|
Li_Ivo Andric
 Zatvorenih
ociju vidim te.
Otvorenih ociju sanjam te.
Lutam beskrajno ulicama tvojim.
Vidim poznata lica.
Lica koja su nasmijana.
Lica koja su puna zivota.
Lica iz kojih zraci sreca,
zadovoljstvo,radost,ljubav.
Sve to vidim.
Sve to sanjam.
Sve to sto je bilo nekada.
.........................................................................................................
ŽELJA JE MOJA!
Kao da je jučer bilo
kada sam u šumu odlazio ja,
veseo i radostan bio je dan,
slušao sam šapat jela
što su se ispravile do neba
i crtale slike mojih ne ispunjenih želja.
Sunce na horizontu plavog neba
pokazivalo je put kojim
trebao sam da idem ja...
Oblakove sjene letjele su,
preko uzoranih polja,
a nestajale u šumi
da skriju ptice dok
prave gnijezda svoja.
Oblaci su nestajali
iza obliznjeg brda
ispucalog kao pogače kora
sa koga pastiri dozivaše stada svoja.
Opet tamo doći,
tim stazama proći,
želja je moja!
.........................................................................................................
Okrutan
je ovaj zivot
Zasto je zivot okrutan prema nama,
zasto samo odabrani uzivaju u njemu,
to pitanje se sigurno namice i vama,
odgovor nemamo i trazimo ga u svemu.
Neki "imaju " sve, sve sto zele,
dok drugi muku muce da prezive,
neki kupuju placove na mars da presele,
dok vecina nema nad glavom krovove.
Okrutan je zivot u danasnje vrijeme,
vodimo bitku za svaku minutu,
zasto imamo tako tesko breme,
breme koje nosi vecina u svijetu.
Taj trenutak vjerujte svima ce doci,
kad ce svima isto biti,
kada ce mo svi na zadnji put poci,
e onda pojedini nece se moci skriti.
.........................................................................................................
Sjecanje
Danima tumaram stazama nasim starim,
kuda smo se setali u veceri kasne,
tuga me obuzme a kao sretan se pravim,
zasto se rastasmo u najljepse dane.
Vidim, ni stare klupe tu nema vise,
gdje sjedili smo jedno uz drugo,
i sada cujem sapat tvoj ali sve tise i tise,
o zasto te nema tako vrijeme dugo.
Pogledima smo cesto trazili,
nasu zvijezdu na nebu,
poljupcima žar ljubavi gasili,
a ruke su nam drhtale kao da zebu.
Godine su vec odavno ucinile svoje,
ni kao prolaznici slucajni nismo se sreli,
jos pod prstima osjecam mekocu kose tvoje,
moglo je biti i drugacije samo da smo htjeli.
.........................................................................................................
Hayat trazi BiH zvijezdu
Hayat BiH_a trazi zvijezdu ovi dana,
prijavise se mnogi i sa puno mana.
Divna je to muzicka parada
ali uvijek dvoje mora da ispada.
Dalje idu samo oni bolji
a nekad i ziriu sto su po volji.
I gledaoci svoj glas daju
ali samo oni koji ne sparaju.
Svako zove za favorita svoga
da ga ne bi snasla noga.
Zovimo i mi za Golubicu nasu
da joj ziri ne bi skuho kasu.
U Skenderiju navijaci Golubicu prate,
navijaju i bodre sate i sate.
Doci ce Amila do finala sami
zablistat ce zvijezda na nebeskoj tami.
Hayat ce tako dobiti zvijezdu BiH-a
sviju vas pozdravljam i volim ja.
.........................................................................................................
Reci...
Hajde vec reci,
slutim rastanak
Preskoci ono
"iskreno sam te voljela",
i ne dodaj na kraju
"ostanimo prijatelji"
Zanemari fraze,
odavno su otrcane
Nije rastanak kraj svijeta,
a ni mi nismo prvi koji se rastaju.
