve. Oni koji klonu, obično
se razbole od bolesti kao što je npr. rak koji ih
tiho ubija, neki su trajno oteti i "konzumirani", a
ostali umiru u čudnim nesrećama.
Također je moguće i vrlo efikasno za osjetljive
individualce da budu neprimjetno ubijeni,
reanimirani i zamjenjeni kao dezinformirajući
agenti. Oni tada mogu služiti za vraćanje svega što
je učinjeno na staro, kako je bilo prije nego što su
zamijenjeni. To se često dešava ranjivim autorima
knjiga na temu NLO-a i vanzemaljaca, istraživačima,
političarima i znanstvenicima.
Ukoliko se ta zamjena učini neprimjetno, netko može
obično primjetiti drastičnu i uznemiravajuću
promjenu u njihovim istraživanjima i ponašanju.
Drugi koji nisu razaznali istinu za sebe i koji se
uzdaju u svoje kredibilne izvore, ne primjećuju taj
"pomak" i dalje ih slijede. Kao što možemo vidjeti,
nema zamjene za ličnu moć rasuđivanja i spiritualnu
fleksibilnost koja dolazi sa integritetom i znanjem.
Pored ljudi koji su programirani ili zamjenjeni
kao dezinformirajući agenti, kako još negativne
snage sprečavaju širenje znanja?
Snaga volje, znanje, spiritualna fleksibilnost,
mentalna i emocionalna čistoća su kvalitete koje
reduciraju nečiji nivo podložnosti utjecajima
negativnih sila. Ovdje su milioni ljudi koji nemaju
te kvalitete radi jednostavnosti njihovog razloga za
inkarnaciju. To ih čini vrlo lakim za manipuliranje
od strane vanzemaljskih snaga i tajne vlade koja
služi kao odbojnik za sve posljedice
"destabiliziranja sistema" od stane nekih buntovnih
individualaca.
Njihova funkcija u vanzemaljskom planu je da služe
kao "skriveni alarm" među ljudskim masama, koji u
ime vlasti obavlja pritisak na sve ‘crne ovce’,
odnosno, služi za njihovo ismijavanje i
uspostavljanje tzv. koncenzus realnosti, te tako i
za neutralisanje utjecaja one manjine ljudskih bića
koji traže istinu. Oni također imaju afinitet za
druženje sa tragaocima za istinom i uvlače ih u
odnose sa sobom prilikom kojih im crpe energiju ili
u prijateljstva čija je svrha da ove uspavaju,
odvuku im pažnju u drugim smjerovima ili da bi ih
sabotirali.
Nadalje, postoje umjetni ljudi koji su "napravljeni"
od strane vanzemaljaca koji služe kao
dezinformacioni agenti sposobni da zavedu tragaoce
za istinom na stranputicu, preko interakcije s
njima. Oni su virtualno identični u funkciji
reanimiranih/zamjenjenih ljudi, osim što nemaju
toliko konkretnu ličnu biografiju koja se može
vidjeti. Zbog toga što su daljinski upravljani, oni
precizno mogu isporučiti dezinformaciju prilagođenu
da odgovara ličnom profilu istražitelja istine,
nešto što prijespomenuti "skriveni alarmi" ne mogu.
Kao što se moglo vidjeti, negativne vanzemaljske
snage imaju vrlo efektan sistem za upravljanje,
korupciju i usmjerivanje znanja. Taj sistem se
sastoji od sljedećeg:
1) otmice i samoubilačka kontrola misli tragaoca za
istinom, kako bi ih zaustavili na njihovom putu ka
istini
2) pritiskom društvenog sistema na njih, uz pomoć
tzv. "skrivenog alarma"
3) direktno ciljanje od strane umjetnih ljudi ili
organskih portala
4) dezinformacije sijane od strane programiranih ili
zamjenjenih istražitelja koji su prethodno stekli
reputaciju na tom polju.
To ide u prilog raznim religijama, političkim,
ekonomskim i znanstvenim kontrolnim mehanizmima,
koji su već ustaljeni i postavljeni od strane tajne
vlade za svrhu masovne kontrole ljudi.
Ako "probudimo" planetu, da li će očajne
vanzemaljske frakcije riskirati upotrebu sile?
Oni su investirali puno energije u svrhu osiguranja
da Zemlja i njena populacija budu eksploatirane, pa
neće tako lako od toga odustati. Kao što smo
diskutirali prije, sila se održava na minimumu dok
se strategija optimizira da se osigura efikasna
upotreba energije i očuvaju njihovi željeni resursi.
Ali ponekad je sila jedina strategija koja je
preostala. Kao i uvijek, oni će ju koristiti tako da
drugi rade za njih.
