|

GORDANA BOBAN-GOGA
glumica..
Zivi i radi u Sarajevu.
Osim zapazenih kazalisnih uloga,
uspjesna je i na filmu. Briljantno je
odigrala ulogu
Merime u komediji Bice,bice...

Radio drama za bolje općine..

Gordana Boban i
Admir Glamočak na snimanju u studiju
Kreativni
tim BBC World Service Trusta ponovo na okupu - nastavak
intezivnog rada na radio-dramskom serijalu o radu općina
'Kako se novi
načelnik snalazi na poslu u zami?jenoj bh općini?' - jedna je
od tema serijala koji će na jesen 2005. godine biti emitiran
na tridesetak lokalnih radio stanica ?rom BiH. Nenad
Veličković, Feđa Isović i Aida Pilav autori su scenarija za
petnaest epizoda koje se snimaju u okviru projekta "Na?
mjesto, na? sutra" kojeg je u BiH pokrenuo BBC World Service
Trust.
Epizode
serijala će na lagan način, koristeći satiru karakterističnu
za ove prostore, govoriti o svakodnevnim situacijama građana i
općinara. Istra?vanje zanimljivih tema vezanih za rad
općinskih slu?i se provodi na cijeloj teritoriji
BiH, pa
je tako istra?vački tim u potrazi za iskustvima obi?o Mostar,
Sarajevo, Banjaluku i Tuzlu, kao i manja mjesta istočne i
zapadne Hercegovine.
Na?
projekat je u potpunosti drugačiji od onog ?o rade druge
međunarodne organizacije u procesu reforme općinske
administracije. Mi nismo tu da namećemo rje?nja, već da
motivi?mo općinske slu?enike i korisnike usluga da budu
pozitivni i da komuniciraju međusobno - kazala je
Marika Djolai, direktor projekta.
Tridesetak
bosanskohercegovačkih glumaca pod vodstvom reditelja
Miralema Ovčine i Benjamina Filipovića od početka
ove sedmice intenzivno rade na novim epizodama serijala u
studiju BH Radija 1 u Sarajevu. Tako su se na snimanju pred
mikrofonom na?a neka od najpoznatijih imena bh glumačke
scene: Jasna ?lica, Belma Lizde-Kurt, Mirsad Tuka, Radenka
?va, Admir Glamočak... Snimljeni materijal se montira u
studiju Radija Republike Srpske u Banjaluci.
Pod vodstvom urednika Zlatka Ivani?vića, te dramaturga
Mladena Ovadije, produkcija se odvija uspje?o i oni su
vi? nego zadovoljni dosada?jim radom.
Tim povodom, Ovadija ka? - Ono ?o ovaj projekat čini
specifičnim i ?o ga razlikuje od drugih radio dramskih
produkcija je činjenica da se radi na osnovu istra?vanja te
stvarnih ?votnih iskustava. Tokom rada puno mislimo na
ciljanu publiku kojima je ovaj serijal namijenjen i potrudili
smo se da svi likovi koje stvaramo imaju stvarne ?vote, u
kojima će se i slu?oci moći prepoznati - dodao je Ovadija.
Prve epizode
serijala emitovat će se na radio stanicama ?rom BiH u jesen
ove godine.
Projekat je
finansiran od strane Evropske unije i podr?n od strane
Charles Mott fondacije.
Ne kladiti se sa historijom
Abdulah
Sidran: U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce; rezija: Elmir
Jukic; dramaturg: Almir Ba?vic; igraju: Miralem Zupcevic,
Izudin Bajrovic, Gordana Boban, Senad Ba?c, Aleksandar Seksan,
Vlado Jokanovic, Tahir Nik?c, Semir Krivic; scenografija:
Marjela Margeta; kostimi: Amela Vilic; muzika: Dejan Pejakovic;
Narodno pozori?e Sarajevo
MUKE, SEHARE I
POLITICKI KONSENZUS: Dramski tekst Abdulaha Sidrana, jednog od
najznacajnijih filmskih scenarista u ovom dijelu Evrope i
ponajboljih pjesnika na?g podneblja, jeste prica smje?ena u
Zvornik, gradic u istocnoj Bosni. Nastavnik muzike i horovoda
Hajrudin Pe?o Rudo (igra ga Miralem Zupcevic) dirigent je
amater koji sanja kako ce jednog dana napisati simfoniju o
rijeci Drini. U povratku s jednog takmicenja horova, ucenike
?lje u Sarajevo, a on svraca u Zvornik, rodni grad, gdje u
hotelu srece skupinu lokalnih stanovnika. Godina je 1992!
Tu su Zivorad (Senad
Ba?c), "zvornicki besposlicar, alkos koji cini ?a mora",
Vera (Gordana Boban), "hotelska dama, profesionalka", Nikola (Izudin
Bajrovic), na pocetku ?f recepcije, a potom vojvoda, Batko (Aleksandar
Seksan), marginalni konobar, kasnije zlikovac. Gledalac pred
kraj upoznaje i Simica (Semir Krivic), koji od kapetana JNA
postaje visoki oficir VRS, generala Milo? Jocica (Vlado
Jokanovic) i Himzu (Tahir Nik?c), inzenjera gradevine koji
biva zatocen u logoru...
