|
Begluk
(pjesme)
Dal'se pjesma budi,iz srca il'duse,
il'jednostavno onako,kad te dobro krene,
dal'se pjesma radja,mozda u tvojoj glavi,pa onda u
pravcu papira krene.
|
Begluk
vam prica |
Pjesme |
Vicevi | Aforizmi
|
........................................................................................................
SVJETLA MOGA GRADA
Noc je…
Pala tmina nad mojim gradom,
okitila ulice,sokake,
zavirila u baste,
pomilovala mahalu.
Zatreperise ulicna svjetla,
i probudise nocne leptirove,
pa slatko prenuse,
pokoji zaljubljeni par,
sto u sjeni starog kestena,
povjerava poneku slatku tajnu.
Moj grad nocas sanja,
i dok svjetla zmirkaju u noci,
ko’prosute zvijezde,
sijaju,pale se i gase,
i zabavljaju tisinu u noci.
Cujem zamor…
Pod prozorom glasovi,
smijeh umornih prolaznika,
sto kasno odlaze kucama,
i poneka psovka,ljutitoga pijanca,
kojem noc bijase burna i teska.
I dok tisina,i spokoj vlada,
gledam u svjetla,
mog malenog grada.
Sad samo sjeta…
Mala pusta zelja,
prodje nemirnim srcem,
i dotaknu mi dusu.
Neka nova,nepoznata, svjetla,
grle noc sto u tudjini vlada,
podsjete me na svjetla,
mog predivnog grada.
-------------------------------------------------------------------------------------
MAJKO
Na starom prozoru,
tvog osmijeha nema,
kuhinja prazna,
nikog da rucak sprema.
U nasoj basti,
ruza tvojih vise nema,
umrlo je sve sa tobom,
nema vise onog veselja.
Ne cujem tvoju pjesmu,
kroz kucu dok si radila,
nema toplog glasa,
i ruke sto nas hranila.
Niko vise na okupu,
sofra prazna zjapi,
umrlo je sve sa tobom,
tvoje suze ko’kisne kapi.
Na mezaru tvome,
jedna ruza lezi,
i ptica odnekle doleti,
od mene nece da bjezi.
Cvrkut ptice male,
je tvoj glas sto kaze:
-Cuvaj se sine,
stara mati te ne laze.
-------------------------------------------------------------------------------------
CRNI ASFALT
U cik zore rane,
teturam iz kafane male,
pijane glave,i duplih slika,
ispracen od krcmarevih povika.
Uvijek pijan,
napravim neki zijan,
velika graja,igraju se sjene,
pola kafane se ljuti na mene.
Ispusenu cigaru bacam,
brondam,psujem,nesto mrmljam,
po dzepovima nesto muljam.
Izbacise me iz kafane,
gdje se pjesma orila,
ma dabogda izgorila.
Ispravi se crni asfalt,
pa me puce po glavi,
nebo bez zvijezda,
a zvijezde brojim,
kakvu li to sudbinu,
sam sebi krojim.
Oj,asfaltu crni,
ne bilo ti krivo,
drugi put me udri,
malo jace,i zivo,
kad ja ne znam da zivim,
i svoj zivot da sredim,
nego odlucih da zivim,
ovim zivotom bijednim
-------------------------------------------------------------------------------------
SVATOVI
(p.s.-Evo jedna"starinska pjesma" iz licne zbirke)
Dojavise mi ahbabi,
da ti je sutra svadba,
pa mi na srcu muka,
i ova me dusa mori,
zato Hanko moja,
preslusaj srce svoje,
i reci dal’me ono,
plaho i sad voli.
Ako ti srdasce,
i sad meni isce,
i ako se ono,
na dvoje ne dijeli,
u aksam rani,
ti pendzere otvori,
i u bascu baci,
tvoj rubac bijeli.
Ako rubac bijeli,
ja u basci nadjem,
to je znak od tebe,
da plaho me volis ti,
vratice se svatovi,
bez njihove mlade,
a onda ces zauvijek,
pripast’meni ti.
Darovacu ahbabe,
sakom zlata,
i sakom dukata,
da te nocas Hanko ukradem ja,
nek’mi sreca otvori zvijezde,
i nek’ mi jatak bude,
srebrn’mjesec sto sja.
Bezbeli da ce,
tvoj babo stari,
ljut i bihuzurli biti,
jasta ce,nek’u ljutoj muci,
al’ce jednog dana,
popuscat’srce njegovo
kad na Dunjaluk dodju,
njegovi mili unuci.
-------------------------------------------------------------------------------------
STRANAC
Kao kad ptice,
ostanu bez gnijezda,
i kad se gasi
vodilja zvijezda,
i kad kleta sudbina,
pospe trnjem tvoj put,
ulicama tudjine lutas,
skrhane duse,
ko’poderan skut.
Puni mi koferi,
suza i smijeha,
puna mi dusa,
briga i grijeha.
Stranac ovde,
stranac dole,
smiraj dusa nema,
sve gore i gore.
Dolasci,odlasci,
smijeh i suze,
tudjina kleta,
sretne godine uze.
Puna mi kapa,
i dobra i zla,
umorna mi dusa,
od jave i sna.
U rodni kraj,
ja kad dodjem,
i u carsiju kad sidjem,
pitaju:”Kad si dos’o?”
“Kad ces da ides?”
A ja zbunjen,
ne znam sta cu,
suzne oci bi da placu.
Stranac ovde,
stranac dole,
smiraj dusa nema,
ne znam kud cu,
kud i kamo?
Dok ova dusa,
bez cilja luta,
bez pravoga puta.
-------------------------------------------------------------------------------------
NA”MILOSNIK”CESMI
Kakva se to pjesma,
kroz Gornji grad cuje,
pa mi dusa u sevdahu,
usplahireno srce trepti,
to su mlade djevojke,
sa”Stare carsije”sisle,
prkoseci mladicima,
i mahajuc’starim ibricima.
Ruse kose vjetar im mrsi,
a medne usne pjesme pjevaju,
pa onako raspjevane,
u sevdahu i pjesmi,
polijevaju se studen-vodom,
na staroj”Milosnika” cesmi.
Sve djuvegije mlade,
iz birtije nahrnule,
nakrivili fesove,
pa se glasno smiju,
dovikuju djevojke,
po imenima svaku,
pa na njih namiguju.
Sve ljepsa od ljepse,
gurkaju se i kikocu,
koja ce prije nasut’vode,
sejtan ih neki spop’o ludi,
pa studen-vodom,
rashladjuju bijele grudi.
Sazivam jednu od njih,
begenisem je,pa joj kazem:
-Oj,djevojko ljepoto!,
-Jesi li kadar veceras,
na”Staroj carsiji biti?
-Nesto bih ti rek’o,
al’me tvoja majka prezala,
oko srca si mi se svezala.
Ne budali,djuvegijo mlada,
vidis li da me moj babo,
s”Velikih vrata”gleda,
a ja sam ti jos mlada,
ko’i zelen-kada,
a na krilo tvoje,
nek’ti druga sjeda.
Osta tuzno momce,
na”Milosnika”cesmi,
gledajuc’za njom,
kako zanosna kuci hodi.
Tad mlado momce govori u sebi:
-Dosta ce jos vode,
kroz ovu cesmu teci,
dok se ja obradujem,
nekoj novoj sreci.
-------------------------------------------------------------------------------------
DOK CEKAM NA TEBE
Kradem se kroz tvoju bastu,
i cekam na tebe,
nocas su tvoje usne,
obecane za mene.
Srebrni mjesec u granama,
strazu cuva za nas,
otvori prozore,pa da cujem,
tvoj tihi glas.
Mirisu maline u tvojoj basti,
dok cekam na tebe,
nocas su tvoje oci,
obecane za mene.
Srebrni mjesec,hrsuz stari,
pogasio je zvijezde,
poklonio nam spas u mraku,
dok srca u noci jezde.
Govoris mi skrivene tajne,
i ljubis me u oci,
drhte ti ruke njezne,
i kazes:”Moram poci.”
