|
Glumac
Ričard Gir konačno razgovarao sa bh. novinarima:
Trebali smo biti ovdje u ratu i osjetiti vaš bol
 Snimanje
filma radnog naslova Spring Break in Bosnia (Proljetni
odmor u Bosni) američkog scenariste i reditelja Ričarda
Šeparda u Sarajevu će biti završeno danas, a ekipa filma
u petak ujutro putuje za Zagreb gdje će nastaviti rad na
filmu. Nakon što je u proteklih deset dana koje je
proveo u glavnom gradu BiH bio “neuhvatljiv” za medije,
holivudska zvijezda Ričard Gir konačno se susreo sa
novinarima jučer na pres-konferenciji u sarajevskom
hotelu Holliday Inn. Zajedno sa rediteljem Šepardom i
glumcem Terensom Hauardom, Gir je govorio o svom
iskustvu na početku rada na ovom filmu, razlozima zbog
kojih je prihvatio ulogu, impresijama o Sarajevu i Bosni
i Hercegovini...
“Još tokom vožnje sa
Sarajevskog aerodroma prema gradu, prvi osjećaj koji sam
imao bio je da je ovo izuzetno mjesto. Sa svom
tragedijom i patnjom kroz koju je Sarajevo prošlo, ovdje
i dalje postoji bogatstvo radosti i saosjećanja, koje
možete vidjeti na licima ljudi dok hodate ulicama.
Razgovarao sam sa ljudima koji su preživjeli opsadu
Sarajeva. To je bio čisti pakao. Nadam se da nećemo
narušiti tu realnost u ovom filmu, iako on sadrži mnogo
različitih elemenata - humor, jurnjavu sa autima..., ali
mislim da prije svega trebamo ispoštovati realnost svega
onoga što se dogodilo u Sarajevu i BiH”, rekao je Gir na
početku konferencije za novinare.
 Film
Spring Break in Bosnia, kako smo već pisali, govori o
dvojici američkih novinara i snimatelju koji su u ljeto
2000. godine došli u Sarajevo kako bi napravili priču o
petoj godišnjici završetka rata u Bosni. Nakon što im se
pridruži novinar Simon Hunt (Ričard Gir), dolaze na
ideju da krenu u potragu za najtraženijim ratnim
zločincem u BiH i naprave ekskluzivnu priču od svjetskog
značaja...
S obzirom na temu filma,
najveći broj novinarskih pitanja odnosio se, naravno, na
Radovana Karadžića, Ratka Mladića i njihovo (ne)hapšenje,
te na posljednji rat u BiH.
Na naše pitanje da li je
stvarno izrazio želju da se susretne sa Radovanom
Karadžićem i šta bi mu rekao ako bi do tog susreta došlo,
Gir odgovara:
“To je bilo veoma
zanimljivo. Čim sam došao ovdje pitao sam ljude da li
misle da bi bilo moguće da se sretnem sa Karadžićem.
Većina mi je rekla: “Ne, to nije moguće, nemoj čak ni da
razmišljaš o tome”. Ali, kod nekoliko ljudi sa kojima
sam razgovarao imao sam osjećaj da razmišljaju kako to
nije nemoguće, ali da li je stvarno vrijedno toga? Nisu
mi to otvoreno rekli, ali jednostavno sam osjetio da
tako razmišljaju, jer oni imaju djecu, imaju porodice i
mislim da je generalno osjećanje bilo da to treba
ostaviti na miru. Ali, ako me pitate da li me interesuju
ljudi kao što je Karadžić, odgovor je - da. Toliko su
bola i patnje prouzrokovali i mislim da trebamo učiti iz
toga - zašto su oni takvi kakvi jesu, zašto smo mi tako
ranjivi u odnosu na njih? Svaki čovjek je sposoban za
nasilje u određenim situacijama, ali šta je to što
dovodi do tako ekstremnog nasilja u ljudskim karakterima?
