Sretan sam sto sam i sam dio toga grada koji je stvarno bogat u svakom obliku,a tim bogatstvom ne mogu se bas pohvaliti ni mnogo veci i poznatiji gradovi.Grad koji je star preko 1000 godina i koji je oduvjek imao jako izrazit urbani indentitet sa svim prepoznatljivim odlikama civilizacije,koja se ocitavala u samom zivljenju Livnjaka.Te odlike civilizacije zivljenja,pod stijenama Tebera,mogu se pratiti od kamenog vremena pa do bliske nam proslosti kojoj smo i mi bili svjedoci.

NEMA NEVAZNIH STVARI(kad je Livno u pitanju),je recenica koja me vodi ka realizaciji ovog web site,te sam stoga i svjestan da ce ostati nezavrsena,jer ju je nemoguce popuniti.Zato,dragi moji morat ce te imati strpljenja da vidite i procitate sve.

 Na pocetku sam rekao da mi je glavni izvor dugogodisnji trud naseg Stipe Mandjerala pretocen u dvije knjige koje posjedujem i zelim vama prezentirati ali u malo skracenom izdanju i mojom obradom teksta koju sam jednostavno morao prilagoditi web site nastojeci pri tom da ne odem daleko od izvornog zapisa S.Mandjearla

 Spomenuo sam i to da se zivot na prostoru ispod Basajkovca moze pratiti i do kamenog doba.No,ja za ovu priliku necu ici tako daleko.Toga ima na drugim stranicama,nego cu zapoceti sa jednim starim opisom grada koji je u stvari temelj danasnjeg Livna.Taj grad se zvao BISTRICKI GRAD,a dobio je ime po(pogodili ste) po nasoj Bistrici.Ne zna se kako su je zvali Delmati,ali se pouzdano zna da je Slaveni tako nazvase i eto ostade do danasnjih dana.A dolaskom Turaka izvor Bistrice dobi ime Duman,cime se oznacava sam izvor

ili najuzi prostor oko njega.Ne zna se ,je li valjana tvrdnja da se u prapovijesti,

rijecju Duman oznacavalo delmatskio naselje na mjestu danasnjeg Livna..

Zato se u dokumentima cesto nalazio toponim BISTRICKI GRAD,koji je oznacavao stare utvrde oko samog izvora Bistrice.Tu i danas dominiraju srednjovjekovne rusevine pod imenom Dzephana,malo ispod ostaci velike tabije,srednjovjekovnog grada Livanjske gospode prepravljenog pod turskom upravom u spremiste oruzja i ratne opreme,u tvrdi bastion.

Prije nego krenem moram vam jos jednu napomenu dati,a to je da ce tekstom i svakako slikom biti opisivani stari zanati,ulice,ljudi ,nacin zivota u odredenom periodu,a to sve daje jednu predivnu sliku o nasem gardu i njegovoj isrtoriji/povijesti.

Volio bih zaista,ako bi ste se i vi ukljucili u kreiranje ove nase staranice

A sad dragi Livnjaci ,pripalite cigaretu (kafu ste valjda napravili) i idemo u taj BISTRICKI GRAD da vidimo kako je izgledao.

       AKO STE TEK PRISTAVILI

PAZITE DA VAM SE NE

         DESI DA...

Dok je vrijeme proticalo nepovratno,svakii je narastaj ovdje ostavljao tragove svog nacina zivljenja.Pogled s Vejs-kule nudi odgovor na pitanje zasto je bas ondje niknuo srednjovjekovni Bistricki grad.

Osim imena Hlivno za naselje uz Bistricu u dokumentima 14 i 15 stoljeca nalazimo i naziv Bistricki grad,Za turske uprave taj je utvrdeni srednjovjekovni grad dozivio mnoge preinake,da bi od dolaska Austrougarske(izgubivsi svoju nekadasnju namjenu),sve vise propadao i na koncu potpuno propao.

