|

Ispovijest
Jednog Šamana
Ovo je ujedno i perfektan momenat da
zavšimo ovaj intervju. Dopustite mi još samo da vam
kažem, i ja sam još od 1974 viđao mnogo letećih tanjura,
a u planinama Oregona vidio sam i tragove Bigfoot-a.
Čak sam ih čuo i kako se oglašavaju, kad sam tamo
kampovao. I ja znam da su te stvari istinite!

Martin: prije svega želim da kažem da
mi čini veliku čast i zadovoljstvo da razgovaram sa
vama a želio bih i da se zahvalim David-u Ajk-u i Dr
Joubert-u bez čije pomoći nebismo bili u stanju da
održimo ovaj intervju.
Naši su čitaoci već svjesni postojanja reptoidnih
vanzemaljaca koji imaju sposobnost promjene oblika,
tako da ono o čemu želim da razgovaram sa vama su
pitanja njihovog prisustva, rukovodstva, planova i
metoda djelovanja.
Tako, prvo pitanje koje bih želio da vam postavim je:
da li potvrđujete postojanje ovih metamorfnih
reptoidnih bića u ovo vrijeme, na našoj planeti, i
ako oni postoje da li možete biti malo više
specifični u vezi svega toga? Odakle, u stvari, oni
uopšte dolaze?
Credo Mutva: Gospodine, da li redakcija vašeg
magazina može da pošalje nekoga ovamo u Afriku?
Martin: Izvinjavam se, nisam razumio, možete li
ponoviti?
Credo Mutwa: Može li vaš magazin da pošalje čovjeka
ovamo u skoroj budućnosti?
Martin: Mi stvarno nismo trenutno u mogućnosti ali
možda nešto malo kasnije.
Credo Mutwa: Zato što ovdje ima nekih stvari za koje
bih najviše volio da ih sami vidite svojim očima. Vi
ste sigurno već čuli za državu Ruandu, u centralnoj
Africi?
Martin: Da
CM: Narod Ruande, tj. Hutu narod kao i Watusi tvrde,
a oni nisu jedini u Africi koji to tvrde da su
njihovi najstariji preci jedna vrsta bića koje oni
zovu Imanujela, što u prevodu znači “bogovi koji su
došli”. Neka plemena takođe u zapadnoj Africi, kao
npr. Bamara pleme, kažu takođe istu stvar.
Oni kažu da su ti “bogovi” stigli iz svemira vrlo
davno, da su to bila strašna, a i veoma razvijena
bića koja su imala ljudski izgled, i zvali su ih
Zishwezi. Riječ Zishwezi znači “bića koja jedre” što
podrazumjeva jedrenje odnosno plovljenje po nebu, po
vodi, kao i ispod vode.
Sigurno ste čuli i za pleme Dogon iz Zapadne Afrike,
i oni tvrde to isto, a i oni su jedni od mnogih
plemena koja za same sebe kažu da su osnovana od
strane tih bića koja su stigla iz svemira, kao i da
su im ona nametnula njihove prve poglavice tj.
kraljeve.
Ja mogu da nabrajam ova plemena koliko god hoćete,
ali dovoljno je recimo da samo vidimo ovo moje pleme
tj. Zulu narod iz Južne Afrike.
Zulu pleme je poznat ratnički narod kome je pripadao
i poznati poglavica Šaka Zulu. Ako pitate bilo kojeg
bijelca antropologa u Južnoafričkoj Republici, šta
znači riječ Zulu, on će vam odgovoriti da to znači
nebo, iz čega bi proizilazilo da Zulu narod sebe
naziva “nebeskim narodom”, što je u stvari jedna
besmislica, jer na Zulu jeziku nebo se kaže –
sibakabaka, dok za inter-planetarni prostor mi
kažemo: izulu i weduzulu, što znači i zvjezdano nebo,
koje vidimo po noći, a ova riječ ima veze i sa
putovanjem. Mi za tzv. nomadsko putovanje kažemo:
izula.
Ima mnogo indicija da su ljudi
plemena Zulu još od davnih vremena bili svjesni
pojma putovanja kroz svemir i oni takođe tvrde da je
prije mnogo mnogo hiljada godina jedna vrsta
reptoidnih bića, slična dvonožnim gušterima, stigla
na zemlju i kako su oni bili sposobni da promjene
izgled svog lica, kad god su poželili.