Majka ti je bolesna bila,
nisi mogla ostat’dugo,
al’opet cu te ovdje cekat’,
moja nebeska dugo.
-------------------------------------------------------------------------------------
OTAC
Cujes li kisu,
kako po krovu udara,
cujes li vrata avlije,
kako neko otvara.
Gledam ga kroz prozor,
sav pokis’o od kise,
cinilo mi se tada
da takvog oca niko nema vise.
Dolazi otac,
puni mu naramci,
i dok on dolazi,
skripe stari basamci.
Graja i radost kroz kucu,
veselju kraja nema,
grlili smo ga i vikali,
takvog oca niko nema.
Zuljevite ruke pruza,
i grli nas sviju,
volimo ga ko’boga,
dok mu oci suzu kriju.
Umoran od posla,
vlazan kaput skida,
i preko stolice ga stavlja,
san mu oci mami,
dok se sa nama zabavlja.
.........................................................................................................
DVA MOSTA
Dva mosta stara,
u Livnu gradu se bijele,
istu sudbinu kletu,
obadvojica dijele.
Jedan u Bentu,
okupan pjenom vode,
drugi,dole u gradu,
grli setace,sto po njemu hode.
Dva mosta Livanjska,
s Bistricom se zimi bore,
a ljeti kad je mirna,
podjednako je vole.
Dva mosta bijela,
deverom se “dunjaju svojim,
prohujalim se vremenom kite,
ko’mlada sa dukatima svojim.
Dva mosta u Livnu,
ukrasena kamenom glatkim,
prkosni od nemira i belaja,
u onim vremenima ratnim.
Dva mosta lijepa,
u Bistricu zagazila,
upleteni od mahovine i mulja,
dva mosta na Bistrici hladnoj,
dva Livanjska dragulja.
-------------------------------------------------------------------------------------
TEBI
Usne ti ko’med,
a dusa ko’pelin gorka,
nacimas ovu pjesmu,
i bezbrizno koracas njome.
U njedrima ti srce trazim,
ali ga nema,
od tebe rijec utjehe trazim,
al’ ti usta nijema.
Kose ti ko’naviljak,
a oci ko’dva jezera,
ti ranjavas mi dusu,
i krvaris mi srce.
U tebi oslonac trazim,
ali ga nema,
zelim da usnama dotaknes moje,
al’sad je kasno…
Te ljubavi vise nema.
Tijelo tvoje,
moj je plamen,
srce mi gori,
ono nije kamen.
Zavoli me ko nekada,
i prste mi u kosu uvuci.
Dodaj mi casu
onog crnog vina,
i donesi srcu radost,
moja jedina…
-------------------------------------------------------------------------------------
DALEKO SAM
Daleko sam…
Daleko od stvarnosti,
daleko od krajnosti.
Nosen sudbinom,
ko’ulicni papir na vjetru,
dok cekam u mraku,
nadajuci se boljem svjetlu.
Daleko sam od sviju,
daleko od mladosti,
sve sam blize starosti.
Zivot bore po licu sara,
ko’slikar je stari,
koji nikad ne odmara.
Daleko sam od rijeka,
daleko od obala,
daleko od raje,
daleko od provala.
Blizi sam kraju,
dok ovi dani jos traju.
Blizi sam smrti,
kad ovo srce zadrhti.
Tad cu opet biti mlad,
u nekom drugom zivotu.
Bicu neko drugi,
novo lice sa dusom lakom,
neko drugi…
Sa svojom nafakom.
-------------------------------------------------------------------------------------
MIRIS PROLJECA
Dodje nam proljece,
cekah ga cijelo stoljece.
Necujno ode hladna zima,
i odnese njene cari,
sad me sve vise i vise,
rano proljece mami.
Na staroj klupi sjedim,
dok mi vjetar slike lista,
cekam na pjev slavuja,
i da drvece olista.
Sve mirise na proljece,
osjecam caroliju u zraku,
lete laste u plavom nebu,
mirise lipa u mom sokaku.
Gledam na balkonu,
grlice se ponovo gnijezde,
budi se proljece rano,
pun ce mjesec da budi zvijezde.
-------------------------------------------------------------------------------------
RIJECI
Ponekad rijeci,
postanu suvisne,
dok otvara se dusa,
zatrovana,il’cista.
Prekriva svilom,
ranjeno srce,
i slusa tisinu,
sto caruje,
negdje u daljini.
Ponekad rijeci,
lome tisinu,
dok leptira let,
osta mi saren u oku.
Osmijehom na licu,
pozdravljam tisinu,
koja budi sjenke,
dok polako zmirkaju
malena svjetla u noci.
Ponekad rijeci,
odlutaju daleko,
postanu teske,
olovne i hladne.
Zaustavite rijeci,
neka srce prica,
laku nocnu pricu,
sto miluje dusu,
i raspiruje sjecanja.
Ponekad rijeci,
ujedaju iz zlobe,
tjeraju inat,
dok krvari dusa.
Neka bude tisina,
ne mora vjecno,
nek’ bude tu,
bar na tren…
bar za sada.
Pusti rijeci,
neka umiru,
na modrim usnama,
makar jednom…
Nek’dusa poleti,
ko’ bijela ptica,
ka plavom nebu,
i nek’pomiluje tisinu,
lepetom mekih krila,
bar na tren,
bar za sada…
-------------------------------------------------------------------------------------
DJETINJSTVO
“Sjecas li se djetinjstva?”
Igara iz sokaka,
tad bi ozivjele ulice,
od nasih djecjih koraka.
“Sjecas li se svega?”
razbijenih prozora,tuce,
ma,sjecam se svega,
kao da je bilo juce.
Ulica puna smijeha,
igra sjenki na zidu,
“Ma,vracam se kad rucam!”
“Imajte me u vidu!”
“Sjecas li se,majke ti?”
Igara do kasno u noc,
pa onda mati zove,
dok je tesko bilo, kuci poc’.
“Sjetis li se,ikad?”
Kradje tudjeg voca,
bijega iz tudjih basci,
prvih ljubavi i gramofonskih ploca.
“Sjetis li se proljeca?”
Jorgovana u cvatu,
“Sjetis li se prvih poljubaca?”
U malenom sokaku.
-------------------------------------------------------------------------------------
SIROCAD
Stotinu puteva,
al’je jedan glavni,
od rodjenja do smrti,
od besike do zadnjeg uzdaha.
I to bas onda,
kad ga meleci mame,
nasmijavaju..
i sa njim se vesele.
Tad mi on rece:
“Zasto bas sad?”
“Zelim jos malo zivota!”
“Ma smrt ne bira,jaro!”
Ona se uvuce pod kozu,
i tinja tamo,
dok ne bukne…
dok ne strefi.
Ciste mu carsafe dajte,
nek’je sve cisto,
ko’i njegova dusa.
Svijetla obraza,
po Dunjaluku je hod’o,
postenjacina je bio,
mrava nije zgazio,
cijenjen je bio…
Ostadose djeca,
jedno drugom do ramena,
“Budite ko’vas babo djeco!”
Onakvi samo…
Kakve vas je on odgaj’o,
a svijet neka upire prstom,
neka…
imaju i zasto…
Ostavio vam Postenje,
u Amanet,
dragocjenije od sveg zlata,
ostavio vam...
zadnju izgovorenu rijec:
"Pazite se,djeco!"
Sklapaju se napacene oci,
i dusa svoj smiraj nadje.
-------------------------------------------------------------------------------------
“Pjesma mi miluje dusu,
ponekad srce rani,
pjesma me razgovara,
s njom su ljepsi dani.
Pjesma mi ponekad,
na oci suze navuce,
pjesma ko’vjetar nosi,
pod kozu se zavuce.”
BEGLUK
-------------------------------------------------------------------------------------
STARA AVLIJA
Odskrinuh’vrata avlije stare,
djulovi i behar,
pored kuce male.
