Li-foto album

    Livno vijesti

    Vijesti iz svijeta
    Muzicke vijesti

    Sport
    Vremenska prognoza
    Pokidane veze
    Livno e-mail adresar

 Zabava:

    Asteroidi

    Jeste li znali..

    Piramida sunca
    Ne ljuti se covjece

    Test intelegencije
    Automobili
    Midi muzika
    Ljubavni horoskop

    Stare novcanice

    Misterije

    Zivot ljudske duse
    Wall za XP

    NLO
    Elektronska cestitka
    Horoskop
    Zensko carstvo

    Tumac snova

    Super igrice

    Smijesne slike
    Zezancije

    Vicevi
    Online igrice
    Novine
    Istorija evrovizije

    Zanimljivosti

    Astronomija

    Kuhinjski recepti
    Put do "Paltalka"

    SMS-poruke

 Poucno:

 

 

  Droga

 

  Korisni programi

 

  Feministkinje
 

  Ko smo mi ...

 

  Bosanska piramida
 

  Uzivanje u sexu
 

  Zenski kutak
 

  Protiv migrene

    Ambasada-BiH

    Ambasada-Hrvatske

    Ambasada-Srbije
    Josip Broz Tito

    Zdravlje
    Agencije
    Bolesti od A-Z
    Wallpapers

    Air Brush Art

    Animacije

    Sarajevska rock scena
    Tel. imenik BiH

    Rijecnik:Bos-Engl
    Mali savjeti
    Travel-BiH
    Trazi

   Trenutno posjetioc@ 

                                Begluk vam prica..

Moja dusa je kao teska zeljezna kapija,koja se samo nekada otvori,kada nostalgija iznenada nahrupi na vrata duse,i razlije se po njoj,tako snazno,onako ko razhuktali Duman,kad zimi nadodje,i kad se Bistrica veselo razbaca po kamenjima,nekako cesljajuci mlavu oko malog i velikog Benta,poskakujuci negdje daleko,daleko,dalje i dalje...

  | Begluk vam prica | Pjesme | Vicevi | Aforizmi |

       ZA RAJU

Nikad ne zaboravi odakle si dosao.
Otvori svoje srce i dusu, oslobodi put sjecanjima da te povedu na mjesta koja te i sada mame i razdrazuju sjetu.
Ne zaboravi na svoj kraj,koji je bio lijek svim tugama,lijek svim suzama,i najljepse mjesto da odmoris dusu,i da nadjes onaj komad meraka koji se rijetko gdje moze naci.
Ne zaboravi Livno…

Nacela nas tudjina na sve moguce nacine.
Nekad kazemo:-Ma mene nista ne moze promijeniti.
Ipak mi ne mozemo primijetiti toliko, koliko smo potpuno druge osobe od onih koji smo bili u svome rodnom gradu.
Poprilicno dobar broj ljudi je ipak zadrzao onaj nas Livanjski nacin zafrkancije,zezancije,i ostalih”marifeta,sto je jako dobar pozitivan korak da se bolje podnese tudjina,i da se odrze pravi jaranski kontakti medju rajom.

Ipak,kakvi smo da smo,iz Livna smo…
Pomalo “ters”,razdrazljivi,nervozni,svadljivi,al’ipak dobri u dusi,meraklije,spremni za zapjevat’u svako doba,popricat‘, u podne u ponoca spremni raspalit onaj nas rostilj sto ispuni cijelu mahalu mirisom,i normalno, zvucima harmonike ili gitare sto bi neko donio da se razbije ona nasa monotonija.
Ne treba zaboraviti onaj nas duh,i nasu svakodnevnicu.
Nasi Livnjaci koji su trenutno u Livnu i dan-danas se bore za Opstanak,jer je zivot veoma skup,nezaposlenost,neredovni cekovi,i mnostvo, mnostvo, problema koji ih prate u stopu.
Ipak su sretni,nasmijani,i uvijek raspolozeni za pricu.

Mi Livnjaci u dijaspori,malo brze planemo na probleme,i vise se puta vjestacki nasmijemo u onim sretnim okolnostima,sto mi se i licno vise puta desilo.
Nabacis neku vjestacku facu,narocito kada je vrijeme da se plate racuni,i da se izmire dadzbine.
Ipak treba koliko-toliko ostati svjestan situacije da smo tu da nasoj djeci obezbjedimo nesto,da pokusaju da zavrse fakultet,i da sebi obezbijede karijeru.

Ma,ipak,za nas je lako.
Devedeset posto od nas je imalo jako lijepo djetinjstvo,uspomene,provod,zabave,i da vise ne nabrajam.
Nasa djeca nece to nikada ni dozivjeti ni osjetiti ono sto smo mi,ali treba da im zato obezbjedimo,buducnost,a za nas je lako…

Ma mi smo ti prave” Livanjske nindje”koje se bore na ovaj ili onaj nacin da opstanemo u tudjini,i samo nas jedna stvar moze iz toga izvuci,a to je samo “UPORNOST”.
Nista se nije stvorilo” samo od sebe”,treba se boriti,i ne treba pustiti da te voda nosi u krivim smjerovima.
Treba iskoristiti ovaj zivot,i svaki dan treba da ti je koliko-toliko proveden bez one nase nervoze,prepirki,itd.Trebamo sto vise da smo u krugu porodice,narocito vikendom.
Treba nam vise smijeha,vise opustanja…
Neki nazalost, vikend provedu radeci prekovremeno,u nadi da ce sa tim prekovremenim radom rijesiti niz problema.
Vjerujte sa problemima vam je uvijek isto.Samo sto si rijesio jedan,eto drugih problema,sto znaci da si fakticki na istom.
Treba sacuvati zivce,jer trebace nam da ostaviti stogod i za starost.
Eto tako ja zamislih ovu pricicu koja ce nekima biti dobra,nekima losa,a ponekim cak i dosadna,ali je ipak najbitnije da je procitana.
Eto toliko od mene,-haj’vozdra.
BEGLUK

----------------------------------------------------------------------------------

NEOCEKIVANI SUSRET

-O,pa gledaj,i ti si dosao!-rece mi Zoran,koji je upravo skidao kaput,koji je bio vlazan od kise.
-Znaci i tebe su pozvali!
-Ma jesu!-rekoh.
-Pa gdje si Zorane,kuco stara,nisam te vidio sto godina,jos kad si svirao na svadbi kod kcerke onog hirurga.-rekoh.
-Ma suti,ne pitaj,ja sam ti se u onu mladu bolan pravo zaljubio!-rece mi Zoran.
-Ma ja,onda bi te onaj njezin provuk’o kroz sake pravo.
Nasmija se Zoran na te rijeci,i naruci nam dvije pive,koje nam konobar odmah izvadi iz frizidera.
-Ovo Bosansko sijelo mozda ispadne dobro.-rekoh.
-Reci mi Zorane,jel’ti sviras nocas ovdje?-upitah ga pomalo iznenadjeno.
-Ma kakvi,ja sam ti veceras pocasni gost-rece mi on.
-Moram takodje da kupim malo bolje klavijature,zato sto su one stare vec pocele da pomalo landaraju.

-Na ovim sijelima se uvijek nadje nesto interesantno.
-Uvijek se nadje poneki biser koji uvijek zacini situaciju malo masnijom.
-Na samom ulazu u dvoranu,nadje se par stolova koji su zauzeti od strane nasih”torokusa”kojima nista ne moze promaci.
-Inace,na samom pocetku tvog ulazenja u dvoranu,bices “upracen”od glave do pete,sta si obukao,kakve cipele nosis,itd.
-U slucaju da si dosao sa istom garderobom od prosle zabave,auuuuu,nadrlj’o si jarane ko’Grcka.Pocece da padaju komentari da si vjerovatno”tanak”sa lovom,i da nemas para,cak ce poceti da padaju konstatacije da si mozda izgubio i posao,ili da te zena vrlo lose pazi,itd.
U slucaju da si dosao sa dobrom garderobom,pocece da padaju price kako se foliras,kako glumis,i kako si pun sebe.Narod ko’ narod, ma ko bi narodu udovoljio.Posebnu paznju moras posvetiti tome da nosis debeo zlatni lanac,prsten,narukvicu,itd da se vidi da si dobrostojeci,mocan,a posebno u dzepu kosulje da se vidi smotak od nekoliko stotina dolara,itd.
Moras uvijek biti u korak s vremenom,kad su takve zabave u pitanju.

-A ti?”
-Jel’ti sviras?-upita me Zoran.
-Ma ne!
-Da ti pravo kazem,dodijalo mi,a nek’se ovi mladji muzicari malo dokazu,a ja i tako hocu malo da odmorim.-odgovorih Zoranu.
-Osim toga,sve zabave su pretezno financijski pogodjene,tako da se danas i ne mozes nadati kojoj boljoj pari.”
-Jedini izuzetak moze da bude poneki pijani gost koji ce da ti baci nekih $20.00, kao baksis i to ti je to.
-Moras takodje da posvetis paznju da razmjenis koji dolar,i da ga bacis na muziku,da se vidi da si uspio u zivotu,i da si pravi gazda.”
Sam pocetak zabave ce biti upracen ostrim okom nasih “guzonja”koji nista nisu jeli kod kuce samo da bi se mogli ovde napasti hrane,jer je to takodje usteda novca.
Hrana je poredana klasicnim stilom,i to Svedski sto sa punom Galerijom nasih Bosanskih pita.
Krenes od krompiruse-sice,zeljanice,sirnice,bureka,jagnjetine,teletine,itd.
Ma nije zabava ni krenula,vec se uhvatio red na hrani.Treba to da se “pozomba”dok je jos vruce.
Vidim neka grupa klinaca vec zvoni sa klavijaturama,mikrofoni im padaju po podu,i zaplicu se o kabal od ozvucenja.Ma neka ih,nek’se uce.
Pocinje opasno kolo na klavijaturama,a nasi Bosancerosi se vec uhvatili u kolo,i pocinju da veslaju rukama,i da idu gore dole,sto stvarno predstavlja smijesnu sliku.Ma veslaju,li ga,veslaju.
-Dao bog da je neko takmicenje u camcima,ma ovi nasi sto u kolima veslaju,dobili bi prvo mjesto.
-Ma zasto uvijek izaberu na klavijaturama neku boju tona,ma cini mi se,da cijela dvorana tako “cici,“i pijuce,kao da si misu na rep stao!”-rece mi Zoran.
-Ma gledaj Suade,Zorane,razbacala se pravo,i nesto granata rukama,ko’ono birvaktile kad je zvala kokosi na spavanje onim zargonom:”Hajd’ligat,pi,pi,pi,pi,hajd’ligat’!”-rekoh ja.
-Ahahahhahahaha!-nasmija se Zoran.
-Pa ti si stvarno lud-rece mi.
Ne prodje malo,pridje nam Enis i Omer,inace dobre gitariste,koji su vec dugo svirali dole u Njemackoj po klubovima.
-Pa gdje ste lopovi!”
-Sta se dira?”
-Sa mai?”
-Auuuu,dobra vam “satra,buraz!”
-Ma sta je ono gore na bini?-rece Omer.
-Oni klinci gore padaju po kablovima,i zaplicu se,ma Zorane ponesi im malo vode i secera,da se ne bi urekli!
-Ahahahahahhaha!-opsti smijeh.
-Enise,jesi li nasao sta cure?-upitah ga.
-Ma nasao bih ja,ali se nema vremena od muzike.
-Ma gledaj ovih zenturina sto su se lijepo”udiketile.”
-Ma pola ce ih vratiti haljine sutra u prodavnicu,ko-fol ne moze im,a ovde se dizu ko da su boginje.”
-Ahahahahhaha!”-opet opsti smijeh,a Enis likuje jer mu je stos pravo upalio.
-Ma stedi se lova na sve strane.-rece Omer.
-Krizaaaaa,buraz,krizaa!-pjeva Enis.
-Ma vidi ko’nam jos dolazi!-rece Omer.
-Fudoooooo!
-Haj’vamo!-rece Zoran.
-Ponesi koju hladnu pivkaru!-rece Omer.
-Vozdra raja,sta mai?-vice Fudo.
-Ma gdje si Dofu,jarane,ima li koja svadba?
-Ma nema jarane,kad nisam nadrljo prosli put.-rece Fudo.
-Kako nadrlj’o?-pitamo ga svi.
-Ma suti,kad me nisu slomili.-rece Fudo.
-Vi znate kako ja pjevam solidno,i kako se u tome ne bih pobojao ovih papaka.
-Ma ja,ma ja…-vicemo mi.
-Nastavi dalje.-govorimo mu.
Nego kad sam ja poceo da pjevam sa onim midi-fajlovima,u jednoj svadbi,ja ti rijesim da sviram ko-fol na klavijaturama.
-Normalno klavijature iskljucene,a ti poceo da sviras ko’Betoven.-vice Enis.
-Upravo tako!-vice Fudo.
-I neko se nas’o u svatovima,pa skont’o sta ti gore radis,i provalili te!-vice Enis.
-Ma ja covjece,kad nisam degenjek dobio!-vice jadni Fudo.
Ahahahhahaha!-svi se smijemo.
-Dodje mi neki dedo,i kaze mi:
-Ti mali pjevas ko’slavuj,ali ono sto si “candrko naprazno ne valja ti to brate,pa nismo ti ni mi sa topole pali,moj sinko.
-Ahahahahhahaha,ahahahahah!
-I nema jarane,sad sam se malo primirio,dok se stvari stisaju!-vice Fudo.
-Ma dobra si ti pros’o buraz,pa te nisu slomili!-vice Zoran.
-Hej,hej,slusaj vamo!-vice Enis.
-Pa gledaj samo koja ekipa!
-Mogli bi mi stogod veceras i odsvirat’!-vice Enis.
-Nema veze sto smo onako pozvani.
-Dosta nas raje ovde zna.
-Mozemo zasvirat’neku ko’u stare dane u onom Njemackom klubu .
-Pa moglo bi!-vicem ja.
-Nas Fudo,nekrunisani klavijaturista bi mogao nesto takodje da zapjeva,Ja i Omer cemo malo da pomilujemo gitare,a ti ces otici po harmoniku,ili posalji malog da na brzinu “trkne” kolima,i to ti je to.
-Ali ovako cemo!-kazem ja.
-Pusticemo da se malo situacija zagrije,pa cemo onda zamolit’one gore momcice da stogod i mi ovde privredimo.
-Super-vicu svi.

Odjednom se Fudo okrenu prema meni,i poce da prica o Amiru koji je stvarno bio TATA-MATA za organizovanje sijela,zabava,veselja,itd.
To je bio skroman covjek,miran,povucen,i nikad ne bi nikog izradio,mada je bilo ljudi koji ga nisu voljeli.
Neko je igrom slucaja provalio kako on dize ogromnu lovu od tih zabava,a nas glupi narod je to prihvatio zdravo za gotovo,i sada smo izgubili covjeka od velikog povjerenja,a onaj papak Aldin hoce kobajagi da nesto priprema.
Pokusava nesto da pokrene,a ne ide mu od ruke, a za to se treba roditi.
Sjedili smo tako do kasno u noc,zezali se,a onda nam pridje neki covjek,donese litar viskija,poce da ga sipa u nase polu-prazne case,i rece:
-Momci izvinite sto ja ovako naglo upadam u situaciju,ali cuo sam od ove rulje ovamo da ste vas cetvorica stvarno profi-muzicari.
-Pa nije iskljuceno!-vice Enis.
-Ma volimo mi i da ovako zamezimo!-vice Omer.
-Ahahahahha!-smije se Zoran.

-Nego postoji li ikakva mogucnost da vi nama veceras malo zasvirate?
-Mi cemo da vas zakitimo sa parama,a vi cete nam malo poboljsati vecerasnju zabavu,jer se oni momci udavise od one pjesme:”Malo viski,malo koka-kola.”
Ahahaha!-svi se smijemo.
-Hej,eno ti malog,donosi harmoniku!-vice Zoran.
-Eh,aferim,stvarno je brz ko’vjetar.-vice Fudo.
Prilazimo polako prema malenoj bini,a pojedini ljudi vec aplaudiraju,i vec znaju ko’smo mi,jer su nas cak i prije,normalno, vidjali po zabavama.
Vice neko:-Auu,znam ja ove!
-Svaki od njih svira najmanje po 25.godina.
Oni momcici se polako povukose u publiku,a mi krenusmo sa onom nasom laganom:”Voljelo se dvoje mladih,sest mjeseci-godinu,kad su htjeliii da se uzmuuu,da se uzmu aman,aman…..itd.itd.
Poceli smo da budimo uspomene u ocima ljudi,na one dane koji se nikada vratiti nece,ali nema veze bila je bitna ta noc,u kojoj je svak’uzivao.
Pjesme su izlazile iz grla nasega Fude,koji se stvarno nije stedio.
Pjesma za pjesmom,i divljenje ljudi,koji su zabezeknuti gledali u nas kao u male bogove.
Svirali smo tako jedan sat vremena.
Htjeli smo da malo odahnemo,ali ljudi nam nisu dali da silazimo sa bine.
Ta noc je bila fenomenalna.

Nakon posteno odsviranih pjesama,odlucili smo da malo navratimo”Kod Bakija.”
-Hej, “Kod Bakija” ima dobre hladne pive u kriglama,jarani moji!-vice Omer.
-Eh,super!-vicemo svi.
-Eh,ovo je bila stvarno dobra svirka!’-vice Enis.
-Ma kako da nije,ma svi su se ponapijali.-vice Zoran.
-Voljelo se dvoje mladiiih!-pjevamo svi, i ulazimo “Kod Bakija.”
-Oho,gledaj ti njih,muzicara,ma svi zajedno ko’u stara dobra vremena,i navratili kod mene da mi pola kafane popiju!-vice uvijek nasmijani Baki.

-Ma necemo,bolan!-vice Zoran.
-Mi smo ti pravo posteni!
-Ma jeste malo morgen!-vice Baki.
Sjedili smo tako do zore kod Bakija,pricajuci o svemu i svacemu,ponajvise o onim danima koji su prosli.
Spominjuci te mnogobrojne zabave,nismo ni primijetili kako je vrijeme tako brzo odmaklo.
-Eto,uvijek kad se nadjemo,to prokleto vrijeme leti ko’ludo,a sutra vec moram na pos’o!-vice Enis.
_Moram i ja!-vice Omer.
-I ja!
Digli smo se polako,vec podobro pripiti,i krenuli smo prema nasim autima.
-Hej,zvacu vas telefonom,sljedecu sedmicu da zasviramo malo “Kod Bakija,dugujemo mu to!-vice Enis.
-Ma nema problema!-ja mu dovikujem.
-Hajde vozdra,vidimo se,i vozite strogo desnom stranom!-vice Enis.
-Vidimo se raja sljedeci vikend na starom mjestu.
-Eh,Zorane,bas si pravo hekl’o na onim klavijaturama,ma svaki ti se prst pozlatio!-dovikuje Omer.
-Ma znam ja i bolje kad hocu!-dovikuje Zoran,i mase rukom svima u znak pozdrava.
-Neocekivan susret stare raje bas ispade pravi!-rekoh u sebi,i krenuh polako sa autom,tiho pjevuseci onu nasu staru:”Voljelo se dvoje mladih…sest mjeseci,godinu…

----------------------------------------------------------------------------------

 DRAGI MOJ MEMO!

Evo,odlucih da ti posaljem ovaj E-mail posto je brzi od ikakvih pisama,i lakse ce mi biti kada odmah saznas,da ne trebas dolaziti ovdje.
Izvini rahmet ti nani,ali takve su okolnosti.
Eto,vidis kakva je teska situacija u cijelom svijetu(gluho bilo),kriza i tamo i vamo,tako da se stvarno ne mere izdrzat.
Ono hiljadu dolara sto sam ti poslao za avionsku kartu,uzmi sebi,potrosi ih,i proslavi negdje, sto neces doci ovamo.Otidji negdi na pecenje,ili na mijesano meso,ma mores i kokos ispec’(jer je tamo sladja i ukusnija,a ovde je kao da drvo jedes),i ovde ces samo potrositi vrijeme uzalud.
Mi ti radimo ovde po cijeli u boga dan,i da si ovde,samo bi dzaba sjedio u kuci sam.
Ma ne kazem ja,mog’o bi ti i Lesija provodat’oko kuce par puta.al’bogami to ti nije to,osim toga Lesi voli ugrist’pa ti ni to ne bi preporucio.
Ma dao bi ja tebi malo onu kosilicu,da malo kosis travu oko kuce,ali ne bi volio da te patim,a i Asimova familija bi odma rekla kako te iskoristavam.
Asim takodje izgleda vrlo lose,puno radi,i neki govore kako ce i on dobiti otkaz,jer ce mu se firma izgleda zatvorit’.
Ona njegova luda zena govori:”Nece Asim dobit otkaz,zvao je Stiva supervajzera par puta na grah i rostilj,pa ce se to izgladit.”
“Ja glupace majko moja,pa kakve veze ima poznanstvo sa supervajzerom kad se firma mora zatvorit,normalno da svi lete iz nje.”
“A kako ja izgledam?”
“Ma super!
“Bolji se kopaju!”
“Derem suhe sendvice ko’ majmun,i kad prnem,one Amerikanke kazu:
“O,maj gad,negdje kao da je macka krepala!”
Racuni me spopali sa svih strana,nema ni overtajma,pa me supervajzeri okiraju i gonjaju ko’”bog maglu”,ne bi li mi otkaz strpali.
Ovde se racuni placaju svake sedmice,moj Memo,pa mi dodje da ufatim onog postara,pa da ga pravo iskanajisem(ovda hocu-ovda necu).
Donese mi hrpu racuna pred nos,i smije se,ko’da zna,majku svoju,da sam u belaju.
Uh,dodje mi da ga zvajznem,ali ne mogu ni to,jer onda ode u “bajbuk”zbog budale.
Envera ti slabo vidjam,a bogami ljudi kazu da hoda okolo ko’manijak,jer je sada na nuli.Oni bolnicki racuni su ga pravo skrhali.
Sada ne moze vise nista da kupi na kredit,i hoce da prijavi onaj bankropsi.
Ma nema ti bolan ni rostilja,a i zabave su nam pravo urijedile.
Ma nemaju ti ljudi bolan love da se stalno “dikete“,i sepure na zabavama.
Znam ja da je Omer non-stop nosio one zlatne lance i narukvice(da se vidi kako je uspio).Znas da je i nova dzipa kupio.Nema vise nista od toga.
I njemu je ofalio pos’o,nema vise overtajma,pa se skupio ko’palacinak.
Ja mu bas neki dan govorim:”Eh,moj Omere,necu da ti pristajem na muku,jel’se sjecas kako si prije govorio:”Ma kupicu ja vas sviju!”
“A gdje ti je sad lova?”
“E,moj Omere,tri put je imat,pa nemat.
“Nikad se ne rugaj tudjoj muci.”
Omer ti je sada manji od makova zrna.
Ma nikom nije jednostavno.
Pokatkada se skupimo za bajram,dva tri sata i onda svi”stura”kuci.
Nije ti to moj Memo ko prije.Svak se o sebi zabavio,i svak svoju muku muci.
Ma dragi Bog dao da sve ovo na “hajr”izidje.
Pa eto,ako se ova Ekonomija poboljsa,boga mi zvacu te prvom prilikom.
Sada je situacija taka,pa eto boga ti nemoj mi zamjerit’.
Nego planir’o sam da malo posaljem zenu i djecu tu kod vas malo na odmor,da se malo rasterete,pa eto bi li ih mogli malo primit?”
Ako morete,boga ti posalji mi ovaj E-mail,da ih sto prije posaljem tamo dole kod vas.
Eto toliko od mene,dragi moj rodjace Memo,pa se cujemo akobogda telefonom,kad mi ga ponovo prikljuce.

TVOJ RODJAK ENES
P.S.-Popi koju za mene!

(Napomena:-Svi pomenuti likovi su izmisljeni,a u prici svi mozemo naci neki djelic istine,sa kojom se svakodnevno susrecemo). HVALA-BEGLUK-

----------------------------------------------------------------------------------

ROGAJCE

Ovo vrijeme se nekako kotrlja,cas brzo,a cas sporo,i ko’”vekerica” otkucava,trosi se,a ja i sad “kao kroz maglu”, lice mu vidim, i njegove vesele,nasmijane oci.Figura covjeka,sa tamburicom u ruci,jos uvijek pjeva, i dan-danas razveseljava raju okolo.
Tezak “vakat” ga naceo,a on kao da ne mari,ispunjava Livanjske ulice,kuce sokake i mahale,veselom pjesmom medju kojima je i ona:

“Vidi malog ,
vidi mu kaputa,
sve na kredit,
rano moja ljuta”

“Vidi malog,sto me posteno gleda,
svaka cura mu na njega sjeda”

Ma nije postojao covjek koji se nije slatko nasmijao ovoj vrsti pjesama,koje je Rogajce imao spremljene u rukavu.
Vjesto ih je izvodio,primao”hiljadarke”,”crvenke”,i tako bi zakicen parama kitio vrat njegove tamburice koja mu se sjajila u rukama,i donosila hljeb,njemu, i njegovoj Adeviji.
Sitnim koracima,i dugackim kaputom,isao bi gradom,pracen pozdravima raje koja ga je obozavala,i voljela.
Adevija bi isla iza njega,udaljena nekih desetak metara,i kad su ga jednom upitali:”Rogajce,zivota ti,sto tako Adevija daleko ide iza tebe?”
On bi odgovarao:”Ma ona bolan,ide pjeske!”
Tada bi nastupao opsti smijeh,a Rogajce bi se tada veselo nasmijao,i uzimao u ruke tamburicu da stogod zasvira.
Ispod kaputa bi mu uvijek virila tamburica,uvijek spremna da uskoci u prijatne momente Livanjske raje koja bi prosto gutala njegove pjesme,i neprestano se smijala.

