|
Alternativna historija
 Gotovo sve sto nas uce je pogresno.
Poslednjih 100.000 godina nije doba dominacije
prethistorijskog pecinskog covjeka, niti smo mi prva
razvijena kultura. Civilizacije Atlantide i Lemurije su
dostizale spiritualne i tehnoloske vrhunce daleko ispred
nasih, da bi bile potopljene kataklizmama. Proteklih
7.000 godina je historija manipulacija covjekom u kojoj
se on drzi potpuno odsjecen od drevnih znanja i svoje
istinske duhovne sustine.Za objasnjenje drevnih
civilizacija i njihovih gradjevinskih kompleksa nije
dovoljno nase limitirano, trodimenzionalno vidjenje
svijeta.
UVOD
 Poslednjih
100.000 godina nije doba dominacije prethistorijskog
pecinskog covjeka, niti smo mi prva razvijena
kultura. Civilizacije Atlantide i Lemurije su
dostizale spiritualne i tehnoloske vrhunce daleko
ispred nasih, da bi bile potopljene kataklizmama.
Proteklih 7.000 godina je historija manipulacija
covjekom u kojoj se on drzi potpuno odsjecen od
drevnih znanja i svoje istinske duhovne sustine.
Za objasnjenje drevnih civilizacija i njihovih
gradjevinskih kompleksa nije dovoljno nase
limitirano, trodimenzionalno vidjenje svijeta.
“Alternativna historija” nudi novu teoriju koja
spaja dva svijeta: spiritualni i materijalni. U
harmonicnom plesu se povezuju “zabranjena
arheologija”, sakralna geometrija, astroarheologija,
arheokriptografija, geomagnetna strujanja Planete i
nova, visedimenzionalna umjetnost.
Cetvrti tom “Alternativne historije” je nastao tokom
2002. godine kao rezultat autorovih putovanja,
istrazivanja i analiza.
Krenimo redom…
TEOTIHUACAN - MEKSICKE PIRAMIDE (1)
26.03.2002.
Teotihuacan, Meksiko
Teotihuacan. Prijestonica drevnog Meksika. Kamene
Piramide Sunca i Mjeseca po povrsini odgovaraju
onima u Egiptu. Dosada je otkopano oko 600 manjih
piramida u ovom Gradu u kojemu je nekada zivjelo
nekoliko stotina hiljada ljudi.
Ko ga je izgradio? Kada? Kojim alatima? Ko su bili
njegovi stanovnici?
Ova su pitanja bila dovoljno izazovna da me odvedu
na sredisnju meksicku visoravan. I da na taj nacin
zapocnemo nas cetvrti ciklus "Alternativne
historije".
Zvanicna literatura o Teotihuacan-u je oskudna.
Spanjolski konkvistadori su prije petsto godina
zatekli Azteke kako vrse svoje obrede u ovom Gradu.
Prije hiljadu tristo godina Grad su koristili
Tolteci. Spekulira se, pak, da je podignut prije oko
dvije hiljade godina od strane nepoznatog naroda.
Pretpostavlja se da je Piramida Sunca gradjena
trideset godina, a Grad barem dvije stotine godina.
Danas su u upotrebi imena iz doba Azteka: "Grad
Bogova" (Teotihuacan), "Avenija mrtvih" (glavna
gradska ulica), Hram Kvecalkoatla (bozansko bice
Quetzalcoatl ciji se lik nalazi na trecoj, manjoj
piramidi)..
Ne trosimo mnogo rijeci na zvanicne verzije. Istina
je negdje drugo.
Atlantidjani su imali tri ciklusa koji su bili
prekidani katastrofalnim dogadjajima: prije 50.000
godina, prije 28.000 godina i prije 12.500 godina.
Kada se danas susretnemo sa ostacima sa periferije
njihove civilizacije nadjemo se u cudu: egipatske
piramide i sfinga sa vidljivim tragovima
hiljadugodisnje vodene erozije; bolivijski lucki
grad Tihuanaco na dvije i po hiljade metara
nadmorske visine; kineske piramide odavno prekrivene
zemljom i zarasle u biljni svijet; sjeme domaceg
kukuruza pronadjenog pokraj Meksiko Sitija staro
25.000 godina (prema radiokarbonskoj metodi);
britanski megaliti u Stonehenge-u koji ispod
povrsine kriju jos sedam slojeva...
Atlantidjani su dobro poznavali energetske cakre
(cvorista) nase Planete: Gizu (Egipat), Peru, Tibet,
Sjeverni i Juzni Pol, Stonehenge (Velika Britanija)
i... Meksiko.