Mirise avlija,
srce se kida,
zacuh poznatu pjesmu,
od nekog,
sto u daljini svira.
Prosuo se miris,
po avliji staroj,
s cesme se napih’ vode,
u toj basci maloj.
Otkinuh’granu,
onog bijela behara,
miris mu volim,
ko’u vremena stara.
Srce puno sjete,
slusa pjesmu u daljini,
kako boze prolaze,
godine u tudjini.
Sad avlija stara,
zapustena zjapi,
nikog u njoj nema,
da joj ljepotu vrati.
-------------------------------------------------------------------------------------
NE ZELIM
Ne zelim da lazem,
ne zelim suvisne rijeci,
ne zelim da kitim oblacima,
sva vasa sunca.
Strepim i molim ovu pjesmu,
da prospe bisere rijeci,
koji idu prema vama,
iskreno od srca.
Ne zelim bajke,
al’ponekad volim da mastam,
ne zelim necije suze,
al’volim da prastam.
Ne zelim,da se osjecam,
poput nekog krivca,
ne zelim nikom od vas,
da otimam osmijehe sa lica.
Ne zelim stare fraze,
ne zelim ono”bilo jednom”,
zelim da vas pjesmon kitim,
jednom ali vrijednom.
Ne zelim jecaj,uzdah,
ne zelim boli,
zelim da vas pjesmom kitim,
onom koju srce voli.
Ne zelim da budem,
razlog necem ruznom,
ne zelim nikom dusu,
da ostavljam tuznom.
Ne zelim uplakane oci,
ko’ruza pokapana od rose,
zelim da vas rijeci ove,
u daljine Livna nose.
-------------------------------------------------------------------------------------
ZATROVANI CVIJET
Cemu suze?
Zasto li padaju boze?
Zasto gubis latice,
mirisni cvijete moj.
Otvaram ti dusu,
a zatvaram srce,
i malu tajnu u njemu,
zakovanu i netaknutu.
Cemu bol?
Iskidanom dusom,
trazis moje poraze.
Dal'sam kriv?
Ne znam,vjeruj,
sad samo godine brojim,
i psujem vrijeme,
da ovako ne leti.
Cemu smijeh?
Nakon prolivenih suza,
tvoj sam poraz,
tvoj sam veliki minus,
tvoj sam poderan kaput,
koji nije dobro grijao,
ko'otrgnut'sam papir,
iz zutog spomenara ljubavi.
Cemu snovi?
Ostavi ih u bajkama,
ne donosi crne oblake,
i zivi ovaj zivot,
kako si navikla,
jer stvarnost boli,
a proslost srce kida,
zatrovani cvijete moj.
-------------------------------------------------------------------------------------
TUDJA AVLIJA
Svjetlost dana,
miluje ovo jutro,
i budjenje novog dana,
kao da gusi,
istinu moju.
Pod sumornim nebom,
ispracam svoje tuge,
a docekujem nove jeseni,
u tudjem gradu,
u tudjoj zemlji.
Tudjino, moja sudbino,
teska li si,krvava rano,
iz srca i duse,
svetinjo i prokletinjo.
Kolijevko svega i niceg,
dzaba ti pare,i krediti,
dzaba lancici,
dzaba sva zlata,
dzaba sila i sepurenja,
teskom mukom zaradjena plata.
Tudjino,sudbino,
nek’ti je na sramotu,
kad ne znas ovom strancu,
da pokazes svoju ljepotu,
i svoju divotu.
Ma dzaba lazni sjaj,
nedostaje mi,
moj rodni kraj,
moj grad ko iz bajke,
i veselo lice moje stare majke.
-------------------------------------------------------------------------------------
STARI MLINOVI
Bistrica hladna,
kroz njihova njedra tece,
eh,da joj zubor cujem,
eh,kamo srece.
Pa ni ovoj dusi,
radosti kraja ne bi bilo,
eh,kad bi se sve to,
jos jedanput ponovilo.
Mlinovi stari,
Dumanovi jarani,
vremenom nagrizeni,
vodom obliveni,
opasani hladovinom,
i obraslom mahovinom.
I sad bi ova dusa,
pored Dumana,
da se krade,
i sad bi ova zedna usta,
da se vodom slade.
Eh,kako bi to bilo fino,
eh,kad bi bar jednom,
sve tako bilo.
Mlinovi mali,
mlinovi stari,
slusaju ovu malu,
pjesnikovu zelju,
slusaju,al’ne haju,
nego samo melju…
melju…
-------------------------------------------------------------------------------------
NA SRCU RANA
Srce se u tugu svilo,
Sta li ga muci?
Sta li ga ranilo?
Blistava suza,
opet je potekla,
ranjena dusa,
nocas je sve rekla.
Ja jos uvijek rano-ranile,
prvi u kafanu stignem,
a zorom posljednji izlazim.
Pa dokle ovako?
Cemeran,i mlad,
da po svojoj dusi,
pijanim koracima
ja sada gazim.
Oci se moje,
sklapaju od ljutog dima,
dok ovu punu casu,
nazdravljam ja svima.
Opet je neko,
moju pjesmu pjev’o,
dok sam gorkim suzama,
do vrha case nalijev’o.
Gorke suze,a slatko vino,
rani mi srce,
sto dusu kopni,
bas ko pticu,
pod toplo krilo,
sto je nekad,
cvrkutala milo.
Za vlaznim sankom,
svoju ljutu muku,
ja jadim konobaru,
zguzvane pjesme,
ja iz dzepa vadim,
nemam vise para,
ja da mu platim.
Tjesim sebe,
nisam jedini,
i drugima se srce para,
zato mi poklonite
jos koji zvuk gitare,
da u dusu dirne,
ona pjesma stara.
-------------------------------------------------------------------------------------
GODINE
Gledam dole,preko avlije,
kako se sunce radja,
proslost pred ocima plovi,
kao neka pusta ladja.
U oblacima slike,
meni drage i mile,
boze,kakve li su samo,
uspomene to bile.
Mladost odlazi polako,
plivamo u rijeci godina,
ma ni okren’o se nisi,
a vec ti nekih pedeset godina.
Bjezis od svega toga,
i kazes:”Hej,pa ja nisam taj!”
ma,uzalud prijatelju,
godine su to tvoje znaj.
Vidim da ce kisa,
povlacim se u kucu,
prebirem ove misli,
uz onu kafu vrucu.
Odlazi mladost…
tesko je da se prizna,
ma,ruku na srce,
starost je sad bliza.
Ne zalim prijatelju,
ni jednu godinu zivota,
sve sto je proslo,
bila je divota.
Ko nije znao,
ove godine da zivi,
zato molim lijepo,
da me niko ne krivi.
-------------------------------------------------------------------------------------
HARMONIKA U NOCI
Noc puna nemira,
ne da oka sklopit’,
a zvuci harmonike,
negdje u daljini,
suzu mi traze,
da je izmame,
i uzdah da otmu,
i da ovi vjesti prsti,
rastegnu harmoniku staru,
da pomiluju nocnu tisinu,
uspavanog grada Livna.
Koracam basamcima,
prekinutih uzdaha,
izgubljenih ljubavi,
grohotom sretnika,
placom nesretnika,
da vidim ko’to svira,
onako po meraku,
ko’je to u sevdahu,
sto onako u dusu dira,
sto pospanoj raji,
ne da mira.
Ugledah harmonikasa starog,
sto bogu dusu daje,
dusu daje,
a bog je nece,
postedio ga je,
za ovog vremena.
Zeli da stari samo svira,
dusom i srcem,
da rani ovu dusu nasu,
da nas ponese pjesmom,
i da cuje zelju vasu.
Veceras po narudzbi on svira,
da u srce dira,
onako po meraku,
u Livanjskom sevdahu.
Otimaju se zelje,
svacije pjesme on svira,
on voli smijeh i suze,
i kad harmonika,
u vase srce dira.
I dan-danas,
sevdahli-pjesmu,
pjeva raja,
iz naseg Livanjskoga kraja.