Nas Rogajce”Nasa Legenda”,Livanjski neprocjenljivi biser,koji se ne bi postidio ni Janike Balasa,poznatog tamburasa.
Cijeli zivot provodi svirajuci po svadbama,skupovima,autobusima,kafanama,sa vjecitom pratiljom Adevijom,zaradjuje za hljeb,i provlaci se kroz tezak zivot,ratove,neimastinu,i sve ono sto covjeka moze zadesiti.
Bez obzira na sve,uvijek je ostao onaj osmijeh,i bas sa tim osmijehom borio se kroz sve nedace i probleme.Borio se za Opstanak,i za onaj komad posteno zaradjenog hljeba.
Salka Tufekcic(Rogajce),ili Salkica kako su ga zvali ,u to vrijeme kada nije bilo razglasa,bendova,mikrofona,itd,imao je pune ruke posla,svirajuci po veseljima.
U to vrijeme se mogao cuti na radiju samo:Zaim Imamovic,Behka i Ljuca,i ostali stariji pjevaci uz pratnju Ismeta Alajbegovica-Serbe,i to je bilo to.
Normalno,tehnika u to vrijeme nije bila toliko razvijena,da se moglo svirati i pjevati kao danas sa visoko razvijenim razglasima,pojacalima,instrumentima,itd.
Ipak zivot u to vrijeme je bio puno interesantniji,svaki dan je bio ispunjen necim novim,dok danas,nazalost,sve nam tako brzo dojadi,i sve tako brzo izidje iz volje.

Zasto je tako,ne znam,ili mozda smo se tako puno(sto bi rekli nasi stari ljudi)”oblokali”.
Dosta vremena Rogajce je proveo svirajuci putujuci Njemackim autobusima”REISEN”(ako se ne varam),gdje bi svirao nasim Livnjacima koji su se vracali sa Godisnjeg Odmora nazad u Njemacku.Tu bi on zaradjivao poprilicno dobro.
Sjecam se,da smo i mi kao djeca trckarali oko with Njemackih autobusa,a soferi bi nam tada davali PEPSI ili COCA COLU.
Tako je bilo odredjeno vrijeme, kad Njemacki autobusi prestadose da dolaze za Livno,Rogajce je prelazio na druga mjesta da nalazi mjesta za svirku.

Kada bi svirke umanjile,tada bi nas Rogajce prodavao pokoji sat,prsten,lancic,narukvicu,itd.
Ponekad se mogao naci u rukavu sat”Seiko-5”,ili cak pokoji “Darvill”,koji je u to vrijeme bio jako skup. Tako bi Rogajce obilazio kafane,pomalo prodavajuci,pomalo izvodeci komedije i sprdnju sa narodom.
Dosta,dosta cesto sam ga mogao vidjeti u kafani “Kod Cuce”.

Jednom prilikom prosiri se vijest kako se u Rogajcetova ledja uvukao”krpelj”,i da se mora nesto poduzeti.Svi su bili zabrinuti za njega,ali on kao da nije ni mario za to.Kada su ga upitali:”Rogajce,treba da ides u bolnicu bolan,da se taj”krpelj”izvadi!”
On je tada odgovorio:”Ja sam ti sada gazda,a moj krpelj je podstanar!”
“Sta sad da radim?”
“Lipo njemu,lipo meni,nema sekirancije!”
Tada bi se svi uglas smijali,a Rogajce bi samo slegnuo ramenima.
Vrlo dobro se sjecam,kad se nasi doktori i jos neke “budze” potrovase sa zatrovanim medvjedjim mesom u kafani.
Tada Rogajce brze-bolje sklepa pjesmu na osnovu nemilog dogadjaja:

“Sta se desi,
sta to bude,
pa nam medo potrova
nase ucene ljude”…

Ta je pjesma kolala po Livnu mjesecima i mjesecima.
Neki su je obozavali,neki su se ljutili,govoreci da se ne pristaje ljudima na muku.
Bilo kako bilo,pjesma osta u Livnu, uvezena u uspomene na one dane kada je svaki dan bio nesto posebno.
Ispjeva nam nas Rogajce mile i nemile dogadjaje,svaka pjesma sklepana u cugu,svaka pjesma tjerala suze na oci od smijeha.
Birvaktile bude bas tako,a ja pokusah makar malo da ozivim te dogadjaje koji su nas sviju radovali,i koji nam i dan-danas ostadose u sjecanju.

-----------------------------------------------------------------------------------

POZUTJELI SPOMENARI

 

Ponovo se vracamo na pocetke.Zasto uvijek razmisljamo o proslosti,a ne o sadasnjosti?
Ovo pitanje je mozda lagano,mozda tesko,mozda cudno,ali ipak cu se potruditi da sjecanja krenu vrtoglavom brzinom, i da ih prenesem na ovaj komad papira.
Ponekad kada sve tako krene,nekako spontano,vraca me unazad,kao da sam dole,kao da sam otputovao u sve te “centre zbivanja”,koji mi olaksaju dusu i srce.
Tada su mi oci pune suza,ozivljavaju pozutjeli spomenari,i skidam prasinu sa uspomena,koje ce mladje generacije,(nadam se)da procitaju.
Sjetis li se naseg grada?Sjetis li se sjedenja do kasno u noc,i slusanja prica o svemu i svacemu?
Sjetis li se ulica,svjetla grada,mracnih sokaka,zaljubljenih parova,i skrivenih poljubaca?
Sjetis li se ikad?
Sjetis li se svoje prve ljubavi?
Pomislis li ikada na prvi poljubac,prvo razocarenje,poderana pisma,i prve tuzne pjesme,koja ti opkova srce slutnjom i vjecitom sutnjom?
Pomislis li na Duman?
Zamisli…
Sjetis li se pjesme do zore?
Sjetis li se?…
Ja znam da plovim uspomenama,znam da zaplacem muski na teskim rijecima,znam da cijenim,da pamtim,da oprastam i volim.
Znam…
Sanjar sam,koji sanjari o necem sto je neostvarivo.
Ali ponekad…
Ponekad je lijepo da sanjas.
Zamisli cesmu kod nase pijace,i jagode koje smo prali na njoj.Sjetis li se kada smo se prskali vodom,i kada smo navece jajima gadjali raju sa nebodera?
Tumaram u magli uspomena,koje mi izlaze pred ocima,i polako nestaju kao dah vjetra.
Ponekad pozelimo da pobjegnemo od uspomena,a kasnije im se ponovo vracamo,kao da nas neka sila vuce k njima
One su dio nas.
One nas vezu,vesele,i ponekad mame suzu iz oka.Uspomene su vjecite pratilje zivota.
A sta je zivot?
Zivot je jedna stara “pohabana knjiga”,a uspomene su njene stranice.
Zivot bez uspomena je kao knjiga bez stranica.
Sjetis li se mozda Omladinske Radne Akcije?
Sjetis li se brigadirske jakne,isarane imenima raje iz cijele bivse Juge?
Zamisli nas nekoliko svira na”seciji”autobusa.
Tada niko nije htio da spava.Svi smo pjevali.
Bili smo puni zivota…puni elana,bili smo…
Sjetis li se samo profesora,i pusenja iza”Skerusine radnje?”
Sjetis li se bostana,fontane i sviranja gitara u noci?
Sjeti se parka…
Sjeti se raje…
Sjeti se starog mosta u Bentu.
Sjeti se Partizanskog…
Sjeti se…
Nikad ne zaboravi.
Ja i dalje tumaram u magli uspomena,trazim lijepe momente,trazim Livanjske bisere,zgode i nezgode,koje me nose daleko.
Nekada pomislim da je to bio sve jedan san.
Bilo je to vrlo davno…
Ipak,sakupi sve dozivljaje na jedno mjesto(bar one kojih se dobro sjecas).
Ispricaj to svojoj djeci jednog dana.
Reci im nesto o raji koja te nikada nije izradila.
Reci im nesto o drugarstvu koje se sada vrlo rijetko srece.
Reci im nesto sto oni fakticki nikada nece dozivjeti…
Reci im da osjecaji nisu bili hladni.
Reci im da smo bili “djeca Livna.”
Reci im da smo bili LIVNO   

-----------------------------------------------------------------------------------

   BILO JEDNOM “OD KAFANE DO KAFICA”

Ponekad je vrlo tesko,da se sjetis,neceg sto je davno bilo.Kada bih nekoga upitao:”Sjecas li se ovog,ili onog?”
Odgovor bi uvijek bivao isti:”Ma daj,bolan,ma ne znam sta sam juce ruc’o,a kamoli da se sjecam neceg sto je bilo prije nekih”hejbet” godina.
Ja cu ipak pokusati da osvjezim sjecanja,da otvorim te zatrpane puteve i staze,koje vec davno zjape napustene u sjenci zaborava.
Pokusacu da ih ozivim,i da krenem od vrata moga stana,koja sam polako pritvorio jednom rukom,jer sam u drugoj nosio sendvic,koji sam slasno pojeo.
Velim u sebi:”Ma idem malo do Dumana!”
Vidio sam par turista koji su nosili u rukama foto-aparate,a u Dumanu vjerovatno ima dosta skakaca,i meraklija koji se”bakcu”oko rostilja,i uljepsavaju atmosferu provalama,zezancijom,i upadicama.Ma ne ljuti se raja ako turisti pocnu da slikaju skokove nasih Legendi,koji prave”lastu”i “prelom”u zraku.
Tarzo Djonlagic,i Derva Karaca prave fantasticne skokove u vodu,a mali Elvis Tarzin vice:”Hajde tata jos jednom skoci!”
Onako izlazeci iz vode,Tarzo vec prilazi rostilju,i raspuhuje “zeravicu”da se rostilj ne bi ugasio.
Vec vidim kako gomila prelazi u pravcu prema “malom kuku”,jer se vec Mulic Ismet(Kiso) priprema da skoci “lastu”,i nakon skoka zaradjen aplauz od raje i poznanika.
Masem raji,i polako se okrecem prema izlazu iz Dumana.Ostadose mi u ocima skokovi TARZE,DERVE,i KISE,koji nikad izblijediti nece.
Prelazim preko mosta,a”zvizdan”uprljio,kamen”upek’o,pa od puste vrucine ne mozes ni nogom posteno da koraknes.
Prolazim mojim Beglukom,vidim Rusmu Burzu kako namjesta reklamu
 
”BURZINE BASTA”.
-------------------------
Ljepotica Begluka,fantasticno sredjen restoran,sa ukusom.Sjecam se da je dosta konobara tu radilo,a najvise se sjecam Mehe Palica,Sase Spajica,Abde Prcevog(ako se ne varam).Restoran sa vrlo kvalitetnom hranom,picem,i svim sto se pozeljeti moze.
U ljetnim nocima,cijeli Begluk je mirisao od rostilja iz “BURZINE BASTE.Vlasnik Rusmo Burza je uvijek imao posebno drzanje i stil kako docekati i ugostiti svakog gosta.Kratko receno,restoran sa svim kvalitetama,koje se samo pozeljeti mogu.
-----------------------------------------------------------------------------------
Vidim kako rah.Ece Pivcic(auto-mehanicar) nesto popravlja oko auta,a u radionici se cuje pjesma Safeta Isovica.Sinovi mu Naid i Major pomazu oko auta,i brisu znoj sa lica,a sunce vec visoko odskocilo na nebu.

KAFANA”BEGLUK”
---------------------------
Vec vidim kako konobari nose prepune tacne porucenih kahvi,cuju se udarci domina,onako po meraku,neko sigurno dobija partiju,pa se malo uzivio u situaciju.Posebnu draz ovakvih kafana su ispunjavale Nogometne utakmice,narocito kad igra Reprezentacija bivse Jugoslavije.Ma,krov od kafane se ja mislim tresao od uzarenih navijaca i povika.
-----------------------------------------------------------------------------------
Prolazim pored moga stana,i vidim rah.Papeta Pivcica kako prati jato njegovih golubova,koji su se visoko vinuli u zrak, koji “vrte”,i prave kolutove u zraku.Prolazim pored Gimnazije,i ulazim u

“LENON”
---------------
Kafic naseg Mise Bartulice,vrsnog gitariste grupe”BOLERO”.
Vrti se okolo prava muzika,a raja ulazi u vec preveliku guzvu,koja se nagomilala.Toci se pice na sve strane,i nema teoretske sanse da se zadrzim tu,jer mjesta uopste nema.
-----------------------------------------------------------------------------------
Napustam prekrasni LENON,prolazim pored BABILONA,i spustam se dole prema mostu da kupim kutiju cigara.Bacam pogled prema kuci Blagoje Lalica(nekadasnjeg profesora filskulture u Gimnaziji),u kojoj je bila kafana”CRNI MACAK”.
Ma ne da mi djavo mira,odoh malo da skoknem u

“FLAMENGO”
---------------------
i da vidim sta se tamo desava.Ulazim unutra i vidim skolskog druga Igora Bralu,kako posluzuje ljude.
“Hej,kako je tamo,i sta se radi?”-upitah.
Eheeejjjj!
-Skolski!”-rece Igor.
“Moze jedna tura na brzinu?”-upita Igor.
“Ma jasta,moze,moze.-rekoh.
-----------------------------------------------------------------------------------
Popijem tu jednu “Nektar”pivu,i polako se zaputim gledajuci Soku koji je takodje pustio golubove da malo protegnu krila.
“Ma,evo pustio sam ih malo,ali “lova”non-stop kruzi.-rece mi Soka.
“Ma znam!”-rekoh.
“Lova kad hvata goluba,onda uhvati bas najboljeg iz jata,kao da zna.”-rekoh.
“Hajde,zivio,vidimo se!”-rekoh Soki,i zaputim se polako gledajuci u pravcu kafane”Basajkovac”koju drzi Arslo Maksic.Nisam imao vremena da svratim,ali mi bude zao prave domace atmosfere,koja te u svako doba moze docekati kod naseg Arsle.
Prelazim preko mosta,idem pored Hotela”Dinara”,a onda polako gore prema kaficu

“TEATAR”
----------------
Konobari Hodzic Refik(Cocka),i “Pekara se bas pravo razvaljanili.Ulazi raja unutra,i ko’da sada cujem pjesme od Hari-Mata Harija.Zvone case,konobari primaju narudzbe,a pjesma se topi u veseloj atmosferi raje koja ulazi i izlazi iz kafica.
-----------------------------------------------------------------------------------
Idem,polako,nekoliko metara prema gore,i ulazim u

“HELIOS”
----------------
Doceka me prijatna atmosfera naseg Ese Djonlagica,covjeka odraslog u carsiji,medju rajom,covjeka koji je svoju nesebicnost davao svima.Volio je svakom da pomogne,u podne u ponoc,kad si god pozelio.
Dobra probrana muzika Bijelog Dugmeta,se vrti u kaficu,i tu popijem jednu pivkaru,pogledam raju sto se zabavljala okolo flipera,i pozdravim se sa Safom Djonlagicem,koji je isto tako mnogo godina proveo u tom kaficu,radeci kao konobar.
-----------------------------------------------------------------------------------

“FILIGRAN”
----------------
Tada tek otvoren restoran,vlasnik Rusmo Lemo.Super objekat,stilski sredjen,sa ukusom,dobra hrana,pice,itd.
-----------------------------------------------------------------------------------

“KONOBA”
-----------------
Vlasnik Nermica Safercehajic.Objekat uvijek pun-puncat gostiju.Narocito ljeti,kada je otvorena basta,bogata kvalitetnom hranom,picem,vinom,itd.U kasne sate kad bih isao kuci,uvijek se mogla cuti prava pjesma iz KONOBE,u kojoj je carsijska raja provodila dosta,dosta vremena.
-----------------------------------------------------------------------------------
Prolazim polako pored kafane”CINCAR”,u kojoj se uvijek okupljala starija raja,vlasnik Velic,a kafana je uvijek bila dobro mjesto za dobre utakmice,koju partiju karata, domina,itd.
-----------------------------------------------------------------------------------
KAFIC”LI”
--------------
Jedan od tada najvecih kafica,i po prometu i po tako pristupacnom prilazu.
Kafic”LI” je bio centar svih zbivanja,svirki,druzenja,glavna meta okupljanja raje iz cijelog Livna.
Vlasnici Mujo Sudar i Ahmet Musli vrlo dobro i professionalno obavljali svoj posao,trudeci se da privuku prave goste.
Uprkos svemu,konkurencija je bila strasno velika,jer toliki broj kafica i ostalih ugostiteljskih objekata ne moze opstati ako nema velik broj posjetitelja(sto je potpuno normalno).
Bile su tolike, i takve guzve da je raja znala biti na ulici cekajuci na poruceno pice,i nije im to uopste smetalo.
Kafic”LI”ce ostati dugo,dugo,da se pamti.
-----------------------------------------------------------------------------------
Prolazim pored Robne Kuce”BORAC”,iza koje se takodje nalazi kafana koju je drzao vlasnik Burkic,kafana finog prometa,u kojoj je neko vrijeme radio Tonko Krizan kao konobar.
Noc je,sparno,i polako ulazim u

KAFIC”42”
----------------
Fenomenalan kafic sa dobrom otvorenom bastom,a u basti svira a ko bi drugi nego Lado Dzaja.Sviraju se lagane Dalmatinske pjesme,a meni i sad u usima ona pjesma:

“Otvori draga prozor,
i slusaj nase note,
o ljubavi cemo pjevat’,
La musica di note”
-----------------------------------------------------------------------------------
Izlazim iz”42”,i polako se upucujem prema kaficu

“ZAGREB”
----------------
Vlasnik Renato Terzic,moj skolski jaran.
Vrlo lijep,prijatan objekat,miran,sa lijepom uslugom,i pravom atmosferom.
-----------------------------------------------------------------------------------

“TREF”
-----------
Vlasnik je bio nas Seha.
Kafic uvijek pun-puncat do vrha,sto bi nasi rekli.
Konobari Medo Murga,Pike,Djikic,Hajro,Tajib,i ostali koje ne mogu da se sjetim.Kafic bez zamjerke,konobari na mjestu,uvijek prijateljski raspolozeni,usluga prvoklasna.
Taj kafic je bio nesto posebno stvoren samo za pravu raju,i to carsijsku.Kratko receno,kafic-prva liga.
-----------------------------------------------------------------------------------
Izlazim iz Tref-a,i prolazim pored MARINITE kafica,koji je isto tako bio solidno posjecen,a ljeti je takodje bila otvorena basta,sa finim ugodjajem.
-----------------------------------------------------------------------------------
Gore na “MALTI”je bio kafic “SCORPION”neko vrijeme,a takodje kafic “BUGATTI”,vlasnik Admir Velagic.
Bugatti je takodje bio jako lijepo sredjen kafic,posjecivan od nase raje koja je uvijek dolazila,navracala,i sjedila do kasno u noc.
-----------------------------------------------------------------------------------
Kad se zaputim uzbrdo preko skole SUP-a,gore prema Zitarnici,ulazim u kafic

“KOD KIKE”
---------------------
Vlasnik Kika Mulic.
Kafic savrseno sredjen,prijatne atmosfere.Konobari uvijek domacinski raspolozeni.Vrlo prometan kafic,uvijek prepun raje,sa dobrom,izbirljivom muzikom.
Konobari Tonko Krizan,i rah.Salih Brkic.
Tu sam uvijek mogao pored svjezeg pica da pokupim pokoji dobar vic od Tonke i Salke,tako da se pola kafica valjalo od smijeha.
-----------------------------------------------------------------------------------

Izlazim odatle i prolazim pored ”NICKINE KAFANE”,koja je uvijek bila posjecena rajom iz Gornjeg i Donjeg grada.Sto se muzike tice strogi sevdah,ili si mogao cuti “RADIO-SARAJEVO”.
Odatle se zapucujem prema
“MILOSNIK”kafani,koja je uvijek bila puncata kartasa,dominasa,u podne il’u ponoc si mogao cuti lupnjavu domina,lijepe sevdalinke,jos kad nas Nasko tu uzivo zasvira,ma onda meraku kraja nema.
Takodje malo povis’,u kuci doktora Jakirlica je bila otvorena kafana,ako se ne varam Mirso Cefo je bio konobar tamo.
Kada se zaputim prema “Staroj Carsiji” tamo je bila jos jedna kafana koju je drzao Palic.
A u nocne sate kad bi skoro svi kafici bili zatvoreni,spas bi se mogao naci u kaficu

“ALF”
-----------
Vlasnik je bio Zahirovic.
Maleni kafic,al’ipak dobro dosao da se nesto popije,i da se poslusaju dobri narodnjaci.
Takodje kod OPSTINE,nalazi se kafana kod Jeleca,koja je uvijek bila takodje prometna.
U kasne sate mnogo se odlazilo takodje u kafane po selima,kao sto je to bilo n.p.r:
“kod rah.SPAHE CERE”
kod MACKA
kod SIKE,
kod STOJICA
Kod pok. RUSA
-----------------------------------------------------------------------------------

UNAPRIJED SE IZVINJAVAM SVIM VLASNICIMA UGOSTITELJSKIH OBJEKATA KOJE SAM NENAMJERNO IZOSTAVIO--HVALA--

-----------------------------------------------------------------------------------
Dok je svijeta i vijeka uvijek se pilo,i uvijek ce se piti.
Nase Livno je uvijek bio primamljiv,domacinski gradic,za turiste,putnike,dosljake,itd.
Livno,grad prepun kafica,restorana,kafana,oduvijek je davao dojam velegrada,i po svemu se mogao suociti sa ostalim Bosanskim gradicima,i po garderobi,i po istoriji,i po kulturi,i po svemu sto dolikuje jednom pravom gradicu,kojeg cu uvijek nositi u srcu

    * SJAJ LIVANJSKIH ZVIJEZDA*
***************************

Ponekad,kad zatvorim oci,i kad sjecanja pocnu da naviru,tada se otvaraju slike pred ocima,skoro svaki detalj koji mi miluje dusu,onda kada smo bili svi zajedno.
Sjecam se Muzicke skole,za klavir i harmoniku koju je vodio pok.Ivo Dzaja.
Vrlo dobro se sjecam kada sam poceo da sviram harmoniku,gospodin Igor Rimac je tada svirao klavir,zatim gospodja Gabrijela rodj. Bobetic koja je isto tako svirala na klaviru.
Svi smo se trudili da sto prije savladamo zadane muzicke lekcije,koje su stvarno nekada znale biti preteske.Nijedna greska se nije mogla potkrasti Ivinom izostrenom sluhu,koji je odmah uocavao pocinjene greske,a onda bi mi to ponavljali ponovo i ponovo,sve dok ne bi uvjezbali lekciju do kraja.
Stivs Kovacic je takodje pohadjao tu skolu,i vrlo je dobro savladjivao lekcije.
Nakon smrti pok.Ive Dzaje,svi smo mahom postali dobri muzicari.
Stvarno je bila rijetkost da neko nije uspio da savlada tu muzicku skolu.
Svako je otisao na svoju stranu,a ja se vec sjecam mojih prvih nastupa u Livanjskom Domu kada sam svirao pjesmu”Da zna’es mori mome”,i niz drugih.
U Livnu je stvarno bilo toliko mnogo muzicara da stvarno nikada nisi mogao imati problema kada je neki nastup,svadba,veselje,itd.
Tesko je bilo naci dobra pjevaca,koji bi trebao da pjeva sve sto se zahtijevalo od njega.Pjevaca je bilo dosta(bez daljnjeg),medjutim,morali smo da imamo nekog ko bi trebao da pjeva u svadbama po 8-10 sati,sto je bilo stvarno dosta naporno i tesko.Takav tempo je stvarno bilo tesko izdrzati.
Sto se tice Narodnjaka,izdvojio bih:

1.ELVIS SABANOVIC

Covjek koji ce dugo biti pamcen po fenomenalnom glasu.
To vam je bio” Livanjski Saban-broj 2”koji je punio Livanjske dvorane ko’od sale.Pjesma za njega nije bila problem,kad je pjevao,kao da se igrao sa mikrofonom,a sve pjesme koje je pjevao,izvodio ih je u samom originalu.
Covjek ogromnog kapaciteta,koji je pjevao sve,a ponajvise pjesme Sabana Saulica.Imao sam priliku da ga pratim na”PRVOM GLASU LIVNA”,gdje je pobjedio sa pjesmom”Danima te cekam”.
Jedne prilike kada je Saban Saulic gostovao u Livnu pred SUP-om,Elvis je imao priliku da pjeva prije njega,kada je poslije Saban izisao rekao je:
“Pa bre,stvarno nema potrebe da vam ja pjevam,jer vi imate svog Sabana Saulica.“Nakon toga je uslijedio ogroman smijeh publike,jer je to stvarno bilo tacno.Sa mikrofonom,il’bez njega,glas mu je bio uvijek zadovoljavajuci,gdje je sa lakocom pjevao sve i svasta sto se zahtijevalo od njega.
Imao je”mali million “prilika da snimi album.Nije htio,tjerao je neki inat,volio je da popije,i nije predavao neku posebnu paznju za karijeru i buducnost uopste.Vise je volio da zivi skromno,i nije patio za nekom pjevackom karijerom.
Steta,mogao je sve da ostvari,a on nije htio nista.
Ostao je onakav kakav je,nas Elvis Sabanovic.