Tacno ispod temelja danasnje Piramide Sunca u
Meksiku, Atlantidjani su otkrili podzemne pecine.
Cetiri postojece komore su prosirili, a svodove
ucvrstili teskim kamenim blokovima. Iznad njih, na
povrsini zemlje, su podigli prvu, manju piramidu.
Znatno pojacano energetsko strujanje su koristili
prilikom duhovne inicijacije, prosvijetljenja,
omogucavanja dusi da se slobodno krece kroz
razlicite dimenzije.
Brizljivo su isplanirali, a onda i sagradili
velicanstveni kameni grad sa stotinama objekata
piramidalnog oblika. Astronomske opservatorije,
raspored gradskih trgova, glavne piramide...
otslikavale su pojave na nebu, kretanje brizljivo
odabranih zvijezdanih sistema, ukljucivo naseg
Sunca, Mjeseca i Zemlje. Sakralna geometrija,
matematika, astronomija... su rukovodile arhitekte.
Utjecaji posjetioca sa sazvjezdja Plejada i
Orionovog Pojasa su se osjecali i ovdje kao i na
maticnom kontinentu, Atlantidi.
Usred srednjoamericke dzungle nikao je Grad bez
premca na oba americka kontinenta. Kameni blokovi
teski po nekoliko desetina tona vadjeni su i
obradjivani laserskom preciznoscu iz kamenoloma
udaljenog osamdesetak kilometara od Teotihuacan-a.
Tehnologija i nauka su bile drugacije u to vrijeme.
Umjesto mehanickih alata i tocka, Atlantidjani su
superiorno vladali tehnologijom zvuka, primjenom
razlicitih frekvencija za obradu, prijenos i
ugradnju kamena.
Umjesto danasnjih vidova transporta, ljudi i
materijal su se prebacivali koristenjem energije
Zemlje i Sunca. Naime, atmosfera i energetski naboj
nase maticne Planete je bio u to vrijeme znatno
drugaciji. Danasnji tanani ozonski omotac bio je
sedam puta (!) deblji. Atmosferski pritisak je bio
dva puta veci nego danas. Atmosfera gusca. Majka
Zemlja je bila zdravija, nezagadjena, energetski
snazna. Veci dio dnevnog transporta se odvijao po
posebnim energetskim linijama na povrsini Zemlje.
I onda... prije 12.500 godina...ulazak kosmickog
tijela u nas Suncev sistem, sudar sa "desetom"
planetom izmedju Marsa i Jupitera, velike odlomljene
gromade sjurile su se prema Zemlji, potapaju
Atlantidu, dovode do promjene polozaja polova, zatim
zemljotresa, vulkanskih erupcija i potopa. Atmosfera
se mijenja. Na suhim podrucjima kolonija Atlantide u
sjevernoj Africi, zapadnoj Evropi i Mediteranu,
srednjoj Americi... prezivjeli Atlantidjani pocinju
mukotrpnu borbu za prezivljavanje.
Duhovna nauka i materijalna tehnologija
visokorazvijenih Atlantidjana se gubi; sjecanja na
"crveni kontinent" ostaju u oralnoj tradiciji.
Pisani dokumenti su sacuvani u Kartagini i
Aleksandriji da bi tokom hiljada godina mraka
nestajali u masonskim i inim bibliotekama
"Iluminata".
Obilazak Grada starta sa Citadele, administrativnog
centra Teotihuacan-a. Gradskim trgom dominira hram
Kvecakoatla izgradjen u obliku stepenaste piramide.
Zidove krase likovi Vatrene Zmije (simbol dnevnog
prolaza Sunca) i Pernate Zmije - Kvecakoatla, koji
je simbol jedinstva zraka i kopna, neba i zemlje.
Kapacitet trga je 150.000 ljudi.
Ni vodici, ni turisticke mape, a niti zvanicna
pisana literatura ne pisu o funkciji ove prve, male
piramide.
Prema Tolteckim samanima, ovdje bi zapocinjao proces
inicijacije. Studentu bi se objasnio koncept
energetske prirode ljudskog bica. Tu bi se ucio
procesu izlaska duse iz fizickog organizma i
kretanju kroz razlicite dimenzije. Postoje tri faze
u razvoju covjeka ka punoj slobodi. U prvoj fazi
pred covjeka se postavlja pitanje ko smo mi u
stvari. Odgovor je da smo mi samo oblik svijetla
(energije) koji je spojen sa kosmickom cjelinom. U
momentu kada se nadjemo zatvoreni u nasem tijelu i
umu, nasa zivotna energija pocinje da slabi
zahvaljujuci iluziji materijalnog svijeta.
