|
Maksic Ermin
 
(Maksic
Ermin rodj.1969.godine.Osnovnu i srednju skolu zavrsio u
Livnu.Sad zivi u Njemackoj,bavi se pisanjem
od srednjodkolskih dana.)
"Dragi moji Livnjaci i
Livanjke,zelim da vam predstavim naseg mladog
sugradjanina Ermina Maksica koji sa takvim elanom pise
poeziju,moze te se i sami uvjeriti citajuci njegove
radove,a koji ce se svake dvije sedmice dopunjavati
novim Erminovim radovima..Ermine ja ti se zahvaljujem u
svoje ime i ime svih livnjaka...
" Stranac u Noci 1"
.....................................................................................................
NOCNA MORA 

Puna soba zenskih lica,
Od djevojcica do starica,
Zbijene ko ovcice u toru,
Cekaju mozda svoju zadnju zoru,
Kroz hodnik odjekuju koraci,
Cuju se glasovi pijanih"hijena"
Koje zurno idu,
Do svog sramnog plijena,
Otvaraju se vrata u sobi,
Ulaze pijane "hijene"
Vec su je svojim sapama,
Scepale za vrat i kose njene,
Smijuci se,
Kroz hodnik je vuku,
Dok joj kose cupaju,
Nogama je tuku,
Pijane"hijene"
Usmrdjene u svom znoju i jadu,
Navalise na tu zenu,
Bezpomocnu,mladu,
Obescastise zenu,
Zlim sjemenom ispunise,
Utrobu njenu,
Onesvjestenu onako,
Nogama su je sutali,
Ko bjesne zivotinje,
Oko nje vristali i skakutali,
Trznu se zena,
Iz sna,
Od znoja mokra sva,
Rukama lice je pokrivala,
Shvatila je,
Da je samo snivala,
Snivala je tu prokletu noc,
Taj prokleti dan,
Zbog kojeg vise nikad,
Nece imati miran san...
.....................................................................................................
RAZMISLJANJA

Noc hladna,
Vani prava zima,
Bjele se krovovi kuca,
A ja sjedim u sobi,
Ona topla,vruca,
Lijepo je kad imas sobu,
Toplu,vrucu,
Lijepo je kad imas,
Svoj stan,
Svoju kucu,
Lijepo je kad si sretan,
Kad imas sve sto treba,
Lijepo je kad si sa svojima,
Lijepo je kad si ispod rodnog neba,
Ali mi,dali smo sretni,
Tu ispod tudjeg neba,
Tu gdje nam se vjestacki smiju,
Tu gdje nas zao pogled vreba,
Ne nismo,
Ma koliko sebe tjesili,
Ako kazemo da jesmo,
Dusu bi ogrjesili,
Eto takve mene misli muce,
Dok gledam bjele krovove,
Iz sobe tople,vruce,
Tako mi je svake noci,
A ja sve se nadam,
Da ce nekad proci....
.....................................................................................................
NOCNA STRAZA

Mali, lijepi gradic,
Utonuo u san,
Tisina,nigdje nikog nema,
Osim jedne djevojke,
Koja se na strazu sprema,
Ona je nocas straza,
Nasega grada,
U njenim su rukama,
Mirni, nasi snovi sada,
Treba snage i hrabrosti smoci,
Po praznim ulicama grada,
Setati u noci,
Tisina je,
U gradu nista se ne cuje,
Osim Bistrice kako zubori,
Ko kazaljka na satu,
Sto otkucaje broji,
Edina ide hrabro,
Ulicom gazi,
I budno nad Livnom pazi,
Sa neba odozgo mjesec,
Nad njom bdije,
Poneka zvjezda toplo njoj se nasmije,
Edina odlucno ide,kroci,
Pogled baci ponekad ka nebu,
A zvjezde joj obasjaju oci,
I tako to ide,
Dok slavuj ne zapjeva,
I svane novi dan,
I nasa Edina utone u san...
.....................................................................................................
LEDENA SUMA

