|
Josip Broz Tito
Prije desetak godina, mladi ljudi su se u
velikom broju izjasnjavali za jugoslovenstvo. Bila je to,
mislim, jednim dijelom reakcija na pojave nacionalizma, a i
teznja da se naglasi znacaj i duh naseg
bratstva i jedinstva i pripadanja jedinstvenoj socijalističkoj
samoupravnoj zajednici. Meni se to svidjelo... Razumije se,
niko u nasoj zemlji ne
treba da se odrice svoje nacionalne pripadnosti. Ali, svi smo
mi, u isto vijeme, i Jugosloveni...Jednom
zauvijek mi smo kazali svima - i onima koji huskaju sa strane
i onima koji zale za onim
sto su nekad imali - da mi hocemo da
budemo sami gospodari u svojoj kuci, da smo mi sposobni i da
znamo da se podizemo privredno i kulturno...
B I
O G R
A F I
J A
(1892-1980)
 Josip Broz
rodio se u malom selu Kumrovcu na Sutli, u najzapadnijem
dijelu Hrvatskog zagorja 7. maja 1892. godine kao sedmo od
petnaestero djece roditelja Franje (Franceka) i Marije Broz,
rođene Javer?k. Mali "nesporazum" oko toga biografskog
podatka, s obzirom da se Titov rođendan slavi na dan 25. maja,
objasnili su njegovi biografi činjenicom da je Josip Broz za
vrijeme svoga dugogodi?jeg revolucionarnog rada bio prisiljen
da se slu? la?im papirima i dokumentima, pa je tako i u jednom
vojničkom dokumentu austro-ugarske vojske zabilje?no da je
rođen 25. maja. A upravo na taj dan (25. V 1944) izvrsen
je i desant na Drvar. Rođendan je ostao, pa ni sam Tito nije
?lio da se taj datum mijenja kad ga je narod već prihvatio.
Sin oca Hrvata i majke Slovenke, Josip Broz nije osjećao
nikakvih nelagoda zbog te okolnosti, jer između dvije susjedne
zemlje nije bilo antagonizma ni netrpeljivosti. Josip Broz je
mnoge dane djetinjstva proveo kod djeda Martina preko Sutle,
te naučio odlično slovenski, zbog čega je imao pote?oća kada
je po?o u hrvatsku osnovnu skolu.
Kada se rodio
Josip Broz, zivot u kumrovačkoj dolini je bio te?k i naporan,
oskudan i jednoličan. Iako je kmetstvo odavno bilo ukinuto,
selja?vo su pritiskali te?i nameti, porezi i opća oskudica,
jer su im posjedi bili mali, rasparčani, a zemlja slabe
kvalitete. Godina 1903. i 1904. bile su veoma burne u tim
krajevima, u znaku općeg narodnog pokreta protiv mad?rizacije
s jedne strane, i u znaku pobune siroma?ih seljaka protiv svih
vrsta eksploatacije s druge strane.
Osnovnu ?olu
Josip Broz je pohađao u Kumrovcu od 1900. do 1905. Po svr?tku
osnovne ?ole Josip Broz je, zbog te?og stanja u obitelji,
morao odlo?ti svoj odlazak na zanat, pa je neko vrijeme morao
raditi kod svog ujaka u Sloveniji. Nakon toga je radio u
jednoj sisačkoj kantini. Godine 1907. je postao ?grt
mehaničarske radionice u Sisku. Po zavr?tku ?grtske ?ole 1910
prvi put sti? u Zagreb gdje postaje član Socijaldemokratske
stranke Hrvatske i Slavonije i učestvuje u radničkim
demonstracijama.
Nakon "izleta"
u Trst, gdje nije na?o posao, vraća se u Zagreb gdje 1911
sudjeluje u velikim demonstracijama. Nakon toga je radio u
Kamniku u Sloveniji, Čenkovu u Če?oj, u M?chenu, u tvornici
automobila "Benz" u Mannheimu, u Njemačkom Ruhru, Beču, Bečkom
Novom Mjestu gdje je radio u tvornici automobila "Daimler" kao
probni vozač. Naučio je njemački i če?i jezik, usavr?o svoj i
izučio nove zanate.
Godine 1913.
odlazi u vojsku. Početkom prvog svjetskog rata 1914 shvatio je
da to nije njegov rat i da nema za ?a da ratuje, pa je u to
uvjeravao i svoje drugove u kasarni. Odveden je u
Petrovaradinsku tvrđavu i tu je proveo neko vrijeme, ali nije
osuđen nego je poslan na frontu u Galiciju pa zatim na
Karpate.