Nece biti suza,
oprostajnog poljupca,
ni pjesmu necu pisati
o nesretnoj ljubavi.
Tvoja ce slika
ostati na dnu ladice,
medju najdrazim uspomenama,
a ja cu i dalje setati gradom
subotom ici u kino ili disco
i ponekad baciti pogled na nasu klupu.
Ti idi!
Neka te ne grize savijest
Nekad se javi,
napisi dali staris
i jesi li umorna od traganja
za pravom ljubavi.
.........................................................................................................
Zelim
Vrapcima toplu zimu
i cvrkut na prozoru punom mrva,
a gladnoj djeci svijeta
brda bijeloga kruha.
Ljubicicama da procvijetaju rano,
snijegu da se topi polagano.
Lastama da se vrate pod krovove stare,
ratarima pune ambare.
Svim ljudima mir i slobodu,
zelenu sumu i bistru vodu.
Zelim i da bude sto manje svadja,
medju momcima i djevojkama.
Zelim zato i forumu nasem,
da svakom uistinu pase.
Svi oni koji ovdje prodju,
neka nam opet zadovoljni dodju.
Livnu rodnom kraju nasem,
da mu svaki covijek pase.
Svim forumasim sricem slog,
pozdravljam vas a i bog.
.........................................................................................................
U životu
postoji 5 stvari koje ne mogu da se vrate:
* Kamen kada je bacen;
* Rijec nakon sto je recena;
* Mogucnost nakon što je izgubljena;
* Vrijeme kada je prošlo;
* Ljubav za koju se ne boriš;
bar tako kazu, a moguce da ih ima vise, pa prokontajte
malo mozda i nadjemo jos koju ..
.........................................................................................................
PREKINUTA LJUBAV
Voljelo se dvoje mladi
voljeli se vrijeme dugo',
Ali sudba ne dozvoli,
da se ljube dugo.
Ljubav dvoje prekinuse
babo njeni i majka,
on siromah kazu, nema nista,
ona cerka od bega.
Sta ce tebi mila cerko
taj siromah kleti,
nego gledaj ti kadiju,
da se snjime sredis.
Necu majko, necu oce
nit bisere nit dukate,
vise volim suhog hljeba,
da s voljenim pojedem.
Ne dadose lijepoj djevi
za sirota da podje,
dadose je za kadiju,
i srce joj slomise.
Niti mjesec ne prodje
lijepa djeva bolovati podje,
bolovala dva mjeseca dana,
i srce joj prepuce.
Babo njeni a i majka
cijeli zivot se kajase
zasto svoju cerku
sirotanu ne dadose.
.........................................................................................................
RASPLET
Ovih dana na forumu bude tmurno,
a kako i ne bi kad je bilo burno.
Bilo je tu i replika i svadja,
a nekima i potonuli ladja.
Copic nam se i prevec ljutio,
tvrdeci da ga neko smutio.
Ni pravdanje nije izostalo,
i mnogo je rijeci kostalo.
U toj velikoj frci i galami,
Tabija nas poselami.
Nece vise na forumu da bude,
jer se neki nasli da joj sude.
Straha u njoj znajte nema,
nije to zbog napisani tema.
Sve je to iz razloga njeni licni,
i treba na nju da smo dicni.
Stranac je vec iz foruma briso bio,
ali nije da je on to htio.
Probleme ona rijesi lako,
mogu vam reci samo tako.
Evo je opet medju raju staru,
i vrlo dobro znamo da je u pravu.
Na kraju ispade sve dobro,
pozdravljam te moj pobro.
.........................................................................................................
Zivimo za ...
Kako vidim trudimo se puno,
pisemo o svemu i na dugo.
Prepoznaju se face stare,
ljepotice a i barabe.
Lijepo se podsjetiti mladosti nase,
iako nam mladost vec odavno mase.
Godine lete, godine idu,
ali vjerujte najbolje to drugi vidu.