Mucna je to
prica: o samom pocetku rata, o trenucima kad je prepla?nim i
obezglavljenim ljudima iz istocne Bosne (uglavnom samo zato
?o imaju muslimanska imena) glavni cilj bio odgoditi smrt od
noza ili metka. Ko bi spasio djecu, znacilo bi da je ponovno
roden.
U Zvorniku...
je tekst o genocidu, drama oko koje nece biti politickog
konsenzusa: oni koji smatraju da je nad Bo?jacima vr?no
sistematsko istrebljenje, prihvatit ce ga kao jednu od mogucih
i istinitih situacija o pocetku jezivog rata koji se tamo zbio.
Oni drugi ce tekst - najce?e prije citanja i gledanja -
prekriziti. Zivimo na surovoj zemlji, u surovom vaktu: sve se
cita politicki, a naivno vjerujemo da historiju pi?
pobjednici. U na?m slucaju pobjednika nema, niko i ne zna ?a
bi s tolikom historijom, a politikom se bave, uglavnom,
moralne ni?arije koje ?ite privilegije stecene u posljednjih
jezivih desetak godina.
Zbog svega toga
dobro je da smo dobili tekst koji se bavi konkretnim vremenom
i ljudima. I domacu premijeru, koju, ocigledno po nacinu rada,
nimalo skupoj sceni i kostimografiji, komesari osvje?enja
Bo?jaka ovla?eni od pripadajucih Glavnih odbora nisu "gurali"
iz tajnih budzeta i sehara.
Za predstavu
vlada veliko interesovanje i ona je vec sad jedan od
najznacajnijih teatarskih dogadaja u posljednjih nekoliko
godina.
VIJESTI: Prvo
dobre ili lo?? Kad je ovaj u pitanju, prvo idu lo?! Onda, u
redu: najveci problem ove inscenacije jeste dinamika. Prvi dio,
baziran na razvoju odnosa izmedu Zileta koji dovodi Veru koja
spava s Rudom, i otkrivanju kasnije su?ine likova Nikole i
Batka, tece vrlo sporo u odnosu na zadnjih dvadeset minuta.
Himzo, kojim pisac sugerira senzibilitet civiliziranog
gradanina i njegov autoritet, i general Jocic, koji
predstavlja pripadnike one malobrojne generacije kojoj je "srce
puklo" kad je shvatila da je JNA-u dala cijeli svoj zivot -
zbog prekasnog pojavljivanja ispadaju pomalo maniristicki.
Isti je problem i sa Simicem, koji "isljeduje" Rudu i muci ga
na smrt.
Ali, nije li
bilo ba?tako?! - reci ce, nakon ?o odgledaju predstavu,
svjedoci progona i ubojstava. Jesu li ubijali prvo uglednije,
obrazovanije ljude: nastavnike, profesore, ljekare, inzinjere?
Je li konobar Batko, na pocetku u ulizanom bordo odijelu iz
ugostiteljskih preduzeca, a poslije s kamom oko pasa i
kokardom na glavi, slika cijelog jednog (polu)svijeta? Je li
Nikola (najbolje glumacko ostvarenje u predstavi, briljantni
Izudin Bajrovic), koristeci pet citata iz epskih narodnih
pjesama, stisnut izmedu vlastitog ni?avila i mracne
propagande, mogao postati nepatvoreni koljac? Da! Ali, to
smanjuje mogucnost kritickog citanja teksta, i gledaoca
postavlja u poziciju u kojoj "vjeruje" ili "ne vjeruje". To je
tanak led, ali tu se predstava nije okliznula.
Sidranov talent
kao da je uvijek patio od manjka modernog. U njegovim
tekstovima uvijek mora postojati vjencanje kao motiv, mora se
piti puno alkohola, neki od junaka uvijek mora svirati
harmoniku, rijeka se mora prelaziti skelom, Srbin mora
govoriti ekavicom... Puno je tog moranja, koje poetiku
pretvara u pomalo stripovanu sliku svijeta u kojoj nema
previ? boja, pa se one onda poku?vaju dobiti replikama.
MAJSTORSTVO I
DOBO?: To je vec akademikov teren i tu je, ruku na srce,
uvijek bio "najveci". Od recenica kao ?o su: "Nema svadbe bez
mrtve glave" ili "Nek' bude k'o u pjesmi", svakog gledaoca
moraju (opet to nesretno moranje!) proci srsi. Sidran je
majstor u poznavanju mentaliteta i to atmosferu njegovog
teksta zna baciti u visine. Istina, pi?evo javno priznanje "da
nije teatarski covjek", "da otkako je poznat, vi? ni?a i ne
cita", te da "do te kaste knjizevnih i pozori?ih kriticara
nimalo ne drzi", slaze se u sliku svijeta u kojoj je kafana
centralni objekt moranja.
U Zvorniku ja
sam ostavio svoje srce (tu parafrazu ce valjda shvatiti oni
koji ce u replici "U Heidelbergu ja sam ostavio svoje srce"
prepoznati i rahmetli ?bu Krvavca i njegove Diverzante) nije
briljantna predstava, kakvom je hoce predstaviti dio javnosti
koji joj time cini medvjedu uslugu. Ona to za cijenu karte od
3 KM, mladu glumacku ekipu (uz izuzetke: Jokanovica, Zupcevica
i Nik?ca), te reditelja i dramaturga kojima je ovo prvi veci
projekt, ne moze biti. Treba imati na umu i ovo: svi oni koji
su radili tu predstavu, do sada od svog rada u teatru nisu
mogli platiti ni tro?ove javnog prevoza.