Na fronti je
bio do 25. maja 1915. kada je ranjen i zarobljen. U ruskoj
bolnici provodi trinaest mjeseci gdje mnogo čita u uči ruski
jezik. Nakon izlječenja, Tito je kao zarobljenik poslan na rad
u selo Kalasijevo. Pored posla nalazi vremena za čitanje a u
razgovorima sa seljacima sve se če?#263;e spominje ime Lenjin.
Krajem 1916.
premje?en je u Kungur gdje radi na odr?vanju ?ljezničke pruge.
U junu 1917. napu?a Kungur i odlazi u Petrograd gdje sudjeluje
u demonstracijama. Zatim bje? u Finsku. Tamo je uhap?n i
poslan u zatvor u Petropavlovskoj tvrđavi, iz koje je
transportiran natrag u Kungur. Iz transporta je pobjegao i
dospio u Omsk, gdje se, poslije pobjede oktobarske revolucije,
prijavio u odred Crvene internacionalne garde. Na proljeće
1918. zatra?o je da bude primljen u Rusku komunističku partiju
(bolj?vika). U ljeto iste godine umaknuo je pred Kolčakovom
vojskom među Kirgize, gdje je radio kao strojar u jednome
mlinu. Po povratku bolj?vika u Omsk vratio se u taj grad i
tamo postao član jugoslavenske sekcije Ruske komunističke
partije.
U jesen 1920.
vraća se u Zagreb gdje stupa u redove Komunističke partije
Jugoslavije. Iste godine partija je zabranjena. Kada 1921
ostaje bez posla zapo?java se u mlinu u mjestu Velikom
Trojstvu gdje je sa svojom suprugom ?vio do kasnog proljeća
1925. godine. Tu mu se rodilo troje djece. Prvo dijete umrlo
mu je u Zagrebu, a u Trojstvu su mu sahranjeni sinčić Hinko,
koji je umro osam dana nakon rođenja kćerkice Zlatice, čiji se
?vot ugasio nakon 17 mjeseci. Godinu dana prije nego ?o napu?a
Veliko Trojstvo, rođen je sin ?rko, koji je jedini ostao ?v od
četvoro njegove djece iz prvog braka.
Napu?a mlin u
Velikom Trojstvu i u kasno proljeće 1925. godine dolazi u
Zagreb. Po partijskim zadacima odlazi u Kraljevicu, Beograd i
u Smederevsku Palanku. U aprilu 1927. opet se vraća u Zagreb.
Od suda u Ogulinu osuđen je na sedam mjeseci robije, uvjetno
na četiri mjeseca, zbog komunističke propagande. Nakon izlaska
iz zatvora Tito ujedinjuje Partiju koja je bila podijeljena na
različit frakcije.
Kada su u junu
1928. godine organizovane demonstracije, na letku kojim se
radnici pozivaju na demonstracije stajao je potpis Josipa
Broza. Velika potjera policije raspisana je 20. juna 1928.
Uhap?n je 4. augusta 1928 i osuđen na pet godina robije.
Početkom 1929. doveden je na izdr?vanje kazne u Lepoglavu.
Godinu dana poslije njega u Lepoglavu dolazi Mo? Pijade, tada
stari i iskusni komunist. Njih dvojica su počeli zajedno
raditi na organiziranju partijskih jedinica u kaznionici. Iz
toga vremena sačuvan je i jedan od dva portreta Tita ?o ih je
izradio Mo? Pijade, koji je inače bio poznati slikar.
Početkom 1931.
Josip Broza su iznenada premjestili u kaznionicu u Mariboru,
koja je bila na glasu kao najgora u Jugoslaviji. Tu je izdr?o
kaznu ali ipak nije odmah pu?en na slobodu. Odveden je u
Ogulin, gdje je trebao da odle? jo?tri i pol mjeseca one kazne
na koju je bio uvjetno osuđen. Tek potkraj marta 1934. izlazi
iz zatvora, ali mu je određeno da mora boraviti u rodnom
Kumrovcu i da iz njega ne smije nigdje otići.
Već u aprilu
te godine napu?a Kumrovec i odlazi u Samobor. Postao je
ilegalac i prvi put se spominje ime Tito. Postojalo je vi?
priča o tome kako je dobio to ime ali je Josip Broz kasnije
vi? puta obja?javao da ga nikakav posebni razlog nije potakao
da uzme to ime. Jednostavno, to je narodno ime, koje nije
posebno rijetko. Pre?v? u ilegalnost, Tito je nastavio
jo?većom partijskom aktivno?#263;u. Uključen je u Politički
biro CK KPJ 1934. godine. Zbog partijskih zadataka povremeno
odlazi u Pariz i Moskvu.