Pjevaju se pjesme,
i stare i nove,
al’jos uvijek,cujem zvuk,
njegove harmonike,
sto me opet zove.
.........................................................................................................
NOVOGODISNJA ZELJA
Eh,kad bi kazaljke ,
na vasem starom satu,
bile ove ruke moje,
da vas zagrle,
i sve najbolje pozele,
to bi bila zelja moja,
gdje ne bi bilo,
punim casama broja.
Eh,kad bi moglo,
cudo da se desi,
da se raja sretne,
i koju rijec kaze,
da se raja nasali,
ma nema veze,
i ako se stogod slaze.
Eh,sta da kazem,
znam da je ova zelja ,
jedan san Livnjaka,
koji se nikad,
ostvariti nece,
al'makar zato,
nek'vam Nova Godina,
donese puno zdravlja i srece.
BEGLUK
.........................................................................................................
VUJADINOVA KULO
Hej, kulo Vujadinova,
sto Basajkovac krasis,
hej,kulo kamenita,
sto prije zore zvijezde gasis.
Em,sto si stara,
em,sto si ponosna,
prkosna od vjetra,
okupana od sunceva svjetla.
Hej,kulo Vujadinova,
s Basajkovca brda,
“dragi kamenu”s kamena,
sto li mi se bijelis,
sto uspomene dijelis,
za starim Vujadinom,
i sinovima mu hajducima,
okovana mucenjima i jaucima.
Hej,kulo stara,
naceta zubom vremena,
otpjevana u pjesmama,
okicena”bijela vila”,
takva vazda bila.
Prkosna od kisa,
“pusancija”i snjegova
prepricana prico nasa,
prico nasih djedova.
Hej,kulo Livanjska,
sto vjetrove u goste zoves,
cuvas li nam ulice,
puteljke i sokake,
bdijes li u noci,
dok ne cujes korake.
Da li cujes korake,
Livnjaka nasih,
sto ujutru rano nekud”hite”,
sto te u srcu skrto cuvaju,
kad bi samo mogli,
zlatom da te kite.
Otimas li se vremenu,
kulo na nasem Teberu,
zavijena u dobru,
u zlu,i cemeru.
Otimas li se vapaju,
nasih mrtvih junaka,
dal’cujes glasove,
davno umrlih Livnjaka
Kulo Vujadinova…
u magli zamagljena,
ostaces uvijek tajna,
onog starog vremena.
Svjedok “belaja”,
ratova,i junaka,
bices uvijek ponos,
ponos nas,Livnjaka.
.........................................................................................................
** NOVA GODINA **
Snijeg je vec pao,
ni psa na ulici nema,
moj grad se veceras,
za Novu Godinu sprema.
Dok u toploj sobi,
vatra pucketa,i grije,
svi smo na okupu,
neko pjeva,
a neko se smije.
Okicena carsija,
u bijelom ruhu sada,
Novu Godinu ceka,
dok gusti snijeg pada.
Na staroj sahat-kuli,
pet do dvan’est stoji,
raspjevana raja, preostale minute broji.
U ovoj veseloj noci,
nek’se razna pica piju,
Sretna Nova Godina,
u ime nas sviju.
Nek’ je sretna i bericetna,
svim Livnjacima sirom svijeta,
u zdravlju i veselju,
jos mnogo,mnogo,ljeta
.........................................................................................................
Zlatna tamburica
Ove godine lete,kao jata ptica,
u jednom pravcu, i povratka im nema,
sve si svoje godine,
na tamburicu potrosio,
nasmijavao nas do suza,
i pjesme na nas sve ulozio.
Osta mi u glavi vesela figura,
tvog vedrog lica,i tamburice male,
koju si ispod zguzvanog kaputa krio,
uvijek spremnu,
da iskrade osmijehe nase,
takav si uvijek prema raji bio.
Pjesma sva od sale,
u novoj rimi se rodila,
dal vrijedi “dvice”
vrijedi li”petice”
ili mozda “desetke”,
nesto malo para,
samo da se prezivi.
Zakicena tamburica,
u rukama ti sjaji,
a otvrdli ti prsti,
po strunama saraju,
nasa lutalice stara,
nadaleko ti nema para.
Danas sijedi starac,
pred Bogom stoji,
bez pratilje svoje,
njegove stare Adevije,
suza mu u oku,
uspomene na nju krije.
Dal’i danas sviras,
kako li se zivi,
znam da je tesko,
zivot je borba,
zavrne li se koja para,
ma svima je prazna torba.
Da li pjesma ova,
Mozda vrijedi”dvice”,
odgovora nemam,zbunjeno mi lice,
al je pjesma o tebi,
prijatelju moj stari,
da se ne zaboravi,kako je svir’o
Rogajce nas stari.
----------------------------------------------------------
(pjesma o nasem Salkici Tufekcicu-(Rogajcetu)
----------------------------------------------------------
..........................................................................................................
DJEVOJKE
Nek ti vjetar mrsi kosu,
dok se seces sva u zanosu,
bas onako, njezna,mila,
Beglucanko moja,mila.
Nek’joj Duman lice mije,
dok’od mene pogled krije,
ona je nase tajne krila,
Prikoricanka moja,mila.
Nek’ti zvijezde kite oci,
ko’fenjeri,nek’zmirkaju u noci,
uvijek si dio moga sna bila,
Gornjicanko moja mila.
U carsiju ja kad sidjem,
ne mogu nijednoj ja da pridjem,
jer su sve tri za me lijepe,
Livanjke moje,prelijepe.
..........................................................................................................
KOCKAR
Zivot mi je saren mnogo,
mada to nikad nisam htio,
otkad sam ja kockar pos’to,
u rukavu sam keca krio.
Spavam danju,kockam nocu,
ko’vampir sam pravi,
trazim zrtvu za kockanje,
dosta para mi sad fali.
Danas sam ja prepun love,
bez ikakve sam mane,
dok sutra praznog dzepa hodam,
bez prebijene sam pare.
Prsti ovi,tanki moji,
za karte se lijepe,
nova igra,nova lica,
u pokeru im oci slijepe.
Dal’cu ovu igru dobit’,
srce mi se nada,
dal’cu morat’laznog keca,
iz rukava izvuc’sada.
Zena svaka od mene bjezi,
koji djavo ih je spop’o,
ni za sto nece da pridju,
kazu:”Ma pusti on je prop’o!”
Izazivam ja sud’bu moju,
pratilju moju staru,
jos uvijek varam nove zrtve,
u ovom starom baru.
Nikad nemoj kockar biti,
ja ti savjet dajem,
bolje ti je grijesnik biti,
vidis,da se i ja kajem.
..........................................................................................................
ONA
Gledam te…
Razbijam gorke misli,
i mislim na ulicu sjecanja,
gazenu tudjim koracima,
tudjim uzdasima,
kajanjima i varanjima.
A ti…
Ne das se zbunit’,
mijenjas tok vremena,
kormilaris slikama koje blijede,
i gasis liniju zivota,
na mojim dlanovima.
Znao sam…
Odlazis bez pozdrava,
okreces ledja,
brises uspomene,
koje su znacile nesto,
meni…-al’ne i tebi.
Ovaj san…
Kao da i nije san,
lome se tvoji uzdasi,
dok si u rukama drugog,
urezujes jos jednu boru,
ispod moga oka,
urezujes jos jednu ranu
ranu u srcu mome,
koje je nekada kucalo,
u zlobnom srcu tvome.
Da li tonem…
U zamrsenom klupku godina,
u rijeci tvojih laznih suza,
koje lijes zbog nekog drugog,
ko’ti zatrova srce,
ko ti zakova dusu,
i povede u ljepsu bajku,
malo bolju…
nego sto je moja bila.
..........................................................................................................
FORUMASI,FORUMASI!
Dok' medj'granama vjetar zavija,
Plavi Safir za Livanjske zvijezde navija.
Neumorna i uvijek spremna za nasu raju,
nikad nas nije izdala na kraju.