Neka vidi sta god sta hoce,
I mi smo bili nekada rano voce.
Pa i sada se drzimo dobro,
ko da starost nece doci skoro.
Ne bojimo se mi sto ce starost doci,
odnosno sto ce nama mladost proci.
Nasa srca i duse jos su mlade,
zato i jesmo u carsiji nasoj sve ove dane.
Zivimo za ono sutra nase,
jer svima to izgleda pase.
Jednoga dana vratiti se Livnu svome,
i znajte, sva bit je u tome.
.........................................................................................................
Sretna
Nova Godina
S
ve vam se želje ispunile.
R
adosti vas uvijek pratile.
E to i para se sta imalo.
T
e sa zdravljem vam sve stimalo,
N
ovu docekali sa najblizim svojim,
A ko vec necete sa
drugim kojim.
N
mojte biti neraspolozeni i ljuti,
O
ve godine bilo nas je i kruti,
V
rijeme ide vrijeme leti,
A
mozda se neko tu noc i tebe sjeti.
G
ajimo malo vise ljubav i srecu,
O
bidjimo rodbinu pa i komsinku trecu,
D iljem svijeta nas Livnjaka
ima,
I
medju nama vecinom sve stima.
N adjemo se cesto na forumu i chatu,
A ma saznamo jedni za
druge u jednom casu.
.........................................................................................................
N
A D A
Ja.
Soba.
Ja u sobi.
Sjedim i razmisljam.
Vrlo dobro znam o cemu.
Mislim na tebe.
I to traje dugo vec.
Godinama.
Vidim te svake godine,
jednom ili dva puta
ali to je premalo.
Nikada dosta.
I u snovima mojim
vidim te cesto
ali sta vrijedi to
kad nas daljina dijeli.
Zelio bi.
Volio bi.
Zelje i htijenje su jedno
a mogucnosti drugo.
Znam samo jedno.
Doci ce i taj dan
kada jednom ti dodjem
ostavljat te vise necu.
Bit cu tu sa tobom
do kraja zivota.
Ti,
voljeni grade moj.
Ja.
Soba.
Ja u sobi.
Nada me ne napusta.
.........................................................................................................
Uzeh sebi u ime forumaša
za pravo,
da Calicki poželim dobrodošlicu i zdravo.
Ja nisam od pera kao ona,
ali to me nimalo ne buni bona.
Ovdje svi pišemo svašta,
niko nikom ne zamjera, dašta.
Nekom to polazi za rukom,
mi ostali, nemamo problema sa brukom.
Znam i to vrlo dobro,
da ce i Calicka pisati, pobro.
Ona je vješta u tome,
i nema da se to ne svidi kome.
Zato pozdravljam Calicku sa zdravo,
bilo to kome krivo il pravo.
Kažem joj i to da se prihvati pera,
tim nikog nece sa foruma da otjera.
.........................................................................................................
G
R A D E
M O J
Sjedim sam u kasnoj noci i biram rijeci,
trazim ih, prebiram kao da su u vreci.
I kad mislim da ih nema vise
pomislim na tebe i evo ih kao kise.
Pljuste, ispadaju kao iz rukava,
razlog tome si ti inspiracijo moja prava.
Kazem da pisanju nisam tako vijest
i mozda je to moj najveci peh.
Jer da sam vjestiji bar iole malo,
pisao bih o tebi pjesme, nikada nebih stao.
Moze da se desi da i omanem malo,
ali inspiracije mi zbog tebe nije stalo.
Zubor vode, klokot kao da sada cujem,
odjednom u glavi planove kujem.
Planove kujem da se tebi vratim
a ne samo da te u mislima pratim.
Bilo gdje da sam, bilo sta da radim,
u mislima si mojim i tim se hranim.
Navratim u godini jednom, do dva puta
ali je to malo,ja bih sto puta.
Ne samo sto puta, vec ostao bih zauvijek,
zivio u tebi ako bi mogo jos koji vijek.