Krajem 1937.
godine Josip Broz Tito postaje generalni sekretar Centralnog
komiteta Komunističke partije Jugoslavije. Poslije toga jo?
dva puta odlazi u Moskvu 1938. i 1939. godine. Fa?zam se ?rio
Evropom, Hitlerove i Mussolinijeve armije su na granicama
Jugoslavije, a vlada Cvetković-Maček ne vidi opasnost koja se
bli?. Jedne od posljednjih večeri u oktobru 1940. godine u
Dubravi je odr?na Peta zemaljska partijska konferencija. Na
kraju konferencije Tito je rekao: "Drugovi, pred nama su
odlučujući dani. Naprijed sada u konačnu pobjedu! Iduću
konferenciju moramo odr?ti u oslobođenoj zemlji i od tuđina i
od kapitalista!"
Okupacija
Jugoslavije zatekla ga je u Zagrebu, odakle je, njegovom
inicijativom, upućen proglas CK KPJ narodima Jugoslavije i
radnom narodu Jugoslavije, u kojemu se ističe odlučnost
Partije da u oslobodilačkom ratu ustraje u prvim redovima, u
kojemu ustaje protiv potpaljivanja nacionalne mr?je i poziva
radnike, seljake, omladinu, građane i sve rodoljube da se
ujedine u borbi za nacionalnu nezavisnost.
U drugoj
polovici maja 1941. godine Tito odlazi u Beograd odakle
usmjerava pripreme za dizanje ustanka i početak oslobodilačkog
rata. Po napadu Njemačke na SSSR (22. juna) Politbiro CK KPJ
je pod Titovim vodstvom ocijenio da je nastupio odlučan
trenutak za početak oru?nog ustanka protiv okupatora i
njegovih domaćih pomagača. Glavni ?ab Narodnooslobodilačkih i
partizanskih odreda Jugoslavije (NOPOJ) formiran je 27.juna, a
Tito je postao vrhovnim komandantom NOPOJ. Pod njegovim
vodstvom donesena je odluka o dizanju svenarodnog ustanka.
Beograd je
napustio 16. oktobra i oti?o na oslobođeni teritorij u
zapadnoj Srbiji, kamo su premje?eni i G?NOPOJ i CK KPJ. U
Stolicama je 26. i 27. novembra odr?no savjetovanje
nacionalnih i pokrajinskih predstavnika narodnooslobodilačkog
pokreta i donesene smjernice za razvoj ustanka i oslobodilačke
borbe pod jedinstvenim vodstvom Vrhovnog ?aba NOPOJ i glavnih
?abova po zemljama i pokrajinama Jugoslavije. U oktobru iste
godine Tito se sastao u Ravnoj Gori s Dra?m Mihailovićem radi
dogovora o zajedničkoj borbi protiv okupatora, koji zbog stava
Mihailovića zavr?va bez uspjeha.
U oktobru i
novembru 1941. godine Tito je u U?cu, odakle usmjerava
razvitak ustanka. U Rudom, u istočnoj Bosni, 22. decembra
1941. osniva Prvu proletersku brigadu. Na osnovi uspjeha
postignutih u ustanku i oslobodilačkoj borbi u drugoj polovici
1942. izdaje naredbu o osnivanju prvih divizija i korpusa, ?o
je bio temelj stvaranja Narodnooslobodilačke vojske
Jugoslavije (NOVJ). Na njegovu inicijativu u Bihaću se 27.
Novembra 1942. sastaju predstavnici NOB iz svih krajeva
Jugoslavije i formiraju AVNOJ - Antifa?stičko vijeće narodnog
oslobođenja Jugoslavije. Godinu dana poslije, 29. i 30.
novembra 1943, u Jajcu se sastaje AVNOJ na svoje drugo
zasjedanje i donosi povijesne odluke o budućem uređenju
Jugoslavije kao federativne dr?ve ravnopravnih naroda i
narodnosti Jugoslavije.