Ova predstava
je ozbiljan kvalitativni pomak u odnosu na estradne linearne
konstrukcije kojima su dosad "obradivani rat i posljedice
rata", i to je njezin glavni kvalitet. Uz, naravno, neke od
likova koji ce se pamtiti. Pored spomenutog Bajrovica, koji
radom u posljednjih godinu i pol dana stasava u na?g
ponajboljeg glumca, tu je (u posljednje vrijeme pone?o "uvecana",
ali vrlo dobra Gordana Boban) i Zupcevic, koji u nedostatku
kvalitativnog vodenja poseze za svojim starim sredstvima koji
"pale". Reditelj se mogao malo vi? umije?ti u pi?evu sliku
svijeta, ali imao je posla s autoritetom velikog kalibra, koji
mu je pomalo suzio granice u kojima je mogao djelovati. No,
lucidno je uspio rije?ti problem Drine - tkanina na vrhu
scene se pomjera i boji u skladu s dinamikom teksta - i dobiti
taj centralni poetski objekt. Nekoliko dramatur?ih rje?nja u
odnosu na prvobitni tekst objavljen u nastavcima u tjedniku
Slobodna Bosna, uspijeva razbiti nedosljednosti teksta u
dramskom smislu.
EMOCIJA, SVETA
KRITIKA: Te?o je zaobici socijalne implikacije koje ce ovaj
tekst i predstava povuci za sobom. Polemiku u javnosti koju je
izazvao jedan intervju Nedzada Ibri?movica, ovaj tekst niti
zeli, niti poku?va rije?ti, ali ona kao da je pokazala svu
bijedu u kojoj se nalazi na? knjizevna scena. Drzao neko do
kolege i njegova djela ili ne, on se legitimira kao su?inski
primitivac time ?o prica "da bi njegovu dramu u kojoj tijelo
srpske kurve Vere prolazi Drinom i simbolizira Mejru na tabutu
bacio u cenifu". A tu su, nasuprot, knjizevni argumenti: radi
se o sceni velike snage koja otkriva pravu Sidranovu pjesnicku
su?inu. Tu su i glazbeni argumenti koji nekako "navlace" stih
iz jedne druge narodne pjesme u kojoj Cehotina Drini prijeti:
Kad ja stignem mutna i krvava. Ko je za cenifu, nek' je sebi
sklepa (ako vec i nije) i ostane u njoj. Sredstva
argumentacije davno su se trebala pomaci od kafanskog lamenta
inspiriranog toksicnim isparenjima ka necemu mnogo ozbiljnijem!
Mozda je
stvarno najveci problem sarajevske kulturne scene (ma ?a ko
pod tim podrazumijevao) u tome ?o svi volimo misliti da smo
bolji nego ?o zaista jesmo. Mi mozda stvarno zasluzujemo
bolje pisce, bolje dramske tekstove, bolje reditelje, bolja
pozori?a, bolje kolege, bolje kriticare... Ali, nemamo ih. U
tom smislu valja razmisliti o tome je li ova predstava barem
dio istine o nama? Ako sve to posmatramo u kontekstu
zapocinjanja pisanja i insceniranja vlastite produkcije, i
oslanjanja na vlastite snage, ne treba biti protiv nje. Ali,
ni bezrezervno za. I jo?ne?o: pisac Zvornika je u pravu kada
izjavljuje da je prikazivanje ove drame u Beogradu ili Banjoj
Luci pocetak normalizacije odnosa na balkanskim prostorima.
No, u predgovoru Antologije savremene jugoslovenske drame (Izdavac
Svetozar Markovic, Beograd, 1984.) priredivac Ognjen Lakicevic
kaze: "Ali, ne treba se kladiti sa istorijom i vremenom.
Varljiva je to nada."
O ovoj
predstavi ce, dakle, vrijeme dati najbolji sud. Mi, kao ?o
rekosmo, mozda zasluzujemo bolje. Ali, zasad, tog "boljeg" -
nema. Imamo ono ?o imamo i valja raditi dalje. Pitanje
opasnosti od preuranjenog ili zaka?jelog bavljenja temom
genocida na ovakav nacin ostaje otvoreno. Nagledali smo se
propalih umjetnickih nacionalnih projekata u posljednje
vrijeme tako da U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce budi nadu.
Ova predstava Narodnog pozori?a zasluzuje da je odete
pogledati. Va? emocije nakon nje bit ce njena najbolja
kritika. Jer, zaborav, ma ?o ko o tome mislio, nije rje?nje.
Ba?kao ?o ni
kolektivno pamcenje nije najsretniji motiv kad je umjetnost u
pitanju
Mlijecni put
Film bosanske produkcije sa
internacionalnom glumackom ekipom i iz Hrvatske i Jugoslavije.
Radnja filma se odvija u danasnjoj Bosni, mladi bracni par, po
vjeroispovijesti muslimani, zele napustiti Bosnu u pravcu
Novog Zelanda, no vizu dobijaju samo mjesoviti brakovi.