Nema na svijetu grada slicnoga tebi
i znaj da si ti najdrazi meni.
.........................................................................................................
UVIJEK SI TU
Zatvorenih ociju vidim te.
Otvorenih ociju sanjam te.
Lutam beskrajno ulicama tvojim.
Vidim poznata lica.
Lica koja su nasmijana.
Lica koja su puna zivota.
Lica iz kojih zraci sreca,
zadovoljstvo,radost,ljubav.
Sve to vidim.
Sve to sanjam.
Sve to sto je bilo nekada.
U stvarnosti ta ista lica,
ta ista lica su posve drugacija.
Lica zamisljenog izgleda.
Iz njih izbija nesto,
iz njih izbija tuga, nezadovoljstvo.
Lica bez imalo zivosti u sebi.
Pojedina lica vise ne mozes ni sresti.
Vise ih jednostavno nema.
Nema ih na ulicama,
u gradu,
istom gradu koji je nekada bio pun zivota.
Sada, gradu koji je tmuran, turoban, mracan,
njegovim ulicama sada setaju,
setaju nama vise nepoznata lica.
Lica koja nemaju nista zajednicko,
zajednicko sa nama,
sa ulicama kojim hode,
sa gradom u kojem sada oni zive.
.........................................................................................................
Sjecam se
Sjecam se,
nije to ni tako davno bilo
kada nam je svima bilo fino.
Sjecam se,
svih onih lijepi minuli dana
zadovoljstvo i sreca bili su tada.
Sjecam se,
mnogih bezbrizni lica
a sada nema ni cvrkuta ptica.
Sjecam se,
i sjecanjem na lijepe dane
cesto mi iz oka suza kane.
Sjecam se...
.........................................................................................................
Ceznja
Cudne mi se misli roje
u ovoj glavi mojoj
i odavno tu vec stoje,
a mozda citaoce i u tvojoj.
Svaki od nas neku ceznju ima
i nece da je kaze svima,
e tako i ja svoju ceznju imam,
ceznju koju svake noci snivam.
Ocekujete da je kazem sada vama
ali poznavajuci ja vas sviju,
ista ceznja je u nama
i nek neki ne pokusaju da je kriju.
Sakriti je Livnjak nikako ne moze,
jer i oci njegove o tom kazu,
o kako se to samo vidi boze,
djaba je onima koji pokusaju da lazu.
Vratiti se nekada u Livno nase,
to je ceznja sviju nas
a mozda to drugim nekim i ne pase
al nije me briga, kao ni vas.
.........................................................................................................
Forumasi dragi, nekada
se i vama uzdah otme,
jer pozelite da navratite u Livno svoje.
Sudba nam neka odredi tako
da navratimo a ne ostajemo stalno.
Netko zbog djece netko zbog love,
sve u svemu godine brzo plove.
Neprimjetno prolaze kao da nisu nase,
ali mladost nam odavno mase.
Zelio bi samo da i djeca nasa
navrate bar jednom u godini dana.
U protivnom imati nitko nece
da nam mezar-grob obidje i ostavi cvijece.
Ucimo djecu dok je jos vrijeme
da ne zaborave svoje korijene.
Naviknimo ih da posjecuju Livno svoje
jer poslije nece ni znati Livno sto je.
.........................................................................................................
ISTAH
Istah mi kadkad dodje
da sokacim tvojim prodjem,
da ja prodjem i da virnem
zraknem virnem i da cirnem.
Sve od zavre preko veliki vrata
carsijom starom odem do dumana,
pa se vratim na begluk nahiju
da ja vidim beglucku dzamiju.
Sa begluka noge nose mene
sve do crkve pravoslavne,
pa produzi do topova
do topova stare sahat kule.
Spustim se do milosnik cesme
pa do kuca gdje su casne sestre,
preko malte do crkve na gorici
onda pravo ka svojoj kucici.