Da bismo vidjeli u kakvom je stanju danas i sto je ostalo najbolje da se popnemo na Dzebhanu, nekadasnje veliko spremiste za oruzje i municiju.S Dzebhane gledajuci oko sebe, vidik nam se cini nestvarnim,kao da nas je neko doveo u prostor gdje se ima dogadati nesto iz svijeta bajki.

Iznad Dzebhane visoko gore na horizontu,na najvisoj stijeni odslikava se u plavetnilu neba mocna Veis-kula,desno od nje Klanac kula,pod njom zaravnak Firdusove ravni,koji dominira Rajcevcem,dijelom staroga Livna kji je pripadao srednjovjekovnoj livanjskoj gospodi Rajcicima.Od Veis-kule niz kameni greben prema Dzebhani spustao se obrambeni bedem Bistrickog grada.Gotovo je potpuno nestao.

Nesto malo je ocuvan iza Dizdareve kuce i Smailagica kule

(u narodu poznata kao Pirijina ku-la).

Od Dzebhane taj bedem se protezao do Gagica tabije,a onda pod ostrim kutom skretao prema Krnjac tabiji,s koje se obarao prema Bistrici,razdvajajuci dva njena izvora(Duman je bio van grad,a vrelo Peca u bistrickom gradu).

Eto ,taj ogradeni prostor Stari je grad,u kojem danas zivi oko 20-tak osoba u pet domacinstava.Da jos napomenem da se tu nalazio i pasnjak koji se zvao Starigradski pasnjak.Jos prisnije cemo dozivjeti ambijent ako krenemo od Balaguse

dzamije pa ispod Dzebhane .

Ta lokacija se zove Gradska.Vjerovatno se aludira na gradska vrata.Idemo dalje ispod Icesara(to je stijena na kojoj je sagradena Dzebhana) i nagazicemo na istrosenu i ostecenu kaldrmu starog zapustenog puta.I kad se prede 40-tak koraka dodemo na malenu zaravan.Pred nam,visoki i zasrasujuci,strmi Teber,pod nama isuseno korito Skoze(koaj protece za velikih kisa).Lijevo i desno od nas su na travnatoj padini bastice,vocnjaci,iznad nas za ledima Dzebhana,dolje lijevo,duboko pod Krnjac tabijom vrelo Peca.U Starom smo gradu.

Bistricki grad

Taj uzbudjujuci prizor gledamo sa mjesta na kojem su se pokoljenja krscana,a kasnije muslimana molila Bogu.Danas bi se trebalo namuciti pa naci neke ostatke bogomolje.,za koju literatura kaze da je nekad bila crkvica,a poslije djamija.Isto tako u toj literaturi se kaze da je crkvicu porusio i spalio Stojan Jankovic.A u livanjskim gruntovnim knjigama stoji da je to lokalitet starogradske djamije i to kao vakuf Balaguse djamije..Putopisac E.Celebije je 1660 god.opisuje kao Carevu djamiju u koju moze stati 20-tak ljudi..Temelji te crkvice ili djamije su upropasteni a fino obradeno kamenje zavrsilo je u Skozi,zidovima okolnih basca gdje se i danas moze naci..

Nezna se ko je i kada utvrdio Bistricki grad.Netko je to od velmoza:Ciprijanica ili Voihnica ili Galesica,za koje se predpostavlja da su mozda praunuci Tatara Hlivnjanina.Grad je bio i u posjedu Mladena II Subica.Neki od tih velmoza vinut ce se do najvisih polozaja u bosanskoj drzavi.Vladislav Galesic zapisan je kao veliki vojvoda bosanski,a Grgur Galesic ustupio je 1365 god.svoj grad kralju Ljudevitu u zamjenu za posjed u Slavomiji..

Iz nekih isprava tog doba vidljivo je da se isto oznacava sad imenom Bistricki grad sad Hlivnu,u kojem kralj Toma 1444g.spominje i svoj dvor...

Kakve je sve preinake dozivljavao taj stari grad,sto je izvorno srednjovjekovno,a sto iz turskog vremena,nije lako razabrati.To bi trazilo brizljivo strucno ispitivanje.