Pernata zmija je simbol dualizma ljudske prirode.
Polovina naseg bica pripada zemlji, dodiru, fizickim
zeljama (zmija). Druga polovina (duh) ima krila,
zivi na nebu, komunicira sa suncem i zvijezdama.
Vjecna borba izmedju ove dvije polovine je vrlo
zgodno prikazana na meksickoj nacionalnoj zastavi
gdje se orao i zmija bore na zivot i smrt.
U pravilnom smjeru sjever-jug proteze se glavna
ulica "Avenija Mrtvih". Ovaj nemastoviti Aztecki
naziv ne odgovara prirodi ove gradske arterije.
Hodajuci kilometrima dugom i do 150 metara sirokom
avenijom lako sam mogao zamisliti zivot kako buja u
ovom Gradu. Ono sto impresionira je simetrican
izgled lijeve i desne strane. To me neminovno
upucuje na brizljiv planski pristup u izgradnji. U
vodu padaju nagadjanja historicara da se Grad dizao
u fazama tokom dvijestogodisnjeg peiroda. Oni mozda
nastoje opravdati mogucnost da su primitivna plemena
trebala mnogo godina da ovako nesto podignu. Ipak,
ocigledno je da primitivizmu ovdje nije bilo mjesta.
Grad je isplaniran, a onda podignut u jednom dahu.
Na putu od Citadele ka piramidama je mostic koji
nadsvodjuje rjecicu San Juan. Danas se taj detalj
uopce ne pominje u turistickim turama (zato i nisam
gubio vrijeme na njih). Nekada je ova rijeka
simbolicno dijelila raj od pakla. Ali ne krscanski
raj i pakao. Naime, pakao je nase zajednicko
iskustvo koje se naziva "planetarni san". Ili, jos
blize, ono sto mi nazivamo svakodnevni "zivot". Raj
je, opet, nasa kreacija koja nastaje kada prekinemo
"planetarni san" i stvorimo "novi san".
Avenija Mrtvih je, duhovnim ocima gledano, glavni
dio tijela dvoglave zmije kroz koju inicirani mora
proci.
(I u tradiciji tantristicke joge, student ka putu
prosvjetljenja takodje prolazi kroz tijelo zmije.
Usput nailazi na pojedine cakre, mocna energetska
cvorista. U nasem fizickom tijelu srcana cakra je
mjesto ljubavi. U energetskom sistemu planete Zemlje
Teotihuacan je takodje, srcana cakra. Piramida Sunca
je njezin simbol i nesumnjivo da je imala, a ja
vjerujem da ce opet imati, vrlo vaznu ulogu za
sudbinu nase Planete. Ponovno ozivljavanje moci
ljubavi je od vitalnog znacaja za razvoj
civilizacije.)
Spustajuci se Avenijom Mrtvih prema piramidama
nailazim na tablu koja prikazuje raspored Grada. Na
vrhu je piramida Mjeseca, nize, sa malim pomakom
udesno, je piramida Sunca, a na dnu je, u istoj
liniji sa piramidom Mjeseca, piramida Kvecakoatla.
Na drugoj strani Atlantika, u Egiptu, ka nebu se
dizu tri piramide: dvije velike (Keopsova i
Kefrenova) i jedna mala. Raspored? Identican onima u
Meksiku! A oba piramidalna kompleksa odgovaraju
zvijezdanom sistemu Oriona na nocnom nebu. Orionov
pojas se, naime, sastoji od dvije zvijezde blizanca
i jedne male zvijezde tzv. "bijelog patuljka".
Ovaj raspored nam ocito otkriva potpis arhitekte. I
njegovu postojbinu.
Hodajuci gradom zalim sto su od njega ostali samo
zidovi i temelji. Prostorije, krovovi, murali,
freske, hramovi, opservatorije, sve ono sto je ovaj
Gradi cinilo zivim, je unisteno i zapaljeno.
Planski, pedalj po pedalj. Od onog velicanstvenog
izgleda je ostalo malo. Od stotina kipova ostao je u
zivotu samo jedan; nalazi se u meksickom
Antropoloskom Muzeju (doduse nikakva oznaka niti
znak sa informacijama je uz njega). Svi su im kipovi
bili isklesani iz jednog komada kamena, a tezina se
kretala po 20-30 tona.