To su stvari koje možemo naučiti.”
Iako je hapšenje
Karadžića i Mladića nešto što za većinu Bosanaca i
Hercegovaca već spada u domen “naučne fantastike”, Gir
kaže da oni u svijetu “nisu zaboravljeni”.
“U medijima se često
postavlja to pitanje, česti su tekstovi u, recimo, New
York Timesu o njima, uz pitanje zašto još nisu uhapšeni,
a čini se da se zna gdje se nalaze. Sarajevo je bilo
velika tragedija, kao i sve što se desilo u Bosni.
Razgovarao sam sa Bilom Klintonom prije nekih mjesec
dana i on mi je rekao da je jedina stvar zbog koje žali
za svo vrijeme svog mandata američkog predsjednika ta
što nije na vrijeme reagovao na rat u Bosni. Mislim da
se svi mi Amerikanci osjećamo tako - trebali smo biti
ovdje, trebali smo se umiješati, trebali smo osjetiti
vaš bol”, kaže Gir.
Na pitanje zbog čega je
zapravo prihvatio ulogu u ovom filmu, Gir je odgovorio
da je prvi i najvažniji razlog za to dobar scenarij.
“Scenarij je ono od čega
sve počinje i ako scenarij nije dobar, ako nije ’ljudski’,
ako me ne ’dotakne’ na neki način, onda nema ničega. To
je kao ljubavna veza - ne možete započeti vezu sa nekim
ako ne postoji taj momenat zaljubljivanja. Ovaj scenarij
zaista ima nešto posebno. Mnogo je scenarija koji
obrađuju različite teme, ali nemaju tu ljudsku dimenziju,
samo su “mračni” na određeni način. Ričard je napisao
scenarij koji jeste priča sa dosta crnog humora, ali je
također i duboko human i mislim da ćete svi to moći
prepoznati u filmu”, rekao je Gir.
Na pitanje kako se
snašao u ulozi “običnog” novinara, a ne zavodnika kakvog
smo navikli gledati u većini njegovih prethodnih filmova,
Gir je samo “tužno” konstatovao:
“Terens u ovom filmu
dobije sve djevojke.”
“A ko kaže da novinari
ne mogu biti seksi? Novinari su najseksi ljudi na
svijetu. Za mene, igrati kamermana koji prati jednog
novinara u njegovoj značajnoj misiji je sjajno. Vi imate
taj dar istine i mogućnost da je možete prenijeti
cijelom svijetu i šta može biti bolje od toga”, dodaje
Terens Hauard.
Na kraju, pitanje
Ričardu Giru kada ćemo ga ponovo moći vidjeti u Sarajevu?
“Svake godine
organizatori Sarajevo film festivala su me pozivali da
dođem, ali Festival se održava u vrijeme mog rođendana,
tako da sam tada uvijek sa porodicom u Americi. Ali, ovo
je bila dobra prilika da dođem i nadamo se da ćemo biti
ovdje i iduće godine i prikazati ovaj film na Sarajevo
film festivalu”, kazao je slavni glumac.
Najsnažniji utisci
Gir, Šepard i Hauard
govorili su i o tome šta je ono što će ponijeti sa sobom
kao najsnažniji utisak o Sarajevu i Bosni.
“Od momenta kada sam
došao ovdje, osjećao sam se vrlo duhovno. Prve noći sam
otišao u džamiju i to je bilo mjesto na kojem sam se
ugodno osjećao. Ovdje postoji jedno bogatstvo koje se,
bez obzira na sve, ne može nikada uništiti, može samo
postati snažnije zbog svega onog kroz što ste prošli”,
kaže Gir.
“Slušao sam večernje
pozive na molitvu sa munare i crkvena zvona istovremeno
i to je nešto što ne možete čuti nigdje. To je poziv na
mir”, rekao je Terens Hauard.