I tako dok ovde stojimo,ne mozemo izbjeci razmisljanje o tome kako vrijeme tece i kako svako pokoljenje ostavlja tragove svog zivljenja,ali isto tako ugodjaj uz Skozu podno Tebera vraca nas necemu elementarnom,iskonskom. Tko bi htio i iz drugog ugla dozivjeti ambijent Bistrickog grad,popet ce se do Vejs-kule i

odande duboko dolje pod sobom vidjeti jedinstvenu sliku. BIT CE MU JOS JASNIJE ZASTO JE BAS OVDJE NIKNUO SREDNJOVJEKOVNI BISTRICKI GRAD

(o imenu grada)

...Kako se naselje ispod Crvenica zvalo do dolaska slavena nema nikakvih svjedocanstava.Do danas najstariji naziv za kojeg znamo jeste Cleuna,a spominje se 892.god.

U mnogim dokumentima iz srednjeg vijeka na latinskom je-ziku Livno se spominje kao :Cleuna,Cleona,Clivuna,Hliuna

Hleuna,Hliuina.

O samom podrijetlu imena Livno do danas se odrzala,od mnogihih znanstvenika,usvojena teza da je u korijenu ovog toponima praslavenska rijec:hlijev.Ova teza o nastanku imena Livno moze se braniti odredenim lingvistickim i drugim argumentima,no treba znati da je bilo i drugacijh misljenja.

U svom tumacenju fra Miruslav Djaja nas upucuje na grad Livno,smjesten na rijeci Sosni,desnoj pritoci Dona.On

kaze da su slavenski doseljenicisa Srednjo'ruske uzvisine,

gdje je smjesten ovaj grad,dosavsi u nas kraj,naselju podno Crvenica dali ime Livno.Zanimljivo je da se stotinjak km

istocno od ovog grad nalazi i grad Hlevnoe.

Ivan Jukic ovaj toponim dovodi u vezu sa rijecju hlib=(Hlibno).Dovodjenje imena Livno s rijecju hlijev(hliv)moze isto biti predmetom rasprave.

U nizu misljenja o etimologiji imena Livno treba dodati i jos jedno moguce misljenje.A ono se dovodi u vezu samog izvora Bistrice.

Kad znamo da stara ruska rijec hljab oznacava ponor,provaliju,bezdan,a da latinskom rijecju cataracta

oznacavamo prag u rijecnom koritu,prirodno je zakljuciti

da su slavenski doseljenici naziv mjesta oko tog izvora,koji stvara slap cim izbije iz pecine,izveli iz rijeci hlip(hlib) i

nastavka- no.Dalje jezicne promjene do oblika Hlivno(Li-

vno) nije tesko pratiti.Vec smo spomenuli da je Porfirogent jos u 10 st.ovo mjesto zabiljezio kao Hlebena...(S.M.) 

~ ~

.....A mi ce mo sada preskociti taj vremenski period i pisat ce mo o

nasem Livnu s kraja 19st i pocetkom 20 st -pa do ovih nasih dana.Opisivanjem dogadjaja,strih zanata,ljudi moci ce mo saznati nesto vise o istoriji naseg grada.Necemo se se voditi datumima i slagati price po vremenskom redosljedu,ali se nadamo da to nece puno ni znaciti,niti promjeniti smisao ovog sto vam zelimo prezentirati..

