Cvijan

Juli/07/2003

Ovaj put sam skoknuo malo preko brda,do Glamoca,te su stoga u pismu neka objasnjenja koja nama Livnjanima izgledaju suvisna.Ja bih tako i ostavio jer u suprotnom pismo gubi kontekst.

Naletjeh na jednog starinu.Cviju od miloste zvanog Cvijan.Sjetih ga se jutros,dode mi u misli,u posjetu,nepozvan i neizazvan,a opet dobrodosao.Cvijan ne znam da li je jos ziv,imase kucu u jednom malom planinskom mjestu,otprilike 40-tak km od mog Livna,Glamoc se zove.Sad reci na periferiji Glamoca bilo bi pomalo pretenciozno jer cijeli Glamoc je na periferiji zivota,a i s druge strane u tako malom mjest ne zna se ni gdje je centar ni gdje je periferija.I centar je na periferiji i periferija je u centru.Mjesto svo nekako zguzvano kao da je Bog zguzvao komad papira i bacio ga na zemlju da od njega nastane takvo sto,unjedreno pod planinom i kaznjeno ljudskom zaobilazbom,nekako sneruke.Ljudi gorstaci.Dobri na sebi svojstven nacin.Pomalo grub,sto bi rekli neotesan.Sirokogrudi kad sami daju,skuceni kad im nesto trazis,brutalni kad se zainate.Uglavnom,na rubu naselja,uz cestu koja dolazi od Livna bila je i Cvijanova kuca.U jednom malom vocnjaku,sa nesto okucnice,malom stalom za svinje i ponekad jednom kravicu.Ono po cemu ce se Cvijan pamtiti bila je njegova dobrota.Granicila se sa razumnim.Jednostavan,srdacan,velikog srca, za troje,niti je znao niti je mogao niti je ikad u zivotu zla nekome i pomislio,

a kamoli ucinio,A dobra mu nije nikad dosta bilo ciniti.Bio je ponekad radi toga i predmetom ne bas ukusnih sala,ali njegova dobrota do naivnosti je upravo i bila najbolji odgovor i stit od (malo)gradjanskih spletkarosa i umisljenih mangupa.Cesto,veoma cesto,ti su mangupi ispadali glupi do besvjesti. A da je Cvijan znao da podvrne i podvali-e znao je.Ne podmuklo ili sa zlom namjerom vec prostodusno,ali bogami junacki.Ostavsi bez zene-jadnica umrla kad su bas sve poravnili,sinove na put izveli,kucicu popravili,Cvijan je cesto odlazio do omiljenog sastajalista.Jedne kafanice na drugom kraju mjesta.Tu je u blizini(u stvari u Glamocu je sve bilo u blizini,samo je on bio na kraju svijeta) bila i jedna prodavaonica tako da je cesto spajao ugodno sa potrebnim.

Posebno je ljeti bilo lijepo.Glamoc je,naime,bio poznat po,kako bi mi rekli friskoj ariji(ili u nasem zargonu-fris hava) ugodnom i uvijek,pa i ljeti,svje - zem planinskom vazduhu.Pred kafanicom je bila mala basta sa klimavim stolovima i stolicama,a ponekad i klimavim gostima,gdje su se najcesce igrale domine.Ne znam jeste li ikad gleadli kako starije,iskusne domindjije sa strascu igraju domine lupajuci pri tom po stolu kao da ce time uplasiti protivnika, a svojoj domini dati dodatnu snagu...

I tako ,jednog se poslije popodneva Cvijo malo duze zadrza pred tom ka- fanom.Vise se zagledao u igru nego sto je igrao,bilo mu ugodno,malo popio,zasao u ljudikanje i uhvati ga noc,mrak.U neko doba krene kuci.Umoran malo ocejfio,veselicast,zadovoljan.Same ga noge vodile jedno vrijeme.Dosavsi do stuba ulicne rasvjete gdje se igrala oveca grupa djece galameci i vristeci kako samo oni znaju,mogu i moraju,Cvijan zastade.Razgleda oko sebe.Pridje djeci i onako odglumnjeno, lezerno i diskretno da prkrije"kletu sljivu" u krvi ali i da okolina ne cuje i tako dobije novi materijal za sale i podvale,upita ih potiho znaju li gdje je kuca Cvijana Subasica..Djeca prasnuse u smijeh i graju:"Hej,jesi li normalan,pa ti si Cvijan",na sto ce ovaj sad vec malo glasnije,

neopreznije:"Djeco,majku li vam vasu,znam ja da sam Cvijan,ali neznam djemi je kuca".Sta je dalje bilo mozete zakljuciti i po cinjenici da vam ja ovo pisem.PROCULO SE...