Zbog njihove averzije prema fizikalnošću našeg
okruženja, oni zapošljavaju fizička i plaćena bića
kao njihovu silu. To može uključiti ljudske vojnike,
hibridnu elitu i bilo koje drugo dodatno pojačanje
koje mogu dovesti sa područja izvan našeg solarnog
sistema. Ovo uključuje i vojnike regrutirane iz
drugih svjetova koje su već pokorili (Nefilim?).
Nadalje, direktno sučeljavanje sa 4D snagama je
neizbježno ako prekoračimo naše 3D stanje i uđemo u
njihov realitet.
Djelujući sami u našem sadašnjem fizičkom stanju,
čak i sa jednom tehnološki naprednijom jedinstvenom
vladom, bit ćemo bezuspješni u slučaju otvorene
invazije. U najboljem slučaju, bićemo kao majmuni
koji se bore protiv naoružanih lovokradica. Takvi
uvjeti su malo vjerojatni budući da tajna vlada ili
hibridna elita osiguravaju da svijet ne djeluje
jednoglasno i ujedinjeno protiv vanzemaljskih snaga
i da se suzbija svaki pokret otpora.
Ima li nade uz sve to?
Da, ima nade u smislu da zakoni univerzuma teže ka
uspostavljanju ravnoteže snaga i daju nam šansu za
borbu, kao i da nadvladamo vanzemaljsku manipulaciju
i pređemo izvan njihovog domašaja. Pomoć koju
primamo dolazi iz viših izvora i ona je po svoj
prirodi kao jedan "katalizator", što znači da ona
samo asistira našem vlastitom naporu.
Iz nečije perspektive, 3D Zemlja je malo više nego
planeta-zatvor koju vode tiranske snage i koje
pokušavaju sada da ostvare svoj "krajnji cilj". Ne
možemo se boriti kao zatvorenici jer smo preslabi.
Da izbjegnemo porobljavanje i likvidiranje, moramo
postati snažni tako da prvo pobjegnemo iz tog
zatvora - zahvaljujući pomoći onih koji su pobjegli
prije nas. To znači prihvatiti pomoć sa viših nivoa,
premašiti naše ograničeno fizičko stanje i
prijeći-evoluirati i postati 4D bića. Samo tada ćemo
biti na istom "igralištu" s našim vanzemaljskim
manipulatorima.
Sa više metafizičke perspektive, 3D Zemlja je jedna
teška škola, koja podrazumijeva dosta patnje. Da bi
izdržali otvorenu vanzemaljsku invaziju, koja ne
samo da nije nemoguća, već je neizbježna, mi moramo
napraviti jedan kvantni skok u našoj evoluciji -
svaka životna lekcija koju smo naučili dovodi nas
bliže "diplomiranju" na našem trodimenzionalnom
fizičkom postojanju. Taj proces je prirodan i ne
treba biti forsiran - za one koji su odlučili ići u
pravcu istine i integriranju s njom, naše
individualne sudbine su isprepletene sa zakonima
univerzuma i mi smo sinhronizirano vođeni od rođenja
da bi imali potrebna iskustva koja su nam potrebna u
sklopu pripreme za ono što dolazi.
Među nama se nalaze i brojne napredne duše iz viših
realiteta koje su inkarnirale u naš svijet da bi
pomogle destabilizaciji vanzemaljske kontrole i
pripomogle evoluciji onih koji su spremni za
"maturu," po prvi put. Mnogi se ne sjećaju što su
bili i odakle dolaze i od djetinjstva su bili
ciljani od negativnih snaga za samouništenje jer su
ovdje došli kako bi destabilizirali ovaj kontrolni
sistem. Ti koji prođu te zapreke narastu dovoljno
snažni za doprinos velikom ciklusu i prirodnom
balansu, tako da šire znanje i asistiraju u
evoluciji ostalih. Oni su prijašnji zatvorenici koji
su se vratili natrag da bi pokazali ostalima kako
napustiti zatvor. Uzmite na znanje da nitko nije
specijalan ili "izabran" - svako može doprinjeti u
jednom dijelu uspostavljanja prirodne ravnoteže i
ciklusa ako slijedi svoje srce i traži istinsko
znanje.
Znanje je ključ, pomaže nam da vidimo kroz prevare i
ono je "gorivo" naše evolucije. Jer samo uz pomoć
znanja će ovaj vanzemaljski plan biti otkriven i
izložen. Uz pomoć znanja ćemo evoluirati i steći
nove vidike i metafizičke sposobnosti koje nas
pripremaju za bolju obranu od vanzemaljskog
osvajanja. Određene sile sa viših nivoa djeluju kako
bi nam pomogle - da naučimo potrebne lekcije. Ako
aktivno tražimo znanje, put prema njemu će nam se
pokazati. Ako aktivno primjenjujemo znanje, taj put
ćemo jasno i lako vidjeti. I na kraju, ako aktivno
dijelimo to znanje s drugima, i ostali će lakše moći
da prođu tim putem.
nastavice se...
|