Noc me je zatekla u sumi,
Daleko od svjeta,
Sve se bjeli,
A drvo od studeni pucketa,
U tudjini kletoj,
U nekoj sumi prokletoj,
Cupkam i skacem oko bora,
Moram se zgrijati,
Daleko je zora,
Sporo mi prolazi vrjeme,
Jedna minuta ko jedan dan,
Od hladnoce mi dolazi na oci san,
Sam sam,
Nigdje nikog,
Da bar imam za razgovor druga,
Od te monotonije,
Uhvati mi se oko srca tuga,
Poceo sam da razmisljam,
Sto na sat,
Gdje i kuda sad,
Sto nas kazni zivot i vrjeme,
Zasto nam stavise na ledja,
Ovo tesko breme,
U mislima sam vidio,
Kako se u pekari peku,
Pole od krompira,
A na stolu puni tanjiri,
Kiselog kupusa i sira,
Vidio sam i pecenicu,
Kako je u koso nasjecena,
A i rakija u casice nalivena,
Osjetih i miris bukovine,
Sto veselo u peci pucketa,
Osjetih ga u mislima ovdje,
U nekoj sumi na kraju svjeta,
Puce drvo,
Prasak zapara tisinu,
I ovu hladnu noc,
Trznuh se iz polu sna,
Sav promrzo,
Shvatih moram poc,
Tako se uputih kroz ledenu sumu,
I mracnu noc,
Ode ja lagano,
Negdje cu vec stic,
Negdje cu doc...
.....................................................................................................
ILIJA SVECIC

Sjecam se kao kroz maglu,
Lica iz svog djetinjstva,
Tako se sjetih"ILIJE SVECICA"
"KRISTA S BRISTA"
To je bio napaceni starac,
Kog je ubilo i zivot i vrjeme,
To je bio starac,
Koji je nosio na dusi tesko breme,
Sjedi, krhki starac,
Duge sjede kose,
S crnom maramom preko lica,
Stalno je kao kip sjedio,
Pored trosne kuce,
Posmatrao par njegovih mrsavih ovcica,
Mene kao djecaka,
Vazda je kopkalo,
Sto li se to u njemu krije,
Koja tuga i nevolja,
Njegovu dusu bije,
Djeca su vazda s njim,
Ratove svoje vodili,
malo ga zadirkivali,
Po koji put iz pracke ovcu pogodili,
A on bi na trenutak,
Podigao glas,
Zaplasio djecu,
Trazio mir i ovcama spas,
A ja dugo sam obilazio oko njega,
Promatrao ga iz svi uglova,
Sa svih strana,
Zelio da saznam,
Sto li ga to u zivotu koci,
Zasto su mu stalno suzne oci,
Dok jedne ljetne noci,
Nisam cuo uzasan vrisak,
Uzasnut glas,
Ilija je trazio pomoc,
Trazio spas,
Otrcah do kucice,
Koja je vec u plamenu bila,
Vatra je vec dobro,
I Iliju zahvatila,
Tu su se i komsije skupile,
Vatru ugasile,
Ovce mu spasile,
Odlazio sam kod Ilije,
U bolnicu par dana,
Dok mi nije otkrio,
Koja mu je na dusi rana,
U mladosti imao je ljubav veliku,
Bila je lijepa kao najljepsi san,
Poginula mu je,
Na njihov svadbeni dan,
Tad se Ilija zareko Bogu,
Da vise nikad,
Ni jednu voljeti nece,
Da su za njega prestali,
Dani srece,
Da mu ni jedna zena,
Vise nece lice gledati,
Da mu ni jedna zena,
Nece vise usne ljubiti,
Da ce mjesto zenina mu bjela vela,
Lice prekriti crna marama,
Za zivota cjela,
Poslije par dana,
Ilija je dusu ispustio,
I ovaj svjet napustio,
Otiso je Ilija u nebo,
Ljubavi svojoj jedinoj,
Iz mladosti,
Da na onom svjetu,
S njom djeli vjecne radosti...
.....................................................................................................
OLUJNA
NOC