Sve ja mislim istah ce me proci
al od toga nista, kad li cu ti doci,
da ja prodjem i da virnem
zraknem virnem i da cirnem.
.........................................................................................................
Vratiti
cu se
Prestao sam odavno ja brojiti dane
kad cu se vratiti tebi voljeni grade,
znam da ce i meni jednom da svane
makar kad i sjede pocnu rast iz brade.
Nema tog livnjaka koji te ne voli
koji cezne da se tebi vrati,
kojeg srce za tobom ne boli
cija dusa za tobom ne pati.
U tudjini kletoj dusa mi se lomi,
mislec ja na tebe godine brojim,
trazim te svuda pa cak i u tami
eh da mogu ja kako da te skrojim.
Mnogo nesnani noci iza sebe
provedeni u tami sobe moje,
jer ja uvijek mislim na tebe
vraticu se tebi godine koje.
.........................................................................................................
Profa forumasu stari,
ja bi najradje da neko moze
vrijeme ovo u svabiji da pokvari.
Nije to zato sto kisa stalno lije,
samo da je ona nasa livanjska
sto nam lice mije.
Kod nas zna se poslije kise,
sunca uvijek napretek ima
a i kad kisa pada nekako je lipse.
Ma ne samo to, nego i druge stvari,
bilo kakvo da je vrijeme
raspolozenje nase ne moze da pokvari.
Nama je ljepse u Livnu nasem,
pa da kisa neprestano pada
i nemojte mi to samo opovrci sada
.........................................................................................................
Vejs kula
Kao strazar vjecni nad Livnom bdi,
bilo da je snijeg, sunce ili kisa,
promaci njoj ne moze nista.
Pogledom se vidi da godina ima mnogo,
ne mari za to kula stara,
i dalje stoji ponosito.
Pogled joj dosize sve u naokolo,
sve puteve ona vidi,
niti jedan joj se putnik ne moze skriti.
A i putnik svaki prvo kulu vidi,
kako gordo nad carsijom bdi,
i nema onog kome se ne svidi.
.........................................................................................................
U VINU JE
ISTINA
U vinu je istina,za sva moja bolna jutra
sva moja tuga i beskrajna sreca.
U vinu su drumovi,neko ljepse sutra,
sreca moja,bogatstva najveca.
Ja vise niceg osim vina nemam
nemam prijatelja,a nemam ni zelja;
tek stari sator sto u sumrak spremam,
meni je u vinu zadnja kap veselja.
Jos mi samo vjetrovi
jutrom sto se bude;
zvuk slomljene violine,
ponekad ponude.
Zaboravih kad sam sretan bio;
i kad budem umirao,znam pijan cu biti,
ja sam se za zene i vino rodio,
tek zivim da ljubim i da mogu piti.
.........................................................................................................
Gornjo gradski sonet
Reci nam muzo koji ti je vrag
zar ti ni pjesnik nije vise drag,
zar si i ti u strahu izgubila sjećanja
ili ti je dosta dreke i psovanja.
Smirio se vjetar
vratile se ptice,
utihnuli su gromovi,
prestale su munje
ostala su samo sijecanja
i uspomene na lijepa vremena.
Mi smo ponosna
dijeca „neseljaka“,
u nasim venama
kipti uzavrela
krv slavne tradicije grada.
Sa nasih usana
ori se junačka
pjesma urbanog gorštaka,
u nasim pjesmama
nestrpljive čete
slavnih junaka.
Prate ih uzdasi
gradskih djevojaka
a svaka djevojka
je ljepotica prava
sto uzdahe mami kod momaka.
.........................................................................................................
Zvijezda
BiH
Hayat trazi zvijezdu BiH-a
mi Livnjaci dobro znamo koje ta.
Na stranu osjecanja i zelje nase,
za kvalitet da vidim ocjene vase.
Svi koji se u pjevanje razume,
nek iskazu svoje naume.
Ja vec sada dobro znam ,
da je nasa Amila BiH star.