FOTOGRAFIJA U LIVNU I NJENI FOTOGRAFI 

40 GODINA POSLIJE DEGUERREOVA IZUMA I U LIVNO DOLAZI FOTOGRAFIJA.PRVI FOTOGRAF U LIVNU JE BIO LIVANJSKI APOTEKAR ANTUN KLUCZENKO(IZ GALICIJE),A PRVI FOTOAMATER MEDJU RODJENIM LIVNJACMA BIO MATO KAIC.JOS 1903 KUPIO JE PRVU KAMERU U BECU. DO SADA SE NIJE USLO U TRAG FOTOGRAFIJI SA MOTIVOM LIVNA ZA TURSKE UPRAVE,ALI TREBA OSTAVITI I TU MOGUCNOST.DA BI SE OTKLONOLA TA DVOJBA ,VALJALO BI PREDHODNO ISTARZIT MNOGO MUZEJSKIH ZBIRKI, FOTOGRAFIJA O LIVNU IMA MNOGO ALI JE DOSTA NJIH NEDOSTUPNO I TREBALO BI TRAGATI ZA NJIMA IMA ISTO TAKO VEC OBJAVLJENIH STARIH SLIKA ALI NEZNA SE IME AUTORA. PRVE NAMA POZNATE FOTOGRAFIJE KOJE SU OBJAVLJENE DATIRAJU IZ 1878 GODNE. TO SU FOTOGRAFIJE: PANORAMA LIVNA-POGLED S JUGA,LIVNO -SA ZAPADA,S MUSLIMANSKIM GROBLJEM U PRVOM PLANU:BUSATLIJINA DJAMIJA , OBJAVIO IH JESLOVENAC JERNEJ pl ANDREJKA. TREBA SE DOSTA RADIT NA IDENTIFIKACIJI MONOGIH NAMA POZNATIH FOTOGRAFIJA LIVNA,KAO STO SU RECIMO:SAMOSTAN NA GORICI I CRKVA BEZ IJEDNOG ZVONIKA(1879.G)GRADSKA VIJECNICA(STARA OPCINA),S TEK POSADJENIM KESTENOVIMA ISPRED NJE : ONIH FOTOGRAFIJA S OTVARANJA SPOMENIKA CARU FRANJI JOSIPU,KRALJU PETRU,KRALJU TOMISLAVU... 40 GODINA NAKON STO JE DEGUERREOVA KAMERA PRVI PUT SNIMILA FRANCUZE I LIVNJACI SU STALI PRED FOTO-OBJEKTIV.BILO JE TO ODMAH NAKON OKUPACIJE 1878 KAD JE U LIVNO DOSAO SPLITSKI FOTOGRAF FRANZ LAFOREST I SNIMIO NA CESMI MILOSNIK DOBRO POZNATU FOTOGRAFIJU NA KOJOJ JE ZABILJEZEN IZUZETAN TRENUTAK ZA LIVANJSKU ISTORJU.NA SLICI SU SE POREDALI JEDAN DO DRUGOG 28 NAJUGLEDNIJIH LIVANJSKIH PRVAKA SVE TRI KONFESIJE..IZ TOG VREMENA JE I DRUGA NJEGOVA FOTOGRAFIJA : POGLED SA TEBERA NA STARO LIVNO I NJEGOVE BEDEME..PRVI RODJENI LIVNJAK FOTO AMATER BIO JE MATO KAIC(1885-1967).DOLAZILA SU NOVA VREMENA,PA NI U LIVNU FOTO-KAMERA NIJE BILA VISE CUDO.SVE JE VISE FOTO-AMATERA,A KASNIJE I PROFESIONALACA.FOTOSI SA LIVANJSKIM MOTIVIMA U SVOJIM RADOVIMA OBJAVLJIVALI MOGI POZNATI UCENJACI: VACLAV RADIMSKY,VEJSIL CURCIC,dr.FRIEDRICH KATZER,dr MIHOVIL MANDIC,DIMITRIJE SERGEJEVSKI.. U PRVOJ DECENIJI XX STOLJECA FOTOGRAFIJOM SE BAVIO I JEDAN LIVANJSKI CIPELAR:FERDINAND BREINER.KRAJEM PROSLOG STOLJECA U LIVNO DOLAZI I BAVI SE FOTOGRAFIJOM I MILAN KOKOTOVIC.1930 G IZ AMERIKE DOLAZI PETAR GOTOVAC I DONOSI FOTOAPARAT KOJI OSTAJE U VLASNISTVU STIPE GOTOVCA. DALJE POZNATI LIVANJSKI FOTOGRAFI SU:dr.VINKO ZAKARIJA,PA PRED DRUGI SVJETSKI RAT I LIVNU RADI S.NOVAKOVIC.JEDNO VRIJEME CE SA NJIM RADITI I ALE TERZIC(1908-1989)KOJI JE UJEDNO I PRVI LIVANJSKI FOTOGRAF PROFESIONALAC KOJI CE SA KAMEROM U RUCI PROVESTI CIJELI RADNI VIJEK.ON POSLIJE ODLAZI U SPLIT,A NJEGOV SIN HAJRO TERZIC OSTAJE U LIVNU I VODI FOTO-ATALJE.U NJEGOVOM ATALJEU ZANAT CE IZUCITI I JAKOV VRDOLJAK IZ GRBOREZA KOJI OTVARA SVOJ ATALJE I RADI DVIJE GOD POSLIJE CEGA IDLAZI U SOLIN.\par U ATALJEU HAJRE TERZICA ZANAT CE IZUCITI I PERO MIHALJEVIC KOJI CE OTVORITI FOTO ATALJE FO-MI KOJI I DANAS RADI, OSIM NJEGA TU RADI JOS I NJEGOV BRAT NIKOLA. PORED NJEGA JOS RADI I MILAN MIHALJEVIC. KRATKO VRIJEME IMAO JE ATALJE I MATICAR MURIZ DIZDAR.ZA SVE SPOMENUTE VALJALO BI JOS DODATI DA JE SVAKA NJIHOVA SNIMKA ZABILJEZENI NEPONOVLJINI TRENUTAK KOJI SU ODABRALI PO SVOJOJ SKLONOSTI I POTREBI..U SVOJE SU KAMERE,MOGLO BI SE RECI,POHRANJIVALI ZAUSTAVLJENO VRIJEME. ...TEHNIKA I STANDARD UCINILI SU SVOJE: I U LIVNU JE DANAS VRLO MNOGO FOTO KAMERA.STOGA NEMA POTREBE NABRAJATI MNOGOBROJNE DANASNJE LIVANJSKE FOTO-AMATERE,PA NI ONE ISTAKNUTIJE MEDJU NJIMA..NEKE OD TIH STARIH FOTOGRAFIJA MOZETE POGLEDATI NA 