Nebo se otvorilo,
Kisa ko iz kabla lije,
Vjetar huci,zavija,
Sve mi se cini,
Prozor ce da razbije,
A vatra u kaminu veselo gori,
Sve pucketa,
Njoj izgleda ova oluja ,
Nista ne smeta,
Zamotah u foliju par krompira,
Stavih u vatru da se peku,
Nasuh casu rakije,
I zapjevah sevdalinku staru,neku,
Uzivo sam tako neko vrjeme,
U toj idili,
Dok me ne prekide,
Neki glas s vana,
Nesto sto uzasno cvili,
Stadoh pored prozora,
Niz koji se kisa silovito sliva,
Pokusavam da vidim,
Sto li se to vani zbiva,
Ali ne nazire se nista,
Osim nejakih stabala,
Sto se do zemlje savijaju,
I krupnih kapi kise,
Sto se od prozor razbijaju,
A ono s vana i dalje,
Tako tuzno zavija i cvili,
Da moj duh totalno uznemiri,
Iziso sam iz kuce,
U tu olujnu noc,
Prateci tuzni vapaj,
Boreci se s kisom i vjetrom,
Pokusavo mu doc,
Napokon ugledah mladog,
Odbjeglog cuku,
Kako se zapetljo,
O garazinom oluku,
Oslobodih ga i ponesoh kuci,
Sad ga gledam,
Kako kraj kamina,
Veselo cuci,
Kisa pada,
Vjetar i dalje napolju zavija,
Cuku sada grije,
Vatra iz kamina,
A mene sevdalinka stara i rakija sljiva...
.....................................................................................................
BOSNO MOJA

Ljudi moji,sta se ovo sprema,
Hoce opet BOSNO da te nema,
Bosno moja napacena,
Bosno moja, krvlju natopljena,
Bosno moja,lijepa,brdovita,
Bosno moja ponosita,
Sakuipila banjalucka "Lija",
Oko sebe bosanske"Sakale",
Hoce BOSNU da razvale,
Utaborila se "Lija" u brlogu svome,
Pa sad svi igraju po pisku njenome,
Kaze "Lija":bosanskoga jezika nema,
Bosno moja sta li se to tebi sprema...
U Hrvatskoj kazu:"Kaj delas",
U Srbiji kazu:"Sta bre radis".
A u Bosni"Nista ba cupas pa sadis",
"Cuj ba"hahahaaha
Kako onda bosanskoga jezika nema?
Ljudi moji"Lija"nesto gadno sprema,
Nas se "Klempo"prodo,
"Liji" za kutiju zvaka,
Sto god kaze "Lija",
On klima ko cuko,
Kaze zlatna ti svaka,
Kako ga ba nije stid,
Onih sto su za Bosnu pali,
Sto su za Bosnu,
Zivot dali,
Kako ga ba nije stid,
SREBRENICE
Zena sto su ostale,
Bez muza i djece,
Na "HARETA" digli hajku,
Oce da mu glavu skinu,
Samo zato sto se bori,
Za BOSNU i HERCEGOVINU
A "KLEMPO TIHI",
Prodo bi i fratre,popove i hodze,
Samo da moze s "Lijom",
Batak od guske da glodje,
"Lija"pametna,
Gusku uzela cijelu,
"Tihom"batak samo dala,
Da bi se BOSNE dokopala,
Nedaj "HARE" BOSNE,
Uz tebe je narod cjeli,
Nedaj "HARE"nikom,
Da nam BOSNU djeli,
P:S. Bosno moja,lijepa mila,
Divna, gizdava,
Hajjj u tebi je,
Safet Susic majstor fudbala...
.....................................................................................................
TOPOVI