Slucajno, upoznaju se sa hrvatskim bracnim parom koji takodjer
zele napustiti zemlju i u nedoumici, cetvoro mladih odlucuje
da promijene bracne drugove ... no nije to bas tako lako ...
Uloge: Zan Marolt, Davor Janjic, Gordana Boban, Nada Djurevska,
Selma Alispahic, Ante Vican, Davor Bjelogrlic, Ivo Gregurevic
Rezija:Faruk Sokolovic
Krovni talas
Na
području Bugojna od 5. do 15. maja snimao se dio filma Krovni
talas, reditelja i scenariste Jasmina Durakovića.
U filmu koji prati niz različitih likova i njihove sudbine,
ljubavi, nade, te očekivanja glume Nensy Abdal Sakhi , Haris
Burina, Senad Ba?ć, Miralem Zubčević, Aleksandar Seksan, Sa?
Petrović, Mirsad Tuka, Lucija ?rbed?ja, Feđa ?ukan, Mustafa
Nadarević, Gordana Boban, Jasna Ornela Bery, Vernesa Glođo,
Mario Drmać, Mirvad Kurić, Drew Sullivan i Sead Bejtović.
DURAKOVIC za list
Walter: Ovo nije ratni film u zanrovskom smislu te
rijeci. Ovaj se film bavi ratom, mirom i nama u posljednjih
desetak godina u jednom dosta burnom vremenu i u tom smislu,
mozemo za njega reci da je i ratni film, jer se bavi ljudima u
ratu, a i sve ono sto se desava u miru poslije je sami
rezultat i posljedica samoga rata, cak rat traje i nakon
zvanicno okoncanog rata. Meni se ovdje cini bitnim da
ispricamo pricu, a film je uvijek umjetnost pricanja jedne
price. Ova je prica napisana fragmentarno u dramaturgiji, sa
dosta likova i odnosa, dakle, ne postoji glavni junak filma.
Postoji grupa koju pratimo, a koja zivi u Sarajevu u godinama
opsade i poslije, sa svojim licnim i kolektivnim dramama, sa
svojim medjusobnim odnosima, ljubavima, razocarenjima, u
jednom vremenu koje je deiluzionirano bez puno nade i sanse za
te junake, a istovremeno, ovo treba da bude film o vjeri da i
pored svega toga smisao zivota u Sarajevu i Bosni i
Hercegovini postoji. Ja bih volio da ovaj film bude apoteoza
toj jednoj takvoj nadi da je ovo prostor u kojem vrijedi
zivjeti i koji ima buducnost.
Evo i nekoliko fotografija sa snimanja jedne scene filma.
Snimanje je obavljeno u okolini Bugojna i moram priznati da je
bilo uzbudljivo pratiti nastanak jednog filma.




Bosanskohercegovacka hit predstava..

Velija, gastarbeiter u
Njemackoj, mladozenja je o kakvom Merima samo sanjati moze.
Kako rece njena majka: kakve samo papire ima moze ostati u
Njemackoj koliko oce! Dakle, za vrijeme njihovog kratkog
boravka u rodnom kraju vjencanje se obavi bez mnogo
formalnosti i sretni mladenci zajedno krenu u svjetliju
buducnost?

Odbila bih ponudu Emira
Kusturice..
Zvijezda
je rodena u Livnu, zasijala je u Sarajevu, a nakon maestralne
glume u predstavi Almira Ba?vica Prividenja iz srebrenog
vijeka, ?ne Srebrenice su joj rekle da je od sada njihova
sestra
Eldin Karic
1. Sarajka, Livanjka ili
Srebrenicanka?
- Pa sve zajedno, pravi sam kozmopolit.
2. Da ste Vi Srebrenicanka,
da li biste se vratili u Srebrenicu?
- Moram priznati da sam cesto razmi?jala o tome, mada ne o
Srebrenici konkretno. Prolazeci poslije rata Podrinjem,
vidjela sam obnovljene kuce u bo?jackim selima i divim se
snazi tih ljudi. S druge strane, imam kucu u Livnu i znam ?a
znaci vlastita kuca i zemlja i kako to covjeka ve?. Divim se
i jako po?ujem tu hrabrost i upornost. Mislim da je to neki
instinkt koji covjek mora da zadovolji, bez obzira na
okolnosti pod kojima se ljudi tamo vracaju.
3. Vjerujete li u onu: oprostiti, ali ne zaboraviti?
- Vjerujem, ali je u?sno te?o govoriti o tome s pozicije
onoga ko, zahvaljujuci Bogu dragom, nije do?vio nikakvih
gubitaka. Meni je to mo?a lako reci, ali ne znam kako je
ljudima koji su izgubili sve. Mislim da je odraz natprosjecne
duhovne velicine dana?jeg covjeka.
4. Smatrate li da ste politicki anga?rana umjetnica?
- Zaista bih voljela da sam jo?vi? anga?rana. Kad ka?m
anga?rana politicki, onda mislim u onom najboljem smislu
pojma politika. Danas se politika poprilicno ofucala, posebno
ova domaca.