“Kada sam prvi put
krenuo u BiH, prije više od godinu, imao sam u svojoj
torbi upozorenje State Departmenta SAD u kojem je pisalo
da je BiH u istoj kategoriji sa Irakom, Iranom i
Pakistanom. Nakon što sam došao ovdje, pomislio sam da
su ljudi koji su to pisali potpuno poludjeli”, rekao je
Ričard Šepard.
Bez Džulije Roberts
“Ovo jeste film zasnovan
na istinitoj priči (scenarij je nastao na osnovu priče
američkog novinara Skota Andersona, op.a.), ali,
ponavljam, u ovom filmu ne postoji lik Radovana
Karadžića, nego fiktivni lik ratnog zločinca koji je
zasnovan na različitim karakterima, bilo zločinaca iz
ovog rata, ili iz drugih ratova. Iako je film zasnovan
na istinitoj priči, odlučili smo da likovi novinara, kao
i onog koga traže, budu fikcija. Međutim, pokušavamo da
se što više držimo stvarne priče o onome što se dešavalo
tim novinarima”, naglasio je reditelj Šepard.
Šepard i dalje ne želi
otkriti ko će glumiti ratnog zločinca u filmu, ali je
kazao da će ime glumca biti uskoro objavljeno.
“U svakom slučaju,
možemo sa sigurnošću kazati da to neće biti Džulija
Roberts”, našalio se Ričard Gir nakon pokušaja novinara
da saznaju ime “misterioznog” glumca.
O tjelohraniteljima
“Oni su ustvari veoma
fini i sprijateljili smo se. Pravi su džentlmeni, a
jedan od njih je čak budista kao i ja. Tako da nemam
nikakvih problema sa njima i drago mi je što imaju posao
i što će njihove porodice biti dobro zbrinute”, rekao je
Ričard Gir na pitanje kako se snalazi sa brojnim
tjelohraniteljima, koji ga tokom boravka u Sarajevu ni
za trenutak nisu ispuštali iz vida.
Evropska filmska akademija
Nagrada za životno dostignuće Romanu Polanskom
 Roman
Polanski ovogodišnji je dobitnik nagrade za životno
dostignuće Evropske filmske akademije, koja će mu biti
uručena 2. decembra u Varšavi na svečanoj ceremoniji
dodjele nagrada EFA.
Kao glumac, scenarista,
reditelj i producent, Polanski je kreator nekih od
najupečatljivijih ostvarenja sedme umjetnosti. Filmska
publika pamti ga, između ostalog, kao nespretnog
asistenta profesora Abronsiusa u Plesu vampira iz 1967.
godine, ili kao tihog Trelkovskog u filmu The Tenant iz
1976, koja je oba i režirao.
Tu su i nezaboravni
filmovi Rosemary’s Baby (1968), Frantic sa Harisonom
Fordom u glavnoj ulozi (1988), Macbeth (1971) i brojni
drugi, sve do najnovijih uspjeha sa ostvarenjem Pijanist
(2002), te prošlogodišnje adaptacije Dikensovog klasika
Olivera Tvista.
Inače, u ovogodišnjoj
selekciji za nagrade Evropske filmske akademije nalazi
se 49 dugometražnih igranih filmova. U narednih nekoliko
sedmica, 1.700 članova EFA izabraće nominovane u
različitim kategorijama. Pored glavne nagrade za
najbolji evropski film 2006, u ovoj selekciji bit će
dodijeljene nagrade za najbolju režiju, za glumačka
ostvarenja, za najbolji scenarij, filmsku muziku, novo
filmsko otkriće...