Cesto u tudjini sam u sobi sjedim,
U mislima se vracam u moj kraj,
Moje LIVNO,
Moj zavicaj,
Sjetim se lijepih noci,
Punih radosti,
Sjetim se"TOPOVA",
Gdje sam provodio,
Najljepse noci moje mladosti,
Tu sam nocu s djevojkama dohodio,
U carstvo ljubavi ih odvodio,
Znali smo nocu sjediti,
Ljubeci se na zidicu,
Brojiti preostala svjetla,
U nasem uspavanom gradicu,
Sa "Sahat-kule"znala bi,
Ponekad sova hukom svojim,
Zaparati tihu noc,
To bi nam znak bio,
Da moramo kuci poc,
Ali bi cesto cekali,
Da sabah-zora grane,
Tad od pogleda na "Duman",
Svakom dah u grlu stane,
A slavuji kad u sabah-zoru,
Svojom pjesmom lagano,
Grad pocinju da bude,
Pricinjavalo mi se,
Kao da nam se pjevajuci cude,
Najljepsu sliku bi tu davala dzamija,
Kad se mjenja noc u dan,
To je bilo kao u nekoj bajci,
Kao predivan san,
U tu fantasticnu sliku,
Udruzili su se priroda i ljudska ruka,
I napravili fantasticnu idilu,
Tu povis "Begluka"...
.....................................................................................................
SAN

Sanjao sam nocas,
Da si sa mnom bila,
Iz Dumana vode pila,
Svojom mi rukom,
Lice hladnom vodom mila.
Zambak ja sam tebi brao,
U kose tvoje uplitao,
Ti ga njezno mirisala,
Dumanom ga zalivala.
Niz zambak se Duman lio,
Tvoje bajno lice mio,
A sa lice kapljice Dumana,
Kao kapi kise,
Tvoj bjeli vrat orosise.
Od miline sva se koza,
Na tebi najezi,
A ti na me,
Svojim bajnim usnama se nasmijesi.
Poljubih te u tvoje usne rumene,
Dumanom ovlazene,
I zanesen u toj strasti,
Morao sam s kreveta pasti,
Probudih se i vidjeh,
Svanuo je novi dan,
Onda svatih,
Bio je to jos jedan divni san...

.....................................................................................................
ARSLINA BARKA

Sve je tiho oko mene,
Tisina i hladna noc,
Gledam u plamen vatre,
Pitam se kad li ces mi doc,
Kraj jezera sjedim,
Na vodi gledam odsjaj zvjezda,
Dok tisinu prekida pucketanje drveta u plamenu,
Zamislim tako tvoju ruku na mom ramenu,
Tako mi naleti val misli,
Na dane moje mladosti,
Sjetim se Livna,
Dana punih radosti,
Sjetim se naseg Buskog jezera,
Dok smo nocu na njemu rakove lovili,
U barci moga Arsle ljubeci se plovili,
Poslije toga bi nam isto tako,
Kraj jezera vatra veselo gorila,
A nasa dva zaljubljena srca,
Od ljubavi bi se topila,
Gledali bi na vodi odsjaj sjajnog mjeseca,
Kako nam se veselo smije,
Kao da hoce reci,
Volite se,
A on ce nad nama da bdije,
Eto tako me vazda,
Te nostalgicne misli muce,
Tako nam je svima,
Koji smo daleko od doma,
Daleko od nase kuce,
Prolazi tako u tudjini i ova hladna noc,
A ja se i dalje pitam,
Gdje li si,kad li ces mi doc...
.....................................................................................................
SANJAM