Piramida Mjeseca, sa impresivnim stranicama od 145
metara, se nalazi na sjevernom kraju Avenije,
okruzena sa 15 manjih piramida. Stojeci na sredini
glavne ceste i posmatrajuci vrh piramide uocavam da
se on poklapa sa vrhom obliznje planine Cerro Gordo.
Ocigledno je da se prilikom gradnje vodilo racuna o
ideji arhitkete da piramida predstavlja "svetu
planinu" i kao takva je integralni elemenat gradskog
plana.
Istrazivanja unutrasnjosti piramide dovela su do
nekoliko zakljucaka; prvo, piramida ima unutrasnje
strukture. Drugo, nadjeni su ostaci zivota (kosturi,
predmeti, i sl.) iz razlicitih historijskih perioda.
I, trece, informacije o rezultatima istrazivanja su
skrta i tajnovita. Malo se sta daje u javnost.
Piramida Mjeseca je vazna za drugu fazu inicijacije
studenta.
Duz Avenije, kroz mnostvo hramova (manjih piramida)
studenti inicijacije bi se ucili vjestini
transformacije. Kulminacija bi bila ispred piramide
Mjeseca. Ovdje bi student prelazio u druga stanja
realnosti. Bio bi vodjen u Hram Jaguara koji je
simbolizirao Duh Zemlje. Kraj ovog hrama je bio na
vrhu piramide Mjeseca. Student bi prilikom ovog
procesa zrtvovao svog etericnog dvojnika i time bi
ovladao vjestinom transformacije.
Zavrsni proces oslobodjenja (ili treca faza
"prosvjetljenja") bi se desavao na piramidi Sunca.
Ovo je mjesto gdje ljudski limiti nestaju. Pojedinac
gubi svoja zemaljska ogranicenja. Njegova zelja da
postane bozanstvom, kosmickim bicem ili Suncem, se
ovdje konacno realizira. Ova, prosvjetljena bica
gube svoja fizicka tijela u vatrenom bljesku i
nestaju u vjecnosti.
To je razlog sto su Azteci nazvali ovu piramidu
prema izvoru sveg zivota ("Suncu"), a ovaj grad
Teotihuacan (puni prijevod sa Nahuatl jezika bio bi
"mjesto gdje su ljudi postali bogovi").
I kada se nadjemo ispred ove kamene ljepotice koja
dodiruje nebo, onda se tek realizira grandioznost
ovog objekta.
Stranice piramide su dugacke po 225 metara. To
odgovara povrsini osam nogometnih terena. I, sto je
jos indikativnije, to odgovara povrsini velike
Keopsove piramide u Gizi. Ova meksicka je, doduse,
upola niza, ali preko dva i po miliona tona kamenih
blokova traze izniman respekt.
Godine 1971. arheolozi su slucajno otkrili da se, 6
metara ispod povrsine piramide, nalazi ulaz u
podzemnu pecinu. Prema njima, pecina je dugacka
preko 100 metara i koristila se kao duhovni centar i
prije nego sto su piramide napravljene. Prema
legendi, iz ovakvih podzemnih pecina su izasli preci
danasnje ljudske rase.
Naravno, ovo "slucajno otkrice" bila je poznata
cinjenica svim narodima prije Evropljana. A to da su
nasi preci izasli iz pecina, i to nije nekakva
novost (nakon potapanja Atlantide, prezivjeli su oni
koji su bili sklonjeni u podzemne pecine).
Popevsi se na vrh Piramide, posmatram Grad ispod
sebe. Hiljade turista i skolske djece se razmililo
na sve strane. Oni na dnu, na gradskim trgovima,
jedva su uocljivi. Mi, na vrhu, njima izgledamo
blizi nebu nego zemlji.
Rusevine vode kilometrima prema planinama na jugu.
Nazalost, veci dio Grada jos nije otkopan.
Pretpostavka da je u Gradu zivjelo 150.000-200.000
ljudi je preskromna. Barem pola miliona ljudi je
ovdje imalo svoj dom kada je Grad bujao.
Deset sa deset metara je spic piramide. Nas
dvadesetak je podiglo ruke prema nebu, zatvorenih
ociju, opusteno. Osjecam kako mi kroz noge struji
energija i dize se prema prsima i rukama. Nekoliko
bljeskova i slike daleke proslosti...
U ruci mi je video kamera. Nastavljam snimati.