5. Koliko Vam je va?a politika u ?votu?
- Ovaj svijet je danas tako skrojen da je politika vrlo va?n
dio na?g ?vota. Pri tome mislim da se covjek mora
osvijestiti kako politika pocinje u njemu samom. Kada bi se
ljudi okrenuli samima sebi i na neki nacin razmislili ?a je
va?o u ?votu, a ?a nije, tada bi politika bila jasnija,
bolja, a bilo bi i malo vi? ljubavi u politici.
6. Da su Vam u isto vrijeme ponudili ulogu u "Srebrenici" i u
nekoj komediji, koju biste prije prihvatili?
- O Srebrenici, sasvim sigurno.
7. Za?o?
- Zato ?o sam svjesna vremena u kojem ?vim, potpuno ga
prihvatam i ne zatvaram oci pred onim ?o nam se de?va.
Na?lost, svjesna sam da ne mogu mnogo uraditi, ne mogu
promijeniti svijet, ali na neki nacin mogu doprinijeti svojim
anga?anom, da se makar jedan covjek u tom dana?jem okru?nju
zapita mo? li se ne?o promijeniti.
8. Kako su Livnjaci reagirali na Va? odluku da glumite u
predstavi ?Srebrenica??
- Nemam pojma, zaista. Nikada ne razgovaram i ne razmjenjujem
s Livnjacima mi?jenja o tome, ?a sam prihvatila, a ?a nisam.
O tome govorim samo sa svojim najbli?m, a i tada su to moje
odluke.
9. Da li ste imali neugodnosti zbog toga ?o ste glumili u toj
predstavi?
- Nikada.
10. Mislite li da ce ova predstava ne?o postici?
- Ne znam da li ce ne?o postici. Sigurno da je nismo radili,
barem ja, da bismo ne?o postigli. Mislim da je cijela ekipa
predstave Prividenja iz srebrenog vijeka, na celu s Almirom
Ba?vicem, jednostavno progovorila o toj temi iz onih
najljudskijih i najdubljih potreba da se ka? tim majkama,
?nama, sestrama niste same, ima jo?ljudi koji misle o vama,
ali ne na nacin da se pridobiju glasaci, ne s nekom zadnjom
namjerom, nego iz obicnog ljudskog poriva. Evidentno je da
cijela ekipa predstave od 11. jula 1995. godine ?vi s tim i
ovo je samo bio poku?j da se na neki nacin ka? tu smo,
mislimo na vas.
11. Kada ste se pripremali za tu ulogu, da li ste kontaktirali
sa Srebrenicankama?
- Ne, prvi moj kontakt sa Srebrenicankama bio je u toku
predstave, na premijeri, ovo nije bio fizicki, nego emotivni
kontakt, a drugi, ili prvi fizicki, emotivni kontakt je bio
poslije predstave, kad smo se prvi put u ?votu vidjele i
srele.
12. Koliko se inace vremena pripremate za novu ulogu?
- Pa onoliko koliko traju probe, toliko se i pripremam.
13. Sve Vas vi? do?vljavaju kao tipicnu bosansku djevojku
ili, bolje receno, bosansku ?nu. Da li ste namjerno stvarali
takav imid?ili je to sticaj okolnosti?
- Pa to je ne?o ?o covjek ima u sebi, taj svoj neki zacrtani
put, na koji mo?te utjecati samo u nekom malom procentu.
14. Za?o ste krenuli ba?tim putem?
- To je ono ?o sam ja i to se sve vi? otkriva, putem mojih
uloga koje biram. Drago mi je da je to tako.
15. Opi?te bosansku djevojku u tri rijeci?
- Joj, davno sam bila bosanska djevojka, sad sam vi? bosanska
?na.
16. Hajde dobro, opi?te bosansku ?nu u tri rijeci?
- Te?o pitanje, ali vlada neko stereotipno mi?jenje da je to
majka, kucanica, supruga. To jesu vrlo va?e osobine za svaku
?nu, jer od toga se gradi svijet, na to se nadovezuje sve
ostalo. Isto tako, mislim da su jako inteligentne i
produhovljene. One najvecim dijelom dr? ovaj svijet normalnim
i lijepim, koliko god to danas zvucalo nebulozno.
17. Da li ste ikada razmi?jali kako bi Va??vot izgledao da
nije bilo rata?
- Nisam nikada razmi?jala o tome. Rat sam prihvatila kao
najekstremniju situaciju u kojoj se covjek mo? naci i tako
sam se pona?la.
18. Jedan period ?vota bili ste izvan BiH i vratili ste se.
Za?o?
- Jesam, iza?a sam '93., bila neko kratko vrijeme kod
roditelja u Livnu, gdje mi je kuca i sve ?o sam imala. U
Sarajevu sam imala par kofera garderobe, cipela i dosta knjiga,
dakle ni zaposlenja ni stana. U Livnu sam se oporavila od
povreda koje sam zadobila pretrcavajuci pistu, a onda me moj
kolega Haris Burina zvao da radim s njim neku predstavu u
Londonu. Oti?a sam tamo, napravila predstavu, a kad sam
zavr?la taj dio, oti?a sam u Njemacku sa svojim mu?m
Mirsadom Herovicem, tada jo?nismo bili vjencani. Naprosto,
i?i smo tamo gdje nas je srce vuklo. Odmah nakon potpisivanja
Daytonskog sporazuma '95. u?i smo u Sarajevo preko Igmana.