Opet sanjam ove noci ,
Da si dosla ti,
Da te ljubim,da te mazim,
Moja ljubavi,
Da mi pjevas onu pjesmu,
Tvoju laganu,
Dok ti mrsim tvoju kosu,
Kosu garavu,
Probudim se od ljepote,
Iz tog bajnog sna,
Pa pogledam sav se topim,
Majko moja,
Sve me uzme neki drhat,
Neka jeza,
Sav se tresem,sav se topim,
I ja neznam zasto oci opet sklopim,
U usima mi tvoja pjesma lagana,
"Dok palme njisu grane ta na na nanana"
I tako opet zaspim ,
Ljubavi moja.
Za raju od PROFE....
.....................................................................................................
EDINA DROT

Ko se to probija pustim
ulicama Livna,
Dok nad Livnom hladna bura duva,
To je nasa Edina,ona Livno cuva.
Dok hladna snjezna mecava nad Livnom vije,
Nas topla pecica u sobi grije,
A nasa Edina nad nama bdije.
Ima i lijepih noci,
Kad zvjezde s neba obasjavaju njene oci,
Dok ona negdje u daljinu gleda,
U mislima vidi njega...
Tako to ide u njenom zivotu,
Ima tuznih i lijepih dana,
Ali nasa Edina je uvijek nasmijana.
Ako nekad u grad zaluta kakav lopov ,skot,
Za njega je uvjek spremna nasa Edina,
Nas "DROT"
.....................................................................................................
LIVNO
MOJ VOLJENI GRAD

Moj voljeni grad,
Moje voljeno Livno,
To je neopisivo prelijepo mjesto,
Jednostavno divno.
Kad hladna zima dodje,
Studen okuje ledom na Teberu stijene,
Tad iz Dumana,kao u najljepsoj bajci,
Izlazi voda puna pjene.
A Bistrica silovito huci,
hoce iz korita da istece,
Kad je posmatram,
Cini mi se ,da ona sva poskakuje od srece.
A u vecer kad nad Livnom izadje mjesec zuti,
Pa obasja na Basajkovcu borove grane,
Od te puste ljepote,dah u grlu svakom stane.
A u sabah -zoru ranu,
Kad nas bulbul-ptica svojom pjesmom budi,
Polako ustajemo i gledamo kako sunce,
Povise Topova nad gradom lagano budi.
Livno je predivan kraj,
Ukratko receno:
Moja ljubav,moj zivot,moj zavicaj.
.....................................................................................................
Teci teci Dumane...

Cujes li SEKO kako Duman
tiho tece.
Sve zubori ,sve se pjeni.
Joj miline,majko mila.
Blago tebi,blago meni.
Nas Dumane,hladan li si.
Nas Dumane,studen li si.
Nas Dumane,prkosan si.
Nas Dumane,ponosan si.
Na tebi su rasli livanjski sinovi!
Ti si im kroz vene prolazio.
Na tebi su sve marifetluke naucili!
Ti si ih odgojio.
A sad brane tvojoj djeci da te vide.
Digli zicu oko tebe kako se ne stide.
Jednog dana bit ce im mozda da grijese jasno.
Samo strah me je da ne bude kasno.
Veliki grijeh majci je uzeti dijete.
A jos veci dijetetu kad majku hoce vidjet,
jos hapsom prijete.
Samo ti Dumane teci.
Vratice se tebi dijeca tvoja.
Sve su kise stale.
Boga mi ,stace i ova!
.....................................................................................................
Medna Usta

Gledao sam malo prije golubice moja.
Gledao sam dok se smijes,u ta medna usta tvoja.
Gledao sam,pa se pito sto li moze biti mednije,
Ili sljive na tepsiji ili tvoje usne dvije.
Dok te gledam sve trnci prolaze krozame,
Od ljepote tvoje vas ti se topim.
O pridjimi golubice moja.
Da ti ruke oko vrata sklopim.
Te tvoje usne dvije,
Ko dvi raspuknute sljive zrele.
Te tvoje plave oci,
Kao oganj vrele.
Sta da radim mladjan.
Ja zbog tebe venem.
Sto da radim jadan,
kako da ti paznju skrenem ...
.....................................................................................................
Potok Suza je napisan je tokom
rata.Posvecen je silovanim zenama i djevojkama nase BiH.
Svi oni koji je procitaju,treba to da bude vjecna slika
pakla koji se dogodio i da se nikad ne zaboravi sto nam
se desilo.
POTOK SUZA