2.KEMO BALJAK

Pa koga smo mogli ujutru ili navece cuti da pjeva na ulici,ako ne naseg Kemu koji je uvijek bio spreman za dobru pjesmu,za merak,i za dobru raju.
Moj kom’so Kemo je dosta dugo,dugo pjevao po koncertima,zabavama,itd.
Snimio je album,a promociju albuma je imao tada u Hotelu”Dinara.”
Ako se ne varam,specijalni gost na promociji je bio Muradif Brkic,muz i menadzer nase dive Hanke Paldum.
Najvise je volio da zapjeva pjesmu “Al’zavoljeh’djevojku iz grada”.

3.ALIJA HODZIC

Ljubitelj dobre pjesme i sevdaha.
Ako se ne varam,ja mislim da je volio da pjeva pjesme od Slobodana Lalica.
Snimio je tada jednu plocu,i pjevao je takodje preko T-V-a.

4.HALIM VELAGIC

Pobjedjuje na “PRVOM GLASU LIVNA” sa pjesmom”Mostovi tuge”od Halida Beslica.
Uvijek nasmijan,raspolozen za druzenje i pravu raju.
Imao je lijep glas,volio je uvijek da zapjeva, i da se nasmije sa nama.
Dosta puta je pjevao po zabavama i svadbama pjevajuci do zore,i nikada nije bio umoran.Imao sam osjecaj,da bi tada mogao danima da pjeva bez prestanka.Nakon rata odlazi u Njemacku,i cuo sam od nekog da je takodje pjevao po Bosanskim Klubovima,sto je stvarno za veliku pohvalu.

5.MIRSAD VIDIMLIC

To vam je bio SERIF KONJEVIC -broj dva.
Nizak rastom,a kada je zapjevao,ja sam ga tada upitao:”Majke ti,odakle ti izlazi takav glas?”
On se tada nasmijao i rekao:”Pa valjda iz grla,odakle bi drugo!”
Covjek takodje sjajnog glasa,i velikih kvaliteta.
Da li je kasnije pokusavao nesto ozbiljnije,stvarno ne znam,ali znam samo jedno da je uvijek primljen od publike sa strahovitim divljenjem.

6.VALENTINO(TINO)JOZIC

Sjajan pjevac,neumoran,dobra glasa.
Covjek koji je pjevacki zanat dobro ispekao po svadbama i kafanama,pjevajuci sve i svasta.Na svim mjestima je bio rado docekan,cijenjen,i svaka pjesma je zavrsavala veoma dugim aplauzima.
Sudjelovao je na “PRVOM GLASU LIVNA” sa pjesmom”NE DOLAZI”.
Valentino je bio stvarno pjevac izvrsnih kvaliteta.

7.HIKMET(HIKO)BAJRIC

Kao clan FOLKLORNOG DRUSTVA”KUD RADNIK”,uvijek bi bio spreman da takodje zapjeva ponesto za publiku.
Na brojnim putovanjima folklora uvijek je pjevao na bini,neumoran, i uvijek raspolozen da otpjeva nesto od Halida Beslica,ili Muslimovica.

AHMO MILAK

Nizak rastom,veliki simpatizer sevdaha,uvijek raspolozen za dobar sevdah,i pravi merak.
Posjetio sam ga jedne prilike u njegovoj kuci,gdje smo se dogovarali za jedan nastup.
Zajedno smo prelistavali njegovu teku sa pjesmama,i birali smo repertoar za njega.
Upecatljivo poznat po tihom,al'strasnom glasu.
Nije volio deranja i galame preko mikrofona.
Pjevao je tiho,al'svake otpjevane pjesme su ostavljale strahovit dojam.
Nije volio nikog da kopira,i to ce ostati jedan veliki plus za naseg Ahmu koji ce dugo biti pamcen po dobroj sevdalinki.

BAJRIC NAFIL(NJABA)

Takodje nizak rastom,covjek raja,kojeg nije trebalo dugo tjerati da zapjeva stogod za raspolozeno drustvo.Glas ko'u slavuja,pobjedjivao na Prvom Glasu Livna.
Vrlo dobar prijatelj mog starijeg brata.Bili su prave kolege.Bio sam dijete dok je on harao po Livanjskim koncertima,al'po pricanju mog brata Nafil je bio nemoguc talenat,koji bi mogao da pjeva bilo gdje, u svako doba.
Neka mu je vjecni rahmet,dugo ce biti pamcen po svom nesebicnom drzanju,dobrom glasu,i brojnim nastupima naseg grada Livna.

Nisveta Milak,Gordana Eranovic,Arsic(rodj.Kovacic)Natasa,Hafa Vidimlic,Kalender Senad,Alcelebic Emir,i ostali su takodje ostavili solidne rezultate na”Prvom glasu Livna.”
IZVINJAVAM SE PJEVACIMA,KOJE SAM NENAMJERNO IZOSTAVIO.

Livno je uvijek imalo dobre talente za pjesmu,dobre pjevace,koji i dan-danas pjevaju i plijene vruce aplauze publike.
Svi ovi ljudi koje sam pomenuo ostace dugo da se pamte.Ostace primjer nasim mladjim generacijama,ostace pamceni po nezaboravnim ludim nocima,po zabavama,svadbama,kafanama,itd.
To su nase Livanjske zvijezde koje se ne gase.
Neki su se malo vise progurali kroz ovu muzicku masineriju,a neki manje.
Uprkos svemu,Livnjaci su,carsija su,i nasa raja,koju smo uvijek svakodnevno sretali na ulicama naseg grada Livna.
“Kroz Livno se pjevalo,i uvijek ce se pjevati,a meni ostaje samo da pamtim lica tih ljudi koji nikad nece izblijediti iz mog sjecanja.”

-------------------------------------------------------------------------------------

STARI MLINOVI

Kada krenem polako preko Begluka u pravcu naseg Dumana,pozdravljam raju koju sretnem na putu,ma i okrenem se za kojom curom,sto ju je mati u carsiju poslala.
“Ma jel’to ides na kupanje?”-pitaju me.
“Ma,jasta!”-kazem.
“Da se koji put plahnem!”
“Hocu da skinem ovaj umor sa sebe!”
“Znam da je Duman prijeki lijek za to.”
Prelazim preko mostica,koji je sav od redanog”glatkog”kamena,a po strani izrasla pokoja “zarika”(kopriva),onako”samonikla”iz zida.
Ispod mostica nas lijepi Bent,okupan Bistricom,koja sva “zapjenjena”,zalijeva nase kamenje,i odlazi dole prema Ribnjaku.
Zastadoh na sredini mosta,i gledam u pravcu Benta kako raja skace praveci onu nasu”Livanjsku lastu”,ili onaj dobro poznati”Prelom”u zraku.
“Eheeeeejj!”
“Svaka cast!”-vicem.
“Ko zna,zna!”
Smije se dole raja,i dobacuju:”A,prolazis praznih ruku!”
“Nema ti harmonike na ledjima,opet si nas zezno!”
“Dolazim sutra garant!”-vicem im.
“Ako nas i sutra izradis,ima da skaces sa ” zove“,htio ti to ili ne!”-rekose.
“Ma,obecavam!”-rekoh.
Prelazim preko mosta,ostavljajuci nase skakace koji se vec dogovaranju o sutrasnjem meracenju,i sta ce donijeti za rostilj.
Ma rostilj je uvijek bio pod tackom broj jedan.
Dolazim pred poznati”Dumanski cimenat”,koji mi tako nazivamo,ili pred Dumansku plocu,(kako god hocete),gdje su nase mlinarke prale vunu,cilime i ostale stvari.
Ma ima tu i jedan poznat,saljiv momenat kad je nas Zdravan doveo svoju izabranicu da je okupa malo,da i ona osjeti malo naseg”Hladnog Dumana”.
Ma je li to bilo neko”vatreno krstenje”da Zdravanova mlada postane Livanjka,ni sam ne znam,ali pricaju da je tako bilo.
Bilo kako bilo,prolazim pored mlina,koji jos uvijek radi,i pred kojim strsi mala brana,i malene lopatice,koje uvijek propustaju dovoljnu kolicinu vode.
Mirise procvjetala”zova”,koja se mijesa sa mirisom behara,tako da ne mozes ostat’ od” pustog mirisa”.
Gledam”Rimceve mlinove”,onako lijepe,kako primaju Bistricu u svoja njedra,a Bistrica zubori,i klokoce prolazeci kroz stare mlinove,pune zita,kukuruza i psenice.
Samo kad se sjetim,kad me posalje moja mati da kupim brasna iz mlina.To je bio takav hljeb,da ga je bilo milina jesti.
Stari mlinovi dopola obrasli mahovinom,uvijek su bili dodatna krasota naseg Dumana,koji su onako mali uokvirivali prelijepu sliku”Legendarnog kupalista”,i velikog srca nasih skakaca koji i dan-danas skacu sa onolikih visina.
Stari mlinovi opkovani starim daskama,i vratima koja skripe,na kojima(ja mislim i danas),jos uvijek stoje”stare halke”,onako zahrdjale od dugog vremena,i stari krov,koji prijeti skoro da se srusi.
Staro Dumansko kamenje koje je padalo sa Basajkovca(zbog obrusavanja),sada stoji pored starih mlinova,prekriveno mahovinom,kao neka straza,cuvajuci mlinove,i danas tako stoje.
Sjedim tako,na malom zidicu,i do mene dopiru glasovi skakaca koji se natjecu ko’ce bolje da skoci.
Ja,onako,zagledan u vodu,razmisljam koliko li su boze stari ovi mlinovi,i koliko li je samo generacija proslo kroz njih.
Ptice se skupljaju polako oko vrata mlinova,uzimajuci zito,psenicu,ili kukuruz iz vreca sto su bile jednim dijelom probusene,a izlazi zena iz mlina i rastjeruje ptice vikuci:”Is,djavli vas odnili!”
Taj njezin gest me nasmija,dizem se odatle,i krecem polako prema Dumanu,da vidim sta raja radi.
Skacu nasi Livnjaci,galame,posipaju se vodom,zezaju se,i pitaju me:”Ima li hajra od te harmonike?”
“Eh,ja bogami dogovorio sa onima iz Benta,pa ako vam ne smeta,mozemo sutra svi ovdje polako da malo utonemo u merak,a dokle cemo zavrsiti,sam Bog zna.”-rekoh.
“Ma bice pravo!”-rekose.
“Valjda ce biti koji iznenadni skok u pola noci,ako neko bude vise ocejfio.”
“Eh,mene ne racunajte u ta planiranja,em’hocete svirku,em’hocete da vam i kaskadera glumim!”-rekoh.
Svi se u glas nasmijase,a ja polako krenuh da skocim koji put.Nakon dva skoka vec mi je bilo dovoljno,jer je voda bila hladna ko “crkavica”.
Sunce je polako zamicalo iza stijena Basajkovca,i jos posljednji prispjeli golubovi iz carsije su dolazili tu da se napiju vode,da bi se kasnije uvukli u male pukotine pece,i tu bi prespavali noc.Mirise noc,mirise sve oko mene.Procvali behar,zova,i miris rostilja neke raje koja se vec prije dogovorila,mami mi nozdrve,i tjera me da malo brze napustim moj Duman,jer ne mogu da odolim od mirisa te nase Livanjske ljepote.
Pada noc polako,a ja moram da zurim kuci.Prolazim pored mlinova,a svici(ili”svitle baje”,kako ih mi zovemo),kao da mi pokazuju put svojim malim fenjerima da izidjem iz mog Dumana.Miris poneke kadulje,narasle pored mlinova,proteze se sve do kraja mlinova.
Napustam Duman,napustam moju bajku,mjesto mog djetinjstva,mog prvog plivanja,mojih prvih skokova,mjesto moje mladosti.
Odmicem polako,i huka Dumana se mijesa sa zvukom auta,koji prolaze mojim Beglukom,a ja kao i uvijek moram da zavrsim ovu pricu,koja mi ipak otima suzu iz oka,i podsjeca na nesto sto je nekad davno bilo.

-------------------------------------------------------------------------------------

 GRAD OD SNA

Ko zna po koji put,dok se spremam da zaspim,onako u polu-snu,molim san da me odvede zamagljenim putevima u moj grad.
Zelim da sanjam Livno,-moj ”grad od sna.”
Zelim da sanjam moju raju,sva ta draga lica,sve te trenutke sto su ispunjavali nasu dusu,i donosile osmijeh na nasa lica.
Zelim da sanjam Livanjsko plavo nebo,koje je samo kod nas moglo onako da se “plavi.”
Zelim da…ma ne znam ni sam vise koliko zelja moza da stane u jedan san.
Tonem polako u san,i tu sam pred tablom LIVNO.Vidim sretne ljude na ulici,i nasu Livanjsku glazbu kako negdje svira,i polako odmice prema Gornjem Gradu.Raja sjedi pred kaficima,i svi mi masu rukom da svratim.
San me odvodi bijelim hodnicima preko puta stvarnosti,a ja uzivam u svakoj sekundi moga sna.Vidim lice moje stare majke koja mi nesto pokaziva rukom,a ja odlazim negdje dalje,gledajuci u nebo prepuno ptica koje lete tacno iznad Bostana kod Gimnazije.Svi ti ljudi uzurbano negdje idu…odlaze,al’ipak upotpunjuju moj san,koji me kao stara varalica,muci isprekidanim budjenjem.
Vidim kako iz Opstine izlaze neki svatovi,sa nekom cudnom muzikom,(u kojima ne mogu nikog da poznam),trudim se,al’stvarno ne mogu da vidim nijedno poznato lice.
Vjetar se polako poigrava sa nekim papirima po ulici,i baca ih u pravcu Bistrice,a oko mosta se skupila gomila ljudi,koji gledaju u neku zenu u crnom sto place.
Odjednom,vidim sebe kako hranim moje nekadasnje golubove,drzim ih u ruci,i bacam ih u nebo das polete.Dolaze mi u san tolike nemoguce stvari,pomalo smijesne,pomalo tuzne,i tope se u prohujalim vremenima,koje smo svi ovako il’onako pregazili.Gledam kako raja skace u Dumanu,i kako onako igraju”prozive”,a meni je u snu Duman toliko daleko da nikako ne mogu da dodjem do njega,ma koliko se ja trudio.Gledam nesto dole kod starih mlinova,i pijem vodu.Odjednom mi ta voda “staje u grlu”,naveliko i kasalj me vec budi iz sna.
Onako kasljuci,dizem se naglo iz kreveta,i trcim prema frizideru da izvadim hladnu bocu vode.Pijem je da dodjem k sebi.
Uprkos svemu,sjedam za kuhinjski sto,i pomalo razmisljam o mom gradu, mom “gradu od sna”,koji ipak u stvarnosti nije vise kao prije.
Izblijedile su stare navike,dosta toga se promijenilo,dosle su neke nove stvari,koje su potisnule sve ono sto nam se cinilo ljepse i sladje.
Ipak,uprkos svemu,nema veze,to je moj grad,moja “mala carsija”,koje se uopste ne stidim,samo mogu da se ponosim njome.
Mala carsija sa velikim ljudima,ljudima velikog srca,a malih prohtjeva,zeljnih onog komada meraka,poneke pjesme,i tome slicno.
Ako si covjek i raja u tom gradu,vjeruj da neces zazalit’,neces biti ostavljen na cjedilu,svi ce cijeniti i tebe,i ono sto ti mislis,a to se rijetko moze naci igdje drugdje.Srce Livnjaka je veliko ko’kuca.
Sanjao sam nocas moj grad koji ce uvijek biti dio nas.Uvijek cemo traziti one nase”Livanjske navike”od kojih su se neki,nazalost,odvikli a ja ne zelim i necu.Sve izgubljeno tesko je da vratim,al’cu makar snovima prepustiti da ucine nesto od svega toga,jer kad sanjas, onda manje boli,jer kad sanjas,onda letis,i nikad ne padas.
Samo kisa suza moze da pada iz mojih ociju po mezarovima nasih najblizih.
Tada zelim da tugu svoju skrijem u krilima ptice zloslutnice,koja nekada preleti preko krova zivota,nadanja,i stradanja.
Leti ovo vrijeme i svrstava nas u kolonu koja ceka svoj zadnji cas,kada dusa ko’ptica poleti prema nebu,mahne krilima pracena krikom zene,koja izgubi svog zivotnog pratioca.
Moj grad je bio najljepsi grad na svijetu,jer sam ga sanjao,i u njemu bio.
Moj grad je lijep i bez snova,on kao ruza cvjeta u srcu mome,a ja ga zalijevam suzama,jednog nostalgicara,koji dugo luta ulicama tudjine,i sanja o Livnu,mom”gradu od sna.”

-------------------------------------------------------------------------------------

IDEMO ISPOCETKA

Evo,nakon onog sinosnjeg odbrojavanja-3...2...1...ispratili smo 2008,a zagrlili 2009,pomalo pripiti,umorni,od nazdravljanja,mozda pjevanja,u jutarnje sate,ili takoreci u “cik zore”krenuli u pravcu kreveta,pomalo gundjajuci,trazeci kraj jorgana da se pokrijemo njime.
Ne znam samo jesu li moji Forumasi cak i uspjeli da nadju put do kreveta,mozda im je njihova”bolja polovina”pomogla u tome-ahahahahaha,ma nema veze,bolje i tako nego da zavrsimo lezeci dole na podu,zar ne?
Ja licno,dosao sam jedanput do mog kreveta,pa sam se ponovo vratio,misleci da je jos rano za spavanje,iako je bilo blizu 4:00 ujutro.
I tako,2008.je otisla sa vjetrom,posto je sinoc tako jak vjetar bio,a u New York-u na Times Squer-u Novogodisnja lopta je ovaj put bila dva puta veca nego prosle godine.
Njujorcani i ostali posjetioci,docekase Novu napolju,na onakvoj hladnoci(kazu da je to nesto pravo),a meni je ipak bolje bilo u toploj sobi da sve to pratim preko televizora.
Sada krecemo potpuno svjezim startom,mozda pomalo mamurni,ali tu je mozda pri ruci casa hladnog rasola,ili mozda tanjir vruce supe da se izbije onaj mamurluk sto nas poslije sinosnje ceremonije muci.
Ipak,nakon svega pokusajmo makar malo, da zaboravimo na svakidasnje probleme koji nas muce,(ma sve ce se rijesiti na kraju krajeva),treba sacuvati zdravlje i zivce,i ne treba praviti situaciju jos gorom nego sto je ustvari.Ne treba kukat‘,i plakati na Boga,
Trebamo se uhvatiti u kostac sa svim onim sto nas muci,i u svemu postoji izlaz.
Ma i kada nam se cini da je situacija bezizlazna,ne mozemo”glavom kroz zid”(sto bi nasi stari rekli),uvijek ima “nesto gore od goreg”.Nije utjeha,al’je istina.
Pokusajmo biti pomalo rastereceni,opusteni,ma i ovaj zivot jednom se zivi,i treba ga iskoristiti bas onako kako treba.
Nadam se da ste Novu Godinu docekali na bas onako najbolji nacin,i da ste se lijepo proveselili.
Ja,licno Novu sam docekao u krugu mojih najblizih,i bilo je pravo.
Nakon popijenog sampanjca,i promuklog glasa od pjevanja,cesto se pitam kako je tek’jadnim pjevacima sto moraju cijelu noc da se deru na nekom koncertu(ahahaha).
Bilo kako bilo,sve je ovo “dio zivota”,koji treba iskoristiti do maksimuma.
Provlacimo se kroz dio vremena koji je stvarno dosta tezak(skupoce,ratovi,nezaposlenost,bolest,dugovi,nerijeseni racuni),al se makar nadam da ce sve biti dobro,ma jos nije “kraj svijeta”,sta bude drugima bice takodje i nama.
Zato vam kazem:

“Ode 2008-ma,
a dodje 2009-ta,
zato nemojte pasti,
sa onih vasih kreveta.
Nakon sinosnje gozbe,
i onolikog pica,
znam da tvrdim snom,
i sad rajo spavate,
sve dok ne pocnete,
na ovaj" forum,"
da se javljate.”

Mnogo pozdrava!
BEGLUK

-------------------------------------------------------------------------------------

Sretna vam Nova 2009 godina

Na vratima nam kuca 2009-ta.Idemo opet ispocetka:”Jovo na novo”.Sta li ce nam donijeti ovo novo ljeto”mozda bolji posao,mozda neko dobije na lutriji,mozda neki bolji Godisnji Odmor,ili sto bi rekli nasi stari:”Hoce li nam biti “bericetna”Nova Godina,ili ne?”
Bilo kako bilo,uplovljavamo u vode 2009-te,spremamo se na ovaj ili onaj nacin,neko ce je docekati sa picem u ruci,neko sa sokom,a neko ko i ne mari,docekace Novu u krpama,spavajuci,i odmarajuci se za novi radni dan.
Neko mozda ode na neki koncert,da doceka Novu sa rajom,i da se malo istrese(mozda poigra koje kolo),pa i zapjeva,na kraju krajeva.
Kako god je docekali,najbitnije je da je docekamo u zdravlju,veselju,rastereceni,opusteni,i nasmijani.
Ma znam,nisu ti ove Nove Godine nekog posebnog znacaja,kao sto smo ih slavili u nasem Livnu.Mozemo li da se sjetimo 80-tih,90-tih,kad su Nove Godine bile “samo takve”da sada mozemo samo sanjati o njima.
Znali smo se pripremati mjesec dana prije Nove Godine,kupujuci pice,sokove,a da o kolacima mezi,i ostalom i ne pricam.
Mozemo li se sjetiti kako su prodavnice znale biti polu-prazne zbog Novogodisnje kupovine,pa smo morali ici u susjedne gradove da namirimo ono sto smo propustili,a narocito alkohol.
Pa samo kad se sjetim,kada smo kupovali petarde i rakete,pa onako upalis onu petardu i “zidnes”je onako upaljenu nekom u dzep,pa mu se dzep rascvjeta ko ruza,ahahahaahah-(ma to su bili dani),puni Novogodisnjeg veselja.
Nase Livno je tada bilo puno Novogodisnjih jelki,okiceno u raznobojna svjetla,ko mala “Novogodisnja razglednica”.
Televizijski Novogodisnji program je tada znao biti do zore pun filmova,i svega,ma ko je ustvari mario za filmove,ako se nalazis sa dobrom rajom,gdje se moze meracit’zapjevat’i opustit‘,u Novogodisnjem raspolozenju.
Nego Livnjaci moji dragi,ma gdje god da bili”u 12.sati cu da dignem casu u moje i u vase zdravlje,a tu najvise izdvajam moje forumase,sa Strancem na celu.
==========================================
SRETNU NOVU 2009.GODINU OD SRCA VAM ZELI BEGLUK SA PORODICOM.
==========================================