U konkurenciji za
nominacije EFA 2006 je i film Grbavica
bosanskohercegovačke rediteljke Jasmile Žbanić, kao i
Karaula reditelja Rajka Grlića. Tu je, među ostalima, i
rumunski film 12:08 Istočno od Bukurešta, koji je bh.
publika imala priliku vidjeti na otvorenju 12. Sarajevo
film festivala, zatim prošlogodišnji pobjednik SFF,
bugarski film Lady Zee, Volver Pedra Almodovara, Put za
Gvantanamo Majkla Vinterbotoma i Metjua Vajtkrosa,
Flandrija Bruna Dumonta, dobitnik Zlatne palme
ovogodišnjeg filmskog festivala u Kanu The Wind That
Shakes the Barley reditelja Kena Louča...
Nominacije će biti
objavljene 4. novembra na internacionalnom filmskom
festivalu u Sevilji.
Novi teatarski uspjeh Pašovićevog "Hamleta" u Ljubljani
Drugi kulturni kod ”Hamleta” hrabar i opravdan potez
 Predstavom
Hamlet sarajevskog reditelja Harisa Pašovića u subotu je
u Ljubljani otvoren 13. međunarodni teatarski festival
Ex Ponto.
Oko 650 ljubitelja
pozorišta u Linhartovoj dvorani Cankarjevog doma burnim
aplauzom i na festivalu na kojem je važeća jedino ocjena
publike nagradilo je reditelja i međunarodnu glumačku
ekipu: Amara Selimovića, Damjanu Černe, Frana Maškovića,
Miodraga Krivokapića, Zanu Marjanović, Slavena Knezovića,
Sabinu Bambur, Aldina Omerovića i Jasenka Pašića.Publika
je svoje rekla u dvorani i na glasanju. O predstavi i
njihovim dojmovima razgovarali smo sa uglednim
slovenačkim pozorišnim radnicima i akterima predstave na
prijemu u prepunom klubu Cankarjevog doma.Direktor
ugledne slovenačke teatarske kuće Slovenskega
mladinskega gledališča Petar Jović smatra da je Pašović
napravio zanimljivu predstavu samim načinom njenog
postavljanja: “Pašović je to napravio inteligentno, sa
nekoliko izvanrednih glumaca, mladih ljudi. Bilo je
osvježenje vidjeti takvo čitanje predstave. Meni osobno
se veoma svidjela.”“Predstava mi se svidjela još na
premijeri u Sarajevu”, kaže poznati reditelj Dušan
Jovanović, koji je Hamleta gledao u društvu poznate
slovenačke glumice Milene Zupančič. “Pojedine scene su
izuzetno dobro, duhovito i zanimljivo riješene. Mislim
da je prebacivanje u jedan drugi kulturni kod hrabar i u
cjelini opravdan potez”, smatra Jovanović, misleći
pritom na smještanje događanja Šekspirovog djela na
turski dvor.
“Jako zanimljivo,
čestitam glumcima”, dodala je Zupančičeva.
“Čovjek je od početka
predstave uzbuđen, jer do sada tako rigorozne promjene
teksta nisu viđene. Vidjela sam mnogo verzija Hamleta, a
Pašovićevo premještanje radnje na turski dvor ti pomaže
da se isto može desiti na svim dvorovima.”A, da prijem
protekne u ‘stilu’ predstave, pobrinuo se turski
restoran iz Ljubljane Jirdiz han sa istočnjačkim
specijalitetima, oko kojih se zabavio i reditelj Dragan
Živadinov. “Sutra, ne večeras”, odgovara Živadinov na
pitanje o predstavi zabavljen turskim ružicama.Akteri
predstave nisu od čestitanja i razgovora o predstavi
imali sinoć mnogo vremena za hranu i piće. “Sa ljudima
koje sam večeras upoznao komentarisao sam atmosferu u
publici, onako kako sam je doživio na bini”, kaže,
noseći dvije čaše bijelog u ruci Amar Selimović, tumač
glavne uloge: “Što se tiče koncentracije publike i
interakcije, odnosno dijaloga između predstave i publike,
večeras je postignut maksimum. Osjetili smo tu energiju
iz gledališta u kojem se tokom cijele predstave niko
nije ni pomjerio, a kamoli da je zazvonio neki mobitel.