Pricam o Aztecima i njihovim ceremonijalnim
obredima. Najveci praznik im se desavao svake
pedeset dvije godine kada bi zrtvovali nekod od
vodja uhvacenih plemena. Upravo na ovom mjestu bi mu
vadili srce iz grudi, bacali ga u kazan, palili novu
vatru i zapocinjali novi ciklus. Pedeset dvije
godine. Vrijeme potrebno da zvjezdani sistem Plejada
opase svoj krug na nebu. Cak su i Azteci imali svoje
podsjecanje na mudre posjetioce sa Plejada koji su
toliko asistirali Atlantidjane u njihovom razvoju.
Medjutim, Azteci su ovdje bili nedavno. Prije petsto
godina. Ono sto nas stvarno interesuje je kako je
Grad funkcionirao u doba svojih originalnih
graditelja.
Par navoda zasluzuju da se nadju u danasnjem
prilogu. Prvi je autor Peter Tompkins koji pise u
svojoj knjizi "Mysteries of the Mexican Pyramids":
"... Proporcije piramide Sunca demonstriraju
preciznu distancu prema Suncu... Ova kamena
struktura je locirana tako da njena sjenka sluzi kao
suncevi sat... Dizajneri Piramide su razumjeli
relacije izmedju kruga i trokutaste piramide. Oni su
ostavili poruku preko dimenzija piramide da fizicki
kosmos ima piramidalnu strukturu, pocev od
mikroskopskog atomskog nivoa pa sve do
makrokosmosa... A covjek, na odgovarajucoj skali
vibracije, stoji tacno na sredini tog puta od atoma
do galaksije..."
Shirley Andrews, autor knjige o Atlantidi, pise o
piramidi Sunca:"... Kao i za piramide u Gizi, niko
ne moze da shvati kako su kameni blokovi za ovu
ogromnu gradjevinu prebacivani, a zatim ugradjivani
na tu visinu. Meksikanci kazu da su giganti, koji su
nestali u katastrofi poplava i potresa, bili njeni
graditelji. Giganti su vjerovatno bica iz kosmosa,
koji su se vratili vlastitim zvjezdanim kucama prije
nepogoda na Zemlji..."
Mark Reynolds, istrazivac sakralne geometrije,
postavlja slijedecu tezu: "Autori Velike Piramide u
Egiptu koristili su matematicki broj "Pi"
(3,1415...) u njenoj izgradnji. Na taj nacin su
ostavili poruku generacijama koje dolaze iza njih.
Autori Piramide Sunca u Meksiku su, pak, koristili
kvadratni korijen broja "Pi". Ocito da ovi objekti
komuniciraju jedan sa drugim preko istog
arhitekte..."
Znacaj broja "Pi" kao "bozanske proporcije" je
univerzalan. Geometrijski, broj "Pi" moze prikazati
sve, bukvalno sve, procese u prirodi: od spirale
sjemenke biljke i kucice morske skoljke do spirale
zvjezdanog Mlijecnog puta. Geometrijski, skoljka ili
zvjezdani sistem se razlikuju samo u velicini. Ali
logaritamska spirala, bazirana na istoj proporciji
broja "Pi" se ne mijenja.
Dok stojim ispred piramide Sunca, razmisljam o
njenim autorima. I njihovom nivou znanja.
Hiljade godina su prohujale Planetom. Znanja i
civilizacije zaboravljene. A mi na putu da ponovo
ucimo davno zaboravljeno.
 Piramida
Sunca, u drevnom meksickom gradu Teotihuacan, se
nalazi iznad podzemne pecine koju su Atlantidjani
koristili prije 12.500 godina za procese duhovnog
prosvjetljenja. Piramida svojim dimenzijama, putem
sakralne geometrije, “komunicira” sa Keopsovom
piramidom u Gizi: stranice su im identicne, po 225
metara; meksicka piramida je tacno upola niza od one
egipatske; i, dok je u slucaju Keopsove piramide,
koristen matematicki broj “Pi” u njenoj izgradnji,
isti arhitekta se sluzio kvadratnim korijenom broja
“Pi” u kreaciji Piramide Sunca.
PIRAMIDA KVIKVILKO (2)
27.03.2002.
Cuicuilco, Meksiko
Posebna poslastica Dariove i moje posjete
Meksiku je bila davno zaboravljena piramida koja se
ne nalazi na turistickim mapama. Metroom smo dosli
do najjuznije tacke u Gradu. Odatle smo pjesice
prosli pored Univerziteta i produzili prema jugu.
Nakon sat i po pjesacenja naletjeli smo na taxi...