“OMLADINSKI STUDIO”-RADIO-LIVNA

Dan je bio uobicajen,bez nekih posebnih novosti,a ja(po starom obicaju),krenuh polako prema”LI” kaficu na kafu.
Zimski period,a i jutro se nekako proteglo,kao samo od sebe,a carsija puna raje koja je zurila negdje,na sve strane,budeci nase ulice iz tog “tvrdog” zimskog sna.Udjoh u kafic,prepun raje,koja je pretezno narucivala kafu,a bilo je pojedinaca koji su vec krenuli sa “zestokim picem”,da bi izbili onaj klin klinom od sinocnje mozda malo zesce pijanke.
Ugledah moju raju,koja je sjedila u cosku,zezala se,pa onako i sam upadam u jutarnju igru”asocijacija” da bi razbili dosadu.
Palim novu cigaretu,uvlacim dva-tri podobra dima,i sa merakom pijem svoju prvu jutarnju kafu.
Eheeejjjjj!
“Moze li jedna “tura iznenada”od mene?”-rece Mile Kovac.
“A sto ne bi mogla?”-rece mu Keno Jahic.
“Sta si se skupio ko’jufka,izgleda da ce i fajront dok ti to narucis!”
Svi se tada nasmijasmo Keni,koji je uvijek znao da razbije tu ponekada malo ozbiljnu situaciju,jer je uvijek znao da nadje pravi momenat da nas iznenadi necim sto se niko ne bi nadao.
“Ma,evo dolazi pice!”-rece Mile,gledajuc’u Kenu,i vrteci glavom,pogleda nas,i rece:”Ah,”crna cetvorka”,ko’vas ne zna,skupo bi vas platio!”
“A,sta nam to fali gospodine?”-rece mu Keno,keveljeci se i praveci grimase licem,da su nam sve suze isle na oci od smijeha.
“Ma,sigurno ti nesto trebamo,dok narucujes ove kafe,jel’de,ha??”
“Ma,Keno,pusti covjeka,sta si ga se “prifatio”,vidis da sada ne zna ni na cemu je ost’o!”-rece mu Salka Brkic.
“Et,nek’vam bude brate!”-rece Keno.
“Ja samo sto sam kren’o,vi me prekinuste!”
“Dobro,ako ne mogu pricat’onda mogu pjevat’:”Tajtavrlje,vrtavrlje,opavrlje,vrtavrlje,tajtavrlje!!”
“Ojhaaaaaaaaa!”
“Uh,sestro,sto sam ti muzikalan!”
Sta ces,pola kafica se valja od smijeha,a Keno ne haje za to,jos uvijek je mrtav-hladan,ne obaziruci se ni na koga.
“Momci,imam nesto da vas pitam,i ovog puta je to ozbiljno pitanje.”-rece Mile,gledajuci nas onim ispitivackim pogledom.
“O cemu se radi?”-upitasmo svi u glas.
“Radio-Livno je odlucilo da vas ubaci svu cetvoricu u 30-minutnu emisiju,koja bi bila puna smijeha i komedije,a ja licno,sam duboko uvjeren da cete vi to odraditi na pravi nacin.”-rece Mile.
“Imate punu podrsku od gospodje Merime Golub,koja je takodje konstatovala da cete u takvoj emisiji osvjeziti cijeli program,a takodje je dodala da ne sumnja u vase kvalitete.”
“I,jel’pristajete?”-upita nas Mile.
“Pa brate Mile trebamo da se skoncentrisemo,to ti je ozbiljan prijedlog,i trebalo bi se nesto zestoko popit’uz to da bi proradile vijuge!-rece mu Keno,sav u zanosu,drzeci se onako,pomalo diplomatski.
“Nego,ti si taj koji nudi ovaj opasan projekat,sto znaci da moras da platis jos jednu turu pica!-rece mu Keno,granatajuci rukama kao kakav politicar.
Svi prisutni u nasem cosku su se valjali od smijeha.
“Evo,stize jos jedna “tura iznenada”!-vice Keno,tapsuci Milu po ramenima.
“Ma normalno da pristajemo!”-rekose Salka Brkic i Braco Vidimlic.”
“To ce biti super stvar.”
“E,onda u to ime:”Zivjeli!”-rece Mile ispijajuci onaj Stock,nastavljajuci dalje da se sali sa nama.
“Nego znate sta!”-rece Salka.
“Program ce se zvati”OMLADINSKI STUDIO”-RADIO-LIVNA.”
“Super!”-rekosmo svi u glas.
Onako sjedeci u kaficu,odmah smo napravili”kostur”programa,koji ce biti bogat reklamama,komedijom,cestitkama,saljivim pjesmama,i svim onim sto treba da oraspolozi slusatelje nasega Livna.
Trebalo nam je oko 4-5 dana da se pripremi prva emisija.Takodje smo morali da neke stvari izbacimo,neke malo popravimo,al’sve u svemu 30-minutni program je bio konacno pripremljen.
Toga dana,sjecam se vrlo dobro,ulazimo u prostorije RADIO-LIVNA,praceni pogledima ljudi koji su radili unutra.
“Uhhhhh!”-rekoh.
“Prva emisija,nadam se da ce sve proci dobro.”-rekoh u sebi.
Drzali smo pripremljene papire u rukama,i onda je sve krenulo:”3...2...1...KRENI!!
Pocela su snimanja,gdje je sve islo bez problema,samo glavni problem je bio taj, sto kada se prilikom snimanja pogledamo u oci ja,Braco,Keno i Salka,onda padamo u takav smijeh,da se cijela posada RADIO-LIVNA valjala od smijeha.
Salka bi pocinjao sa:”Ako zelite da i vi lijepo mirisete kupite(pogleda u Bracu),pa onda…..ahahahahahhahah!!!!!
Nakon takve problematike,jednoglasno smo odlucili da snimamo sve odvojeno,sto je stvarno urodilo plodom.Tekla je emisija za emisijom,a broj slusatelja se stvarno povecavao iz dana u dan,i bio je sve veci i veci.
Medju poznatim reklamama su bile:
-------------------------------------------------------------------------------------
-Ako i vi zelite da putujete avionom na Godisnji odmor,onda koristite nase luksuzne avione”DUNJALUK-AIR LINE”.
“Leeeetimmmooooooo visooookooooo!”
-------------------------------------------------------------------------------------

-Ako se i vi nadjete u toj situaciji da vam u trenucima plakanja zatreba maramica,onda koristite nase maramice”SUZORON”.
Budite uvjereni SUZORON JE SA VAMA!
-------------------------------------------------------------------------------------
Za prljavu,suhu,i masnu kosu koristite nas sampon”PLISNOREX”
PLISNOREX ce ojacati vas korijen kose!
Neka vas PLISNOREX ceka i u vasem kupatilu,na istom mjestu.
-------------------------------------------------------------------------------------

Ako vas vasa voljena osoba vara,sumnjate u nju,pozovite nas.
Dacemo odgovore na sva vasa pitanja:
Nasa tajna sluzba:”Virim te kroz budju”
“Virim te kroz budju”prati iz svakog coska.
-------------------------------------------------------------------------------------
Ako ste situirani,bogati,uspjesni,i trebate zastitu ,zovite nas,dolazimo,jer to smo mi,tjelohranitelji”DJURE GLADIJATORA”
Lomimo,udaramo,razvaljujemo!
-------------------------------------------------------------------------------------

Za celave,konacno nova formula,novi metod:
-Presadjivanje paucine i misekinje na vasu kosu.
Bezbolno!
Uspjesno!
Zagarantirano!
-------------------------------------------------------------------------------------

Ako Zima pokuca i na vasa vrata onda oblacite nase kapute”SMRZO-SMRZ”
Fabrika krznenih proizvoda “KIJAMET”
-------------------------------------------------------------------------------------

Ako ste nesretnim slucajem dobili svrab,onda koristite cesagiju,ili nasu i vasu kremu”SHUGORON”
SHUGORON krema vas prati na trzistu!
-------------------------------------------------------------------------------------

Ako i vi zelite da postanete muzicka zvijezda” preko noci”,
Posjetite nas studio”OTPISANI”.
Muzicki studio”OTPISANI”,sa najmodernijom muzickom opremom.
-------------------------------------------------------------------------------------
Za sve pogrebne usluge obratite se pogrebnom drustvu”VESELI VAMPIRI”
Vasa voljena umrla osoba ce izgledati ljepse nego kad je bila ziva.
U cijenu nije uracunato”vadjenje krmelja”.
-------------------------------------------------------------------------------------

Ako imate osjetljivu kozu koristite kremu stoljeca:
Krema”CVILJODEKS”
Navali,dok jos ima!!!
-------------------------------------------------------------------------------------

Ako ste planirali svadbu,rodjendane,veselja,i sve ostale vidova slavlja,-obratite se na recepciji HOTELA-”GLUHO I NIMO”
Racunamo na vasu saradnju!
-------------------------------------------------------------------------------------

Ako ste i vi postali zrtva Hemoroida,koristite nase metode
Imamo “SUPKOV CAJ”
Krema”SHUPKOREA”
ili JAPANSKA METODA “PAK-SHU-PAK”
-------------------------------------------------------------------------------------
CESTITKE I POZDRAVI

-Zet Kemo cestita rodjendan svojoj punici Semsi sa pjesmom:”Dabogda te voda odnijela”
-------------------------------------------------------------------------------------
Sretno izdavanje knjige naseg Mehe pod nazivom:”HRAKNULA ME IZNENADA”.
-------------------------------------------------------------------------------------
Sretno sklapanje braka Jozi i Snjezani uz pjesmu:”Skakavac je zas’o u rukavac”.
-------------------------------------------------------------------------------------
Sretan odlazak nasem Drasku u Njemacku,od srca zeli familija uz pjesmu:”Ne vracaj se bez deviza.
-------------------------------------------------------------------------------------

Tako su otprilike izgledale nase reklame i pozdravi,koji su se dugo vrtili na nasem RADIO-LIVNU,a mi smo stvarno uzivali dok smo ih snimali.
Raja nas je redovno slusala,vidjala nas na ulici,pripitkivajuci nas sta se snima sljedeci put,i dosta,dosta,toga.
Ja,Braco,Keno,i Salka,smo inspiraciju uvijek lako nalazili u sredini u kojoj smo se kretali,jer je vrijeme bilo takvo,puno zivota,provala,smijeha,slobode,a ponajvise tog naseg neraskidivog jaranstva,koje se danas vrlo vrlo rijetko susrece.
-------------------------------------------------------------------------------------
P.S.
Ja se izvinjavam nasim mladjim generacijama,ako citaju ovaj tekst,i ako nisu bas odusevljeni ovim forama i fazonima,jer sve ovo sto je napisano,palilo je nekada,prije nekih 20-tak i nesto godina.

---------------------------------------------------------------------------------

A gdje smo mi?

Ma znam gdje smo,u tudjini smo,samo to pitanje izleti nekako nenadano,spontano,"otafrlje",sto bi nasi stari rekli.
A gdje nam misli lete?
Misli lete prema Livnu,nasem voljenom gradu.
Pa kako god okrenes,ovdje u tudjini si samo onako fizicki,u Livnu si psihicki,a dusa luta ko stari slijepac ulicama grada,sto izgubi oci,fenjere svog zivota.
Mi onako razbacani,ko puzle po stolu neke slike koja jos nije slozena.
Eh,kad bi se sve te puzle slozile,i bile sve na istom mjestu,u nasem gradu kao nekada davno.
Znam,to je samo san,ali vjeruj i san nekada dobro dodje da rastjera tugu i hladnocu oko tebe.
Tek kada sam napustio Livno,osjetio sam sta sam izgubio,al'sad je kasno za nove pocetke,jer dusu na srce,vrijeme nas polako gazi,"MA UKORAK S VREMENOM",nekad se nasalim .
Ma volim nase Livno,nasu carsiju,njegove zime,ljeta,proljeca i jeseni,nasu raju,nase navike,pice,kafice,mezetluke,tersluke,stare nane sto ispod cigare veselo skilje,pa i nase rostilje.
Pa iako se ispod ociju mojih,nakupise silne bore,jos uvijek volim Livanjske fazone i fore .
POZDRAV SVIM MOJIM LIVNJACIMA

---------------------------------------------------------------------------------

Znas li da je nekad toliko dobro biti tu u Livanjskoj sobi,da se opustis,otjeras brige,ostavis iza sebe gomilu tih briga i brigica,nadjes svoj vlastiti cosak,iz kojeg ponekad proviris,kazes nesto,pa si nekada u pravu,pa nekad i nisi,ma nema veze sto nisi,ne ljuti se,Livnjak si,raja si,carsija si..
Opet smo tu,pricamo,govorimo,zar ne?Teme se nizu,lete ko iskrice,tope se sa nama,i odlaze daleko u beskraj,a mi u sobi,kao u nekom snu,sto nam ga "STRANAC U NOCI" podari,i koji ne da nikom da nas prene iz tog sna.Mi,onako veseli ,uvijek nesto nadjemo,nacmemo,pobjegnemo brigama,il'se iskrademo iz kreveta,da vidimo ima li nesto novo u "STRANCEVOJ NOCI",pa se ponekada i sam upitam :"Sta nam je STRANAC pripremio ove noci?"
Uvijek nesto novo,svjeze,neke nove teme,uvijek me mame sebi,a ja sve te poruke citam u jednom dahu,e ovako ni knjige citao nisam sto mi za lektiru dadose.Ma nema veze,nek me izvinu profesori Gimnazije,ali ova 'KNJIGA PORUKA" stranceve sobe me vise mami nego sve knjige svijeta.POZDRAV LIVNJACIMA,a ujedno hvala strancu na poruci . begluk

---------------------------------------------------------------------------------

Ponekad se prisjetim tih lijepih Livanjskih dana,kada smo kao djeca pravili nestasluke,probleme,i to sve u cilju da se dokazemo,ko moze vise,ko moze bolje,ko je jaci,itd.Oni koji su bili jaci i spretniji,uvijek su dobijali neke dobre poene od raje,dok oni slabiji,uvijek su zavrsavali sa podobro opaljenom cvokom na glavi,zbog neznanja,ili neke neizvrsene akcije.
Ti djeciji dani su uvijek bili uokvireni necim novim,ljepsim,interesantnijim od kompjutera,video-igara,Ipod-a,mobitela,itd.Kroz nase Livno su se uvijek smjenjivale sezone djecijih igara,koje su se nizale do u beskraj,pune radosti i uzivanja,napetosti i iscekivanja.Sve je pocinjalo od igre klikera,klihe i arsina,arauza,zmirke,gonje,odledjeni-zaledjeni,pola-cila,neka dere neka puca,janjine,trule kobile,zatim mijenjanja crtanih romana,i vrtenja palica(nunchaku).Cesto se sjetim Safeta Djonlagica,uvijek je imao dobre palice koje je dobro i spretno vrtio.
Da ne bih dalje nabrajao,evo pocinjem polako sa jednom,meni veoma dragom pricom. begluk

---------------------------------------------------------------------------------

U to vrijeme u Livnu je bila sezona pracaka,i kada su komsije dolazile da se zale zbog razbijenih prozora,i kada smo od staraca primali dobar degenjek zbog toga.Ja,licno napravio sam dobru pracku,iako moj stariji brat ni dan-danas ne zna da sam ju ja bio izvuko unutarnju gumu iz gume bicikla,da je saznao,razbio bi me ko flasu.Bilo ih je osmorica,i svi su bili stariji od mene.Ja,kao najmladji bio sam ponosan,i odvazan,ma kada sam bio medju njima,cijelo Livno je bilo moje.Ta sreca potraja vrlo kratko,jer jednog dana dodje mi jedan od njih i rece:"E,vako,ako hoces u nasu bandu,ima da nesto uradis za nas,jel jasno?
"Jasno,"-rekoh onako ustrasen gledajuci u zemlju,primjetio sam njegove nove patike,koje su zaista bile lijepe,za razliku od mojih koje su bile stare i izlizane."Dobre mi tene,ha,jel de"-rece mi on."Jesu"-odvratih.
"Kupio mi stari juce u "BOROVO" prodavnici"-rece.
"Znas li ti da su ovo najbrze tene-sprintarice,same lete,nego veceras da si se nacrt'o u sedam kod Gradske Opstine!" "U redu"-rekoh. begluk

---------------------------------------------------------------------------------

Dodjoh pred Opstinu oko sedam sati,sjeli smo ukrug,i pratili dole,ispod nas kako se vec okuplja mnostvo raje na korzu,pomijesanim sa mirisom kokica,i zenskog parfema,koji se naveliko sirio korzom,utopljen sa zamorom prolaznika,i zaljubljenih parova.Bilo je skoro osam,i noc je uveliko pala,a mi smo zalegli u opstinsko zbunje,i virili dole u masu,sto se lagano setala korzom.
"Vadi pracku"-rekose mi."Vidis onu curu s onim momkom dole?"
"Vidim"-rekoh."Ima da je pogodis u nogu,i ako sve prodje kako treba,primljen si u bandu."U redu,"-rekoh.
Nadjem neki kamencic u zemlji dole,i tako sa strahom ga stavim u kozicu od pracke.Kad mi se ukazao pravi momenat,i kad je djevojka prisla na dovoljnu blizinu,zategnem pracku,i .....BUM!!!Tacno posred noge.
Pade jadna cura na asfalt,poce da place,a njen momak ugleda mene,pa rece:"E,sad si moj!'Skocismo svi,i potrcasmo prema starom"OGRJEVU". begluk

---------------------------------------------------------------------------------

Stariji su vec podobro odmakli,ali ja sam nazalost bio zadnji.Kad me momak stig'o,slomio me.Opalio mi je takva dva samara,da su mi usi deset dana zvonile.Tako sam vam ja odustao i od bande,i od pracaka,i od svih tih akcija.Sutradan,kad su me vidjeli,zezali su me na mrtvo ime,ma nisam mogao ulicom da prodjem,od njihovih upadica i smijeha.Par sedmica poslije,kada se sve stisalo,ugledam ti ja onog mog"Predlagaca za ulazak u bandu sa brzim patikama iz "BOROVA",sto same lete.On se jarane sav zajanpurio,obadva mu obraza crvena sa odslikanim prstima od necijih samara."Sta je majmune,sta me gledas?"-rece mi."Ma nista"-odvratih,samo izgleda,da te ni patike iz"Borova" ovaj put nisu spasile"-rekoh mu."E sad cu te slomit"-rece mi sav ljut.Pokusao sam da pobjegnem,medjutim,brzo me sustigao,bacio me na zemlju,i poceo da me suta.I eto kad ima neke srece u nesreci,kao da ga neko iz rukavice izbaci,naidje ti moj stariji brat,uhvati ga za kragnu,pa mu rece:"Pa klipane jedan,kud ces dijete da bijes?"On se samo stresao i pobjegao,ko bez glave. begluk

----------------------------------------------------------------------------------

I taj dan kao i svaki drugi,ostavio je za sobom prelijepe uspomene,i takva sjecanja,koje nikada necemo zaboraviti,jednu prelijepu carsiju,punoj svjetla,radosti,dogadjaja,zgoda i nezgoda,nas Livnjaka,a mi samo mozemo biti ponosni,jer smo bili dio te carsije,i dio tog vremena,koje se vise nazalost nikada ponoviti nece.
Ipak,nije sve izgubljeno,tu je nas Stranac koji nam je poklonio ovu stranicu,u kojoj mozemo koliko-toliko da nadoknadimo neke propuste,da se salimo,pricamo,itd.
Mnogo pozdrava  begluk

---------------------------------------------------------------------------------
MOJ SKOLSKI KOLEGA-(1)-

Kada se samo prisjetim tih skolskih dana,koji su ostavili toliko dobrih uspomena,dozivljaja,nerazdvojnog druzenja,a narocito"SLOGE",gdje nije bilo bitno kako se zoves,da li Huso,Josip,ili Dragan,ili...ma nije toliko ni bitno,koliko si bio vezan za skolsku klupu,iz koje su te dizali kada treba da ides pred tablu,bas iz te klupe iz koje su se radjale ljubavne ceduljice,poruke,saptanja,smijanja,gurkanja,pa i prepisivanja.Bezbroj glasova u ucionici kao u kosnici,skolsko zvono,veliki odmor,casovi,bjezanja sa casova,pusenja iza skole,itd.Sve se to odvijalo tolikom brzinom,tolikim tempom,a dani su bjezali,i iskradali se od nas,kao treptaj oka,i odjednom si"MATURANT",-formirana licnost,spremna da se opredjeli za ono sto zelis biti u zivotu.To je bilo drugarstvo,prijatelju moj,kada n.p.r. cijeli razred zajedno ceka Novu Godinu,ili kada cijeli razred kompletan pobjegne sa nastave samo zbog toga sto u kinu igra film:"LUDE GODINE".To su bila vremena,kao u bajci,kao u snu,a da je i san,volio bih ponovo da ga sanjam
---------------------------------------------------------------------------------
MOJ SKOLSKI KOLEGA-(2)-

Dragi moji Livnjaci,sada vas uvodim u stare hodnike Gimnazije,penjemo se na drugi sprat,pa u Hemijski kabinet,gdje smo mi,hemijski-operatori,imali casove,laboratorijske vjezbe,itd.Razred,kao i svaki drugi,pun sarenila,ispunjen glasom profesora koji drzi predavanje,i puni nase glave necim novim,interesantnijim.Htjeli mi to,ili ne,razred su sacinjavali:
1.BUBATORI(znaju sve od A-Z)
2.ZLATNA SREDINA(oni koji su ucili za tricu)
3.Oni sto su ucili za dvicu
4.Oni,koji su bili pametni,ali ih knjiga nije uopste zanimala,
5.I na kraju,oni pomalo "PRIGLUPI",koji su nekako "PALILI NA GURANJE",kako mi,Livnjaci kazemo.Moj skolski kolega koji je usetao u ovu pricu,zove se Asim Karabeg(Cime),koji je kao i ja pripadao kategoriji cetiri.To vam je bio visok,krupan,momak iz poznate porodice koja je palila i zarila,izvrsno igrajuci sah,takmiceci se po cijeloj Bosni.
---------------------------------------------------------------------------------
MOJ SKOLSKI KOLEGA-(3)-

Taj momak vam je pravio takve komedije,da jednom,kad se naprosto nisam udavio od smijeha,dovoljno je bilo da ga pogledas u oci,i gotovo je.Pravio je takve komedije,i spletke,da se kompletan razred smijao.
Jednog dana,dodje Asim sav tuzan u skolu,pognute glave,nikakav.Pridjem mu i upitam:"Asime sta je problem,treba li ti kakva pomoc?Asim kratko odgovara:"Ne!"Prilaze drugi,i pitaju ga isto pitanje,medjutim,odgovor je isti.Naposljetku,ne prodje malo,eto ti i razrednika,pravac Asimu.
"Asime,reci mi molim te sta je problem?"Asim dize glavu i rece:"Ma ukopali smo nanu prosli petak,pa se ne osjecam dobro."Pa pobogu Asime sto ne kazes,idi kuci,pa se malo odmori,"-rece razrednik.Ode Asim kuci.
Sutradan,eto ti Asima kao da nista nije bilo,nasmijan provaljiva viceve,nasmijan,zeza se,a ja,iznenadjen,pridjem mu i upitam:"Kakve si danas volje?"Asim ko' iz topa(jer je volio da rimuje rijeci):"Kakve sam volje,odgovor dajem:"Nikad bolje!"
"Kazem ti pravo,nana mi je zivo i zdravo."Nego jucer bolan,igrao Zeljeznicar-Partizan,pa sam nekako mor'o da se izvucem iz skole.Kad je to cula raja,svi su mu se valjali od smijeha.Sta ces mu,lud skroz na skroz.
---------------------------------------------------------------------------------
MOJ SKOLSKI KOLEGA-(4)-

Drugi put,gospodin Jozo Seremet udje u razred,otvori skolski dnevnik i rece:"Asim Karabeg,na tablu!"Nije sto kazu,ni izgovorio njegovo ime,kompletan razred se valje od smijeha.Dize se Asim,pogleda u jozu,i rece (rimujuci):"Druze profesore ja vas ne bih mucio,za danas nista nisam naucio!"(opet smijeh u razredu)."Tisina!!"-rece Jozo."Izlazi Asime,to nije moj problem!"Asim ce na to (rimujuci):"Onda Jozo vezi goblen."(opet smijeh).Izidje Asim na tablu,namigiva na zenske,ceska se po kosi.
Zadade Jozo prvo pitanje-Asim suti.
Drugo pitanje-Asim nista.
"Ako budes znao trece pitanje,dacu ti dva Asime,"-rece mu Jozo.
Postavi Jozo pitanje,a Asim na nase zaprepastenje poce da nabraja zeljeznicareve nogometase onako nonsalantno po redu.Cijeli razred kompletan na podu,od smijeha.Na kraju rece Jozo Asimu:"Sram te bilo,izlazi napolje,pa kod Direktora!"Asim ce na to:"Druze profesore,budite bez brige,ponijecu i knjige!
---------------------------------------------------------------------------------
MOJ SKOLSKI KOLEGA(5)

Nakon svega,vidi Jozo kol'ko je sati,na kraju se i on nasmija,pa rece Asimu:"Necu ti dati jedinicu,nego ponovi gradivo za sljedeci put,i ti si veoma inteligentan mladic,Asime,nego tvoj je problem sto tebe knjiga ne zanima,"-rece mu Jozo.
Eto dragi moji Livnjaci,takav vam je bio moj skolski kolega Asim,uvijek nasmijan,i omiljen u drustvu.
"I ova prica se dokotrlja do svog kraja,a mi cemo polako,i tiho izici iz nje,i otici cemo u neku novu,mozda bolju,i nasmijaniju."
VELIKO HVALA STRANCU,ARIZONI,ZITARNICI,i ANDRICU na javljanju,i na lijepim rijecima.
BEGLUK
---------------------------------------------------------------------------------
SETNJA LIVNOM(1)

Upitase me neki ljudi davno,da im kazem stogod o mome Livnu,a ja pitam svoje srce da mi otvori dusu,i da ona iznese "ono" sto je boli i ne boli.
Livno ti je"magnet",sto privlaci poznate i nepoznate,nudeci im sve sto srce pozeljeti moze."Vuce me kamen sebi,stijene me zovu i mame,a huka Dumana mi u usima,i lagani ljetni povjetarac sto sapuce kroz misli,koje mi se roje po glavi,najednom dodju,pa nestanu.
Jurto je.Begluk sav mirise opijen mirisom hljeba iz pekare,i kahve koju neko pije ispred kuce,pomami me na cas,i odvede me"Draci" kod Gimnazije,od cijeg se mirisa sav Bostan u nekog ljepotana pretvorio.
Na Dumanu se Bistrica veselo poigrala sa kamenjima,preskakajuci ih,ostavljajuci iza sebe Prikoriku i Ribnjak,tekuci pored reda"zalosnih vrba"koje se Bistrici ponizno klanjaju kao nekoj kraljici.Bistrica se brzo provlaci,milujuci snaznim strujanjem pastrmke ispod mosta,koje onako u jatu ne izmicu oku znatizeljnih setaca,sto se okupljaju na mostu.
---------------------------------------------------------------------------------
SETNJA LIVNOM(2)

"Jeste,jeste,kazem ti ja njima,prosetam malo po carsiji,umivenoj jutrom,i zamorom ljudi,koji zure prema mesari,da ugrabe svjeze tek pristiglo meso,i"taze"hljeb,koji kad nacmem,prsti pod zubima,onako vruc przeci me po prstima,i koji ja premjestam iz ruke u ruku da me ne bi oprzio.
Kad krenem niz carsiju,doceka me gukanje golubova,sa gradskih krovova,sto veselo sire krila na suncu,u odlaze prema Dumanu da se rashlade hladnom vodom,prskajuci krilima po vodi od radosti,okrecuci se oko sebe,praveci kao neke valcere na vodi.Ja i dalje grabim carsijom iduci prema prepunoj pijaci,preko koje se lomi glas:"Lubenice,lubenice,evo,dobrog sira!"Gledam tako preko pijace u nasu Novogradnju,gdje se cuju odnekle zvuci gitare,i okrecem se polako prema nasoj Zitarnici,koja je zimi najpopularniji dio Livna,jer se tu klizemo na saonama,i ligurama,gadjajuci se grudvama,i puhajuci u ruke da se ne smrznu.
---------------------------------------------------------------------------------
SETNJA LIVNOM(3)

Iduci uzbrdo,zadihan stanem preko puta"Nickine kafane",pa se zaputim gore prema lijepom Gornjem Gradu,pa opet zastanem kod Milosnika cesme da se napijem vode.Tu me doceka zvuk sevdalinke iz kafane Milosnik,pomijesan sa udarcima domina,koje neko u zanosu igre baca po stolu.Konobari uzurbano nose porucene kahve,ciji se miris mijesa sa mirisom behara,i mami mi nozdrve.Idem dalje prema"Velikim",pa dodjoh na Staru Carsiju,obasjanu nocnim fenjerima,i smijehom djece sto se okolo igraju.Krenuh ubrzo prema"Zavri",a Zavra slatka, i lijepa,uokvirena malenim sokacima i kucama,iz kojih svjetlo polako zmirka.Kasno je vec.
Noc je uveliko pala,a ja se polako vracam kuci,gledajuc'u pravcu Tabije,koja je uvijek imala socne dudove,i silazim ispod nasih Topova,u pravcu Baljkovih kuca,na moj Begluk,koji je vec napola utonuo u san.