Ziri slavni kad je cuje,
znajte, slatka jeza njih obuzme.
Ocjene joj nekad dadnu tri i dva,
pitam se jeli ona Ana sva.
Sve na stranu pa i ziri taj,
telefon u ruke i svoj glas daj.
Amila je nasa nada,
nada i ponos Livna grada.
.........................................................................................................
AMILA
NADA NASA
Amila nada nasa ide dalje
i raja sa livnograda joj pozdrave salje.
Nek pricaju drugi sta god hoce,
ali vjeruj da to ce ih brzo da prodje.
Mnogi vec sada u tebi zvijezdu vide,
slijedeci put duplo fanova tvoji ide.
Pratit ce te sve do finala,
navijat ce, golubice nasa mala.
Volimo te od sveg srca, iz dna duse,
i dobro znamo otkud vjetar puse.
Pratimo te i vjerujemo u tebe,
vjerujemo vise nego sami u sebe.
.........................................................................................................
Golubica nasa
Poletjela golubica iz Livna grada,
poletjela sve do studia Hayata.
Poletjela na takmicenje za zvijezdu BiH-a,
tebe Amila voli livanjska raja sva.
U lijepom Livnu gradu,
gradu sto lezi na izvor Dumanu,
na izvoru Bistrice rijeke
Amila prvu pjesmu nauci od svoje tetke.
Vidjelo se odma da smisla ona ima,
i oni koji su je tada culi dopalo se svima.
Uz Omera i institut sevdalinke,
Amila postade miljenik publike.
Na Bascarsijskim nocima ,
publiku digne na noge svojim pjesmama.
Volimo je mi Livnjaci a i cijela BiH-a,
Amila samo naprijed, raja je uz tebe sva.
.........................................................................................................
Spona
sviju nas
Nekada smo svi u Livnu sretni bili,
cesto smo iz isti casa pili,
jaranstvo je veliko tada bilo,
danas tesko da bi se tako i snilo.
Vremena prosli sjetimo se rado,
a kako i nebi moja iscezla nado,
svi smo bili sretni i veseli,
a vidi samo sto nas sudba raseli.
Razbacani sad smo na sve svijeta strane,
al smo opet skupa ako nam i brane,
cujemo se vako i olaksamo duse
radujemo se tome kao zemlja kisi poslije duge suse.
Samo da znate jedna je spona sto nas spaja,
i djaba su pokusaji tamo negog da na razdvaja,
spona je jedno i jedino Livno drago nase,
pa nek puknu svi oni kojima to ne pase.
.........................................................................................................
Ruzo moja
Nasao sam pupoljak na putu
sam, odbacen od ljudi,
tako malen i sicusan,
a tek poceo da rudi.
Stavio sam ga na dlan
da osijeti toplinu
zalijevao suzom iz oka,
jednog jutra prije
nego sunce sinu
od njeg posta ruza visoka.
Privijala se cvrsto uz mene
bila je ponosna, gorda i snena,
mirisala je samo za mene
bila moja, jedina i jedna.
Al` dodjose neke druge ruze
cudnih oblika i boja
srce njima me odvuce
i osta sama ruza moja.
Ostala je sama i
sad tiho vene,
jos uvijek je ponosna i gorda
samo joj latice nisu vise snene.
Dosla su nova proljeca
pupoljci se kidaju
i bacaju pred noge sami
a ipak si me otrovala
ruzo moja, svojim trnjem
dok smo se rastajali
one bolne noci u tami.
Ti nisi imala trnje
zar izraste od zloce i
nevijere moje,
bila si tako mila
ruzo moja, a
sad te se i ljudske rijeci boje.
........................................................................................................
Livno
Livno nase, grade nas
mili
o tebi smo mnogi snove snili,
snili snove lijepe iz prosli dana
kad je bilo sale pjesme i mirisljivog behara.