Tu je i Andric,koji vazda pise,
svaka mu pjesma novim stilom dise.
Tu iza ugla,viri nas i profa,
dok'u glavi radja mu se strofa.
Livanjka,Copic,kalajdzinica nasa,
koji sve prati kao pravi pasa.
To vam je kratki popis jata vaseg,
koji sve zavrsava do Tepeta i Sandokana naseg.
To ti kazem ,ma bas tebi, ne bila bona,
vratice se ubrzo i nasa Arizona.
Sve je ovo neraskidivi lanac,
kojeg vodi nas veliki Stranac.
Ma i ja vas od srca volim,
pa vam zato ovo i zborim,
jer ja sam "rijec i sjena" ove sobe,
samo pocetak i kraj pjesme ove.
..........................................................................................................
LIVANJKO MOJA
Sudbina se igra sa nama,
kao vjetar s liscem,s jeseni,
cekam ja moju Livanjku,
dok mirisu nasi divlji kesteni.
Da li ces doci,pitam se,
hoce li srce zatreperit’,
mirise lipa na tebe,
od oka tvog cu pocrvenit’.
Cekam ja nocas Livanjku,
skriveni mali cvijet sa Dumana,
da li iz kuce izlazis,
drhtim ko’prut,dok mi prilazis.
U zagrljaj mi padas ti,
Livanjko,duso moja mala,
odlazim u noc sa tobom,
u sokake iznad Gornjeg Grada.
..........................................................................................................
TESKA VREMENA
Teska su vremena dosla,
i kao da je bog dragi,
tesku kaznu svima presudio,
“Ma sta je ovo?”-ja se pitam,
cijeli svijet je poludio.
Na televizoru,i na radiju,
los glas,i losa vijest se vrti,
kriza ovdje,kriza ondje,
ubistva,bolesti,smrt do smrti.
Svjetska kriza opasno hara,
i skupoca na sve strane,
kao da cijeli svijet umire,
kao da nam sejtani zivjet’brane.
Velika je rijetkost,
porodicu vidjet’skupa,
svak’se danas na svakog ljuti,
svak’ bi o sto da sakom lupa.
Mnogo smo nervozni,
sve i svasta nam fali,
na sve se brzo ljutimo,
a bolje bi nam bilo da sutimo.
Svi smo puni ljubomore,
puni smo nekog inata i sile,
svi bi da imamo love,
a da ne dignemo ni kile.
Daj da makar jednom dodjemo k sebi,
da otvorimo oci,i budemo svi ona jedna raja,
jer bice kasno,jednog dana,
ako dodje do predskazanog kraja.
Veliku nadu u srcu nosim,
da ce biti bolja i ljepsa jutra,
da ce biti mira i zdravlja,
u zdravlju i veselju,za bolje sutra.
..........................................................................................................
SANJAR
I ovaj put,
noc te prima u zagrljaj,
a ti,ko'nocni leptir,
trazis mene,tvoju svjetiljku,
da se zalijepis za mene,
da istopis krila,u zagrljaju mom
Ponekad bih volio da te sanjam,
da te ukradem iz mojih snova
iz mojih pjesama,iz mojih sjecanja,
da rasiris krila,da me odvedes negdje,
gdje tisina sklapa usnule latice cvijeca
Da li sam ja sanjar,
sto bespomocno lezi sam,
u dolini ruza i leptirova,i ceka na svoj let,
let koji nikad doci nece,
dok lezim prikovan u zemlji stvarnosti
I ovaj put,
noc te prima u zagrljaj,
a ti,ko nocni leptir,topis tanka krila svoja,
uz neku drugu svjetiljku,
sto nam odnese sjecanja na sve
..........................................................................................................
STARA KAFANA
Koliko sam puta,u staroj kafani,
docekao jutra bijela,
koliko su puta,moje pijane noci,
kidale mi srce na dva dijela.
Casa za casom,jedna drugu stize,
kvasi mi usne,i utrobu kida,
"Daj jos jednu!-rekoh konobaru ljuto,
"Ova casa san s ociju skida."
Stara kafana na kraju grada,
kuca izgubljenih dusa,
nesretnih,propalih,
zaljubljenih,ostavljenih,
u lokvi alkohola,kupa mi se dusa.
Harmoniku cigo,rastegni tiho,
nek'ovog puta pjesma bude dzaba,
sve pare dadoh na rakiju ljutu,
sto dusu kida,i hoce da me svlada.
Prljavim rukavima,suze brisem,
gledam kroz prozor,kako zora rudi,
vec ptice pjevaju,i zvijezde se gase,
za starog pijanca,novi dan se budi.
..........................................................................................................
DVIJE CIGARETE
Noc polako pada nad gradom,
i kao neki carobnjak,pokriva nas svojim crnim plastom,
a ja i ti,sjedimo na klupi parka,i kao dva lopova
krijemo se,
od pogleda prolaznika.
Stezes me jos cvrsce,dok svoju glavu,namjestas na moje
grudi,
i crni ti uvojci,maze moje lice,dok pricamo tako,o ovom
il'onom,
ti me ljubis,i ljubis,i otimas mi uzdahe,
na klupi u parku,tu u nasem gradu.
Znam,opet si imala svadju,osjecam to,
ostani jos,ne idi,molim te,ne idi bas sada,volim te.
Imam jos dvije cigarete u dzepu,mrsim ti kose,i osjecam
gorcinu u zraku,
tu na klupi,gdje se cigarete zare u mraku.
Ne zeli da te izgubim,rekla si,sta bih ja bez tebe?
Ne reci dvaput rekoh ti,brzo ces ti zaboravit'mene
Nasmijala si se na to,i slatko me poljubila,dok si tu na
klupi,
svoju glavu uz moju priljubila.
I ova noc polako,iz parka je odlutala,odnijela tajnu,i
nikom je reci nece,
a ja se i danas pitam,dal se u parku zare neke nove
cigarete,
i dal' se neki novi par sada parkom sece.
(P.S.pjesma iz Gimnazijskih dana)
BEGLUK
..........................................................................................................
NADANJE
Pomislim,odnekud ces doci,iza ledja da me prepadnes,
njeznim rukama,oci da mi sklopis,
ali tebe nema,vidim da neces doci,
krvari rana,koja nikad nece proci.
Tugo moja,zagrli me snazno,
utjehu mi pruzi,il'me u ponor baci,
sudbina me izdade,i okrenu mi ledja,
a bilo nam je lijepo,bas kao u bajci.
Muska suza sad u oku sjaji,
redaju se slike,pogazena su cvijeca,
uvele ruze,na balkonu tvome,
a ja se pitam,zasto je kratka sreca.
Oblaci sivi donose kisu,
ljudske tuge donose bore,
trazim bajku,gdje se ljudi vole,
da stare rane opet ne zabole.
..........................................................................................................
PROPALI LOPOV
Kao da se nebo srusilo na mene,
cak i sretne zvijezde su me izdale tad,
ja bez para,uzalud sansu trazim,
da krenem iznova,u novi zivot sad.
Umornim ocima,ja sank trazim,
svi gledaju u mene,ko'da sam s neba pao,
"Ne ljutite se molim!-rekoh svima tada,
"Od vas gospodo nista nisam ukrao!"
Ispijam konjak gorki ja na eks,okrecem se okolo,
tema price ja sam svima,
"Izvinite me gospodo!"
"Ja nisam onaj,sto poraze lako, tako srcu prima!"
U Policiju me vode,zbog neke sitne kradje,
zbog nekog sata,sto i nije nesto vrijedio,
"Oprostite mi gospodine!"-rekoh vlasniku sata,
"Ako sam vas ovim cinom,ja uvrijedio!"
..........................................................................................................
L I V A NJ S K A
Da li ja to sanjam,il'je to od puste zelje,
da vidim moje Livno,staru raju,carsiju,
mozda se san i ostvari,pa i pusta zelja ispuni,
da mi zalutala dusa stigne pred moju avliju.