OBRTNICKA ( I NIKOM NE BI TIJESNO...)

       U danasnjoj Obrtnickoj ulici vrlo malo je obrtnika,a prije sest desetljeca tu je bio ducan do ducana,cepenak do cepenka:obucar do terazije,kafedzija do samardjije,slasticar do limara,zlatar do komocara....Zivjelo se tu veselo,harmonicno-onako, bas komsijski.Danas je ta ulica izgubila svoj car i dolaskom nekih novih vremena izgubila svoj sjaj...

Nekadasnji Konak plac(u Perkusa mahali),danasnji Trg branitelja Livna,a prije toga Trg narodnih heroja uokviren je sa hotelom* Dinara*,zgradom poste,Kujundjica kucom i zgradom u kojoj prko 100 godina stoluje Livanjska vlast(u raznim razdobljima ovde poznata kao :konak,kotar, srez,opstina,opcina)Na trgu je 1916.god. podignut spomenik caru Franji Josipu I.Za Kraljevine Jugoslavije vlast mijenja ime u Trg kralja Petra.S postolja skida cara Josipa i 1924 postavlja kralja Petra,a za vrijeme NDH(1941)sa trga nestaje i kralj i postolje na kojem je stajao.Stanemo li danas na to mijesto okrenuti istoku,za tren jednim pogledom obuhvatimo cijelu Obrtnicku.Kao i drugima tako je i ovoj ulici svaka nova vlast davala ime po svom ukusu: za Austrije je bila Wurtembergova,za Kraleljevine Jugoslavije kralja Aleksandra,pa poslije Vojina Zirojevica i danas Obrtnicka iako u njoj dotrajava samo poneki obrtnik(1 staklar,1 elektricar,1limar,3 obucara,i 2 frizerske radionice)...Danas su u toj ulici samo 3 svjedoka njezina izgleda prije II sv.ra.:Salih Mulic,LJjubica Kasalo,i Tidza(kcer Abdulaha Dizdara).Obucar Salihje u toj ulici izucio svoj zanat 3-4 god poslije I svj.rata.Rijetko ce te u Livnu sresti covjeka da kao on poznaje istoriju svoje ulice:ama bas svaku njezinu stopu,svaku osobu koja je zivjela tu ..