19. A Za?o ste se vratili?
- Smatrala sam da nisam nikada ni oti?a iz Sarajeva. To ?o
sam ja bila tamo negdje, do?vljavala sam kao ne?o onako.
20. Ima li ?nsi da mladi glumac s ovih prostora uspije izvan
BiH?
- Mislim da ima. Bila sam u Njemackoj godinu i po, radila sam
predstave. Igrala sam predstave i na njemackom i na engleskom.
Mladi covjek mo? sve, pitanje je koliko je spreman da preuzme
rizike. Naravno, prvo mora biti talentiran jer se na Zapadu ne
tra? ni diploma, ni gdje si, ni ?a si, ni kod koga si radio.
Mora?da nosi?talenat. Oni moraju da u tebi prepoznaju to
ne?o od cega ce menad?ri ili kompanije napraviti zvijezdu
ili glumca, doktora, novinara... Sve zavisi od toga ?a ja
hocu u svom ?votu i onda se prema tome pona?m.
21. Da imate priliku opet otici, da li biste je iskoristili?
- Ma ne bih, jer ja sam cvrsto s dvije noge na zemlji. Mo?a
bih oti?a najdalje do Slovenije. Smatram da je Slovenija
zemlja o sebi, pri sebi, i to je najdalje. Ja Bosnu stvarno
volim i to nije ni patriotizam ni patetika. Smatram samo da bi
ljudi trebali biti mnogo pametniji nego ?o jesu, mnogo manje
egoisti nego ?o jesu i otvoreniji za probleme drugih u svojoj
bli?j okolini. Prvenstveno mislim na na? politicare svih
boja i zastava. Mislim da bi tada na? zemlja zaista
procvjetala.
22. Znaci li to da spadate u onu vrstu nepopravljivih
optimista?
- Nisam neki ekstremni optimista, prije bih rekla da sam
realista. Volim da ?vim ovdje. Meni je ovdje dobro. Ne znam
kako je drugima i ne mogu se staviti ni u ciju ko?.
23. Postoji li neki recept za uspjeh u BiH?
- Postoji, samo je za svakog taj recept drugaciji, s obzirom
na vrline, mane, na eticke i moralne vrijednosti koje svaki
covjek u sebi nosi. Ne postoji zajednicki recept. Mislim da
covjek mora voljeti posao koji radi, drugo, mora imati talenta
i upornosti. Trece, ali ne manje va?o, jeste da bude bez
predrasuda, ogranicenja i strahova.
24. Jo?kao djevojcica, u Livnu ste bili svojevrsna pozori?a
zvjezda. Da li Vas Livnjaci i danas tako do?vljavaju?
- Ma nisu, ni ja sebe tako ne do?vljavam. Nikad nisam ma?ala
da cu jednog dana biti glumica ili mo?a doktorica. Prosto je
to do?o samo po sebi, ja sam se nekako uklopila i pratim taj
tok.
25. ?a znaci biti zvijezda u Bosni i Hercegovini?
- Ne smatram da u na?j zemlji neko uopce mo? biti zvijezda.
26. Ko je nazaslu?iji ?o ste danas glumica?
- Vjerovatno ja sama, jer posjedujem taj talenat. Glumom sam
se pocela baviti u Livnu i taj moj talenat je prepoznao Pero
Mioc. Odmah me bacio u vatru i igrala sam u nekim djecijim,
omladinskim predstavama. Ja sam sve to posmatrala kao igru i
na kraju, eto...
27. Nakon rata, ?a Vas je najvi? impresioniralo u BiH?
- Najvi? su me impresionirale ?ne Srebrenice, koje nikada
nisu pozivale na mr?ju, na osvetu, nego na pravdu i istinu.
Njihova duhovna velicina, cistoca i vjera, ostavljaju me
potpuno bez rijeci. Divim se duhovnoj velicini tih ?na.
28. A ?a Vas je razocaralo?
- Cini mi se da vi? od devedeset posto ljudi nije ni?a
naucilo iz ovog u?sa. Ljudima vlada neka surova potreba za
grabljenjem materijalnih dobara, kuca, automobila, vikendica.
Ostavlja me bez teksta cinjenica da su sjecanja potpuno svje?,
a toliko se grabi.
29. Kada ste bili vani, ?a Vam je najvi? nedostajalo iz BiH?
- Sve mi je nedostajalo! Imala sam srecu da kao student budem
u ekipi Otvorene scene Obala i gostovali smo na velikim
svjetskim scenama. Nikad me Zapad nije fascinirao. Otudili su
se od onog ljudskog u sebi zbog tog ludackog grabljenja
materijalnog. Dok sam bila vani, dru?la sam se sa zaista
prekrasnim ljudima, nisam nikada imala neugodnih situacija,
ali svejedno mi je sve nedostajalo.
30. A kada ste do?i ovamo, ?a Vam je najvi? nedostajalo iz
inostranstva?
- Prije rata nikada ni u snovima nisam po?ljela da budem u
Njemackoj, ni kao gastarbajter, ni kao gost. Njemacka je bila
posljednja zemlja o kojoj sam razmi?jala. Sticajem okolnosti
na?a sam se u Njemackoj i moram priznati da me je zaista
fascinirala. Razbijene su sve predrasude koje sam imala o
Njemackoj, u onom najpozitivnijem. Kada sam do?a ovamo,
najvi? mi je falio taj sistem koji je stvarno odlican. Cijeni
se sve ?o radi? Nema ono vratar pa si manje vrijedan.