Kazu nisi isti,druga su vremena,
ono staro Livno,nikad se vratiti nece,
al'me nije briga sta drugi kazu,
kakav je,da je,iz mog srca izic'nece.
Istim mislima vodjen,u Livnu gradu rodjen,
o povratku ja sanjam,samo mislim ja na to,
da se Livnu vratim,staroj majci svratim,
i povratnicku suzu pustim,ona ce shvatit'to.
Bistrico rijeko,nosi moje suze,
razbij'ih o kamenje staro Dumansko,
pjevaj ovu pjesmu,da cu se jednom vratit'
u moje Livno,moje Livno ponosno.
..........................................................................................................
RAJA IZ PARKA
U tebi kad sunce grane,i kad u zoru novi dan krene,
ja cu se onda ranim jutrom probuditi,
i otvoricu vrata avlije moje,i ponijecu onu staru gitaru.
Otkinucu jednu grancicu behara,
pomirisat'cu ga,pa ga onda bacit'k tebi,
ti ga onda uzmi,i u crnu kosu stavi,
znam da zelis moj pogled,dugo,dugo, da zadrzis na sebi.
Ja sada zurim,izvini ne mogu ostat',
u Parku mi raja,pored Bistrice pjeva,
kasnije dole i ti svrati,da ti ukradem poljubac,
koji ce stare uspomene da mi vrati.
Pjevali smo uz gitare,u nasem Livnu dobre pjesme stare,
i danas se pitam gdje je stara raja, tamo ispred Parka,
gdje pjesmi nikad nije bilo kraja.
..........................................................................................................
JESI LI ME SANJALA
Jesi li me sanjala nocas,
dal'si se tog jutra uplakana digla,
snijeg je po nasem smrznutom putu pao,
o, boze,kakva li nas je ovo kazna stigla.
Jesi li me sanjala nocas,
dal'si ko'ptica svila krila svoja,
ja to nikad saznati necu,
o,rano moja,o,tugo moja.
Jesi li me sanjala nocas,
da na konju dolazim,
ja onako,sav u bijelom,
al' te molim priznaj mi bar jednom,
dal 'si me voljela dusom i tijelom.
..........................................................................................................
PJESMA LIVNU
Hajde svrati malo,rece mi jaran,
dugo se nismo vidjeli mi,
zasviraj neku,sto boli slama,
da srcu radost povratimo mi
Nazdravi jednu,rece mi jaran,
meraka nasih,sjecas li se ti,
sto godina jaro,u veselju,sreci,
u nasem Livnu,nek'smo zivi mi.
Sretni ti puti,rece mi jaran,
znam,moras ici,vrijeme je znam,
navrati opet,u carsiju nasu,
stari te jaro,opet ceka,znaj.
REFREN:(2x)
----------
Jel'to Duman sa Bistricom place,
ta jaranstva mnogo meni znace,
srce tesko podnosi te boli,
jer se Livno tako mnogo voli.
..........................................................................................................
SUDBINA
Korak od koraka,
odvaja se,
razlikuje se,
stopa za stopom,idu,zure,
prema cilju,il'ponoru,
a sreca ko'sreca,
odlazi,il'vraca se,
o tebe se spotakne,
a nemirna ti dusa,
vrh i dno dotakne.
Kako samo blizu,
skoro si tu,konacno,
otvaras snovima vrata,
a oni se gube,nestaju,blijede,
ti bi radije opsovao sudbinu,
i cekao ko'pauk u mrezi,
da uhvati svoju srecu,
a problemi te guse,
da samo srecu strpas,
u sokake svoje duse.
Tu si,drustvo oko tebe,
smijes se,
a radije bi plakao,
mozda je pogresno mjesto,
il'pogresni ljudi,
a ti,ko'riba na suhom,
trazis zraka,
da od muke vrisnes,
da pobjegnes iz ludila,i mraka.
Nadas se necem,
a cemu?
to nesto doci nece,
sreca vec grli sretne ljude,
a tebe vrti oko malog prsta,
a ti zbunjen,
sudbini u oci gledas,
a sudbina?
ona se poigra s tobom,
i u ljude bez cilja te svrsta.
..........................................................................................................
RASTANAK
Jutro je,
i crne kose si po jastuku rasula,
kisu gorkih suza u moju casu nasula,
da sa tugom ja nazdravim.
Budis se ,
i prvu jutarnju kafu sa mnom pijes,
ko'stari lopov od mene pogled krijes,
kazes vrijeme je,i odlazis.
Ne sjecam se,
da sam nekog tako volio,
ko' na dlanu kap vode nosio,
al'uzalud,sad kasno je.
Moja ljubavi prosla,
ne ljuti nam meleke,
i ne sazivaj sejtane,
to su ljubavi sad daleke,
dvije puste obale.
..........................................................................................................
ZIVOT
Sa stare strehe kapi kise liju,
zeljan sam raje,zeljan sam sviju,
da otvorim srce,da poneku kazem,
da vas opet vidim,necu da vas lazem.
Moj zivot nije kreditna karta,
velika kuca,primamljiva plata,
il'biti vazan na nekome slavlju,
bogastvo covjeka je u dobrome zdravlju.
I ova kisa ko'da prestat'nece,
dusa sa dusom,sudbini sad krece,
O,boze,pogledaj sad svoga roba,
dal'je goli zivot samo jedna proba.
Znam,ovaj zivot zivjet'se mora,
godina za godinom,previse bora,
ne daj,da dani budu ti sivi,
jer zivot je jedan,i kratko se zivi.
..........................................................................................................
MOJ GRAD
Nemir se dusom krade,
i oka mi treptaj suzu obara,
a suza pada,i ove rijeci kvasi,
dok mi srce dusu razgovara.
Noc je pala,i donijela tisinu,
nebo bez zvijezda,u oku mi zjapi,
dal'su to zvijezde u moje grudi pale,
i opekle mi srce sto za prosloscu pati.
Za mojim gradom,gorka me sjeta vuce,
redaju se slike,redaju se snovi,
ono sto je bilo,kao da je bilo juce,
kad bi moglo bar jednom da se ponovi.
Ova noc odlazi polako,
nestaju sjene,dolazi novi dan,
ma svaki dan u tudjini je isti,
dok u mom gradu svaki dan je ko'san.
Otvori majko,one nase prozore,
nek'u sobu udje miris naseg grada,
pomirisi nase ruze,i udahni zrak za mene,
jer ovdje u tudjini samo praznina vlada.
..........................................................................................................
MALI KAFIC
Iza sanka ja gledam raznorazna pica,
alkoholna,slatka,iz malog kafica,
pa mi prst sad upire u pravcu viskija,
da bi atmosfera s rajom bila malo bliskija.
Dodje viski sa ledom,na sanku se casa sjaji,
zdravica za zdravicom,ja nazdravljam raji,
magla mi pred ocima,zbrka mi u glavi,
zna li se ko'to danas rodjendan slavi.
Dolaze nove case,stvarno im broja nema,
ko'ce sve to popit'opet mi se drijema,
pijana mi glava prema sanku pada,
ne bih se mog'o sjetit' ni koja je godina sada.
Zanosna muzika svira u malom kaficu,
neka gospodja vrisnu:"Sta je bilo mladicu?"
a ja na podu lezim,u stomaku mi se muci,
tad me konobar podignu i rece:"Hajde kuci!"
Ja sad sjedim u kuci,mamurluke lijecim,
klin se s klinom izbija,zelim bol da sprijecim,
jos jedna pijana noc,kroz maglu sve ja prodjoh,
al'mi ni sad nije jasno,kako bez cipela ja kuci dodjoh.
..........................................................................................................
DIVLJE RUZE
Odlaze dani,kradu se polako,
krvare rane,nikom nije lako,
na putu zivota,posrnes il'padnes,
na pragu kuce da umres,i ne osvanes.
Zivot je ko'ladja,il'plovi il'tone,
pozutjele su slike,izgubljen glas me zove,
okrenem se,i pogledam,tamo nikog nema,
dal'se to moja dusa na pocinak sprema.