Spanjolski kralj Filip Drugi, habsburske krvi,
prosirio je svoje kraljevstvo do Italije i Holandije
te Srednje i Juzne Amerike. Sredinom sesnaestog
stoljeca zeni englesku kraljicu Mariju da bi
tridesetak godina kasnije od tih istih Engleza
pretrpio poraz na moru koji je Spanjolsku kostao
dominacije nad svjetskim morima.
Filip salje svog pouzdanog ljekara Hernandeza u
Meksiko da ispita price o cudnoj piramidi Cuicuilco
(Kvikvilko). Nakon proucavanja piramide, Hernandez
pise svom suverenu: "... Pronasli smo kosture
velikih zvijeri... te kosture ljudi koji su
dostizali visinu od skoro sest metara... Urodjenici
vjeruju da su ovu piramidu izgradili giganti..."
Tristopedeset godina kasnije je utvrdjeno da zvijeri
pripadaju izumrlim vrstama Toksodona i Titanotere.
Ljudski kosturi nisu, pak, ni nakon 450 godina
dostupni javnosti.
Skromna tabla pored puta upozorava na arheolosko
nalaziste. Cuvar nas upozorava da ne smijemo snimati
piramidu iz blizine. (To mi je bio prvi slucaj da ne
dozvoljavaju video kameru u nekoj od piramida. Tu
zabranu sam, doduse, samo djelomicno postovao.)
Informacija uz piramidu govori o nekoj nepoznatoj
civilizaciji koja je izgradila prvu kruznu piramidu
na ovim prostorima 1.000 godina prije nove ere.
Govori se o Gradu sa 25.000 stanovnika i erupciji
vulkana koja ih je natjerala da ga napuste.
Medju morem malih figurina, keramike, nakita i
statua, u Nacionalnom Muzeju Antropologije nalazi se
i jedna figura pronadjena u oblasti Cuicuilco. Uz
dvanaest centimetara dugacku figuru prignute osobe
sa sljemom na glavi (?), nalazi se tekst koji tvrdi
da je rijec o "Bogu vatre". Prema zvanicnim
muzejskim tumacenjima, Cuicuilco civilizacija
pripada pretklasicnom periodu (400 do 100 godina
prije nove ere).
Arheolozi tvrde da je ova piramida najstarija kamena
struktura u Srednjoj Americi i prvi monument u obje
Amerike. Ali doba izgradnje, po njima, nije starije
od 600 godina prije nove ere.
Iz daljine gledajuci, Cuicuilco je manje brdo. Tek
kad mu se pridje, vide se ostaci vulkanskog kamena i
kruzni oblik piramide. Precnik mu je respektabilan:
115 metara, a povrsina jednaka dva nogometna terena.
Manje kamene strukture se nalaze uz glavni objekat.
Potomci Atlantidjana su, nakon katastrofe na
maticnom kontinentu prije 12.500 godina, ipak
uspijevali da ponegdje zasnuju napredne gradove.
Tako je bilo i sa Cuicuilco-m gdje su podigli kamenu
piramidu sa prilaznim rampama i hramom -
observatorijom na vrhu.
Medjutim, ova impozantna gradjevina je, zajedno sa
citavim Gradom, stradala u erupciji vulkana Mt.
Azusco. Erupcija je bila toliko snazna da je
otvorila rupu u zemlji odakle je formiran novi
krater - Xitli. Rijeke lave i pepela su prekrile
preko 130 kvadratnih kilometara prostora, dubine i
do dvadeset metara. Zauvjek je ostalo prekriveno i
groblje Atlantidjana danas poznato kao Pedrigal.
Ispod vulkanskog kamena su kosti nasih predaka
sahranjenih prema drevnim obicajima: skupljena bocna
pozicija i crveno drago kamenje (podsjecanja na
"crveni kontinent", Atlantidu). A na povrsini
Pedrigala je University of Mexico sa lijepo
uredjenim stambenim kucama.
Ovaj katastrofalni dogadjaj se zbio prije vise od
deset hiljada godina.
Geolozi se slazu da se erupcija zbila u davnoj
proslosti izmedju sedam i dvanaest i po hiljada
godina. Arheolozi i historicari, naravno, ne mogu
prihvatiti takve rezultate, jer bi morali da
mijenjaju historiju.
Ali i jedni i drugi se slazu sa nalazima arheologa
Dr. Byron Cummings-a (University of Arizona) koji je
bio prvi koji je u moderno vrijeme (1922.) zapoceo
ozbiljno arheolosko proucavanje piramide. On je za
Cuicuilco tvrdio da je "najstarija piramida na
Zemlji".