Pogledaj golube bijeli,
taj potok suza sto niz lice lije.
Djevojcica mala place,
Oci svoje krije.
Ni trinaest godina nejma,
A vec ju silovala banda bijedna.
Zlotvor bradat sad se ponosno smije.
A djevojcica mala od boli i placa se zagrcala.
Pogledaj djevojke mlade ,
Sto li to tamo gole rade.
Placu i lica svoja nemocno rukama skrivaju.
Zlotvori u njih podrugljivo gledaju.
Bicem udaraju,mira im ne daju.
Pogledaj jaranicu moju ,
Pogledaj oci njene.
Malo prije su sjale zelene.
Sad umiru,oci izvadzene.
Pogledaj
u cosak taj,pocinje porodzaj.
O Boze, o Svjete.
Dijete ce da rodi dijete.
Sto cekate,ne gledajte,vec pomagajte.
O bijeli golube rasiri svoja krila,poleti.
Sa njima cijeli svijet obleti.
Kazi svijetu sto se sve u Bosni radi.
Kazi sta jos ima osim smrti i gladi.
Kazi za zlocine koijm se ne moze ime dati.
Kazi koliko zenskih srca place i pati.
Da mnoge od njih vise nece miran san imati.
Da semnoge nece nikad vise nasmijati.
Zato leti bijeli golube i trazi spas.
Za Bosnu, za sve nas.
.....................................................................................................
STA JE ZIVOT

Boze moj sta li je zivot jednog smrtnika.
Jeli to bara vode na jednoj livadi?
Iz koje polako voda isparava,kao sto iz nas zivot tece.
Sto li je nase tijelo kad iz njega dusa izadje?
Da li je to isto kao i ono osuseno korito one bare.
U kojoj je isto nekad zivot bio.
O Boze,tako cesto pitam sebe,a odgovora nemam.
Tako u mislima vidim tu istu baru poslije jakih kisa
.
Prepunu vodom,ptice razdragano se kupaju u njoj
Veselo udaraju kljuncicima,trazeci nesto po vodi.
Tako iz dana u dan kisa pane,sunce ugrije .
Tako sve svojim tokom i bara polako nestaje i nestaje.
Na kraju ostane samo osuseno korito.
Nekad opet naidju obilne kise i korito se napuni.
Opet zivot u bari!
O Boze,sta li je sa nama obicnim smrtnicima?
Da li se i u nasa napustena tijela isto nekad zivot
vrati?
O Boze,vjerujemo u tebe,ali nam odgovor
Jos niko nije mogao dati.
.....................................................................................................
Ceznja za Livnom

Sumorna
noc u njemackom gradu,uzeo sam Dostojevskog da citam,al
nesto sam nervozan ,stalno za tebe u mislima sam sebe
pitam!
Voljeni
moj grade dosta je vremena proslo,da u tebi nisam bio.
Dosta je vremena proslo,da iz ZGLIBA na Dumanu vodu nism
pio.
Proslo je
vremena mnogo,a ja vrtim unazad film iz mladih dana,
pa se prisjecam svih nestasluka i mojih jarana.
I tako mi
suza niz obraz krene,srce mi hoce puci!
Sve me nesto tjera, idi vrati se u Livno kuci.
Bih ja!
Ali kako? Sad je u Livnu klima druga,samo jad i tuga!
Puno u Livnu gladnih pticica imam,koje nahraniti trebam
i zato placam
skupu
cjenu zivot bez rodnog neba!
Al znam vratit cu se jednog dana,kad hladni vjetar s
TEBERA opet osvezi tu ""sumornu"" klimu,kad budu svi
opet sretni i slozni u nasem voljenom
Livnu...
nastavice
se.....
|