Zivot ko'pjesnik romane pise,
budi mi uspomene,i nista vise,
a dusa ko'papir sto drhti na vjetru,
sprema se da putuje nekom drugom svjetlu.
Dal' se srce sprema da kaze zadnju tajnu,
kako sam te cuvao kao zvijezdu sjajnu,
ti ko' divlja ruza,trnjem pusti krv u meni,
kako sam mogao da vjeruem ja takvoj zeni.
Nemoj da slusas pricu divljih ruza,
zivot smrtnicima,il'oduzima,il'pruza,
zato nemoj da beres one divlje ruze,
pusti ih nek'venu,nek'se s patnjom druze.
Na staroj sahat-kuli,vrijeme ce da kaze svoje,
dal'ce srce da kuca,il'da stane ovo moje,
zakon prirode je da se rodis,pa da umres,
zato nemoj ovo tesko,svom srcu da uzmes.
..........................................................................................................
(L)ijepo li je boze
stogod kazat'o tebi,
napisat'nesto sto dugo nosim u sebi.
(I)zlaze pred oci
tvoje kuce,basce,sokaci,
gdje su
one zore rane,gdje su moji Livnjaci,
(V)jeruj da dosta stvari
za tebe me veze,
dok nostalgija mi srce jos vise steze.
(N)a svakom tvom
kamenu urezana iskra nase mladosti,
u tebi su djetinjstva bila puna radosti.
(O)duvijek ces biti
otkucaj srca moga,
i sve dok srce kuca,sjecacu se
Livna svoga.
..........................................................................................................
TI
i JA
Tihi uzdah iz duse ti se ote,
i suza iz tvoga oka,
ko'uginula ptica pade,
promrzla od studeni,
a ja jos uvijek po starom,
biram rijeci,al'uzalud,
sve se okrenulo protiv nas.
Dal'si ti sad posljednja sjenka,
koja ce me slijedit'
sve dok ne umrem,
mozda je i bog na sve mislio,
dok gledam istini u oci,
palim baklje u tvojim ocima,
i ljutim bogove tvoje.
Pomijesala si sve ono,
ono crno i bijelo,
zatrovala ptice i cvijece mirisno,
to sam i slutio,
pasje vrijeme nam se ruga,
ti to znas,
al'ipak gledas da nas sacuvas.
Prolivene suze tvoje,
bacaju me u stvarnost,
da zaboravimo onu sinocnju svadju,
da nacmemo komad ljubavi nase,
da vidimo,ovu djecu nasu,
sretnu kraj nas,
jer su i ona rodjena iz ljubavi.
..........................................................................................................
PREVARENI MJESEC
Dal'cujes muziku nocne tisine,
sto prozirnim prstima zut mjesec dira,
sto mu zvijezde krade,sanjivom cuvaru neba,
u dzepove ih trpa,
i ne da mu mira.
Hajde makar,prevari se,
daj malo,iz sna se ukradi,
donesi mi mirisne jastuke tvoje,
da ih pitam,
izgovaras li u snu ime moje.
Sanjivi mjesec u rijeci se gleda,
u zvjezdane kocije on sad sjeda,
da tisinu pita gdje je zvijezde skrila,
a tisina gasi,zvijezde jednu po jednu,
lagajuci mjeseca,da nije vidjela nijednu.
Na starom prozoru,cekam ja na tebe,
da mi dodjes onako bosa i fina,
donesi mi mirisne jastuke tvoje,
i tragove onog tvog karmina.
Zalud mjesec svoje zvijezde trazi,
zalud mene tvoje tijelo drazi,
a tvoja koza glatka ko' svila,
bojim se,nocas si sa drugim bila.
Prevari se mjesec,ugasene su zvijezde,
dotakle ga zrake sunca,sto u zori jezde,
prevarih se ja u tebi,drugi u postelje dodje,
a ja i mjesec,dva tuzna jarana,
cekamo da ovaj dan prodje.
..........................................................................................................
MANGUP
Dolaze,odlaze,
kroz sjecanja prolaze,
sva ta lica,
iz nasih ulica.
U ponekoj maska,
druga mi odskocna daska,
da me raja sa njom vidi,
jer ja sam mangup,
ma da...
i bog to vidi.
Dolaze ,odlaze,
u moj zivot ulaze,
neke dame,
sto su bile same,
neke stalne veze,
dok su neke bez veze.
Na jednoj sminka,
na drugoj nije,
ma ja sam mangup,
sto se za zene bije.
Dolaze,odlaze,
kroz moj stan prolaze,
uplakane,sretne,
ovakve i onakve,
pomalo sretne,lijepe,ruzne,
neke pomalo tuzne.
Ja sam mangup,sto sudbinu izaziva,
sto uvijek s novom curom,
zeli da se pokaziva.
..........................................................................................................
PONOVO ZAJEDNO
Kazi neku lijepu rijec,
obraduj me necim,
odnesi me na krilima noci,
da zoru cekam na grudima tvojim.
Lijepo je opet s tobom biti,
otvorit' srce sacuvat' tajnu,
medne usne tvoje ljubit'
i cekat' s tobom zoru ranu.
Gledam tvoje oci lijepe,
ta dva bistra jezera moja,
vidim u njima,nase tajne plove,
tvoja me dusa u zagrljaj zove.
Iz tvojih usana mednih,
rijeci ko'ruze iz pupoljka nicu,
mirisu vrtovi, i rani mraz pada,
a ja te ljubim,zajedno smo sada.
Milujes mi kosu,
i kazes,oprosti sta je bilo,
ti pjevusis nasu pjesmu staru,
dok stavljam glavu u tvoje krilo.
Zrake sunca latice cvijeca bude,
na glavi,ispleten vijenac ti stoji,
sretna si,vidim,moja mila draga,
pored tebe sam,ne treba da se bojis.
..........................................................................................................
OTROV
Gdje ce ti dusa,
moja mala nevjero,
zbog tebe sam sinoc pio,
i sa tugom mojom devero'.
Kad u sitne sate,
ugasis ona svjetla tvoja,
ponesi sa sobom tugu moju,
u postelju hladnu,
bez mene,tvog otrova.
Kad u neko doba noci,
otvoris tvoje sanjive oci,
vidjeces mene,na tvom prozoru,
kako te gledam,
ja u zanosu.
Ko'ce tebe nasmijati,
ma ko'ce ako necu ja,
zivot ce ti pun ko'mjesec biti,
sa tvojim otrovom,
a to sam ja.
..........................................................................................................
SJECANJA
Povedi me u sjecanja,
prelistaj stranice uspomena starih,
pa ko jesenji vjetar,
otjeraj ovaj grijeh iz duse,
nek'se raspe u rijeci,
bisernih suza tvojih.
Rana jesen dolazi polako,
srca se nasa tope u daljini,
pa ko'novi nemir,
sto zudi za zeljama malim,
gubi se u tvojim,
ko'more ocima plavim.
Ponesi sa sobom,
ovu pjesmu moju,
ne kazi je nikom,
duboko je skrij u sebi,
ne lomi krila ove duse moje,
sto skrhana bolom place u meni.
Pred ocima mojim,
uspomene teku,
ko'mali potok,
sto nase tajne zubori,
u njemu ruza izgubljena plovi,
strganih latica,
djelo ruku tvojih.
..........................................................................................................
MOJ DUMANE
Iz tebe se nasa Bistrica radja,
hladna ko'cemer,nasa ljepota,
iz tebe se radja prica o Livnu,
Dumane moj,izvore zivota.
Oci moje,nagledat'se nece,
tvoje ljepote,golubova iz pece,
u tebi se pjesme nekada lomile,
a sad me uspomene,
na tebe slomile.
Ti kazujes Bistrici,
da pozuri preko kamenja,
da poskakuje i prica,
stare price o Livnu,
Dumane moj,stari,
cuvaj nam Bistricu,
nasu rijeku divnu.