BEGLUK
---------------------------------------------------------------------------------
MERAKLIJE SA DUMANA(1)

Ma sta ima ljepse,nego kada ljeti sunce iza Basajkovca zadje,a mi u Dumanu sjedimo uz vatru i pricamo,zezajuci se ko je danas najbolje skakao,ko je savio noge pri skoku,a bilo je cak i one nase"Ploce",pa kad izidjes iz vode,stomak se ko rak crveni,pa te onda svi zezaju.Nema drugog izlaza,nego moras ponoviti skok,inace ce te zezati do mile volje.
Nesto najljepse je bila i "PROZIVA",gdje smo prozivajuci jedne druge po imenima skakali u hladni Duman ko ludi,ne hajuci sto je voda tako hladna,pa onako cvokotajuci zubima,ponavljali smo skok za skokom.
Kad je noc polako pocela da pada,skupismo se nas osmorica kod Centrale,i odlucismo da rostiljamo.Receno-ucinjeno.
Razbjezali smo se kucama,i svako je donio ponesto,a od sakupljenih para kupili smo dvije gajbe"Nektar"pive,konjak,i vino.Za pola sata svi smo bili tu,gledajuc' da sve bude po redu i planu.
---------------------------------------------------------------------------------
MERAKLIJE SA DUMANA(2)

Vatra se vec rasplamsala na rostilju,dok smo mi pripremali raznjice,siseve,krila,i batke.Piva se hladila u potoku,a konjak i vino smo potrpali kamenjima da ga voda ne odnese.Nakon dugog ubjedjivanja,natjeramo Samira i Edu da donesu harmoniku i gitaru.Noc je bila prava,uz pjesmu,i zvuke harmonike i gitare.
"E,ovaj miris rostilja bi i mrtvaca probudio!-rece Zlatan,onako debeo,milujuci se po stomaku,i dezurajuci pored rostilja kao kakav strazar.
"Zlatane ne barkaj meso!"-rece mu Igor dok je pripaljivao cigaretu uzarenim drvetom.Sjedeci tako pored rostilja,pjevale su se one nase:"Dok palme njisu grane","O,Marijana",Ne klepeci nanulama",Ne placi duso,itd.
Muzika i rostilj su mamile prolaznike,koji su se pitali :"Kakva li je ono grupica ljudi,sto onako uz rostilj pjeva i uziva?"Navracala je raja,neki nakratko,a neki boga mi nadugo,pjevajuci zajedno sa nama,dok smo polako pili i mezili.
---------------------------------------------------------------------------------
MERAKLIJE SA DUMANA(3)

Noc je polako odmicala,i onako u sitne sate,ostadosmo nas petorica,pomalo pripiti,al'ipak svjesni sta radimo."Ostalo nam je jos pet-sest piva,i malo vina,a meso se sve pojelo!"-rece Zlatan.
"Sta je Zlatane,uvijek se o guzici brines!"-rece mu Igor,smijuci se.
"Ma nije to bolan,nego vidis da su nam sve pojeli,a mi ostali gladni.
"Igore,ja imam plan!"-rece mu Zlatan."Dobro bi bilo da odes u tvoj kokosinjac,i da ukrades dvije kokosi."
"Ma ti Zlatane uopste nisi normalan!"-rece mu Igor.
"Ti znas kakav je moj otac tersnjak,ma udavio bi me za to!"
"Sta je covjece,hoces da ti platim?"-rece mu Zlatan.
"Evo ti tri "crvenke!"-rece mu Zlatan vadeci novac iz dzepa.
Na to se Igor raspali,skoci,pa rece:"Nije meni do para majmune,a sad kad si takav frajer,idemo do mene das maznemo kokosi,al'samo dvije!"
"Jel'jasno?"
---------------------------------------------------------------------------------
MERAKLIJE SA DUMANA(4)

"Jasno!"-rece mu Zlatan.
Nakon pola sata,dolaze Igor i Zlatan noseci dvije kokosi u rukama.
Igor sav nervozan rece Zlatanu:"Pa covjece,pola Prikorike si probudio!"
"Pa nisam ja kriv sto ove tvoje kokosi pjevaju ko na"Prvom glasu Livna",ne bi ih ni sam bog usutio!"-odgovori mu Zlatan.
"Nego daj da im glavu ocaparimo,ocerupamo pa na rostilj!-rece Zlatan,ceskajuci se po glavi.Nije to ni izgovorio,kad eto ti Ante,Igorovog oca,ljut ko' puska govoreci:"Djubrad jedna,znao sam ja da ste ovdje,i to zamisli,moj rodjeni sin potkrada svog rodjenog oca!"
"Nisam ja!"-rece mu Igor.
"Zlatan me nagovorio."
"E,znaci,to je tvoje maslo ,mrcino debela!"-rece Ante Zlatanu.
"Sta je bolan Ante,a nisam ti bio mrcina kad sam ti lani cip'o drva,i unosio cumur u kucu!"-rece mu Zlatan.
---------------------------------------------------------------------------------
MERAKLIJE SA DUMANA(5)

"Nego smiri se,evo ti malo vina pa potegni!"-rece Zlatan.
"J..em ja tvoje vino!"-rece Ante.
"Kokosaru jedan!"
"Sta je ne smis popit'od Ruze!-rece Zlatan
"Ahahahhahaha!'
Vjerovali ili ne,uze ti Ante flasu, pa nagnu,i rece:"Vracaj kokosi kad sam rek'o!"
"Igore, u frizideru ima nesto bataka i mesa,pa donesi ovamo!"-rece Ante,ovog puta malo smirenijim tonom.
"Sta je,jel'ti se to san razbio,pa bi to i ti s nama rostiljo!"-rece Zlatan Anti.
"Ti bi moju "Grahorku "krao,majmune debeli!"-rece mu Ante.
"Daj ljudi nemojte se vise prepucavat!"-rekoh im.
"Igore,daj donesi to iz frizidera,pa da nastavimo."
Eto tako je protekla nasa meraklijska noc u Dumanu,a Igorov stari nam je pricao o prijasnjim dogadjajima,njegovim dozivljajima i avanturama,koje su mahom sve generacije prosle na ovaj ili onaj nacin.
---------------------------------------------------------------------------------
MERAKLIJE SA DUMANA(6)

Tako smo ostali sjedeci do same zore,a onda smo polako pokupili sve stvari,i krenuli kucama dok je strazar "Centrale "koji je dolazio u prvu smjenu,zbunjeno gledao u nas,kao da se pita:"Sta ovi boga ti rade ovdje?"

(NAPOMENA:-Dogadjaj je istinit',dok su sva imena u navedenom tekstu izmisljena.----Hvala na razumijevanju.---begluk---)
---------------------------------------------------------------------------------
ZIVOT JE LIJEP(1)

Sjedim u kafani.Koja greska.Pet maraka u dzepu,a ja dolazim u otmjen restoran u Zagrebu.Ona zgodna,plava,prilazi i pita:Hej decko,imas li upaljac?"
"Imam!"-rekoh.
Ona sjeda za sto,pripaljiva cigaretu,i nastavlja kao da se sto godina znamo."Zovem se Maja!"-rece."Zeljko!"-rekoh.
"A odakle si?"-upita.
"Iz Livna sam"-rekoh .
"Vidim da si nesto tuzan."-rece.
"Ti si student?"-zar ne?
"Da!"-rekoh.
"Studenti nikada nemaju para,jer vidim da taj caj cijedis vec pola sata!"-rece.
"Ma ne ljuti se,nemam ni ja novaca!-rece.
"Sta ce djevojka za piti?-upita konobar.
"Vino,mijesano meso,i francuska salata!"-rece ona.
"A mladi gospodin?"
"Necu nista!"-rekoh.
"Hoce,hoce!"-rece ona.
"Donesi i njemu isto!"
Kad je konobar otisao sav prestrasen rekoh:"Pa ti nisi normalna Majo!"
"Oboje nemamo novaca,a ti narucila ovu Bogovsku hranu!"
"Ovo ce kostati preko sto maraka!"-rekoh.
"Ma ne ljuti se!"-rece mi ona.
"Vidis onog celavog gospodina preko puta?"
"Vidim."
"On ce sve da plati,nema da brines."-rece mi.
---------------------------------------------------------------------------------
ZIVOT JE LIJEP(2)

Kad je to rekla,problijedio sam,ma umro sam od straha,dok je ona provlacila prste kroz moju kosu,i govorila:"Svidjas mi se stvarno Bosanac,imas lijepo lice,i lijepe oci."
"Ma ti si sto posto luda!"-rekoh.
"Ti zelis da ukrades novcanik onom covjeku!"-zar ne?
"Da!"-rece mi.
Digla se sa stola,polako,prisla covjeku,upitala upaljac,srusila na njega citavu bocu vina sto se hladila u korpi leda,a zatim se uctivo izvinjavala,i krpom brisala covjekove rukave.
Vratila se zatim ponovo za sto i rekla:"Sad moramo brzo da jedemo,jer za deset minuta,i onaj preko puta ce biti gotov sa jelom."
Konobar je dosao sa racunom,a Maja je sve platila,i dok smo izlazili,ona me njezno zagrlila,dok se culo iza mojih ledja:"POMOC! POLICIJA!
Pokrali me!
"Zivot je lijep!"-zar ne?-rece mi Maja,vodeci me u pravcu hotela"INTERNATIONAL",a ja zbunjen,gledao sam u debeo novcanik pun maraka,koji je ona spretno vrtila u rukama.
---------------------------------------------------------------------------------
PLAVA "FOLCIKA"(1)

Ova prica nastaje bas u onom vremenu,kad smo bili velike pubertetlije,kad smo se pravili vazni,puni pametovanja,neke sile,trckaranja za djevojkama,cesljanja pred ogledalom(najmanje1/2 sata),prvi frizovi,prvo brijanje,itd.itd.
Sve se pocelo odvijati munjevitom brzinom,kada je u to vrijeme Zdravko Colic,bio "BROJ JEDAN" na top listi sa pjesmama"Glavo luda",Zbog tebe","Madjarica,itd.Naravno,svi u komsiluku su zeljeli da izgledaju kao Zdravko,i svi su zeljeli da makar priblizno imaju kosu na razdeljak kao on.
Posto je moja kosa bila tako ostra,znao sam potrositi pola boce majcinog laka za kosu,tako da je moja mater galamila na moju sestru(ni krivu ni duznu),a ja kao glavni krivac,uvijek sam bjezao napolje,kad su takve rasprave bile u pitanju.
Taj dan je bio pomalo dosadan,i krenem polako preko bostana,da vidim sta Mirso radi.
Mirso,stariji od mene,uvijek je mastao o nekim autima,sportskim,brzim ko metak,i uvijek si ga mogao vidjeti kako nesto cacka oko ocevog auta.
Mirsin otac,onako nizak rastom,uvijek sa cigarom u ustima,bio je tako marljiv radnik,i zanatlija,da ga naprosto nisi mogao zamisliti,a da ne radi nesto,popravlja,zavariva,renovira,itd.Kratko receno,stvarao je rukama.
Bas taj da,(na moje veliko iznenadjenje),otac mu nije bio kod kuce,a njegova majka je nesto radila u kuhinji.
Priblizavam se polako njegovom dvoristu,i cujem tako glasnu muziku,ma usi da ti eksplodiraju.Muzika je dopirala iz stare plave folcike.
Pridjem,kad imam sta i vidjeti,Mirso sa cigaretom u ustima,slusa Zdravka Colica,a posto nije imao radio u autu,on ti je lijepo donio kasetofon(velik ko kofer),odvrnuo muziku do kraja i sve mu "ravno do mora".
---------------------------------------------------------------------------------
PLAVA"FOLCIKA"(2)

Prodrmam ga po ramenu,pa ga upitam:"Hej,otkad ti pusis covjece?"
On me pogleda onako odvazno,pa rece:"Jesi li ti dos'o ovdje da me kontrolises,ili ces slusat' Zdravka Colica sa mnom?"
"Ma nije to covjece,nego starci ce te slomit'kad saznaju".-rekoh.
"Ma stara vec zna da pusim,nego otac je problem,jer on ako me vidi ja sam mrtav,razumijes!"
"Znas kakav je moj stari?"
"Taj sto naumi,taj i ostvari."
"Nego upadaj u auto,sta cekas?"
"AUUUUU!"
"Jesi li ga to popravio?"-upitah.
"Ma kakvi bolan,ova krntija nikad proradit'nece,nego upadaj da slusamo Zdravka."
Kad sam usao u auto pred Mirsom kutija "Niske drine",a on ti dimija cigaru za cigarom.
"De probaj i ti jednu!-rece mi.
"Ne pusim!-rekoh.
"Ma znam da ne pusis,nego probaj,ovo su ti cigare samo take,"taze iz magaze!"-rece Mirso.
Pripalim ti ja cigaru,zakasljem se,pa opet,pa opet kasalj,bogami malo pomalo,propusim se i ja.
Otada,moji odlasci kod Mirse su ucestili,svaki dan se vrtio Zdravko Colic na kasetofonu,pusenje cigara,i voznja u folciki koja nikad s mjesta krenula nije.
Jednog dana,smo se tako derali,i pusili cigare,da nismo ni primjetili njegovog oca,koji nam se priblizavao iza ledja.
Sve sto sam rekao bilo je:"Majko moja,sad smo mrtvi!"
Uhvati nas obojicu snaznim rukama, za kragnu, pa rece:"A,vidi ti Zdravka Colica, i Gorana Bregovica,sto pjevaju,ah pa i cigare momci puse!"
---------------------------------------------------------------------------------
PLAVA"FOLCIKA(3)

Mirso je dobio takav samar,i tako ga je otac sutnuo,da je vjerovali ili ne,letio u zraku kao ptica,a kasnije se obratio meni rekavsi:Tebi necu nista,al cu te reci tvom starom,pa nek'on s tobom kuburi kako zna!"
Na moju veliku srecu,nikad me nije rekao ocu,a nekoliko dana poslije kad sam sreo Mirsu,ma na guzicu nije mogao da sjedne,koliko ga je otac istukao.
Nekoliko sedmica poslije,kada nas je Mirsin stari vidio zajedno upitao nas je:"Hej,pjevaci iz folcike,imate li cigara?"
"Meni nestalo cigara,mozete li mi posudit'koju?"
Mi bi tako pobjegli glavom bez obzira,a njegov stari bi se znao tako slatko smijati,da bi mu sve suze isle na oci od smijeha.
Mi smo i dalje nastavili sa cigarama,krijuci se od roditelja,i skrivajuci cigare svuda okolo.
Normalno,sad kad si se propusio,sad moras da izaberes,koju vrstu cigara ces da pusis.
Dodjoh pred kiosk,za oko mi zapela kutija cigareta na kojoj pise"BOND".
Skupe jesu,ali sta je tu je.
"Molim vas dajte mi kutiju Bonda!"-rekoh.
"Aha!-rece prodavac.
"Jel'to pusis?
"Ma kakvi,bolan,ovo ocu kupujem!"rekoh.
"U redu,samo provjeravam!"-rece mi prodavac.
Dade mi prodavac cigarete,a ja trkom kuci ko bez glave,da probam te nove"BOND" cigarete.
Jednom tako,dok sam pripaljivao cigaretu,ugleda me mater na ulici,kada se vracala sa pijace,tegleci i vukuci kese za sobom.
"E,dabogda ti meni ne crk'o,a,jel'to pusis?"
"E,recu te ocu!"
Ja sutim,sav blijed u licu,jer znam sta me ceka kada dodjem kuci.
"Uh,zaboravila sam kupit"brasna!"-rece moja mater.
"Boga ti,hoces li mi trknut'u "Kajica"da mi kupis brasna?"
---------------------------------------------------------------------------------
PLAVA"FOLCIKA"(4)

"Ma hocu,bona,kupicu ti tonu brasna,samo me nemoj reci ocu!"
"U redu,necu,nego nemoj da te vidim opet sa cigarom u ustima,pa jadan to nije za tebe!"-rece mi mati.
Ma djavola,ja jos vise nastavio sa pusenjem.Svaki dan sam kupovao cigare,kupujuci uz to zvake,te ribajuci zube kalodontom,da mi se ne osjeti zadah cigara iz usta.
Eh,treci slucaj je bio koban za mene.
Uhvati me u skoli Ante Jozic,nastavnik matematike,kad su mi cigare ispale iz jakne,pridje mi Ante i rece:"Ah,vidi ti DZEJMS BONDA,sto pusi "Bond"cigare!"
"Odmah po roditelje,"Tajni Agentu'!"
Taj dan nikad necu zaboraviti,jer su me zbog cigara prebili ko macku.
Ma promijenio sam i cigarete ,i presao na sarajevsku "Drinu",jer su me u skoli svi zvali JAMES BOND.
Eto tako je zavrsila moja misija tajnog agenta,koji nikada vise nije oprobao "BOND"cigarete,a i ova prica polako dodje do samog kraja.
BEGLUK
---------------------------------------------------------------------------------
NEZABORAVNA NOC(1)

Vracajuci se tako iz grada,onako umorni,i iscrpljeni,od korziranja i obilazenja kafica,"CRNA CETVORKA" se priblizavala Begluku,a ja sam im usput predlozio da sjedimo ispred moga stana,a nakon tog kratkog predaha produzicemo malo na Duman.Noc je bila prava,puna one nase Livanjske svjezine,a lipa onako procvjetala,sirila je takav miris da je opijao svakog prolaznika i gosta koji je u te sitne sate izlazio iz kafane"BEGLUK".Sjedili smo tako i pricali o svakodnevnim stvarima.
Rahmetli Salih Brkic,Keno,Braco Vidimlic,i Ja,smo cinili tu "Crnu cetvorku" koja se nikad nije razdvajala.
"Kol'ko se dugo mi znamo?"-upita me Salka.
"Pa jos od priredbe za 8.Mart u kafani "Milosnik" kada smo svirali i pripremali recitacije.
"Pa ja i ti se znamo cijelu vjecnost!"-rece mi Braco
"Cijelo djetinjstvo,Osnovna skola,Gimnazija!"
Auuuuu!"Nemojte majke vam,sada cete me rasplakati!"-rece Keno,i poce da se kobajagi kevelji i place.Mi samo onako odmahnusmo glavom,gledajuci u Kenu,a pa sta ces mu,-lud skroz naskroz.
"Nego imam pitanje za tebe!"-rece mi Salka.
"Hoces li svirat?"
"Gdje?"-upitah.
"Hoces li svirat?"
"Dobro,znas da hocu."-odvratih.
"Nego,gdje je svirka?"
"Eto,vidjeli ste da je prist'o na svirku.-rece Salka.
"Svirka ce biti u Sportskoj Dvorani pod nazivom "PRVI GLAS LIVNA".
"Pa ti nisi normalan!!"-rekoh.
"Pa ko ce pokrenuti svu tu masineriju,i preuzeti sve odgovornosti,i sve rizike?"-rekoh.
"Imamo 100%-tnu podrsku od Nijaza Goluba,i Bokija,i oni ce dati sve od sebe,da napravimo takvu noc koja ce se pamtiti.
"Ako su Nijaz i Boki pristali,pa normalno da i ja pristajem!"-rekoh.
"Ma ti si prist'o ima pola sata,ma sto se pravis budala!!"-rece mi Salka stipajuci me po obrazima,i skakljeci me.
"Ma sta me vise skakljis konju!!"-rekoh mu.
"Ma zezam se bolan,sta ti je?"-rece mi Salka,smijuci se.
"Eh,hajmo sada malo na Duman "NA RAZMISLJANJE",tamo uvijek dobijem dobru inspiraciju kad nesto planiram."-rece Salka.
"A hoces li imati jos bolju inspiraciju,ako te bacimo malo u Duman da plivas?"-upitah ga.
"Ma ja,hoces malo morgen!"-rece mi Salka sa osmijehom.
Dodjosmo tako do Dumana i pocesmo da pravimo planove,kako sve da obavimo sto brze i sto bolje pocevsi od plakata,panoa(koji ce nacrtati Eldin Kajtaz-Elko),butika,manekena,manekenki,pjevaca-amatera,audicija,itd.
Sutradan,plakati su bili gotovi,i oko pola jedan ujutro cijelo Livno je bilo oblijepljeno plakatima,(jer smo namjerno tako htjeli kad se raja probudi da ima sta i da vidi).
Slijedeci dan kada smo dosli u kafic.Audicija je bila tema BROJ JEDAN,SVAKOG COVJEKA KOJI JE U CUDU STAJAO PRED PLAKATOM I GUTAO OCIMA NJEGOV SADRZAJ.
Lado Dzaja je normalno pristao na svirku,i vec je otpoceo Audiciju.
U hodniku KUD-a "RADNIK,"je svakim danom cekalo sve vise i vise kandidata.Vec su pocela prva primanja,a i odbacivanja kandidata koji nisu zadovoljili.
---------------------------------------------------------------------------------
NEZABORAVNA NOC(2)

Medju primljenim kandidatima,su bili:
(navedeni su pjevaci-amateri sa prva dva koncerta,tj."PRVOG GLASA LIVNA")
1.ELVIS SABANOVIC,2.HALIM VELAGIC,3.SENAD VIDIMLIC,4.ISMET MURGA,5.ZORAN KASALO,6.EMIR ALCELEBIC,7.HOT HILMIJA8.VALENTINO(TINO)JOZIC,9.DZAFER OMERAGIC,10.ROSIC PREDRAG(PREDO),11.KRISTO DRAGO,12.CONDRIC MARIO,13.HIKMET(HIKO)BAJRIC,14.HAJRO VELJAK,15.VELAGIC ICE sin sa pjesmom"Zgodna sama",16.VIDIMLIC(rodj.KAMBER)HAFA,17.GORDANA ERANOVIC,18.NISVETA SABANOVIC,19.ARSIC(RODJ.KOVACIC )NATASA-SESTRA NASEG STIVSA-isto tako poznatog harmonikasa.
Unaprijed se izvinjavam svim onima ako su im imena mozda pogresno napisana,ili ako sam nenamjerno ispustio nekog pjevaca-amatera sa spiska.
Pocela su prva uvjezbavanja,prve greske,problemi sa ritmom,iskakanje pjevaca iz intonacije.
"To ce sve proci!"-rece nam Lado.
"Pa sta ste vi mislili!"(obraca se pjevacima)"Pa vi niste profesionalci!"
Dan za danom je prolazio,greske se smanjivale,i vec nakon 10-ak dana,muzika je postajala sve originalnija,i ljepsa.
Nijaz Golub,i Boki Krizan su imali pune ruke oko ozbiljnijih planova i pregovaranja o svemu sto je vezano za tu noc,al'ipak zauzvrat svemu redovno su nas posjecivali,zezajuci se sa nama,i dajuci nam podrsku i elan za rad."Muzika je super!"-rece Nijaz.
"Ja stvarno nemam rijeci!"-dodaje Boki.
"Ma Lado je "stara kuka",zna on sta radi ,smije se Nijaz.
Par dana prije koncerta Elko je nacrtao takav"Pano"da ti oci stanu.
To je bila slika Dumana,zatim dvije ispruzene ruke iz kojih izlaze note,nesto fenomenalno,nezamislivo.
Lado je dovezao razglas sa Cirom,koji je tada radio sa grupom"TUTI FRUTI".
Dodje i ta noc.Dugo ocekivana.Trema se vec pomalo osjecala.Generalna proba je prosla bez greske.Aplauz nakon svake pjesme.Radost.
To je bilo ipak nesto.Veceras sviram za svoj grad,moje komsije, moju raju.Dolazim pres Sportsku Dvoranu,a Keno mi vice:"Di si konju!'
SALIH,BRACO,BOKI,NIJAZ,LADO,CETKA,ELKO,DAVOR MIOC(PRKUT),RISTO BORKOVIC,MUJO SUDAR(sa kamerom),AHMET MUSLI,MISLAV BELAVIC,FILIP(FICO)BARBARIC,DZOKS MAGANJIC,i ostali mnogi drugi.
---------------------------------------------------------------------------------
NEZABORAVNA NOC(3)