Profesionalna geoloska zapazanja su da lava iz
Pedrigala pripada kasnom Pleistocenskom periodu. A
to erupciju smjesta u doba prije, najmanje, 10.000
godina. Interesantno je, da je jedan kraj piramide
zakopan u lavi iz pedrigalske erupcije. Zakljucak:
izgradnja piramide je starija od erupcije.
Dakle, ovo je tipican primjer za nasu Alternativnu
historiju.
Centralno mjesto u malom muzeju uz piramidu je
umjetnicka rekonstruckija - vjerovatni izgled
piramide. Pet kamenih kruznih nivoa perfektno
"uglacanih", sa dvije prilazne rampe koje vode do
vrha i hramom na najvisem nivou. Osjecaj izmaglice,
zrak nekako tezak, atmosfera gusta. Dozivljaj
umjetnika se poklapa sa mojim osjecajem: doba
Atlantide je doba drugacije klime i nacina zivota.
Napustajuci Cuicuilco, pogled mi se zaustavlja na
brdu, nekadasnjem vulkanu, Xitli. Danas prekriven
sumom, u proslosti je bio izvorom tragedije. Zatim
gledam na okolnu sumu. Hernandez je ovdje naisao na
dzunglu prije 450 godina. A sada je samo
zaboravljeno nalaziste iz davno prohujale historije
za koje malo ko mari.
 Kruzna piramida Cuicuilco, smjestena
juzno od Mexico City-ja, spada medju najstarije
kamene strukture
u Srednjoj Americi – prema geoloskim
nalazima starija je od 10.000 godina.
CIVILIZACIJA OLMEKA (3)
28.03.2002.
Mexico City, Meksiko
Pocinjem snimati kamerom. Iza grana i
gustog lisca ukazuje se masivna kamena glava.
Isklesana iz jednog kamenog bloka, teska 25 tona, sa
karakteristicnim crtama lica... Pocinjem govoriti o
civilizaciji Olmeka, kojima se pripisuje autorstvo
ovakvih kolosalnih glava. Dario zna da cu pricati
narednih desetak minuta i odlazi gledati kamenu
grobnicu Olmeka.
Godina je 1862, selo Huaypan, u
drzavi Veracruz, na meksickoj istocnoj obali.
Plantazni radnici su naisli na kamenu grdosiju kako
viri iz zemlje. Misleci da ce naici na zakopano
blago, poceli su da kopaju, i kopaju i... kopaju.
Napokon se ukazao monumentalni kameni portret.
Ovo je bila prva skulptura takozvane
civilizacije Olmeka otkrivena u Meksiku. Kazem
takozvane, jer su je nazvali po ljudima koji su tu
zivjeli u doba kada je Hernan Kortes osvajao
Meksiko. A ti Olmeci nemaju nikakkve veze sa pravim
autorima kamenih glava - drevnim historijskim
narodom Shi, koji su tu zivjeli barem tri i po
hiljade godina prije spanjolskih konkvistadora.
(Ali, u praksi se uvrijezilo ovo
pogresno ime. Kao sto je vec cest slucaj.)
"...Karakteristicne crte lica...".
Debele usne. Siroki, pljosnati nosevi. Okrugle
glave. Tipicni africki (etiopski) crnci. Arheolozi
pretpostavljaju da su ove glave predstavljale
njihove prve kraljeve. Na glavama im je bio sljem
(ratnicki? kosmicki?).
Nastavljam govoriti dok snimam
kamerom: "Otkud crnacki kraljevi na ovim prostorima
prije cetiri hiljade godina? Zar nisu prvi
stanovnici dosli iz Sibira kako nas moderna
arheologija uci? I otkud bas na obali Meksickog
zaljeva?"
Zmarci prolaze tijelom kada se nadjes
pred komadom daleke proslosti. Monumentom koji se
tako lijepo uklopi u tvoje razmisljanje, a kontra
"zvanicne istine".
Rijeci same teku: "Na kontinentu
Atlantidi su zivjele dvije rase: bijelci na sjeveru,
i crnci na jugu. Crna rasa je putovala desno i
lijevo: prema Zapadnoj Africi i Srednjoj Americi.
Njihovi utjecaji su se osjecali stotinama pa i
hiljadama godina nakon potonuca maticnog
kontinenta..."
Tokom dvadesetog stoljeca je
pronadjeno preko 70 gigantskih kamenih glava po
sumama i djunglama Srednje Amerike. Rezultati su
bili sokantni: civilizacija Olmeka je prethodila
svim drugim kulturama: i mudrim Zapatecima, i
naprednim Majama, i duhovnim Toltecima...