Zadnji put kad sam bio u Livnu na povratku sam namjerno naisao na Glamoc.Na Cvijanovu kucu sada podsjecaju samo skeleti zidova.Plamen jeprogutao sve ostalo a ne mogavsi zidove ostavio tragove po njima,da se zna gdje je zlo kolo igralo.Sta je sa Cvijanom-ne znam.Bas cu se malo raspitati.

Nazovimo to Uspomene

Juli/10/2003

Ovo mi pricao Kruno.Znas,svi mi ponekad trebamo svog Ceperka.....

-Hej,znas koga sam sinoc vidio u tramvaju?

-Ja pitanja ti.Kako mogu znati,ajd' mi objasni molim te.

-Janju.

-Zezas .I sta kaze?

-Ma nisam se javio.Nisam bio siguran da je ona,ali gledala me dugo i direktno u okoce,a i ja nju.Ma

sigurno je ona.Bas me upadljivo gledala.

-Tak'u ljepotu.Pa sto se nisi javio?

-Nije bila sama,a i malo dijete je drzala u krilu.

-Otkud ona ovdje, pobogu?

-Na sjecas se da je pricala da ima nekog tipa ovdje.Vjerovatno se i udala za njega..Brat joj znam,nije on.E bas mi drago da sam je vidio,a jos draze bi mi bilo da sam je sreo samu.Da popricamo,popijemo kaficu.Da joj kazem:Gdje si Janjo,kuco stara,da je pitam za Mariju.Sjecas se one njene skrinje?

-Jebo te skrinja i danas me leda bole.I kako je uvijek mene zapadalo ad idem u skrinju.Sreca da je

sobica bila mala pa se malo od nas i zagrij.Imace bi me iznijeli zaledenog odatle.Cekaj,ko je ono prvi

prozva Skrinja?

-Marija,cini mi se.

-Marija,onako jedra,nije joj nista smetalo,a ja jado do doktora dosao.Ali opet nije bilo lose.

-Ma kakvi.Bilo je pravo.Ovo danas je sranje kako je onda bilo.Joj,sjecam se kad sam prvi put isao na

sijelo.Nisam ni znao kako to ide.Bili Braco i ja.Dogovorimo se sa Janjom i njenom rodicom"KOD BUCE"da ce mo navecer doci na sijelo.oko 10.Braco budaletina,njemu sve ravno do mora,boli ga gu-zica za sve.Dosli mi u 10,pokucamo,Janja otvori ,mi udjemo-kad njena mater tamo.Meni neprijatno u

crnu zemlju hocu da propadnem.Najradije bi se vratio natrag.Braco me vuce za rukav i kaze ad ne serem,sad ce on to srediti.Udjemo,pitamo se sa zenom,Janja nije imala oca,zasjednemo.Braco odmah

digne frku sto nema nista za popiti,,a ni meza nas ne bi ubila.Ja vise pricam sa zenom nego sa Janjom.O vremenu o skupoci,o ne znam vise o cemu jos.Ne prode ni petnaest minuta Braco se dize

hoce da ide.Sta budali bi-pa tek smo dosli.Janjina mati shvati sta je,rece:Djeco odoh ja spavati,sutra

mi je rano na noge.Zemljo otvori se,toliko mi neugodno.Kasnije sam vidio da je to sasvim normalno, cim dodju momci u kucu,roditelji se kupe na spavanje.Braco iskusna lopina se raskomotio-ko u svojoj kuci.Natjera Janju da nam i prsuta nareze.....Ej,da vidis ovo.Jednom dodjem ja kod Janje -kad Josip tamo.

-Koji Josip?

-Moj brat.

-To vi onako porodicno navracali.Da ti nije i stari kod Janjine matere ?