Zaista očaravajuće i zadivljujuće.”
Reagovanjem publike
zadovoljan je i reditelj predstave Haris Pašović:
“Prijatno smo zatečeni fenomenalnim prijemom. Igrali smo
svugdje i bilo je prelijepo, ali s obzirom na to da su u
Ljubljani ljudi gledali bez prevoda, da su sjedili
četiri sata i da se nakon toga nisu dizali sa sjedala,
zaista je divno.”“Ovogodišnji Ex Ponto je počeo na
najbolji mogući način. Sa Hamletom i sa 650 ljudi u
Linhartovoj dvorani”, zadovoljno je u prepunom klubu
Cankarjevog doma zaključio direktor festivala Damir
Domitrović Kos.Na Ex Pontu će do kraja festivala, 26.
septembra, biti prikazano još dvanaest predstava.
Praznik tetatra u Ljubljani je tek počeo.
Jučer u sarajevskom naselju Alifakovac
Počelo snimanje filma ”Spring Break in Bosnia”
 U
sarajevskom naselju Alifakovac jučer su snimljeni prvi
kadrovi filma Spring Break in Bosnia, američkog
scenariste i reditelja Ričarda Šeparda.
Ekipa filma je veći dio
dana provela na lokalitetu mezarja na Alifakovcu, a u
jutarnjim i poslijepodnevnim satima snimljeno je i
nekoliko scena ispred hotela Holliday Inn.
Početak snimanja
Šepardovog filma protekao je, međutim, bez (organizovanog)
prisustva medija, jer organizatori snimanja nisu željeli
da sedma sila zabilježi ovaj događaj. Novinarima je
rečeno da će imati priliku “ovih dana” da prisustvuju
“prvoj klapi” za medije, iako bez bilo kakvih konkretnih
informacija kada i gdje će se to desiti.
U namjeri da dobijemo
barem jednu fotografiju sa snimanja, ekipa Oslobođenja
jučer je otišla na Alifakovac, a zatim i pred Holliday
Inn, gdje smo, oslanjajući se na informaciju koju smo
dobili od lokalnih organizatora snimanja, proveli više
od četiri sata čekajući da se pojavi glavna zvijezda
Ričard Gir. To se konačno i dogodilo oko šest sati
poslijepodne, kada smo uspjeli napraviti par snimaka
prije nego što je reagovalo obezbjeđenje.
Od lokalnih organizatora
snimanja dobili smo nezvanično objašnjenje da Ričard Gir,
kao ni ostatak holivudske ekipe, ne žele bh. medije na
setu, jer se “boje za svoju sigurnost” (?). Dodatno
objašnjenje bilo je da su “čuli da u Bosni ima talibana”.
Možda je ovo potonje i
istina, nikad se ne zna, ali nekako čisto sumnjamo da bi
se talibani ukazali na snimanju filma.
Potpuno je neshvatljiv
ignorantski odnos organizatora snimanja filma Spring
Break in Bosnia prema većini bosanskohercegovačkih
medija, kao i njihova odluka da pres-konferenciju sa
kompletnom ekipom filma organizuju u Zagrebu, ali ne i u
Sarajevu, gdje je snimanje počelo. Izvršni producent
filma Adam Merims je na jedinom do sada organizovanom
događaju za novinare, susretu sa rediteljem Šepardom i
producentima filma koji je upriličen u ponedjeljak,
poručio novinarima kako cijela ekipa filma “veoma cijeni
vaše interesovanje za ovaj film”. Međutim, osim
pomenutog susreta, do sada nismo vidjeli nijedan
pokazatelj da je to istina, jer smo u svakom pokušaju da
obavimo svoj posao efikasno onemogućeni od strane
unajmljenih zaštitara i policije.
O eventualnoj izjavi
koju bismo žarko željeli dobiti od Ričarda Gira da i ne
govorimo. To je već utopija.
Nastavice se....
| 