Salih Mulic

Ako ste se odlucili s njim prosetati od Trga do Zitarnice slusat ce te njegova sjecanja i neosjetno preci u jedno drugo vrijeme,u sasvim drugaciji ambijent.Odmah na pocetku ulice,s desne strane,u Kujundjica kuci kao da razabirete kako su u trgovini Rade Radete poredani konopi,plugovi.kace,metle,grablje,lopari..

Zamisljate kako u susjednoj knjizari Mirko Stevic nudi sasvim drugaciju robu i drugoj vrsi musterija.Tik do knjizare bila je piljarnica brace Ahme i Mahe Pirije.Do njih u simlatom ducancicu Zaima Seremeta moglo se sem voca kupiti i hljeb.Inace je vecina ducana tada bila prekrivena simlom i plocama..U prvog susjeda Seremeta ,(Maho Seremet)moglo se kupiti sve od livanjskih kovaca.Njegov susjed Meho Pivcic sem prodajom graha,smokava,ljesnika,oraha...bavio se kalupljenjem fesova.U abadzije i krojaca Joze Popovica,velikog zafrkanta,moralo je biti zabavno.bas kao i u susjedoj gostionoci Ivica Bezine.Do njega uz mesnicu Saliha Maslica bila je pekara Mustafe Djonlagica i magazin trgovca Vrdoljaka,te limarska radionica brace Vrebac,koji su bili majstori na velikom glasu.Tu do njih je bila slasticarnica jednog Albanca Semse i sina mu Skendera.Slabo obuvenim svoje proizvode na svojim cepencima nudili obucari Sulejman Mulic i Dane Rimac...

Dalje poredani jedan do drugog bili su:Djordje Mitranic,trgovac,mesar Havo Jelec,cevabdjija Dervo Klinac,trgovac brahim Halulic,sitni trgovac Began Delalic,kafedjija Nasko Mulic,mesar Dervis Zisko,trgovac Dervo Krivic,pekar Maho Hozo,kozar Muharem Jerebica,nesar Mujo Lemo,pa Mujo Hodzic,bakalin Hasan Cizmic,a onda malo zivlji trgovac svakojakom robom Ejub Latific,odmah do Perkusa Djamije..Vakufskim ducanima s cepencima zavrsavala se ulica i prelazila u Zitarnicu.Na vakufskom je svoj ducan imao obucar Maho Spanja,obucar Tade Vujanovic i piljar Salih Dzeldum.Dodjosmo,dakle do Zitarnice,do samardjije Joze Sipke,limara Mate i Ante Cvitana i obucara Matka Radinica-baje.

Da pogledamo sada s kim se se mogli sresti uoci II svj.rata na lijevoj strani ulice.Krenemo li opet sa Trga prvo nam dolazi prodavnica

zeljezne robe i oruzja ,pa Srpska banka,a onda limar Josip Kaic,potom kafana Ale Mulica i mesnica Dervisa Maslica.Do njega je bio zlatar Pero Vujcic pa komocar Ivo Grgicisto kao i Pero Markov.Do njih je bila piljara

Jake Mihaljevica.Zanimljivo je bilo u Osme Mulica.,

Djulke Talica ,Pere Markova,brace Vrdoljaka(Tomo,Dane,Ivo)Slijedila su zatim dvojica terazija:Ruzdija Trbic i Ahmo Fehimovic,kafedzija Hilmo Latific i bakalin Ale Pivcic(prodavao:sadzakove,mase,

masice,siseve..

kalupio fesove)Do obucara Stipe Bagarica bila je Zemaljska banka,uz nju kozar Smail Jarebica.Zatim sljede :kafedzija Huso Tuco,obucar Ivan Cubela,trgovac posudjem Hasan Halac,terazija Jusuf Dizdar,obucar Paso Tufekcic,bakalin Meho Mulic,piljar Arif Sarac,trgovac Adem Dzepar,prodavac hljeba Maho Topal,piljar Camil Burkic.Iza dviju trgovina mjesovitom robom Ljube Kaica i Alojzija Sucica bila je kafana Ahmeta Mulica,pa mali foto atalje Ale Terzica i trgovna Tadije Tadica-Colica.I eto tako dodosmo do dvojice potkivaca :Safica Sulje i Hase i kafane Hamida Palosa.