-e sei.Dojem ja sam.Znas bilo je zajebano sam i dolaziti.Nikad ne znas na kog tamo mozes naletjeti.Je-

dnom da ne bi Brace dobi ja batine.Zateknemo mi neke majmune kod Janje,uvaljuju se ko zadnji pa-

pci,Janja im fino kaze da je vrijeme da idu.Ma kakvi oni pojma nemaju..Rijec po rijec-i zaguzva se.Po-

celi ovi provocirati,bezobrazni biti,psovati,ja skocih,srecom umjesa se Braco,njega znaju i polako smi-

ri situaciju,te ovi odose.A do tuce doslo.Ne znam kako mogu biti takvi,kad ih cra nece sto se ne po -

kupe i gotovo.Ma pederi.Dodju nenajavljeni,nalocu glavu rakijetine i onda podu belaja traziti.

-Sta bi sa Josipom.Da se nisi i sa njim potukao?

-Ma jok.Zima,vani hladno ,kamen puca od studeni.Taman oko Bozica.Izvedrilo,a steglo.Sto kazu: Trzice zec matere veceras.Ostavim Reno na nizbrdici,kad krenem,ako ne htjedne upaliti da ga mogu zalaufati.Ja u kucu kad Josip i neki njegov jaransjede.."sta ce te vi ovdje"?Josip ce meni:"A sta ces ti ovdje".Meni puklo film."Ajmo popijte to sto imate i pokret ka starni svijeta gdje se nalaze vrata".

Vide da sam jaci i ludji od njih,popise sto su imali i odose.Kad oko 3 ujutro idem prema autu,a sve i-

mam neki ruzan predosjecaj,cini mi se nesto nije u redu..Ja tamo ,a sve 4 gume izduvane..Josip i onaj.Pederi.Napolju hladno za umrat(sutradan cujem bilo -22_psi laju,gledam kad ce se neki zaletiti na mene,a nemam ni pumpe..Da mi ih se bilo docepati-ubio bih ih.Sta cu sad?Vratim se nazad,probudim Janju,briga nje ona vec zaspala.Kazem joj da probudi brata ad mi da pumpu.Mozes mislit 4 ujutro

a ja ko zadnji sivonja pumpamgume na renou.Dav sata sam ja pumpao,pumpa od fice,em stara,em ne pase.Umro.Kad sam zavrsio,ljudi se vec poceli ustajati i na posao kretati.Sta cu i ja odatle na posao.Josip dva adna nije dolazio kuci.Nije smio.

-Dobro si prosao,mogli su ti izbusiti gume...

-Ali da znas sta se Vucmu desilo.Znas li Vucka?

-Nesto mi poznato,ali se nemogu sjetiti.Zanm ga sigurno iz vidjenja.

-Znas sigurno.

 juli/10/2003

Onako malo nizi od tebe,plav ima brkove,tip stvarno je faca,zenske se lijepile za njega.Podju jednom

Drasko i on u Drzanlije kod one Andje. Znas sigurno i nju iz vidjenja,visoka,zkodna-ko metak.Drasko ce ga odbacitii sacekati,ako ga zenska pusti u kucu on ce se vratiti,a ako ne,onda obojica natrag. Dosao Vucko,obilazi oko kuce,nikako ad dozove Andju,kasno,polijegali svi.Nadje neke klimave lje-stve,prisloni ih uza zid gdje je bio prozor curine sobe.Okolo smrdi djubriste,ljeto,psi laju,a Vucko se u neka doba ko avetinja penje ljestvama do Andjinog prozora.Nekako se popeo do prozora,lupa po

Poslije Vuckonije mogao carsijom proc'.Raja ga pozdravljala stiskajuci prstima nos,smrdi im na stajsko djubrivo.

-Bila fina vremena,bilo ponovilo se.

-Ma ne vrati se to moj jarane,nema tog vise.Ovo danas ti je sve plastika,na silu.Nema ni duse,ni obraza a ni srca.Jebi ga...