Tito dobiva
naslov mar?la. Neko vrijeme rukovodi oslobodilačkom borbom iz
Drvara, odakle, poslije neuspjelog njemačkog desanta, 25. maja
1944. godine, odlazi na Vis, gdje razvija ?roku djelatnost za
međunarodno priznanje nove Jugoslavije. U augustu 1944.
susreće se u Napulju s predsjednikom britanske vlade Winstonom
Churchillom. Istodobno dok se bori za međunarodno priznanje
novoga stanja na tlu Jugoslavije, rukovodi, kao vrhovni
komandant, operacijama oslobođenja zemlje, koje usklađuje s
operacijama savezničkih vojski. Predvečer 23. oktobra 1944.
sti? u oslobođeni Beograd. Potvrđujući već izborene tekovine,
Tito 7. marta 1945. godine formira vladu Demokratske
Federativne Jugoslavije.
Narodnooslobodilačka borba naroda Jugoslavije pobjednički je
zavr?na 15. maja 1945. Jo?u toku borbe - 19. novembra 1944. -
Predsjedni?vo AVNOJ-a dodijelilo je Titu naziv narodnog heroja
Jugoslavije. Josip Broz Tito bio je jedini Vrhovni komandant u
drugom svjetskom ratu koji je svoje borce lično vodio u bitku.
Ranjen je u bitci na Sutjesci u junu 1943. godine.
Godine 1948.
odupro se diktatu Staljina, odbaciv? njegovu neprijateljsku
politiku prema tekovinama socijalističke revolucije u
Jugoslaviji i tekovinama oslobodilačke borbe. Odbijanjem da se
pokori tzv. Rezoluciji Informativnog biroa komunističkih i
radničkih parija (Informbiro), koja je sadr?vala agresivnu
politiku Staljina prema Jugoslaviji, Tito je, u ime načela
ravnopravnosti naroda i komunističkih partija svih zemalja,
odbacio politiku međunarodnoga hegemonizma i diktata velike
sile. U Narodnoj skup?ini FNRJ 27. juna 1950. podnio je
obrazlo?nje Osnovnog zakona o upravljanju radnim kolektivima
od strane radnika, istaknuv? staro socijalističko geslo
"Tvornice radnicima". Prvi put je za Predsjednika Republike
izabran 14. januara 1953.
Poslije smrti
Staljina uslijedila je normalizacija odnosa sa SSSR pa je, za
posjeta Hru?#269;ova Jugoslaviji, u junu 1955, potpisana
Beogradska deklaracija, kojom je otvoren put normalizaciji
odnosa između dviju zemalja, na osnovi priznanja načela
ravnopravnosti među narodima, dr?vama i komunističkim i
radničkim partijama svih zemalja svijeta.
Tito je od
ranih 1950-ih godina pa sve do svoje smrti razvio golemu
međunarodnu djelatnost, jedan je od začetnika i glavnih aktera
pokreta nesvrstanosti s kojim su se identificirale mnoge
novooslobođene zemlje u svijetu. Afirmirajući međunarodni
polo?j Jugoslavije, mir i suradnju među narodima, Tito je
posjetio vi? od sedamdeset zemalja svijeta, na svim
kontinentima. Za goleme i trajne zasluge koje je stekao za sve
narode Jugoslavije i za njihovu dr?vnu zajednicu tri puta je
progla?van narodnim herojem. Bio je biran za do?votnog
predsjednika SKJ. Za izvanredan doprinos vojnoj znanosti i
praksi, posebno za doprinos i zasluge u izgradnji teorije i
prakse oslobodilačkog rata Tito je 1976. dobio doktorat vojnih
znanosti i umjetnosti. Progla?n je i počasnim članom mnogih
akademija znanosti i umjetnosti.
Na jedanaestom
kongresu SKJ - posljednjem kojemu je prisustvovao - odr?o je
govor o snazi, ulozi i perspektivama Jugoslavije, o njezinoj
vjernosti pokretu nesvrstanosti i o odsudnoj va?osti bratstva
i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije - govor koji je
svojevrsna oporuka svim ba?inicima dr?ve koja je stvorena
pod njegovim vodstvom i kojoj je ostao trajnim simbolom:
Titova Jugoslavija.
4. maja 1980.
u 15.05 sati na Kliničkom bolničkom centru u Ljubljani umro je
najveći sin na?h naroda i narodnosti, predsjednik
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, predsjednik
Saveza Komunista, Vrhovni Komandant oru?nih snaga, Mar?l
Jugoslavija Josip Broz Tito. Pokopan je 8. maja 1980. u
Beogradu u Kući cvijeća. Na njegovoj sahrani bilo je prisutno
209 delegacija iz 127 dr?va svijeta. Titova sahrana bila je
zvanično najposjećeniji pogreb nekog dr?vnika u pro?om
stoljeću.
 
| 