U Obrtnickoj ulici nije nedostajalo medjusobnog postovanja,razunijevanja i druzenja.Zivjelo se i sadrzajni i komsijski.Bilo je mnogo duhovitih koji su stalno izmisljali nove sale.Najzabavnije je bilo u kafanama Ale Mulica i Hilme Latifica..Kafendisalo se po cepencima.Dovoljno je bilo viknuti kafedziji i eto ga nosi naruceno.Kad bi cuo koga da doziva:*jednu su dva* ili * dvi su tri*,on bi nosio jednu dzezvu kafe i 2 fildzana,ili dvije dzezve i 3 fildzana,...

U ulici se uvijek nesto dogadjalo.Pamti se,tako,da bi vrlo snaznom pelaru Mahi Hozi znao doci gorostas Nediljko Franicevic-Vranacda se okusaju u snazi.Sjeli bi kazu jedan naspram drugog ,ispruzili noge,naslonili tabane i rukama scrsto stegli zeljeznu sipku(cuskiju) iznad priljubljenih tabana i pokusavali protivnika privuci na svoju stranu..Kazu da se i cuskija znala iskriviti medju njihovim snaznim rukama..A Meho Mulic bi svoju snagu pokazivao tako da bo netko (npr.Salih Bubalo) stao na ispruzeni dlan i on bi ga potom visoko podigao.

Znalo se cesto,kad bi obucar Sulejman Mulic zasvirao na usnoj harmonici,zaigrati i kolo tu na sred prasnjave makadamske ulice.Jedan do drugog drzeci se za ruke igraju:pekari,stolari,obucari,trgovci,mesari terazije,kafedjije....Svako onakav kakav se zatekao na svom poslu

Ugodno je bilo i besposlenima proci Obrtnickom ulicom,ali bilo je i onih koji su je znali zaobici.To se desavalo duzniku koji nije izvrsio svoju obavezu prema trgovcu,obucaru...Takav bi prema Zitarnici obicno krenuo zaobilazno:da bi izbjegao susret,krenuo bi danasnjom Djackom,koju su oni iz Obrtnicke u sali prozvali Duznicka ulica. Danas je u asfaltiranoj Obrtnickoj ulici sve drugacije.Obrtnici su gotovo izgurani,Istisnuli su ih potemelju,nek im bar u imenu ulice ostane trag da se zna DA SU BILI I GDJE SU BILI....

 (danas Obrtnicka nema svoje drazi.....)

          LIVANJSKI PEKARI     

Pekarstvo u livnu se njeguje vec stoljecima.U zadnjih stotinajk i vise godina za to su zasluzne familije Bilic,Tadic,Karin,Hozo,Coban,Brkic,Pivcic..,koje su pekle hljeb sto*dise i mirise ko dusa*.Peklo se za svaciji ukus:pogace,okaluke,simite,lepinje,cahije,kifle,

kajzerice....

Najstariji podatak o livanjskom pekarstvu zabiljezen je u jednom turskom defteru iz 1604.god.Tu je evidentiran jedan pekar i to u mahali mesdzida Husejna Etmekci-

zade.Na osnovu dostupnih podataka spomenut ce mo livanjske pekare iz 19 i 20 stoljeca.Najstariji medu njima bio je Stipan Bilic.Zivio je i imao pekaru u mahali Milosnik.Danas je to kuca Jusufa Djonlagica,sina pekara Mustafe.