Prvi Maj
 Juli/18/2003

PRVI MAJ.Lijep praznik.Prva toplota nas polako otkravljuje,svlaci sa nas ucmalost zime i hladnoce.Zemlja pocinje mirisati onim finim dahom,proljecem i novim zivotom.I budimo prakticni:ne radi se dva puna dana.Kod nas je bio obicaj da na Prvi maj gradska limena glazba u-jutro u 5 sati svira tzv.Prvomajsku budnicu kroz grad.Mozes sada zamisliti pet ujutro,dan se dijeli od noci,izmaglica sakriva zakasnjele i ranoranioce,tisina pritisla grad,san jos uvijek lebdi a nasi glazbari razvaljuju kroz carsiju.Jeci,tutnja.Produ oni tako djir s kraja na kraj grada i natrag,narod im sapsuje sve po spisku sto ga ranije bude i onda glazbari razgule u neku kafanicu.Na jutarnju kaficu,za svoj gust ili sto bi Bosancerosi rekli za svoj ceif.Da sad idu kuci ne cini im se pametno.Ukucani vjerovatno jos spavaju a njima je kasno da se ponovo zavuku pod jorgan-planinu a suvise rano da otpocnu nesto raditi.I pravac kafana.Popije se ona nasa poznata turska kahva,iz djezve i fildjana ili caj i onda zapjeva.Lijepo skladno,od srca i iz duse,za ceif i dert(inat).Uz to ide i koja casica i.... bogami se skoro svaki prvi majotisnu.Zapiju.Tako sam jednog prvog naja oko deset ujutro,kako mi kazemo,*sisao u carsiju*.Da se nadem sa drustvom,malo prosetamo,protracamo, odemo na pice.Dok smo stajali tako u coporu u centru grada,iz obliznje kafane *Galeb*cula se pjesma.Glazbari.U stvari vise larma i galama nego pjesma jer su glazbari bili vec u poodmakloj fazi prvomajskog derneka(proslave) odnosno u mokroj fazi..Iznenada iz* Galeba*izlaze dvojica glazbara,u lijepim plavim uniformama i zurno se udaljavaju negdje.Jedn je direktorneke firme,a dru-gi vlasnik jednog od najboljih i najpoznatijih Li-kafica...Josip i Hajro.Odose nekuda.Upadljivo zureci,skoro trceci.Ostavise *Galeb*,urnebes i gromoglasni smijeh,ma vise razularena vriska no smijeh.Maime,Daidza dobrano potegao i pravi sou.Valjanje,kidanje od smijeha i bijesa.To je trebalo dozivjeti i prezivjetiJednom za svagda.Cesto se upitam da li ce ikad vise biti onakve ljepote od zivota i znaju li uopste ove nove generacije uzivati u zivotu kao sto to tada bjese.. Nedugo nakon odlaska ove dvojice na vratima se pojavljuje Dajdja.Sitan,nakrivljene kape,raskopcanog kaputa,razdreljene kosulje i razvezane kravate.Zajampuren u licu,sa smjeskom na usnama i ocima koje tesko moze pomiriti i prisiliti da gledaju u istom smjeru.Posao je napolje,kuci, ali se zaglavio u vrata,rukama uhvatio za stok(dovratak) i ni makac.Pomalo se ljulja,njise ali stok ne pusta,a osmjeh ne skida.U pitanju je opstanak,jer ako pusti stok sigurno ce se asvalt dici i udariti ga u celo.Niko ne moze ni unutra ni van.Daidji ravno sve do mora.Tek tada smo mi skuzili zurni odlazak one dvojice.To su bile glazbarske jedinice za hitne intervencije. Znali su kad Dajdji dune vjetar u glavu,a alkohol uzme pod svoje,on hoce kuci pod svaku cijenu, a ovakav ipak ne bi daleko dogurao ili dopuzao.Otisli su ,skoro otrcali po Hajrino auto,veliki plavi Ford Transit.Nakon dvadesetak minuta su stigli.Za to vrijeme Dajdja nije pustao vrata,a ni vrata njega.E,sad ga treba odlijepiti od vrata.Poslije kraceg ubjedjivanja ova dvojica ga nekako odvojise,vise vukuci i noseci nego iduci,utrpase u Ford i pravac kuci.Za to vrijeme Daidja nesto gestikulira i pokusava objasniti,ali ni sam sebe ne razumije a kamo li da ga drugi razumiju. Ili pjeva ili nesto prica,nikomu nebi jasno.A nije ni vazno.Svi su ionako vec bili s druge strane razuma. Pozelim se nekad te druge strane,zna tamo i te kako lijepo biti.