Udjosmo u prostorije Sportske Dvorane,a pjevaci su vec kruzili sa konjakom da se razbije trema.
"Polako sa konjakom!_rece Lado.
"Ne bih volio da bude krivudanja dole na bini!"
Vec prvi posjetioci su poceli da ulaze u Dvoranu.Vec guzva pred Dvoranom.Karte se prodaju kao lude.Ljudi gaze jedni preko drugih,a dvorana je vec napola puna.
20.minuta pred Koncert.Salka ulazi i govori kako su se karte sve rasprodale,trebaju da nadju jos dodatnih karata.Skoro je doslo oko 3000 ljudi(ukljucujuci one ispred vrata sto cekaju).Svi smo se iznenadjeno zgledali.Tada Lado ustade i rece:"Veceras ne sviramo i ne pjevamo za sebe,veceras sviramo za one"dole"sto nas cekaju u sali,a to je nasa raja,nase Livno.
"Ne zaboravite to!!!"-rece Lado.
"Veceras svirate i pjevate za njih!"
"Sretno svima!"-rece.
Razlijeze se ogroman aplauz u sobi.
Silazimo niz stepenice,i vec cujem iza ledja kako Risto Borkovic sapuce:"SRETNO MOMCI!"
Mrak.Pogasena svjetla.Cujem kako neko vice:Eno ih!!"
Ogroman aplauz.
Kada smo dosli na binu,imao sam osjecaj kao da je neko usisao sav zrak iz dvorane,kao da ce sve eksplodirati u jednoj sekundi.
Uvodni instrumental pjesme"JOVANO,JOVANKE"
Lado otpocinje sa solom,zatim Ja,pa svi ostali.
Pale se reflektori.Jedan za drugim.Prolama se aplauz.
Gospodja Merima Golub nas predstavlja po imenima,i vec uvodi publiku u bogat sadrzaj programa.
Pocinju prve pjesme.Pjevaci izlaze jedan po jedan,dajuci sve od sebe.
Svaka pjesma aplauz,svaki solo aplauz.
Lado"stari virtuoz"na gitari pocinje jednostavno da se igra sa gitarom.
Taj njegov gest me oslobadja,i pocinjem prstima da plesem po harmonici,potpuno opusteno,tako da se zvuci jednostavno stapaju u jedan,odlazeci po sali.Soliram bez problema,kako ja tako Lado u stopu za mnom,jos vise obogacujuci gitarom citav solo.Vidim kako publika uziva u nasoj muzici.To vise nije publika,to je sada uznemirena rijeka,koja je zadivljena i ponosna sa nama.
"Pa ovakav docek ne bi dobio ni Saban Saulic!"-sapnu mi rahm.Salka,i pretrci preko bine,jer je bio potreban Nijazu.
U trenucima pauze,izlazili su manekeni i manekenke,pokazujuci prekrasnu garderobu nasih butika.Mujo Sudar je sve snimao do u "tancine",svaku sitnicu, i svaki detalj,jer PRVI GLAS LIVNA nije svaki dan,normalno.
---------------------------------------------------------------------------------
 NEZABORAVNA NOC(4)

Dodjosmo polako do kraja,a zatim glasanja zirija.Nakon kratke pauze,proglasen je pobjednik Elvis Sabanovic(kao sto je bilo i za ocekivati).Covjek,super dobrih glasovnih kvaliteta,i vrlo dobar talenat,koji bi tada bacio u sjenku dosta,dosta profesionalnih pjevaca.Ponovo veliki aplauz,Elvisova pobjednicka pjesma,i koncert je zavrsen.
Sala se polako prazni,svjetla se gase,a mi se polako trpamo u kola,i odlazimo u kafic"LI",koji je vec prepun.Cijelo Livno se preselilo kod"LI" kafica.U onoj guzvi mozes vidjeti samo konobarsku tacnu u zraku,i nista vise.Vec se vrti kaseta"PRVOG GLASA LIVNA",padaju komentari,ocjene,misljenja,i divljenja u licima nasih Livnjaka,nase raje.
"Nezaboravna noc!"-rekoh.
Tako je prosao "PRVI GLAS LIVNA",po prvi put u Sportskoj Dvorani.
Pobjednik na drugom koncertu"PRVOG GLASA LIVNA"je bio DRAGO KRISTO.
Trecem koncertu,nazalost nisam prisustvovao,zbog licnih razloga,ali je zato STIVS KOVACIC "maestralno"odsvirao sve pjesme,i jos jednom je dokazao da je uvijek ostao vjeran svome Livnu,mada se preselio u Grahovo.Pobjednik te noci je bio HALIM VELAGIC.
MISLAV BELAVIC(gitara),MILE RUDIC(bas),SENO VIDIMLIC(bubnjevi),su takodje profesionalno odradili svoj posao,normalno bez greske.
"CRNA CETVORKA "je ovaj put bila ponovo u sastavu,ispijajuci kafu u "LI"kaficu,a nakon toga uputila se prema DUMANU "NA RAZMISLJANJE",u potrazi za nekom novom inspiracijom,koja ce opet iznenaditi nasu raju i nas grad,kojem smo nesebicno davali najljepse godine nase mladosti.
(uz sjecanja prema rah.SALIHU BRKICU)
--ZAHVALJUJEM--B E G L U K
---------------------------------------------------------------------------------PONEKA RIJEC I O NAMA-(1)

Prije svega,jedan veliki pozdrav za Branka Copica13,koji me jako obradovao njegovim javljanjem.
Branko,da li se sjecas kada si se uputio tog dana iz pravca autobusne stanice prema "fontani"(gdje sam ja sjedio na klupama sa mojom rajom),noseci na ledjima tek kupljenu"Dallape"dugmetaru.
Prisao si mi i rekao:"Hej koms'o,daj da malo probamo ovu masinu."
Harmonika je bila savrsena,medjutim nas obojica smo nespretno prstima pokusavali da nadjemo odgovarajuce tonove,(jer smo obojica tada svirali klavirke-harmonike).
Sjecam se kada si rekao:"A,joj,majko moja,da nas vidi pok.Ivo Dzaja!"
"Eh,sto bi nas klepio iza usiju za ova gazanja po harmonici!"
"Vjeruj mi,uvijek se sjetim tih momenata."
Veoma mi je drago Andricu,na tvom prijedlogu,kojim pozivas i ostale Livnjake da slobodno iznesu svoja misljenja,da napisu pokoji dozivljaj,poneku pjesmu.Sve te pojedinosti se uklapaju u jednu fantasticnu sliku naseg Livna,grada kojeg cuvamo"skrto",kao "grumen zlata"u nasim srcima.
Vrlo dobro znamo da ono sto je bilo,to se nikad vratiti nece,ali smo tu da ozivimo nasa sjecanja,i da izvucemo iz svega toga jednu "viziju"mladjem narastaju,koji ce isto tako kao i mi znati odakle smo,sta smo,i da takodje cijene onaj svaki Livanjski kamen,jer mi svi znamo"dragi moji"kako nam tudjina tesko pada na ovaj ili onaj nacin,bez razlike.
Posebnu paznju obracam na ovu Livanjsku stranicu,i na covjeka "BROJ 1",STRANCA U NOCI bez kojeg bi sve ovo bilo nezamislivo.
Kada pominjem stranca u noci,onda vidim covjeka prije 30-tak godina,koji je ovaj put bio u Livanjskoj noci,stajajuci zajedno sa Djokom Socanskim pred "Opskrba"Robnom Kucom.
Bili su obuceni u mantile,i kozne cizme,koje kada ih gledas iz daljine,mislis kao da su clanovi"Bijelog Dugmeta zalutali u Livno.
Sjecam se kad sam kao djecak prolazio Zitarnicom,odakle me mamila muzika iz Muliceve Garaze.Kada sam odskrinuo vrata garaze,vidio sam muzicare koji su naprosto "razvaljivali"kompozicije jednu za drugom,spremajuci se za koncerte.Strancu sam se divio kao dijete,divim mu se i sada,jer nesebicno ulaze sve napore da ova stranica ostane ono sto jeste.
Bilo bi takodje nezamislivo a da ne pomenem "Bedem"ove stranice Esu Djonlagica,kojeg vidim kao "izvor svjetlosti",koji nam razgaljuje dusu,prikazujuci strahovite video-snimke,koji raspiruju nostalgiju,i koji daju ovoj stranici tako bogat kvalitet,protkan jednostavnoscu ovog covjeka,cije se slike i boje razlijevaju u "savrsenstvo".
Eso Djonlagic(obdaren svojim vlastitim stilom )ne kopirajuc'nikog,jednostavno izlazi na "svjetlo dana"kao covjek-raja,kojeg svi cijene,postuju,i vole.
To je covjek ,vlasnik kafica,cije ime objerucke prihvata nasa popularna grupa"HELIOS",to je covjek koji ne zaviruje u svoj konobarski novcanik,nego je to covjek koji zaviruje u nasu dusu,i pomiluje je sjetnim uspomenama,sjecanjima,i izidje iz nje poput laganog povjetarca,ostavljajuc'nas zadivljene i opcarane njegovim video temama.

---------------------------------------------------------------------------------PONEKA RIJEC I O NAMA(2)

To je covjek u cijem smo se kaficu osjecali kao u svojoj kuci,a on nas je uvijek znao rado docekati,a bogami,i u zoru otpratiti,kratko receno,covjek ogromnog potencijala,koji sa Strancem,Nijazom Golubom,Dr.Edom Brkicem,i ostalima,ostavlja sirom otvorena vrata svim Livnjacima.
Medju tim Livnjacima su Arizona,koja daje ogromne rezultate na Livanjskom chat-u,i koja je uvijek sretna pristizanjem novih clanova.
Plavi Safir koja te rastereti svih problema sa njenim simpaticnim dosjetkama,salama,tekstovima,koji su uvijek bogati dobrim sadrzajem.
Ermin (profa),nas stiho-klepac,nas zaljubljenik poezije,cije pjesme uvijek rado citam.
Gospodja Catic,koja nas uvijek nacme lijepim pjesmama,i dirne nas u srce njenim predivnim stihovima.
Nas kalajdzinica 13,clan"CRNE CETVORKE",uvijek redovan gost,uvijek raspolozen za pricu,i pravu rijec.
Nasa zlatna dugmetara Branko Copic,zatim nas Ivo Andric,xLivanjkax,Zitarnica,Tajanstvena,i mnogi ,mnogi,drugi.
Primite iskrene pozdrave od mene.

---------------------------------------------------------------------------------DUGE STAZE (1)

Cesto se sjetim tih momenata,kada smo cesto putovali iz naseg Livna,u susjedne gradove,onako svirajuci i pjevajuci,zatim odlazeci sa folklorom na takmicenja,itd.Uvijek se sjetim takodje,putovanja sa Ferijalnim Savezom,ciji je Predsjednik tada bio moj prijatelj rah.Salih Brkic.
Sve su to bili takvi dozivljaji,zgode i nezgode,da vjerujte mi,kad bi se sve to sakupilo i slozilo u jedan film,taj bi film vjerovatno dobio neko zasluzeno priznanje.
Uvijek prije odlaska u neki grad,niko nije mogao da spava od uzbudjenja.
Normalno,uvijek prije polaska na neko putovanje,svako bi ponio nesto za jelo da se nadje u putu,ili sendvice,ili kokos,ili neko meso,itd.
Salih Brkic bi tako stajao do sofera,i uvijek bi postavljao meni uvijek poznato pitanje:"Je li "halilcici",da nije neko mozda ponio koji komad buredzika?"Svako bi onako slegnuo ramenima,a nakon toga on bi odgovarao:"Ma sta vi znate sta je hrana!"
"Od tih pustih kokosa i peradi samo sto nisam poletio!"
"Da nisi ti mozda ponio koji"dilumcic"buredzika?"-obrati se meni, skakljeci me po bradi.
"Ma nisam bolan im'o vremena!"
"Ma ko ce tegarit' kofer i harmoniku,i plus tvoji buredzici!"-rekoh mu.
"Pa ja!"-rece mi on.
"A kad navece idemo na "halisanu",na burek ili cevape,onda si prvi u redu,oblaguzijo jedan!"
"U pravu si Salka!"-rece mu Beno.
"Eh,kad niko nije buredzike ponio,bogami nema ni velike ni male nuzde,nit'ce autobus ikako stat'sve do Jablanice!"-rece Beno.
"Ja fino dam kutiju Marlbora soferu,i nuzda vazi samo za vodje puta,a to smo ti i ja!"-rece Beno Salki.
"A boga ti,jel ti novopeceni zakoni vrijede i za mene?-upitah.
"Pa normalno!!"-rekose obojica uglas.
"E,onda od sada cete pjesme moci cuti samo preko radija,a na harmoniku cu staviti"INVENTURA".-rekoh.
"Auuuuu!!!"
"Sto se ovaj folira!"
"U zadnje vrime si se poc'o ponasat ko neka muzicka zvijezda."-rece Beno.
"Ma ko ce Omeru Pobricu stati u kraj,vazda nesto smisli da nas moze ucjenjivat'!"-rece Salka.
Dobro se sjecam mog nastupa u Jablanici.Tada je isao folklor i recitatori iz Gornjeg Grada.Vodje puta su bili,a to se zna Salih Brkic,i Benjamin(Beno) Pirija.Tako,vozeci se prema Jablanici,gdje god stanemo,njih dvojica(Beno i Salka),nesto zustro i opasno raspravljaju,granataju rukama,vrte glavom,tako da covjek gledajuc'ih iz daljine,ima dojam da se opasno svadjaju.
Pridjem im obojici,i upitam ih:"Jel'se vi to majke vam svadjate?"
"Ko mi?""Ma,kakvi!"-rece Beno.
"Ma raspravljamo bolan da utvrdimo ovaj put,i ove rute!"-rece mi Salka.
"Ustvari,sta se ti sada mijesas,vidis da si nas sada prekinuo u pola razgovora!-rece mi Beno.
Odlazim tako od njih,a njih dvojica i dalje nastavljaju sa pricom.
Beno i Salka su vam bili dva nemirna duha,da su iz njih izlazili takvi biseri,da smo se satima znali smijati njihovim salama.

---------------------------------------------------------------------------------DUGE STAZE(2)

U Jablanici program je prosao super.Svirali smo ja,Sejo Ortas,Dalic Dalislav(Dali),i Keno Jahic.
Taj put,sa nama u autobusu su bili Slobo i Tepo.
Te noci,dok smo vecerali u Jablanici,ugledam kroz prozor Tepu kako vodi dvije lijepe cure,zagrlio ih,i ide prema Motelu.
"Jel ja ovo sanjam?"-pitam se,i trljam oci.Na koji je on fazon uhvatio ovako lijepe i zgodne cure.Izidjem iz Motela,i upitam ga:""Sta je to bolan Tepo?"
Ni pet ,ni sest,Tepo ce meni na to:"Hej,momak,hoces li jedan autogram?"
"Bog te vidio,kakav autogram?-pitam se.
Malo pomalo,kad vidim ti ja ove njegove cure njega oslovljavaju sa"VAJTA".
"Aha,u tom grmu lezi zec!"-rekoh.
"Znaci ti si u ovoj prici Seid Memic-Vajta,pa zato se one cure i lijepe za tebe!"-rekoh mu.
"Izvini sto smo se upoznali!"-rece mi Tepo.
Raja se tako glasno smijala Tepi koji je davao autograme,da sam ja od smijanja,dobio takve grceve u stomaku,da sam morao otrcati u WC,da se umijem hladnom vodom.
"Ma nije ovo nista,bolan!"-rece mi Tepo.
"Hiko kad je napravio "afro",svi u Makarskoj mislili da je on Zeljko Bebek."
"Morao je tada da potpise tovar autograma!"-rece mi Tepo.
Takodje rado se sjetim Neuma,tada smo nocili u Neumu oko tri dana.
Vrijeme je zaista bilo pravo.Kada smo dobili hotelske sobe,Ja i Sejo Ortas smo dobili jednu omanju sobicu,u kojoj nisi mogao da se okrenes.
Smjestili smo gitaru i harmoniku,a kasnije smo napravili plan sa Salkom i Benom da napravimo malu"zurku"unutra.Benin buraz Abdo je donio pice sokove,hranu,a mi smo na brzinu spremili sobu,i poceli polako da sviramo.
Nije proslo ni pola sata,soba je bila puna-puncata,ma nisi mogao da stojis,a kamoli da sjedis.Mogao si cuti samo ono:"DOK PAAALMEEE NJISUUUUU GRANEEEE!!!"ili "MOJJJ DILBEEEERRREEE!"
Najveca provala je bila kad bi me Salka natjerao da sviram pjesmu od Himze Polovine.Ja bih tada skupio usta ko Himzo i pjevao bih:"Nanule joj klapcu ripa-rapa-rap,dukati joj zvece cinge-cange-cang!"
Beno i Salka bi se tada do suza smijali.
Sejo Ortas bi tada vrlo dobro svirao stvari od"Drugog Nacina","Azre","Dugmeta""Atomaca"i drugih.
Soba je bila tako zadimljena,da nisi mogao oka otvoriti.

--------------------------------------------------------------------------------DUGE STAZE(3)

Ujutro kad se raja razisla,otvorili smo sve prozore i balkon,da se to normalno provjetri.Ne prodje malo,bogami dodje ti neki glavonja hotela i rece nam:"E,boga mi vi ste sinoc bili najbucniji,gosti su se zalili,a boga mi to vam nije bilo posteno."
"Da sam htio pozvao bih vam Miliciju!"
"E,sada sam dosao da kontrolisem sobu.
"AUUUUU!"
"Pa vidi,zavjesa sva pozutila od duhana!"
"Boga mi,moracete da platite kaznu!!-rece nam on.
"Ma kakvi pozutile?-rece mu Salka.
"To je jadan takav"dezen,zavjese ne mogu bit'vec take."-rece mu Salka.
"Vidi prozora sija se ko patkova glava,a etison,cist je ko suza!"-rece mu Salka.
Ahahahhahaha!!-poce covjek da se smije.
"E stvarno si me nasmij'o!"
"Necu vam nista,samo cu pozvati sobarice da ovo malo pociste,a kako vidim ni od zavjese nema nista,auuu,vidi ovo neko progorio zavjesu i rupu zalijepio zvakom!"-rece nam ovaj glavonja.
Odmahnu glavom nekoliko puta,i ode.
"Eh,dobro smo se izvukli!-rece Salka.
"Ma ti si mozak!"-rece mu Beno.
Navece smo spakovali sve stvari,polako usli u autobuse,i krenuli prema Livnu.Normalno,prije toga smo svratili u Kupres,malo se opustili u disku "ADRIA SKI",a onda u sitne sate se vracali kuci.
Noc je polako odmicala u autobusima,punim pjesme,koja se nije zaustavljala sve do ulaska u Livno.
Tada bi onako umorni i pospani izlazili iz autobusa,a ujutro bi jedva cekali da se nadjemo u kaficu,i da prepricavamo dogadjaje,i "bisere "nase raje,
bas te raje u kojoj sam se kretao,te raje koja je bila dio mene,i koju nikad,nikad zaboraviti necu.
BEGLUK
---------------------------------------------------------------------------------MOKRI LOV(1)

“Evo,bas sam danas dosao da te upitam da li bi ti mogao to da mi objasnis!-upitah Emira koji se malo dvoumio oko svega toga.“Ja uopste nemam iskustva u tome,a ti ako imas vremena,najvise bih volio da mi ti to objasnis,jer sam ja “laik”u tome.“-rekoh mu.
“Evo vidis,jarane,ja I Amela to radimo godinama,nije nas briga sta drugi kazu,zivimo svoj zivot,I sta me “gabri”I za kim.
“Za to moras imati konjske zivce,sve raditi polako” natenane",jednostavno moras biti”frajer”,I ne smijes dozvoliti da te zbune,ili izivciraju.
“Ja ti stvarno danas nemam vremena za bilo kakva daljnja objasnjenja,jer upravo idem sa Amelom ,da vidimo sa doktorom sta ce reci za njenu majku,jer se rak izgleda jos vise prosirio.
“A,boze sacuvaj!”-rekoh.
“Pa danas sve po dobrom puca,Amelina mati je dobra ko’”hljeb”,zao mi zene!-odvratih.
“Nego,imam ideju!-rece mi Emir.
“Koju?”-upitah.
“Osman!”-rece Emir.
“On ti je “maher” za te stvari,slikao se jos davno sa nekim tamo ribama u Sanskom Mostu!”-rece mi Emir.
Osman ti je u njegovo vrijeme bio pravi “zavodnik“,taj ti je znao dovesti po dvije,tri cure u kucu,pa ga je njegova rahmetli mater,znala metlom udarati sve dotle dok oni ne bi izjurili iz kuce.
“Osman ti je bolan tada bio pravo zgodan,naocit momak,ma dva oka da ga se nagledaju!”-rece mi Emir,smijuci se I vrteci glavom.
“Nego,Osman ti je prije mjesec dana imao povisen krvni pritisak,pa je pao sa stepenica I slomio nogu.”
“Pa kako mu je sada?”-upitah.
“A,pa sta ce?-rece Emir.
‘Nije ni njemu lako.”
“Otkad mu je zena Azra umrla,nema nikog da mu “hizmetuje”,a djeca mu se razisla po fakultetu.
“A sta ces!-rekoh.
“Svako za svojim zivotom!”
“Takva su danas vremena.”-rece Emir namigujuci mi,dok je odlazio sa Amelom prema bolnici.
“Najbolje ti je da se obratis Osmanu,on ce te najbolje poduciti tome.”-rece Emir,dok je zagrljen sa Amelom nestajao iza ugla.
“Sta je tu je.-rekoh u sebi.
Mozda je Osman prava solucija,valjda ima veliko iskustvo,kao sto ljudi pricaju okolo.
Krenuo sam prema Osmanovoj kuci,koja je bila stvarno jedna od malo ljepsih kuca u gradu,a I Osman je imao zivaca u tome.Uvijek je nesto popravljao,malteris’o,cistio,itd.
Provlaceci se tako izmedju redaka njegovih sljiva,ugledah Osmana kako miluje vucjaka,kojeg mu je necak donio jos iz NJemacke na poklon.
Ugleda me,kako prilazim kuci,pa onako veselim glasom mi rece:”Ohohohho,kojim dobrom ti nahrupi,pa nisam te vidio jos od onda kad si pao sa Djeminog bicikla!”-rece mi Osman smijuci se ,I namjestajuci kragnu od kosulje.
“A,sjecas se tog pada!-ha,Osmane?-rekoh mu.

---------------------------------------------------------------------------------MOKRI LOV(2)

“Ma ko se toga ne bi sjetio,ma letio si ko ptica u zraku!-rece mi Osman,ovaj put skrivajuci osmijeh da se ja ne bih nasao uvrijedjen.
“Ma lanac spao,I onda sam izgubio kontrolu,I Buuuum!”
“Dalji razvitak dogadjaja znas!”-rekoh Osmanu.
“Znam da ti se stari tada dobra nasekirao,kad su te onako krvava odnijeli u bolnicu!_rece Osman,onako namrgodjenog lica.
“Nego,bilo pa proslo.”-rece.
“Kako noga?-upitah.
“A,evo vidis,pritisak me uhvatio,I padnem ti sa basamaka,slomijem nogu,i sad moram mirovat’”-rece Osman ,namjestajuci nogu u malo bolji polozaj.
“Nego,de nam napravi kahvu,ne bilo ti naredjeno,imas tamo onaj stari”reso”,a djezva ti je tu u kredencu,pa cemo malo zameracit' a mogli bi i po jedna lozu.”
“Ma,ima nesto i vina dole u podrumu,donio mi Mate,ali mu nisam neka musterija,ma vidi lozu cista ko suza.”-rece Osman vadeci iz dzepa duhan,I zavijajuci ga u listic tako spretno da ga ni masina ne bi bolje zamotala.
Zalizujuci tako vec spremnu cigaretu,Osman mi rece:”Zvao me Emir telefonom,I vec mi je sve objasnio da zelis pomoc od mene.”
“Ma nema bolan problema za to”
“To ti nije neko mudro slovo.
Ja kad sam pobjedio,slikao sam se sa onim ribama u Sanskom Mostu,ma I cure su me pravo gonjale,ma nisam mogao ostat'od njih.
“U tim stvarim moras biti strpljiv i uporan!“Ona kad nece,onda bas nece,ali je bitno da se ne sekiras za to.Nikad ne znas na sto ona pada.
“Nego de mi pokazi kol’ki ti je?”-rece mi Osman.
“Ma ko I svaki drugi,isti.”-rekoh mu.
“Ma de mi pokazi,sta si se ufrstuljio?-rece mi Osman.
Ja se polako dignem,izvadim ga,I pokazem mu.
“E,boga mi pravi je,samo mora biti pravo savitljiv,jer one to vole,onda ih mozes pravo izludjivat’s tim.”Boga mi prava masinerija!””Sa takvom masinerijom mozes “dignut’”svaku!_rece mi Osman.
“Nikad ne znas na sto ih mozes dignut.”-rece Osman.
Svaki dan traze nesto razlicito.
“A sta ako ih ja ne dignem sutra?-upitah.
“E,onda ce ih dignuti neko drugi!_rece.
“A sta ako je spusten?”-upitah ga.
“Eh,ako ti je spusten,onda se one otkace I ujeo vuk magarca!”
Trznes je koji put,nadrazis,jer ona kad je razdrazljiva,onda te skroz uzima, a ti je polako trzas,sve dok je ne izmoris,tako da je ona tako umorna da nemas pojma.
Tako da ti vladas situacijom,I mozes s njom raditi sta hoces.
Jednostavno je izludis,tako sam I ja radio,I uvijek sam bio glavni gazda u tim situacijama.
Sve je tako trajalo dok nisam obolio,isijas,kicma,a I otkad Azra umrije,nista mi se ne mili.
“Ustvari,ako ti ista treba,imas mobilni,nazovi me kuci.
“Evo,vidis ti ovog rahatluka?-rece mi Osman.
“Vidi basce,a bice akobogda I dobre rakije od ovih sljiva.Zovu me djeca sebi u Sarajevo,vicu:” Babo sam si bolan,ubice te samoca!”