Mladjoj generaciji pripada pekar sa Begluka Jakov Mioc.Ni najstariji Livnjacine sjecaju se pekara Mehe Zabe,ni njegove pekare kod Dizdarevih kuca na Staroj carsiji,ali je sacuvana prica o njoj.U livnu odavno vec nema nikog iz familije Karin.On je imao pekaru kod Perkusa dzamije.Poslije je pripala Husi Duranu a od njega ce je kupiti Maho Hozo.Ta se pekara nalazila nedaleko od Perkuse dzamije(danasnja Obrtnicka ulica) u danasnjoj kuci Izeta Goluba..I Rade Ratkovic je imao pekaru..

Najpoznatiji livanjski pekar bio je Ante Tadic.On je svoju pekaru registrirao 1891 ..Ta stara pekara nalazila se na Fehri(danas je tu kuca Zvone Propadala)odmah uz tadasnje pazariste na Turbasi.Poslije se preselio u Donji grad(1901)kupivsi nesto kuce od Hasana Sabanovica i tu ce napraviti modernu parnu pekaru..U danasnjoj Gimnazijskoj ulici(stari Livnaci je zovu Rimcev sokak)bila je pekara Ante Rimca,negdje oko 1860-tih.Kasnije pod zakup je drzao Omer Djonlagic,a poslije njega Juso Pivcic.U staroj Firdusovoj pekari u mali Prikorika radili su Juso Pivcic i brat mu Dervo.Bila je i Dizdareva pekara koju je pod zakup drzao Zajko Hozo.Pod zakup je pekaru(Ejuba Ziske)drzao Omer Djonlagic.Nalazila se uz samu cesmu kod dzamije Milosnik.Danas je to kuca Mahe Tuce.Mustafa Djonlagic(brat Omerov)je pod zakup drzao pekaru Ivica Bezine koja se nalazila u danasnjoj Obrtnickoj ulici ,na mjestu kuce danas Ivan Sperca-Sipe.

Na pocetku ulice Milosnik svoju pekaru su imali braca Coban,ucenici Ante Tadica.Nalazila se na mjestu sadasnje kuce Rude Cobana.U nih su kao pekari radili Josip kaic i Ago Lemo..Poslije je tu pekaru pod zakup vodio Adem Seremet..Na milosniku je preko puta Ziskine pekare imao svoju pekaru Maho Pivcic.Tu je sad kuca Hasana Mrse.

Na Turbasi,preko puta Cobanove pekar uz sami Piragica mesdjid drzao je svoju pekaru Pero Cubela.

Kod starog mosta u Dumanu (danas kuca Stipe Matkovica)svoju pekaru imao je Alija Brkic,a odmah nedaleko od njega,tu u blizini na Begluku bila je pekara Age Durana.Kod njega je cijeli radni vijek proveo Ibrica Boric,pa je i pekara kod Livnjaka bila poznata kao Ibricina pekara.

Na Kalajdzinici svoju pekaru je imao i Jovo Besara.Danas je to kuca Zecira Vidimlica.U danasnjoj kuci Ante Mamuze na Zitarnici bila je Kaiceva pekara..Na samoj periferiji Donjeg grada svoju pekaru imao je Mijo Franic(u danasnjoj Sinjskoj).Tu je radio i pekar Toni Jazvo..Poslije rata tu je pekaru osposobio Josip Cubela,a njegov ucenik ce biti

Bogdo Kaic,Matko Tokic,Nedo Ticinovic,Nasko Sehic....

najvise pekara je proslo kroz Tadicevu pekaru.Tu je izmedu 2 rata radio i jedan od najboljih livanjskih pekara Huso Hacam.Tu su jos radili:Dervo Pivcic,Arif Mrsa,Blaz Propadalo,,Juso Talic,Brkici,Ahmet Alcelebic-Kalja,Tadija Vujeva,Mustafa Insanic,,Marijan i Ivan Semren,Jakisa Vukadin,Pavo Balta.....

1966.godotvara se gradska pekara i nalogom gradskih vlasti sve se privatne zatvaraju i tu ce preci skoro svi tadasnji pekari.

Pred Grdaskom pekarom1957.godslijeva:Ivo Kovacusic,Muharem Brkic,Medo Burkic,Meho Bubalo(cika)i arif Mrsa. 

cuce:Mahko Tuco,Vehudin Sehic i Hajrudin Coban(rudo)