Svi bi mi da opet kao nekad bude
i mnogi sada neke zbog stanja ovog kude,
kako i nece, uzeli nam sve sto su mogli,
uzeli nam sve sto je lijepo, uzeli nam mnogi.
Uzese nam puno puno toga
ali dusu nasu nece moci nikada,
jer duse nase za povratak u Livno zive
i nasi snovi ce da se obistine.
Sta ima ljepse od toga
kad se okupi raja stara,
e boze mili onda senluka i meraka
jer raja tada ne pita koliko kosta para.
.........................................................................................................
Ti u
ocima mojim
Dan za danom vrijeme brze tece
svake noci ja mislim na tebe,
ovo zivota sto imam ja
tebi mili grade od srca dajem ja.
Doci cu ti, vremena jos imam
jos se kupas u ocima mojim,
da te gledam kao sto sam nekad
i znaj uz tebe se nicega ne bojim.
Mladost je otisla od mene
bez proljeca jesen mi se smijesi,
usamljen u nekom drugom gradu
ni u kom drugom sretan bit ne mogu.
Zaboravit cu prolivene za tobom suze
zaboravit cu ruzne rijeci svoje,
ali necu one srecne dane
jer od zivota malo ostalo je.
.........................................................................................................
LIVNO
NASE
Zapravo neznamo koliko te volimo,
jer to ne uspjevamo rijecima da ispoljimo.
Nikako da pravu rijec nadzemo,
a stalno pokusavamo da je pronadjemo.
Da bi neko nekom dokazao da ga voli,
mislim da treba trpjeti i boli.
Neki kazu da ih od tebe daljina dijeli,
ali tu smetnje nema ako bi htjeli.
Znam da nas mnoge sprecavaju i radne obaveze,
ali mislim da i to na kraju nema neke veze.
Vjerujem cvrsto da za nas nema prepreke,
i da mozemo prebroditi sve zapreke.
Patimo za tobom vjerujem skoro isto,
jer svi volimo nase malo misto.
Volimo te nas voljeni grade,
i mnogi ce tebi da se vrate.
.........................................................................................................
Redci
ispisani srcem
Volio bi da nas ima puno vise
sto u redke osjecaje pisu svoje,
nije bitno ko od nas ljepse pise,
Cal, Saf, Sand, beg,Profa ili bilo tko je.
Lijepo je doci na forum nas
procitati pokoju salu, pricu ili pjesmu neku,
sigurno se osjecamo mnogo bolje bas
a vjerujem da nekima i suze poteku.
Sviju nas ti redci vrate u ljepsa vremena,
vrate nas na one divne prosle dane
a srce nase nije od kamena,
mozda i nama jednog dana svane.
Kad se vratimo u nas voljeni grad
i kad nas pjesma slavuja budila bude,
sretni i veseli bit cemo tad
vise nego da nam vrecu para nude.
.........................................................................................................
Zitarnica
zimi
Pamtimo bezbeli one nase duge zime
i odzake nasih kuca koji se dime,
i dok vjetar nosa pahuljice lake mi vec pripremamo nase
sanke.
Ah miline boze mili spustiti se tad niz Velka
a sve do Zitarnice se cuje dreka.
Na Zitarnici hendeci pusti,
mnogi se nisu usudili spustit.
Mamuza onaj krojac stari,
uvijek bi nam stazu kvari,
iznio bi lugaru punu luga,
ali nas ne bi zbog toga obuzela tuga.
Za tren oka staza ona prava,
uzalud bi posipala ljudina stara.
Nakon toga opet spustanje i dreka,
skupi nas se uvijek ekipa velika.
Klizanje bi trajalo dok ne pomodri,
kad bi kuci dosli mater nas kori.
Brze bolje peskir u pekaru turi,
i poslije nase promrzle ruke ugri.
Rekli bi tada necemo ovako vise,
al bi se toga sjetili kao lanjske kise.
Sutra opet ponavlja se isto,
skupljamo se na Zitarnici na staro misto.
|