---------------------------------------------------------------------------------MOKRI LOV(3)

“Ma necu ja bolan nigdje iz Livna,od ovakve ljepote I meraka,smucat’se po Srajevu,ma tamo bi nacisto poludio.”Od ove Njemacke penzije zivim ko”bubreg u loju”.
Makar ovde,imam svoj redoslijed.
Odem malo u kafanu” odigram koju partiju domina,ismijem se onima sto izgube na dominama,onda popijem koju ljutu,vratim se kuci pogledam Dnevnik,I ja sam rahat.Ujutro svrati Muharem,donese mlijeko,malo se razgovotim s njim ,nekad odem na pijacu,i dan pros'o.
“Ma odavde me mogu samo iznijeti na greblje”Kraj”.Nase Livno ti je ko bajka,nikad ti nije dosadno,I uvijek se nadje neko pri ruci da ti pomogne.
“Ma reci ti meni nadje li se mozda kakva”hanuma”pri ruci?-upitah ga.
“Ahaahahahhahaha!”-smije se Osman.
“Ma ima puno hanuma,nego sada sa ovakom kljakavom nogom ne mogu nista.”
Tako smo polako ispili kahvu,zahvalio sam se Osmanu na savjetu,I izisao iz kuce.
Sutradan sam krenuo na rijeku.Cim sam ga izvadio,ispravim ga fino,pa onda u lov na ribe.Zakaci se jedna podobra,I poce da mi sara okolo.Mene su oblile graske znoja,tako da sam sav izbezumljen stenjao,I trazio zraka od uzbudjenja.Odzvanjale su mi Osmanove rijeci u usima:’Ne daj da te izmori,ima ti nju da izmoris,onda mozes da radis sta hoces!”.
Izludjivala je ona mene,ali izludjivao sam I ja nju.Na kraju sam je toliko izmorio,da je jednostavno klonula.Izvukao sam je iz vode.To je bila prava pastrmka(potocarka).
Stvarno dobar komad.Bio sam presretan.Zovnuo sam Osmana na moj mobilni.
“Jesam ti rekao!”-rece mi Osman preko telefona.
“To ti i nije neko mudro slovo!”
“Samo pastrmka je pametna,i moras znati kako ces sa njom!”
Danas pali ma musicu,sutra na crva,nekad na blinker,nekad na ovo ili ono,ali nije bitno,neka je sa srecom,donesi je ovamo,pa cemo je na tavu,a s njom mozemo probati I ono Matino vino!”-rece mi Osman,smijuci se grohotom preko slusalice.
“Ma moze,eto mene odmah tebi.”-rekoh Osmanu uzbudjenim glasom.
Tako je prosao moj prvi dan u ribolovu,prva uhvacena pastrmka po savjetima naseg Osmana,koji je nekoliko puta nosio pobjede u Sanskom Mostu,covjeka koji je bio nekadasnji”kazanova”koji je osvajao zenska srca,veliki meraklija,ribolovac,i jaran.
To vam je bio covjek,kojeg su svi voljeli I postovali.Kada mu je noga ozdravila,cesto smo isli na Sturbu,na Kanal,il’na jezero da lovimo ribu.Navece kasno,vracali smo se njegovoj kuci,pripremajuci ribe I pekuci ih na Osminoj tavi,a on bi dolazio onako prasnjav iz podruma noseci rakiju i vino,namigujuci I vicuci:”Doslo doba,da se rakija i vino proba!”Kasnije bi uzimao moj mobilni I zvao Emira galameci:”Emire,jagnje moje,dolazi ovamo,ovakav merak se ne propusta tako lako!Sjedili bi tako do kasno u noc,a ja bih pokatkad zasvirao,i u srce bih ga dirnuo,a on bi zaplakao,pricajuci nam o Azri,i o onim boljim vremenima.
Ponekad bi zapjevao onu njegovu ribarsku:
Alaj volim mokri lov,mokri lov ribolov,
kada dodje prava hora,hora,prava hora,hora,
u ribu se ici mora mora,ici mora,mora

U Livnu je vazda ribe bilo,vazda ribe bilo,
dodji mala sjedi mi u krilo,sjedi mi u krilo.
Svaka riba svoju tajnu ima,svoju tajnu ima,
Jel’se ono meni plovak klima, meni plovak klima,

Moja mala,dal’me volis reci,dal’me volis reci,
ako volis,hajde ribu peci,hajde ribu peci.

“Nego mali,hocemo li sutra opet u ribu?
“Ma jasta cemo,ma kud puklo da puklo,jednom se zivi!”-odgovorih mu,zatvarajuci vrata od njegove basce,ispracen lavezom njegova Dzonija koji je veselo trckarao oko Osmanovih nogu.
“Nemoj samo kasnit’,da te ne bi dugo cekao!”-rece Osman..
“Hajde Allahimanet!-rece i krenu polako prema vratima kuce,pomalo teturajuci od tog naseg nocnog meraka.
(p.s.Iz Beglukove riznice za ljubitelje ribolova.)

---------------------------------------------------------------------------------

LEGENDE NE UMIRU(1)

Neko je jednom davno rekao,kad bi nase Livno prekrili jednim velikim satorom,to bi bio jedan najveci cirkus na svijetu.Gradic pun sala,bisera,dragih nam likova,koji nikad nece izblijediti u nasim ocima.Svi ti dogadjaji i avanture su se razvijale takvim tempom kao neka filmska traka kojoj nije bilo kraja,a i kako ce,kada je svaki novi dan donosio nesto novo,ljepse,nesto neocekivano.
Kada gledam Livno pomalo iz daljine,vidim nas ponosni Basajkovac,gdjeVujadinova kula na njemu izgleda kao neki mali sesiric sto mu strsi na glavi,a Basajkovac skrto u svojim njedrima cuva Gornji Grad,i miluje ga pokojim naletom vjetra kao majka svoje dijete prije polaska na spavanje.
Kad razmislim, sve te slike,koje me vuku, kao dijete me vode za ruku,pokazujuci mi ono sto sam prosao,ono sto sam imao,ono sto sam mozda propustio,namjerno il nenamjerno,otvarajuci vrata uspomena koje mi kao leptirovi lete pored glave,zavrsavajuci na komadima ove price,koja se polako odvija pred vama.
Za mene licno,Livno je imalo jos jedan sesir,koji nije bio toliko velik da ga cijelog prekrije,al ipak toliko dovoljan da nasmije nasa srca,ozivi nase ulice i sokake,ozivi nasa sjecanja,i poremeti onu nasu Livanjsku svakodnevnicu.
To je bio sesir naseg Rahmetli Zajke Sabanovica,naseg Doc Holiday-a,nase Legende sa Begluka,koji nas je uvijek nasmijavao necim novim i ljepsim.
Uvijek elegantno sredjen,svjeze obrijan,sa uredno podrezanim crnim brkovima koje je pokatkad znao zasukati sa prstima u trenucima kada mu je bilo dosadno.
U vrijeme Godisnjih odmora,preko ljeta,Livno je uvijek bilo puno nasih prijatelja, poznanika,rodjaka, koji su dolazili na odmor iz Inostranstva.Tu je bio i nas rah.Zajko,koji je uvijek onako pomalo pripit,gundjao kada bi ga neko nasekirao.Obucen u lijepa odijela,uz koja je uvijek isao neki drugi sesir,setao bi se tako gradom,razgovarajuci sa mjestanima,nasmijavajuci ih,i pjevajuci ulicama nase sevdalinke .Livanjska legenda i kauboj,koji je radio dosta godina u Njemackoj,svake godine je znao biti u Livnu,i provoditi se na svoj niacin,kako je znao i umio.

---------------------------------------------------------------------------------

LEGENDE NE UMIRU(2)

Sjecam se jednom davno,kad smo se kao djeca igrali “kauboja I indijanaca”,on nam je jednom prilikom prisao i upitao nas :”Ko je danas pobijedio?”
“Kauboji ili indijanci?”
“Kaubojiiiiiiiiiiii!,kaubojiiiiiiiiiii!
“Pa normalno!-govorio bi nam Zajko.
“Kauboji moraju da pobijede!”
Eh,kad su danas kauboji pobijedili,brate,zasluzili ste da popijete koju coca-colu ovdje pred kafanom!”-govorio bi nam Zajko vadeci svezanj maraka Iz dzepa.
Ovi sto su bili indijanci,tuzno bi gledali u Zajku,jer normalno porazenim nema soka.Tada bi ih Zajko gledao,i onda bi naposljetku rakao:”Ma daj sokove i ovima sto su izgubili brate,vidis kako me tuzno gledaju!”
Tako smo mi sjedili zajedno sa Zajkom pred “Begluk”kafanom,ispijajuci sokove na onoj nasoj ljetnoj vrucini.
Tada bi se on digao sa stolice I rekao:”Hajmo sada pistolje na pregled!”
“Da vidim ja kako to brate stima,i je li sve u redu!’
Mi bi tada pokazivali pistolje Zajki,a on bi kobajagi gledao kako pistolji funkcionisu i da li im ista fali.
Mi,kao djeca,bili smo ponosni jer smo imali iskusnog kauboja pred sobom,naseg Doc Holiday-a,i svi smo htjeli biti kao on.
Pokatkad kad bi Njemacki turisti prolazili kroz Livno,imali bi poteskoca sa sporazumijevanjem,onda bi tada nas Zajko priskocio u pomoc da se problem rijesi,kratko i jasno,parlatajuci njemacki kao svoj.
Jednog jutra prolazi Zajko ulicom,i kaze mojoj Komsinki:”Dobro jutro!
“Jeste li mi se naspavali danas?”
Ona nista.
Drugi dan isto tako,ona nista.
Treci put ponovi ti Zajko isto pitanje:’Komsinko jeste li se naspavali?”
Ona nista.
Tada ce ti Zajko ni pet ni sest:”A sto ne odgovoris,dabogda te u Dumanu dusili!!”
Tada bi se prisutna rulja valjala od smijeha,a Zajko bi odvazno nakrivio sesir,i krenuo prama carsiji,oponasajuci hrzanje konja,i ko zna cega jos.

---------------------------------------------------------------------------------

LEGENDE NE UMIRU (3)

Jedne noci odlucimo da odemo svirati na “crkvenu”,tacnije receno na “kuk”s kojeg se mogao vidjeti cijeli Begluk kao na tavi.
Svirali smo tako i pjevali,dok se nije pojavio Elvis Sabanovic,koji je preuzeo pjesme sa Sabanom,zatim Sinanom,i mnostvo pjesama koje su tako lijepo odzvanjale i sirile se prema Begluku.
Sat vremena poslije,vidim neko se tetura dole i prilazi nam polako.
Upitam se ko je sad boga ti ziva,kad ono Zajko.
“A mislili ste pjevat bez mene?”
“Hahahahaa!
“E nece moci ove noci!”
“Hajde Elvise sine,da ja malo nesto zapjevam!”
Tada bi Zajko zapjevao sevdalinke tako lijepo da se njegov glas stvarno lijepo uklapao sa sevdahom Safeta Isovica,pjevajuci pjesmu”Sto ti je Stano mori”bez ikakve greske.
Onda bi rekao:”U moje vrijeme su bili poznati:Safet Isovic,Nada Mamula,Nedzad Salkovic,i Zajko Sabanovic-danilusko.
Tada bi se mi smijali a on bi jos tu sjedio i pjevao sa Elvisom, pripremajuci sale na nas racun.
Tada bi se onako pripit digao i rekao:”Hajde komsije vrime je da se igramo brate razlaza!”
“Pa necemo vako do zore!”
“Sta ce komsije rec?”
Tada bi se mi razisli kucama,ostavljajuci Zajku iza sebe,koji je nesto nerazumljivo gundjao,i pricao sam sa sobom.
Tako su vam prolazile svirke sa “kuka”gdje bi se ponekad i Zajko ukljucio,pjevajuci,smijuci se,i pricajuci sa nama o svemu i svacemu.Kasnije mi je neko javio telefonom da je Zajko umro.Stvarno mi je bilo jako zao.
Otisao je nas Zajko,nas Doc Holiday.
Otisao je nas “Kauboj sa Begluka”,al’su ostale vjecite uspomene na njega,njegove sale,dosjetke,i pjesme sevdalinke.Otisao je covjek nemirne duse,al’uvijek dobra srca,i nasmijana lica,koje cemo dugo,dugo pamtiti.
Kazu “legende ne umiru”,to je stvarno tacno,takve licnosti ostaju cijeli zivot u nama,ostaju da se pamte,i da ih prepricavamo onako kakvi su stvarno bili.
Ovo vam je bila prica o jednom “Livanjskom sesiru”,koji je pripadao nasem Zajki,sesiru koji nije mogao svako da nosi,jer se trebas roditi sa time,I biti faca za takvo nesto.
BEGLUK

---------------------------------------------------------------------------------

PISMO (1)

Dragi moj rodjace!

Evo posto sam jucer primio tvoje Pismo,odlucih odmah danas da ti odgovorim.Mi smo svi dobra i zdravo,kao sto i tvojoj familiji zelimo.Kada zavrsim sa ovim pismom,onda cu ti staviti unutra u kovertu $200.00.Molim te pripazi kako ces potrositi ove pare,jer ni ovdje u Americi ne rastu pare na drvecu.Sada rastu kreditne kartice,i lijepo je kad ih uberes,medjutim dok ih otkines sa grane,ubise te interesi i placanja,tako da ti dodje da poludis.
Pitas me za Nusreta i Suadu.Oni su jako dobro.Fino su se snasli.
Imaju veliku kucu,dva mercedesa,a Kemal i Senada imaju sportske aute,ma brze neke marke ,ma ko’vjetar da prostis.
Samo ti je Nusret pravi radnik.Radi po 16 sati svaki dan da bi se iskoprljo’iz racuna,a Suada radi normalan posao plus par-tajm,tako da se mogu vidjeti svake druge subote.
Djeca su im brate malo raspustena.
Mali Kemo ima novo ime-Kevin,a Senada ti je sada Sendy.
Kad nasem Kemi -Kevinu zatreba para,onda se babi obraca na nasem jeziku,a kad se treba svadjat'onda to radi na Engleskom.
Ma pretvorio se u pravog fakina,i nece da slusa.Senada-Sendy ti se zabavlja sa nekim Stivom,i kaze da joj je lijepo.Svake put se vraca kuci oko 5 ujutru,i svi kazu da je to normalno za ovu mladez.
Ja ipak ne mislim da je tako,jer nasa Sendy izlazi iz Stivova auta sva rascupana,ko kokos kad je onako rascepusaju,ma gluho bilo ,ma nemam’ti sta rec’.
Opet Kemo-Kevin govori ovako:”Eh,kada babo umre prodacu kucu,i napravicu ovde GO-GO BAR!”
“To je pravi biznis!”
Ma jadan onaj Nusret sa njima,a i Suada.
Pitas i za Omera.Bas smo kod njega bili neki dan na Oprostajnom.
Ma ne vraca se za Bosnu,nego ti je on nasao jos jedan posao,tako da ga vise necemo moci ni vidjeti.Mozda jednom mjesecno,nisam siguran.

---------------------------------------------------------------------------------

PISMO (2)

Ma ovdje se takmicimo pravo.
Huso kupi dzipa,Emir odmah sutradan kupi Cadillac.
Vehbija otvorio kafanu,Nedzad odmah kupio poslovni prostor da pravi kafic i disco za Bosance.
Nusret kupio kucu,Senad i Rasim odmah za njim.
Kaze mi Juso da je to dobra stvar,jer ako pocnu da kupuju i avione,valjda ce nam karta biti jeftinija kada budemo isli na odmor u Bosnu.
Ne zelim duse da grijesim,moj rodjace, kuce su im stvarno dobre,samo sto brate nikada nisu u njima,jer za taj morgidz treba i odrapiti pare.
Sto mi je malo zacudno,a to je da se oni hvale da su kuce njihove,a kuce kupljene na kredit i to svaka od po 30-tak godina.
Oni mi kazu da ce to brzo proci i da ce moci konacno da uzivaju kada budu 80 godina stari.
Rasim mi kaze da stedi pare sve dok ne ostari,e jebiga sta ce mu pare kad je jedna nogom u grobu.Uzivaj dok si mlad.
Eto zbog toga, Rasim se malo ljutno na mene.
I ostali su se brate udaljili od mene,jer ja sad trenutno nemam kucu(zivim u apartmanu),pa govore kako nisam podoban za njih i da im kvarim prosjek.
Stalno mi trube da je kuca pravo rjesenje,i da nadjem jos jedan posao,jer 16 sati (kako oni kazu)prodje ko'dlan o dlan,a ti se obogatis preko noci.
Opet, Senad se uvalio u kreditne kartice,pa kaze da ce mu trebati jedno oko 10 godina da se iz toga izvuce.
Jebi ga,kad smo tek dosli u Ameriku,bili smo svi skupa,rostiljali,a sada otkad je taj biznis udario u glavu,rostilje sad gledamo samo u prodavnicama.Moja cerka Edina kaze kako kod Nusretovih mozes samo vidjeti makarone na stolu,ili kako poruce katkad picu,kad je Nusret dobre volje.
Eto,moj rodjace,posto su moji jarani tako zauzeti sa poslom,nemam ti vise ni pivu s kim da popijem,nego hajde da skucamo nesto para tebi za kartu,pa dodji da koju popijemo zajedno.
Sto smo imali onaj neki”komad” prijateljstva moj rodjace,to se sve izgubilo u ovoj tudjini,tako da se neki ljudi druze samo zbog interesa.
Neki dan sam vidio Jusu u prodavnici.Kupio paket jaja(da izvines),i kad me ugledao" stura" preko vrata,ko’da ga kandzijom otjera.
“Ma stani bolan Juso,ma stani!_rekoh.
Ma kakvi,Juso odmaglio ko’vjetar.
A opet ona Suada,psi joj guzicu rastrgali,pa svaki dan nova frizura,pa kako joj kosa ne otpadne od te puste kiseline.
A da vidis zlata,ma natovarila se bolan ko’bozicna jelka,ma sija se ko’patkova glava kada prodje pored mene.
A ona joj djeca ,ma nece nas jezik uopste da pricaju.Kada ih zovnem da mi pomognu,ma kazu da me ne razume sta pricam,a razumili su me onda kad sam im za Bajram davo’po$50.00.
Sram ih i stid bilo.Ma jadan onaj Nusret,razapeli ga na sve strane,a on na to sve suti i guta.
E,moj rodjace, tako ti je to,ma bice valjda hajra da i ja sa svojom nekadasnjom rajom uspijem da popijem koju pivu,valjda ce naci nekih pola sata i za to.
Nece valjda cijeli zivot raditi po dva posla.
Eto mene mozda tamo u Livno preko ljeta.E,necu im ja tek tako lako prodati moju kozu za njihova dascare i barake,koje uopste ne lice na kuce.
Ne trebaju mi njihova kreditne kartice i posudjivanja.Treba mi malo rahatluka i da mi djeca izganjaju stogod fakulteta,da sebi obezbijede zivot,a za mene cemo lako.
Eto to bi bilo sve za sada moj rodjace,nego primi puno pozdrava od tvog rodjaka Ejuba.
ALLAHIMANET!

---------------------------------------------------------------------------------