I ne samo to. Olmeci su uspostavili
obrasce ponasanja koje su svi slijedili.
Olmeci su se pojavili naprasno,u vrlo
naprednom stadiju, bez sporog, postepenog razvoja.
(Arheolozi se jedino razlikuju u godini kada su se
pojavili. Raspon je od 1.200 g.p.n.e do 2.000
g.p.n.e.)
Olmeci su i nestali iznenadno sa
historijske scene. Jednodusno ze zakljucuje: oko 400
do 300 godina prije nove ere.
(Ista se stvar desavala i Majama i Toltecima. Dosli
"niotkuda" i nestali preko noci.)
Olmeci su bili prvi narod koji je
razvio pismo: i hijeroglifsko i alfabetsko. Olmeci
su bili prvi koji su izvodili spiritualne,
samanisticke rituale. Bili su prvi koji su razvili
matematiku, astronomiju i precizan kalendar. Prvi
koji su dizali visoke stepenaste piramide. Prvi koji
su imali formu demokratije na ovim prostorima. Prvi
koji su krenuli sa formom nogometa i izgradnjom
posebnih terena za tu popularnu igru. Prvi koji su
"klesali" monumentalne spomenike (20-40 tona iz
jednog komada) i prenosili (?) ih na velike
udaljenosti (po 80 km kroz dzunglu, a bez tockova).
Prvi koji su slavili bozanstvo Pernatu Zmiju, kao
simbol borbe dana i noci, dobra i zla. Prvi koji su
se kretali kroz druge, duhovne dimenzije, u tijelu
jaguara. Prvi koji su govorili da su dosli sa
Istoka. Prvi koji su imali navodnjavanje i vodovodni
sistem.
(Ja jos pricam dok gledam kamenu
glavu. Dario mi se izgubio iz videokruga.)
"... Pisanje je jos jedan dokaz o
prisutnosti Atlantidjana sa obje strane Atlantika.
Olmeci su govorili i pisali jezikom koji pripada
tzv. libijsko-berberskoj grupi jezika. Tipican
primjer ove zapadnoafricke (!) grupe jezika je
drevni jezik naroda Vai. Pronadjeni su njihovi
pisani dokumenti stari sest hiljada godina u
zapadnoj Africi. Jezik Olmeka je identican jeziku
Vai. I ne samo to. Svi narodi poslije Olmeka (Maje,
Zapateci itd.) govorili su jezikom koji pripada
istoj lingvistickoj grupi. A na drugoj strani
svijeta, libijsko-berberska grupa jezika ima svoje
korijene u jeziku Sumerana, Akadjana, Babilonaca,
Asiraca i Egipcana..."
(Kako je svijet mali!)
"... I, dalje. U doba uspona Olmeka u
Meksiku, Kinezi su cesto prelazili preko Pacifika i
meksicke visoravni... posjecujuci crnacke kraljeve.
Od Sangaja, izmedju Japana i Aleuta, kineski brodovi
su spartali oceanom (na jedra ili...). Dinastija
Sang je ostavljala lako prepoznatljive umjetnicke
radove na meksickom kopnu. A medju sedamdesetak
kamenih glava se nalazi i nekoliko kosookih
kineskih. Arheolozi i historicari su totalno
zbunjeni. Pokusavaju nijekati sve ovo... ali, dokazi
su dokazi...
Promet je bujao na sve strane u to
"plemensko" doba.
Olmeci, odnosno narod Shi,
upozoravaju da se historija treba ponovno pisati..."
Olmecka kultura je "majka" svih
kasnijih civilizacija u Srednjoj Americi. Fratar
Diego de Landa, u doba spanjolskih osvajanja (prije
petsto godina) je pisao: "Neki stariji ljudi na
Jukatanu govore da su culi od svojih predaka da je
ova zemlja naseljena sa rasama koje su dosle sa
istoka, koje je Bog poslao otvorivsi im dvanaest
morskih puteva..."
Olmeci u svojim te dokumentima Maja
(kao cuvenoj knjizi Popul Vuh) tvrde da su "...imali
dvanaest migracija u Novi svijet..." i da su dosli u
Meksiko u "... drvenim brodovima".
Novi dokazi upozoravaju da je olmecka
umjetnost najmocnija na ovim prostorima. Koristen
materijal je onaj koji je vezan za zemlju: glina ili
keramika. Autor bi posvetio dodatno vrijeme izradi
djela i time mu usadio dodatne moci. Cest m |