Ne budi tuzan,
ti nisi sam,
imas nase stijene,
nase kamenje,sedru,
imas nase zglibe,
i Bistricu u tvom njedru.
Moj Dumane,
ljeti pun meraka,
okicen pjesmom,punoj sevdaha,
jos jednom kazi,
Bistrici sto plovi,
nek'prica o Livnu,
i raji sto ga voli.
..........................................................................................................
SATI
Sati...
kroz vrijeme,
sati kroz dane,
kroz minute,
sekunde...
sati zivota,minuta,
sekunda do smrti,
prati nas vrijeme,
dok dusa drhti.
Sati...
lome vrijeme,
a ti zuris,
trka sa vremenom,
padas...
sekunde pada
kazaljke...
velike i male,
sklopljene,
ko'li to misli na me.
Sati...
minute,sekunde,
stotinke,
minuta do novog zivota,
zivot u satima,
danima,godinama,
smrt u sekundama
pokazuju vrijeme,
ovo dobro i lose.
Sati...
..........................................................................................................
RAZMISLJANJA
Ponekad se,
svojoj sreci smijes,
ponekad se,
kroz tugu svoju krijes,
pa ne znas,opet,
sta te sutra ceka,
neki novi problem,izdaleka.
Sve se vrti,
nekim krugom istim,
malo je onih,
sa obrazom cistim,
danas si tuzan,
a sutra vec blistas,
ma sve je isto,
ko'da istu knjigu listas.
Otima se vrijeme,
i bjezi u "ono sutra",
a dal'ono sutra,
ima mozda bolja jutra,
a idu dani...
vuce me sjeta,
jel ovo pocetak kraja,
il'je propast svijeta.
Vidjecemo sta ce,
donijet'surovo vrijeme,
neku bolju nadu,
il'jos gore probleme,
na ledjima osta,
onaj teret stari,
skinuo ga jos nisi,
dok drugi...
vec ceka u tami.
..........................................................................................................
ZENA
Moja si mirisna dunja iz ormara,
moja si ljepotica,
iz ljubavnih romana,
ti si moja patnja,
slatki bol u dusi,
kad prodjes pored mene,
cijeli svijet se rusi.
Moja si vila,zalutala iz bajke,
moje si lane,
tek odvojeno od majke,
ti si povjetarac,
sto remeti noc tihu,
ti si moja pjesma,
tek naceta u stihu.
Moja si ljepotica,za koju zivim,
moja si zagonetka,
kojoj se divim,
ti si svjetlo dana,
i moja zvijezda u noci,
ti si ta,za koju zivim,
i bez koje necu moci.
..........................................................................................................
LIVNO
Znam da je nekad tesko,
biti tu,tudjinom svezan,
pa nekako zraka trazis,
godinama se ovim ne das.
U svakoj kuci trazis svoju,
onu mirisnu, sarenu bastu,
i onaj mali,komad meraka,
u svakoj dusi trazis lijeka,
i ono malo starog sevdaha.
Al’je jedan gradic ost’o,
jos da kuca u srcu mome,
ne pitajte,kako mi je,
u tudjini sanjam ,o gradu svome.
Povratak je jos daleko,
znam to dobro,osjeca dusa,
da li Livnom jos Bistrica tece,
da li Duman njen sapat slusa.
Stara majka,jos se nada,
da otvorim vrata,avlije nase,
da vidim svjetla Gornjega Grada,
da pijem vode sa cesme nase.
Misli se moje,provlace kroz snove,
prolaze Livnom,majcin glas me zove,
krvari srce,u ovoj tamnoj noci,
jos se nada,da ce Livnu doci.
Ako se ikad vratim,
gradu Livnu,za kojim patim,
jos jednom da cujem, zvuke gitare,
u sokaku nasem,i one pjesme stare.
..........................................................................................................
ZITARNICA
Zima dodje bijela,
i snijeg,vec naveliko pada,
Livno okiceno pahuljama gustim,
onako ko'u pidzami bijeloj,
sprema se svom snu sada.
Zalud'se Livno u san sprema,
ma veceras mu spavanja nema,
to se na Zitarnici klize raja,
sve do jaran-zore,
klizanju nema kraja.
Sa svih strana,ulica,sokaka,
vide se u snijegu,
utabani tragovi koraka,
svi hrle Zitarnici,tamo gore,
ma kad je zima svi Zitarnicu vole.
I dok tako snijeg Livnom pada,
i poneki zaljubljeni par,
u sokaku tiho prica,
gledajuc'raju sto kasno,
izlazi iz nasih kafica.
..........................................................................................................
SVIM PJESNICIMA
Koliko jos vremena treba,da iz usta poteku rijeci,da
stvore pjesmu il’neku pricu,kol’ko puta se ova dusa
presvlaci u neku dusu nekih drugih ljudi,dok rijeci
onako ko’pupoljci nicu:
“Ja sam sada u dusi nekog’,
Nekog’ko’je boem bio,
Nekog’ko’je u kafani pio,
Nekog’ko’izgubi voljenu dragu.”
Nekog’ko’umrije na rodjenom pragu.”
Zivot dobitnika,gubitnika,zivot sretnika,nesretnika,gasi
se kao cigareta u “uzeglom pepelu".
Mene boli srce za njima,svim tim ljudima,kojima zivot
tek’tako prolazi,dok im kasnije “pod stare dane”,smrt u
goste dolazi.
Ne dam im da bjeze iz mojih prica i pjesama,nek’ostanu
tamo,sve dok rijeci ne izblijede,nek’ostanu tamo,sve dok
kose ne posijede.
Zatreperi dusa i sjeti se pjesnika starih,onih velikih i
malih,kojima”rijec i dusa” osta na papiru,dok im kosti
negdje,pocivaju u miru.
Sve te pjesme,knjige,nemirna rijeka rijeci,koje
ko’prosuti biseri sijaju u dusi,prave kulu od karata,i
toranj sto se rusi.
Tuga u pjesmi,prica u knjizi,gdje se svako”zabavio o
svojoj brizi”.
Krpim se nekom starom,izlapjelom nadom,gdje pozuruje me
zivot,i kaze:”Zasto si stao?”-a ja bespomocan,nekad
jak,nekad lomljiv,zivot je takav,tezak i neumoriv.
Svaku rijec ,pazljivo,odmjerit'moras,izvagat'osjecaje,poremecaje,dogadjanja
i svadjanja.
Pjesnici ko’pjesnici,napunise knjige i romane,pa se
proslavise oni,koji su nekad’mali bili,pa im prekrise
djela u “kadifi i svili.”
Rijeci,igra rijeci,ko’neki”Tango bez kraja”,tek’naceta
pjesma kao da je dosla iz raja.
Oprostite mi,ja pjesnik nisam,niti cu to ikad biti,ja
sam samo “izgubljeni glas”umrlih pjesnika,sto im se
svaka rijec u zlatu kiti.
Pjesnici moji,oni nekadasnji,ovi sadasnji,i
buduci,-pogledajte mene “Tvorca iskrivljenih rijeci”,i
prljavog papira,tvorca zabluda sa hiljadu manira.
“Pjesnici moji,vasim se djelima divim,
Na neumornom peru vasem
Natopljenim mastilom i znojem,
Na danima,suncanim i sivim,
A ko sam ja?-Sta sam ja?
Samo sam “stara korica”vase knjige,
Koja vam djela cuva,
Zato budite bez brige.”
..........................................................................................................
PIJANAC
Nocas sam opet pio,
i mojim casama broja nema,
dok na zidu moje sobe,
pocinju igre pijanih sjena.
Nocas sam opet pio,
razlog je grijeh ovaj stari,
praznog dzepa i prazne duse,
naopako su krenule stvari.
Nocas sam opet pio,
sakrio sam svoj komad tuge,
sa casom ovom, u bunilu pricam,
za mene nema vise sanse druge.
Lijevo,desno-desno,lijevo,
i onda opet tako,
zivot starog pijanca,
nikako nije zivjet’lako.
|