Postoji sistem vrijednosti i sve se zna. Ne mora?se brinuti
hoce li ti neko nekad uplatiti, kada ce uplatiti... Nisam
primijetila ni da su ljudi hladni. Jesu oni nekako zatvoreni,
jer imaju razloga da budu. Mnogo je gastarbajtera u Njemackoj
i razumijem taj strah, tu distancu. I sama sam pomislila kako
bih se pona?la da je neko u?o u moju kucu. Koliko god smo mi
Bosanci ?roki i emotivni, mislim da ne bismo bili tako
tolerantni, tako veliki kao ?o su Nijemci.
31. Hipotetcki, nazvao Vas je prijatelj iz inostranstva, niste
se culi vi? od dvije godine i pita vas: ?a ima u Sarajevu?
?a biste mu odgovorili?
- Svega! Stvarno ima svega.
32. Pozori?e daske na kojima biste voljeli igrati?
- Voljela bih igrati na svim. Sve su to neki fini izazovi,
ljudske potrebe da se zadovolji svoj mali ego. Tek da vidim
mogu li se hrvati s nekim tamo glumackim imenima.
33. Koju predstavu biste voljeli dovesti u Livno?
- Sve ijednu koju sam igrala. Sretna sam da se sada prikazuje
Gori vatra. Livno je baceno u taj neki co?k co?ova: u kutu,
nikom na putu. ?o mi je ?o je tako, mislim da niko nije kriv
do Livnjaci sami, neka vladajuca struktura. Voljela bih da sve
predstave idu tamo, a ne samo u kojima ja igram. Dok ne dode
neki poziv iz Livna, bojim se da nece ni?a vidjeti.
34. Pozoriste ili film?
- I jedno i drugo.
35. Kako to?
- Pozori?e je moja velika ljubav. Pocela sam u pozori?u i
neki kontinuitet ima. Film je medij bez obzira na to ?o je
drugaciji od pozori?a, ali kad si na filmu, ima?priliku da
te vidi veliki broj ljudi. Da saznaju kako u Sarajevu postoji
veliki broj glumaca koji se dobro bave svojim poslom.
36. Jeste li gledali ovogodi?ji MES?
- Moram priznati da nisam gledala mnogo predstava. Inace,
nikad ne gledam sve predstave na MES-u, izaberem samo ono ?o
me interesuje.
37. U kojoj biste od ovogodi?jih predstava na MES-u voljeli
nastupati?
- Voljela bih da sam bila dio predstave Petera Brooka Smrt
Kri?e.
38. Za?o?
- Ta tema mi je jako bliska i draga. Cudno, svida mi se ta
jednostavnost, iako mi nije mrsko raditi i kompliciranije
predstave.
39. Smatrate li da biste mogli bez problema prihvatiti neku od
uloga u nekoj od predstava s MES-a?
- Ovisi od predstave.
40. Po cemu odredujete da li cete glumiti u nekoj predstavi?
- Uloge biram na osnovu ponudenog teksta. Bitno je da ja tu
pronadem sebe. Da li me i?a privlaci, uloga ili tekst sam po
sebi. Ako me privuce ne?o meni va?o, ne?o ?o je prema
mojim standardima, onda prihvatim i igram.
41. Koliko je novac presudan u svemu tome?
- ?o se pozori?a tice, novca je sve manje. Na?lost, moramo
se pomiriti da je takva situacija i ne mogu ja glumiti neku
veliku glumicu kad ljudi nisu u stanju da to plate. Jedva
cekam vrijeme kada ce novac biti od presudne va?osti. Ja
volim ovaj posao, ali od njega i ?vim.
42. U modernom teatru od glumaca se sve vi? zahtijeva
multidisciplinarnost. Koliko ste spremni odgovoriti tim
zahtjevima?
- Pa sve manje, moram priznati. Ja sam vec neka rana srednja
generacija. Jo?sam fizicki spremna da odgovorim nekim
izazovima, ali ima zahtjeva koje nikada ne bih prihvatila. Ja
bih svako jutro trebala da idem u gimnasticku dvoranu, da se
bavim sportom, plivanjem, kako bih bila u fizickoj kondiciji.
Ja sam, naprosto, drugi tip. Ne volim tu strogost, tu
disciplinu. Raditi s Ale?m Kurtom i Harisom Pa?vicem je
jedna vrsta vojnicke discipline, u kojoj covjek mora da poka?
i fizicku spremnost.
43. A da li Va? kolege mogu pratiti zahtjeve modernog teatra?
- Pa ne znam, radili su ljudi predstavu Romeo i Julija, koja
je bila dosta zahtjevna.
44. Kakvi ste s kondicijom?
- Daleko od toga da sam zadovoljna, ali mislim da imam snage,
a kad bi se tra?la neka takva kondiciona predstava, sasvim
sigurno bih probala da odgovorim tome.
45. ?a je za Vas vrhunac karijere?
- Ne razmi?jam o vrhuncu, zaista.