VOJNICKA

Bas po odlasku u onu nekadasnju JNA,nije proslo ni dvije sedmice,kapetan moje jedinice me posalje po harmoniku,jer im je uvijek falilo muzicara.Kad sam se pojavio pred vratima stana,moja rahmetli mati samo sto nije infarkt dobila.
“Jesi li to pobjegao iz vojske?”
Ma nisam,sta ti je,poslali me po harmoniku!”-rekoh.
“E,to je vec bolje,a da si pobjegao,vidio bi ti svog boga!”
“Nego,sta ces da jedes?”
“Pravila sam danas sarmu,a ima i dvije tepsije bureka,al’ces morat’malo da sacekas,jer burek sam pripremila malo kasno,zbog toga sto sam se zadrzala na pijaci.
“Ma u redu,nema problema!”-rekoh.
“Pa koliko su ti dana dali da budes kod kuce?”
“Sedmicu dana,a sad idem malo da skoknem do kafica,da vidim ima li stare raje dole.”-rekoh majci koja je bila naveliko sva od brasna, razvijajuci bureke,i redajuci ih u tepsiju, premazujuci ih uljem,jer zna da sam ja volio da su bureci malo vise zapeceni.
Kada sam dosao u “Li” kafic,provlacio sam se izmedju raje koja je onako stajala,jer sjediljke su vec bile zauzete.
Cula se muzika ”Parnog valjka”,a konobari su se razletjeli na sve strane noseci teske tacne pica, gubeci se negdje izmedju ljudi,tako da je ponekad izgledalo kao da tacne same lebde u zraku,jer je stvarno bilo tesko provlaciti se izmedju ljudi,dijeliti poruceno pice,i pamtiti porudzbine.
Ugledam u cosku moju staru”klapu”Bracu,Kenu,Seju,i ostale koji su sjedili,pijuci tonic-votke,stock-kole,i tako.
“Daj vojniku jedno zestoko,rece Braco,pozdravljajuci se sa mnom, dok su i ostali polako prilazili da se rukuju.
“Otkud tebe ovako rano,ma da nisi “skerno”iz vojske?”-upitase me.
“Ma nisam “skerno”,nego me pustili po harmoniku.
“Opa!!!!!”
“Znaci,Serbo se i tamo dobro dokazao.”-rece Keno gladeci svoju rijetku bradicu.
“Sta ces,sto se mora,mora se!”-odvratih.
"A,gdje je Salka Brkic?"-upitah.
"Doci ce sad u subotu,malo na vikend,a ujedno i tebe da vidi,jer kaze da si mu javio na fakultet da dolazis u Livno po harmoniku."-rece Braco.
Bas pravo!"-rekoh.
"Stara"Cetvorka "je ponovo na okupu!"
Tu noc smo stvarno dosta popili,raja je dolazila i odlazila,a nas “cosak”je bio sve puniji i puniji,da na kraju dodje i Ahmet Musli,i poruci turu na njegov racun.
Kad sam kasno dosao kuci,burek se vec naveliko ohladio,a ja sam ga morao zagrijati u rerni.
“Ma nema veze.“-rekoh u sebi.
“Materina hrana mi stvarno nedostaje,ali sta je tu je.”
Ta sedmica u Livnu mi je stvarno brzo prosla,polako sam spakovao moju harmoniku u kofer,i krenuo sam na Autobusnu stanicu,pracen Kenom,Bracom,Salihom Brkicem,i ostalom rajom.
“Hajde,nek’ti je sa srecom!”-rekose.
“Brzo ce to proci!”
“Cuvajjjjj seeeee!”-odzvanjali su glasovi iza mene,dok sam se penjao na autobus,a kisa je pravo “bljuzdila”ko’iz kabla.
Ostajalo je Livno iza mene,Basajkovac,i Vujadinova kula,zavijena zimskom maglom,i kisom koja je rosila po prozoru autobusa,pracena udarom brisaca koji su vozacu pomagali da vidi put ispred sebe.
Dodjoh kasno u Zagreb,pa onda “cetvorkom”tramvajem do kasarne.
Udjoh u kasarnu,pa krenuh polako preko poligona do moje jedinice,noseci u jednoj ruci kofer,a u drugoj paket da pocastim kolege.
Ma niko i ne gleda harmoniku,joj,jarane,kad se bacise na paket,ma za deset minuta sve je bilo prazno.Ma, sve se pojelo do posljednje mrvice.
Na kraju nam ostadose boca Loze, i boca Konjaka.
To smo polako ispijali “natenane",pazeci da nam ostane stogod i za ostale dane.”Joj,Bosanac,dobra ti ova pita!”- rece mi Vladisavljevic koji je jako dobra svirao klavijature.
“Ma sto ste se tako “stegli”sa tom rakijom rece nam Samir(inace iz Zenice).
“Ma donijecu ja sutra jos rakije “preko zice",nego daj da se to brate popije.
“Vi znate,kad ja nesto obecam,onda ja to i ispunim!”
“Odlicno!!!”-slozise se svi u glas,tako da se sve pice tako brzo popilo.
Sutradan je Osvanula nedjelja,i Samir je vec donio obecano pice,tako da smo se ostatak dana bas dosadjivali.
“Hej,znas sta!”-rece mi Samir.
“A sta!”-rekoh.
“Hajmo se malo igrat"oficira!”
“Ti znas da pored Krojacke radionice ima kontejner,i da tamo bacaju cinove od oficira.”
“Hajmo se privuc’do tamo,nadjemo cinove,nabijemo ih na sebe,i odemo malo dole do”Pjesadije” da ih zafrkavamo,oni i ne znaju ko’smo mi!”-rece mi Samir.
Ahahahahahha!”
“Dobra ideja!”-rekoh.
Privukli smo se do kontejnera,uzeli po dva para cinova,(i to porucnickih),nabili ih fino i uredno,i krenuli putem prema Pjesadijskoj jedinici.
Uletim unutra,kao izvan sebe,galameci,i trazeci dezurnog.
Izidje dezurni,zakopcavajuci kosulju, vikajuci:”Izvol’te druze Porucnice!’
“Kakav je ovo nacin?”-rekoh.Prljavstina,prasina,smrad!
Imate pola sata da napravite “generalku"i da se sve fino ocisti!”-rekoh.
“Razumes!”
“Razumem,druze Porucnice!”-rece preplaseni dezurni,koji je brze-bolje skupljao vojsku da bi sve pocistio,iako se sav hodnik sijao ko’patkova glava.
Samir je okolo nervozno setkao,bas u stilu oficira,i odvazno vrtio glavom,otpozdravljajuci vojnicima koji su ga sa strahopostovanjem gledali.
Ja,kad sam vidio kako vojnici trce jedni preko drugih,brisajuci prasinu okolo,kad nisam nacisto puk’o od smijeha.
“Ova luda ideja moze samo tebi da padne na pamet!”-rekoh Samiru.
“Pa za ovo mozemo da zaglavimo dobar zatvor,majmune jedan!”-rekoh mu.
“Nego,idi tamo dezurnom,i reci mu da polako zavrsavaju sa ciscenjem,jer moze neko bas da naidje od pravih oficira,pa smo tek onda” obrali bostan” jarane.
“U redu!”-rece mi Samir.
Samo sto smo izisli iz Pjesadijske jedinice,ugledamo zastavnika Petrovica,koji je isao u nasem pravcu.
“Au,jebo te!”
Samire,nabi tu kapu malo vise,jer ako nas prepozna,gotovo je.”
Isao je u nasem pravcu,i kad se priblizio na dovoljnu blizinu,pozdravi nas,a mi otpozdravimo,namjestajuci kapu sto vise na oci.
Zastavnik Petrovic se nekoliko puta okretao za nama,ko’da mu nesto nije bilo jasno,a mi kad smo zamakli iza coska kantine,tako smo brzo potrcali ,da smo pobacali one cinove,i uvukli se u nasu jedinicu bez kakvih problema.
Ma samo pet minuta poslije nas,dotrcava Zastavnik Petrovic,pitajuci dezurnog da li je vidio dva porucnika u blizini.
Ovaj je samo odmahnuo glavom,govoreci da nema pojma ni o kakvim porucnicima.
‘Ma ja znam da odavde dolaze svi problemi,i neko se ovde grdno vara,ako misli da ce se tako lako izvuci.’
Ma naci cu ja njih,pa makar isao i na kraj svijeta!”-rece ovaj put ljutiti Petrovic,noseci u ruci sapku.
Ja i Samir smo se tako smijali,da su nam suze navrle iz ociju,a kako i ne bi,kad smo samo poceli prepricavati onu Petrovicevu zbunjenu facu,kad nas ugledao sa onim porucnickim cinovima.
Sljedecu sedmicu,posto je starija generacija muzicara morala da svira u gradu,dodje ti nas kapetan,pozva nas na raport,i rece nam kako smo im potrebni da sviramo u kasarni za “Oficirsku noc”.
Izmedju ostalog,rekao nam je da ne moramo uopste da idemo na obuku,nego da samo vjezbamo repertoar za tu noc.
Izisli smo veseli iz Kapetanove kancelarije,sastali smo se u “Vojnom klubu”,i na brzinu smo “skuckali “repertoar od nekih 50-ak pjesama,i tako da smo odmah poceli da uvjezbavamo pjesme.
Ja sam bio na harmonici,Vladisavljevic-klavijature,Markovic-bas,Zivkovic-solo gitara,i Djordjevic-bubnjevi.
Pjevaci su bili:Samir,i Mile,s tim sto je Samir ipak bio bolji za klasu od Mileta,al’ipak bolje je da su dvojica,u slucaju da nesto krene nizbrdo.
Napokon dodje i taj dan.
“Oficirska noc”je trebala da pocne oko 8:00 navece,a mi smo dosli ranije da smontiramo sve instrumente,i zvucnike.
Kad je sve bilo pripremljeno,oficiri su vec poceli da ulaze sa njihovim gospodjama,a mi smo svirali lagane uvode,koji su stvarno lijepo zvucali,s tim da smo imali kratko vrijeme za vjezbanje.
Samir i Mile su stvarno sve dali od sebe,jer sve pjesme koje su otpjevane,bile su izuzetne.Dobijali smo poslije svake pjesme dobre aplauze,a kasnije nam je prisao i Kapetan govoreci nam da je stvarno iznenadjen,i on nije imao pojma da ce to ovako ispasti nakon svega.Nismo ni mi bili svjesni da cemo nakon nekoliko mjeseci postati bend za sve te oficirske “zurke’,i da cemo stvarno uzivati u vojsci.
Tu noc,Samir je preko Dragana konobara sredio da nas ceka flasa konjaka,kada zavrsimo svirku.
Negdje u pola noci,kada je atmosfera bas bila “usijana’,pridje nam Zastavnik Petrovic govoreci:”Ehehehe,znam ja sve!”
“Sta znate druze Zastavnice?”
“Ma znam ja da su ona dva porucnika bili ti i onaj blesavi Samir!”
“Ja stvarno nemam pojma o kakvim porucnicima vi govorite!”-rekoh.
“Znas ti sve Bosanac,ma znas ti gdje djavo spava,a da vas je neko drugi uhvatio “zaglavili” bi zatvor preko godinu dana!”
“Posto sam to bio ja,nema veze,pravicu se da ne znam nista!”
“Nego,stvarno dobra svirate,reci onom ludom Samiru da zapjeva jednu od Sabana Saulica,i nemojte vise onih igara sa cinovima,mozete nadrljati pravo bre, zbog toga.
Samir se bas pravo nasmijao govoreci zastavniku:”Ma dabogda ti nama jednog dana General postao!”
Nasmija se i Petrovic na to,a mi smo nastavili da sviramo te noci,koja je odnosila nase tonove negdje daleko,daleko nestajuci iza nase kasarne u Zagrebu.

---------------------------------------------------------------------------------

LIVANJSKA ZIMA

Kad vjetar zacvili,medju granama Livanjskih vrbi i borica,cije se grane pod teretom snijega spustile do zemlje,tad je nase Livno zavijeno u bijelo i izgleda ko’Novogodisnja razglednica.
Kad s prozora mog stana bacim pogled prema”crkvenoj”,vidim sumu koja je napola prevucena gustom maglom,koju mozes”rezat nozem”.
Vidim vrhove borica,koji zaledjeni od snijega prkose naletima ostrog vjetra,koji stresa snijeg sa grana,i stvara velike “smetove”okolo.
Nekako je tesko pogledati kroz prozor,jer je prozor vec prosaran ledom koji se vec naveliko uhvatio,hucem u njega i mislim da ce pogled na Basajkovac biti cistiji,ali uzalud.
Vatra u nasem sporetu na drva naveliko pucketa,i baca iskre svuda okolo,a moja mati skida sa njega uzavrelu jutarnju kahvu,ocekivajuci mog oca da se vrati iz mesare.Nekoliko minuta kasnije,moj otac se pojavljuje na vratima,sav bijel od snijega,govoreci mojoj majci:”E,boga ti stara,nemoj me vise slati po meso!”
“Ma,vec sam dva puta pao dole kod “sreza”.
“Sav sam mokar ko’cep!”
Moja mati bi se tada nasmijala,donoseci peskir ocu da se obrise,govoreci:”A ja boga mi mislila da si ti dobar skijas,pa da ces proc’bez padova.”
“Ahahahahaahhaha!”
Tad bi moj otac pogledao u mene,i rekao:”Deder mali,izvuci mi iz dzepa onu mokru kutiju cigara,pa je baci,jer nema svakako nista od nje!”
“De stara, boga ti,dodaj mi onu novu kutiju sa “kredenca!”
Ja bih tada sjedio do sporeta,razmisljajuci kako da se nocas izvucem na klizanje,jer ce veceras biti svi gore na “Zitarnici”.
Tada bi stara pogledala u mene,govoreci:”Ma nesto si mi se pravo usutio,ma sigurno bi volio da ides na klizanje!”
“Pa volio bih!”
“Sva moja raja je vec gore,klizu se!”
“A imas li puno zadace?”
“Ma,nemam!”
“Eh,cuvaj me se dobro,ako vidim jos koju jedinicu u Dnevniku,onda cu te sve rec’ocu,pa cak za one jedinice sto sam ih prije presutila.
“Evo,veceras te pustam,pa sad nemoj ostat’gore na Zitarnici do zore!”-govorila bi moja mati,pokazujuci mi oklagiju koja je bila za vratima,a ja sam vrlo dobra znao namjene te oklagije,koja mi je katkad masirala ledja.
Ja bih tada sav sretan,brze-bolje navukao kapu i jaknu na sebe,a potom bih silazio dole do podruma po saone.
Boze dragi,snijeg bi tada padao “ko’iz rukavice”,izgledalo je kao da nikad nece prestati.
Krenuo bih tada prema Zitarnici koja je bila uvijek najljepse klizaliste u gradu,prepuna raje koja se klizala na saonama,ligurama,skijama,pa cak su neki dolazili sa dobro”ulizanim cipelama”,da bi se klizali na nogama.Ja bih uvijek nosio sa sobom moje teske zeljezne saone koje su stvarno bile brze.
Sa svih strana si mogao da cujes ono:”Hoooooop!”Zitarnica bi tada znala biti toliko zaledjena,da nisi mogao noge staviti na ulicu.Uvijek smo se provlacili stranom ulice,izbjegavajuci zaledjenu stranu.Stariji ljudi koji su ujutro krenuli dole prema gradu,odmahivali bi ljutito glavom,jer je takva zaledjena ulica stvarno bila opasnost po njih.Ako izgubis noge ispod sebe obr’o si bostan.Sjecam se jednom,kada je moj komsija Burza Rusmo dosao sa novim skijama i stapovima,obucen kompletno u skijasku odjecu,govoreci:”Eh, da vidimo sada kako ove skije ovdje funkcionisu!”Isto tako,velik ugodjaj su davale i ligure,koje su bile prevucene zecjim krznom,i povelikom “halkom” za koju se dobro drzis dok vozis.Tada bi ligure na onakvom ledu takoreci zvonile ispod tebe, i isle bi tako brzo da je to stvarno nemoguce.
Eh, sve te voznje bi zbog nekontrolisanog”djiranja” zavrsavale u staroj “JUGOPLASTICI”,zatim u staroj “KNJIZARI”,”PILJARI”,itd.Sjecam se dobro da smo ja i moj brat jednom zavrsili u “Jugoplastici”,razbivsi staklo,uletjevsi unutra medju plasticne djecje kadice.Sreca nasa pa se nismo porezali od onolikog stakla,dok bi Policajci sastavljali izvjestaj o nama “sretnicima”,koji od tolike brzine nismo mogli kontrolisati saone,nego bi uvijek bilo “zviz”u nesto.
Nekada bi taka klizanja otpocinjala od “Velikih”,pa skrenes kod”Bamove kuce”,pa pravo prema zitarnici,i zavrsavala bi kod hotela”Dinara”,ili kod “Knjizare.
Klizanja na “Kalajdzinici”su isto tako bila jako dobra.Krenes od coska”Preporoda”pored Benine kuce,pa pravac dole niz Kalajdzinicu,prema Begluku.
Kalajdzinica je uvijek bila puna raje sa Begluka i Gornjeg Grada,i tada bi rahmetli Sulejman Mastalic(otac profesora Ziketa),vikao:”Hej,polako sa tim saonama,porazbijacete se!’
Mi bi se tada klizali do kasno u noc,ne hajuci sto su nam se zaledile ruke,ili noge,ili sto nismo nista vecerali.Ma nisi imao vremena da veceras,od tolikog uzbudjenja,ma djaba uzaludno zvanje moje majke da dodjem kuci.Znam da bi svaka zakasnjenja zavrsavala sa finim”Degenjekom”,ali sta je tu je,nesto se moralo zrtvovati.Imali smo fina klizalista na”Kasarnama”,zatim na “Bristima,a o “Cefinom Brigu” da i ne govorim,koji je isto bio toliko puno posjecen,narocito skijasi su voljeli da odu gore na “Cefin Brig’.
Kad bi ulice pocele da se tope,tada bi spas trazili u “Begluckom greblju”,i tamo bi se klizali do mile volje.U to vrijeme,skije su normalno,bile jako skupe,pa se raja snalazila na razne nacine,pa su se skije pravile od starih buradi,daske ovakve i onakve,pa bi se daska stavljala u vrelu,kljucalu vodu,da se vrhovi skija mogu saviti.Pa smo koristili vosak i razne druge preparate da bi mogli ulizivati saone,ligure,skije itd.
Kasnije ulaze u modu skijice koje smo pravili od plasticnih “gajbi”.A,joj majko moja,tada bi nas vlasnici restorana i kafana ganjali zbog unistenih onolikih gajbi samo da bi napravili one male skijice,koje su stvarno fantasticno-brzo letjele ko’lude.
Sjecam se da je moj rahmetli daidza Dervis razbio nos na slicurama,koje je sam napravio
Snjegovi su bili nekada jako veliki u Livnu.Znao je danima padat’,a mi djeca, smo se tome jako radovali.
Po pricanjima starijih,snjegovi su znali biti tako veliki,da su ljudi lopatama pravili tunele,i tako se provlacili ispod velikih “smetova”snijega.
Sjecam se jednom kada je bila ona nasa velika “Livanjska pusancija”,i kad je nestalo struje i vode,bas pred Novu Godinu,i kad je sva raja iz grada isla gore u Duman po vodu.
Tada je snijeg veliki napadao,i raja bi se jedva probijala iduci okolo po debelom snijegu koji je “skripio”pod nogama.
Ledenice bi se tada uhvatile po starim krovovima,a ves na “strikovima”bi se znao tako smrznuti,da nemate pojma.
Mi bi se tada zaskakali ispod streha,lomeci velike”ledenice’ koje smo onako “pijukali”,i pili vodu sa njih.
Kada bi nestalo struje,tada bi mi sjedili do kasno,slusajuci neke stare”ispredane”price o vilama,prikazivanjima, o ovom ili onom,koje su nasi stari pricali.Bilo istina,ili ne,price su bile toliko interesantne da smo mi kao djeca upijali svaku rijec,i nije se cula muha u zraku.
Tako su prolazile “LIVANJSKE ZIME”,dani i noci puni dozivljaja,uspomena,avantura.Dani i djetinjstva,koje je danas vrlo tesko objasniti mladjim generacijama(ovdje u tudjini),jer ne mogu da shvate da je to zaista bilo tako.
Tako su prolazile”LIVANJSKE BIJELE NOCI”,u kojima je nas grad bio kao grad iz bajke,prekriven snijegom,i povicima djece,koji se mozda i
danas tamo cuju,dok se klizu zaledjenim ulicama moga Livna.

---------------------------------------------------------------------------------

LIVANJSKI RIBNJAK

Kada snijeg padne,i kad Livanjska bura stegne,pa kad izidjes napolje,doceka te hladan vjetar,koji kad udahnes,tako te strese,da moras zatvoriti usta,i prisiljen si da dises na nos.
Oci su ti vec suzne,od ostrog vjetra,dok krupne pahulje snijega lijepe ti se za lice,dok ti onako zmirkas ocima,i pokusavas da vidis put ispred sebe.
Zaledjene ribnjacke vrbe su odolijevale naletima vjetra,a vrapci koji su od hladnoce izgledali kao male “loptice”,premjestajuci se s mjesta na mjesto,trazeci mrvice hljeba,ili hrane oko nasih kanta za smece.
Stara “ribnjacka strazara” je bila sva prekrivena snijegom,dok je iz dimnjaka”kukljao” plavkasto-sivi dim.
Zagrnem zavjesu moga prozora,i vidim ribnjackog strazara kako je “prigrno” veliku krznenu bundu,noseci u rukama nekoliko cjepanica drva.
Na moje veliko iznenadjenje,prepade se strazar od neceg,pobaca one cjepanice drva(zamal’sto ne pade),i pobjeze “glavom bez obzira”u strazarsku kucicu.
Moj rah.otac,pojavi se iza mojih ledja,pogleda kroz prozor i rece:”E,boga mi,izgleda da je Dzoni opet prekin’o lanac!”
Dzoni je bio pas bokser,i to veoma opasan.Tako je bio snazan i ljut,da bi uvijek(kad je bio lose volje),prekinuo lanac,i trcao za strazarima i konobarima.Tako bi se konobari i strazari zakljucavali od Dzonija sve dok se ne bi pojavili Medeni Palic,moj otac,ili Ja,da zavezemo Dzonija,posto smo ga mi hranili jos kad je bio mali,pa je samo nas volio.To su bile stvarno scene,kad bi gosti vidjeli da je Dzoni odvezan,i da se za njim “plaza”otkinuti lanac,tad bi svi jarane bjezali ko’mahniti.Strazar bi tada otvorio prozor strazare i vikao:”Pa ljudi,ima li iko da ovu psinu nauci pameti?”
“Meni je vise ovo dodijalo!”
“Bolje je kopat’ u Komunalnom,nego ovo trpit’.”
Tada bi moj otac odgovarao strazaru:”Et’brate,jedva te cekaju u Komunalnom,ko’ti jak radnik,ma jedva prilezis i ovo osam sati u strazari!”
“Jarane moj,za Komunalno treba pljunut’u dlanove pa kopat’osam sati,a tebe bi nakon prvog sata kopanja HITNA POMOC otjerala.
“Nego,suti,lipo ti je i uzivaj!”
Tada bi strazar zbunjeno gledao u mog oca jer mu je “nas’o zicu”,pa bi onda samo nesto nerazumljivo mrmljao u sebi,i nervozno bi navlacio kapu na celo.
Moj bi otac polako prisao Dzoniju,noseci u ruci poveci komad dzigerice,i onda bi ga polako vezao lancem,dok bi Dzoni u slast jeo onu dzigericu.Kad bi se ova procedura zavrsila,onda bi konobari iz Ribnjaka zvali mog oca na lozu,i tada bi se smijali i prepricavali koga je Dzoni najvise ganj’o oko bazena.
Ribnjak je uvijek bio u centru raznih dogadjaja koji su se tolikom brzinom odvijali,da je to stvarno nemoguce opisati.
Ili se krala riba,ili bi neko obio magacin sa prsutom,vinom,pivom,sudzukom,pecenicama,itd.
Ako nista,neko bi razbijao prozore od mjestrilista,i jos kojekakve “belaje”Sad kada je Dzoni bio tu,bogami urijedile su se kradje,pa su i strazari odahnuli,ali ne zadugo,razboli se Dzoni,i nakon nekoliko dana krepa,odvedose ga kod Veterinara,ali kasno je bilo,neko ga otrovo.
Nakon toga,strazari su imali opet pune ruke posla.Pucala je puska “u gluho doba noci”,a lopovi bi bjezali preko rike,ili preko starog Komiteta,a strazar bi galamio,da bi ga mogao cijeli komsiluk cuti.
Ubrzo dodje do povecanja kazni za krivolov.Uhvaceni pocinioci su bogami morali placati debele kazne,koja je bila veca od mjesecne plate.Pa ako si “gazija”,pokazi hrabrost,i haj’u ribu.
Bez obzira o kojem se godisnjem dobu radilo Ribnjak je uvijek bio dobro posjecen.Gosti su dolazili sa svih strana,iz raznih grad ova, riba se pekla i jela samo tako.
Za vrijeme ljetnih noci,mogao si sjediti pred restoranom,ili u basci koja je imala veliki grill,u kojem su se jagnjad vrtila onako polako,“natenane“,da je nama djeci sve voda isla na usta.Cijeli Begluk je mirisao jagnjetinom,i jos uz to kad se taj miris pomijesa sa mirisom pekare,eh,onda bi i mrtvac ogladnio.
Pivo se tocilo u kriglama,ili po zelji,ako neces to,onda mozes uzeti “Sarajevsko pivo ili”Nektar pivo.
Riba se servirala sa pomfritom,uz salatu posuta persinom,sircetom,i koluticima limuna.
Pored ribe,(kao specijaliteta kuce),mogao si da narucis”becku sniclu”,cevape,mijesano,rakove,i jos dosta specijaliteta kojih ne mogu da se sjetim.Restoran je stvarno bio prometan,bez obzira o kojem se godisnjem dobu radilo.
Rahmetli Fahko Burek je bio cest gost Ribnjaka.Uvijek nasmijan,i raspolozen za salu,stari meraklija i apetitlija,kojeg si uvijek mogao vidjeti sa rajom kako nesto “cacka”oko hrane.
Kad se sjetim onih ljetnih noci,uvijek se mogla cuti pjesma iz Ribnjacke baste,gdje su posljednji gosti-meraklije pjevali sevdalinke,i pokoju dalmatinsku pjesmu.Tako bi znali lijepo ustimati glasove,da je to bila divota slusati.
Dobro se sjecam,dok su tako pjevali,pridje im jedan gost(vjerovatno negdje iz Dalmacije)govoreci:
“A kume,jeste li vi iz Dalmacije?”
Nasi bi odgovorili:E,bogami nismo,mi smo ti cisti Livnjaci!”
“Eh,bogami kako lipo pivate ove nase Dalmatinske,ma bolje od nas Dalmatinaca!”
Tada bi se oni nasmijali,a pjesma se nastavljala do kasno u noc.
Sjecam se jedne prilike kad sam se kasno vracao kuci,ugledam strazara kako lezi na stepenicama pored strazare.
Stvarno pomislim na ono najgore.Velim u sebi ili ga je neko onesvijestio,ili ubio,treca solucija nema.
Pridjem mu blize da vidim dise li,kad ono”bazdi” mu alkohol iz usta,ma ne mozes mu pric’.Prodrmam ga i kazem:”Ustaj covjece,zbog tog alkohola ces posao izgubiti.On,onako pijan,zmirka ocima i govori:”Ma ja nisam pijan,ma ja sam”mortus”pijan!”
Ja bih se tada nasmijao(pa sta da radis sa budalom),pokusavajuci da ga sklonim negdje od radoznalih ociju.
Cesto bi u Ribnjak navracali i ljubavni parovi,koji su trazili spas u prostorijama “mjestrilista”.Mislili su da ce tamo biti malo vise zasticeniji.Medjutim,prije nego sto bi situacija postala zagrijana,ja i strazar bi ih naposljetku poceli gadjat necim,ili bi stavljali na usta “grljake od razbijenih flasa.Kroz te”grljake”smo se tako derali da bi oni ljubavni parovi polugoli istrcavali iz mjestrilista ko’da si ih izbacio iz katapulta.Sutradan kada svane,trazili bi tada muskarca koji je te noci bio sa djevojkom,i onda bi ga zezali na”mrtvo ime.”
Pitanje bi uvijek bilo isto:”A zar ste ono vas dvojica bili?”
“Ma usr’o sam se od straha!”
Mi bi se tada valjali od smijeha.
Cesto smo, kada snijeg padne,pravili grudve,i gadjali bi u strazarevu kucicu.On bi tada izlazio,galamio,derao se,prijetio,a mi nismo hajali,gadjali bi tako sve dok nam ne bi dodijalo.
Jednom smo tako,gadjajuci razbili prozor,pa nas je kasnije zbog tog prozora ganjalo pola Ribnjaka.
Snijeg je uvijek donosio pravu atmosferu.Mi bi mu se radovali,dok bi oni stariji malo vise gundjali,jer im je bilo tesko silaziti u grad na onome ledu.
Jednom tako,dok je strazar spavao,nataknemo “govedju pacu “(glavu)na povelik stap,i pokucamo na prozor strazarske kucice.
Kad je strazar vidio onu glavusu,”onako iza sna”,kad je otvorio vrata i kad je poceo bjezat’,mi smo mislili da ce umrijet’od straha.
Bjezao je i vikao:”Ljudi goni me mrtvac!”
“Spasavajte ljudi!”
Kad je kasnije saznao o cemu se radi,nije sa nama mjesecima pricao,cak sta vise non-stop je prijetio da ce nas upucati lovackom puskom.Tako su prolazile “Ribnjacke zgode i nezgode”,a mi smo uzivali u njima,gledajuc’sve te drage licnosti koje su ostale urezane u sjecanjima,koje nikad nece izblijediti.
I dan-danas,kada god krenem u prodavnicu da kupim pastrmke,pocnu da naviru sjecanja na Ribnjak,i kad me zena upita:”Ma sto se to ti sam sa sobom smijes,cega si se to sjetio?”
“Ma nista!”-odvratih.
“To je duga,duga prica!”

Copyright © 2006 Stranac u Noci