46. Glumac s prostora ex-Yu s kojim biste voljeli glumiti?
- Voljela bih glumiti s mnogo njih, od Mustafe Nadarevica do
Mirjane Karanovic... Imala sam srecu da sam prije rata bila u
Zvezdara teatru, pa sam glumila s Draganom Nikolicem, Milenom
Dravic, pokojnim Batom Stojkovicem, Ljubom Tadicem. To su
prekrasna iskustva.
47. Ima li ijedan kojeg biste rado izbjegli?
- Nisam nikad razmi?jala o tome, stvarno. Neki od ovih koje
sam nabrojala su pomalo ters i te?i, ali mislim da bih iza?a
na kraj i s takvim temperamentima. Ne bih voljela da radim s
ljudima koji zrace negativnom energijom.
48. Da li biste prihvatili ulogu od Emira Kusturice?
- Mislim da ne bih. Kusturicu smatram velikim rediteljem, ali
ono ?o je on uradio za vrijeme rata i taj neki njegov odnos
prema svemu tome, razocarao me duboko. Mislim da bi mi bilo
vrlo te?o raditi s njim. A, opet, ne znam, kako vrijeme
prolazi, mo?a se i on vec danas pita za?o je to radio.
49. Da li su Vama zasmetali plakati ovogodi?jeg MES-a?
- Ni u kom slucaju.
50. Da li biste se skinuli goli ako bi scenarij predstave to
tra?o?
- Ne bih, zaista ne bih.
51. Susan Sarandon ili Angelina Jolie?
- Susan, naravno.
52. Za?o?
- Zato ?o je smatram izuzetnom glumicom, zato ?o je mnogo
volim. Nemam ni?a ni protiv Angeline, smatram da je velika
glumica, ali u svakom slucaju Susan ima prednost.
53. Supruga, majka, glumica..., uspijete li kada ?a procitati?
- Nakon ?o sam rodila Ivora, nisam citala dvije godine. Cim
sam dobila malo vremena za sebe, vratila sam se svojoj velikoj
ljubavi, citanju.
54. Koja Vam je knjiga u posljednje vrijeme ostavila
najupecatljiviji dojam?
- U posljednje vrijeme citam knjige koje su vezane za ucenje
Saibabe i sve ljude koji su na neki nacin vezani za njega.
Svaka ta knjiga na neki nacin ostavlja dojam, otkriva neka
vrata prema sebi i moram priznati da me to ispunjava rado?u i
veseljem. U posljednje vrijem citam price iz ?vota i zovu se
Saibaba govori o svijetu i Bogu. Vrlo su poucne.
55. ?na kojoj se divite?
- Moja mama na prvom mjestu.
56. Ako vas na derneku zapadne da pu?ate muziku, ?a
auditorij mo? ocekivati:
a) sevdalinke;
b) hrvatski pop;
c) domaci pop;
d) cistokrvni rock?
- Od svega pomalo.
57. Za?o?
- U svojoj kuci imam svega toga pomalo, onda bi pu?ala taj
neki miks.
58. Kako reagirate na pozori?e kritike?
- Na?lost, mi nemamo neku jaku pozori?u kritiku. Ako i ima
neka kritika u novinama, meni to izgleda kao da sam procitala
clanak o gasu, struji...
59. Da, ne daj Bo?, ostanete bez ovog posla, cime biste se
bavili?
- Tra?la bih ne?o drugo, ne?o ?o bih voljela. A ako nema,
bo? moj.
60. Ona Jugoslavija ili ova Bosna i Hercegovina?
- Joj, kad bi se to nekako miksalo, bilo bi super. Ne bih sve
iz one Jugoslavije, a bogami ne bih ni ovakvu BiH. Najradije
bih napravila neku svoju BiH, kad bi mi neko dao.
61. Kako?
- Bila bi to super BiH. Zamolila bih sve one koji ?le da ?ve
u republici banani, kru?i, ?jivi, da idu u te republike, a
sve one koji ?le da ?ve u BiH, da nas ostave na miru i da
svi zajedno ?vimo otvorenih umova i srca.
62. Mjesto na kojem volite biti ?o ce?e?
- More, more i samo more.
63. Mislite li da ?vimo u svijetu mu?araca u kojem vladaju
?ne ili je obratno?
- Mislim da ovim svijetom vladaju mu?arci, iako smatram da
nije bitno ko vlada, va?o je kakvi mu?arci i kakve ?ne
vladaju.
64. Kako se borite protiv dosade?
- ?a je to dosada?!
65. Va??votni cilj?
- Moj ?votni cilj je da odgajam svoje unuke u miru, zdravlju
i rahatluku.
Anterfile
The best of...: Stra?o volim Miru Banjac
66. Najbolja glumica svih vremena na prostoru ex-Yu?
- Stra?o volim Miru Banjac, mada ne volim odrednice najbolji,
najbolja...
67. Najbolji glumac svih vremena na prostoru ex-Yu?
- Stvarno ih je mnogo, od Adema Cejvana, preko Bate Stojkovica...,
ma ne bih da uvrijedim nikoga.
68. Najbolji re?ser?
- U pozori?u mi je najzanimljiviji Ale?Kurt, a u filmu to je
Pjer ?lica.
69. Najvece priznanje?
- Najvece mi je priznanje ?o su mi ?ne Srebrenice rekle da
sam ja njihova sestra.
Uloge: Senad Basic, Gordana Boban, Nada Djurdjevska, Izudin
Bajrovic ...

|