Ljudi su udavajući svoje kćerke za njih, proizvodili
tadašnju vladajuću klasu poglavica i kraljeva, ima
stotine bajki na tu temu gdje se žena-gušter
(lizard) pretvori u princezu, a onda se uda za
princa.
Svako dijete u Južnoafričkoj republici zna priču o
princezi Khombecansini koja je trebala da se uda za
princa koji se zvao Kakaka, što na Zulu jeziku znači
– onaj koji je prosvjetljen. Tako, jedan dan kad je
princeza Khombecansini skupljala u šumi drva za
vatru, srela je stvorenje koje se zvalo Imbulu. To
je u stvari bio gušter (lizard) koji je imao
normalno tijelo sa svim ekstremitetima kao i čovjek,
ali imao je i dug rep. Onda joj je gušter rekao kako
je ona veoma lijepa i kako bi htio da i on bude,
odnosno izgleda kao ona.
Onda je žena - lizard pitala princezu da li može da
joj se približi, a kad joj je ova to dopustila, žena
gušter je pljunula princezi u lice, i princeza se
počela da mjenja, dok se istvremeno žena – gušter
pretvorila u princezu, međutim rep joj je jedino
ostao kakav je i prije bio. Nakon toga žena – gušter
je skinula sa princeze njenu odjeću i obukla je na
sebe. Tako je na kraju žena – gušter postala
princeza.
Sada su u šumi bile dvije identične žene, žena –
lizard koja je imala sposobnost da mjenja svoj oblik
po volji i prava princeza. Onda je žena – lizard
rekla princezi: ti si sada moj rob i pratićeš me sve
dok se ne vjenčam za princa. Uzela je štap i počela
da tuče jadnu princezu. Na putu do sela gdje je
živio princ Kakaka, prava princeza je morala ta
isplete mrežu od tankih vlakana da bi žena – lizard
mogla u nju da stavi svoj rep, i onda ga smota oko
noge. Sada je ova izgledala kao žena plemena Zulu,
sa atraktivnim butinama, kad se posmatra sa strane.
I tako kad je stigla i postala prinčeva žena, čudne
stvari su počele da se događaju u selu. Sve mljeko
iz sela je počelo naglo da nestaje zato što ga je
žena – lizard pila i to uz pomoć svog repa, koji je
bio šupalj iznutra. Šta se ovo događa, pitala se
svekrva, zašto mljeko nestaje, a onda je pomislila –
mora da je neki Imbulu među nama.
Svekrva, koja je bila jedna veoma pametna starica,
naložila je da se na sred sela iskopa jedna rupa i
da se sve mljeko stavi u nju. Tako su i uradili.
Onda su sve djevojke iz sela morale da preskoče tu
rupu, i kada je žena – gušter to pokušala da učini,
njen rep je ispao iz mreže i počeo da usisava mljeko
iz rupe, i onda su je plemenski ratnici ubili, i na
kraju se prava princeza udala za kralja Kakaku.
Postoji mnogo verzija ove priče ovdje kod nas, u
Africi. Među mnogim plemenima Afrike možemo čuti
priče o čudesnim stvorenjima koja su sposobna da se
pretvore iz reptilskog u ljudski oblik ili u oblik
neke životinje, takođe. Ta stvorenja stvarno postoje,
gospodine. Bez obzira u koji dio Afrike odete, južni,
zapadni, centralni, istočni, čućete isti opis ovih
stvorenja, čak i kod plemena koja nikada u svojoj
dugoj istoriji nisu kontaktirala sa drugim plemenima.
Ta stvorenja postoje, a odakle dolaze, ja to
gospodine ne mogu sa sigurnošću da kažem. Međutim,
oni imaju vezu sa određenim zvijezdama, postoji
jedno sazvježđe koji je dio naše galaksije koje naši
ljudi nazivaju Ingiyab, što znači Velika Zmija. Na
vrhu tog sazvježđa vidi se jedna crvenkasta zvijezda
koju mi zovemo Isone Nkanyamba a na engleskom, to je
– Alpha Centauri.
Ovo je stvarno nešto, gospodine, što bi trebalo malo
dublje istražiti. Zašto preko 500 afričkih plemena,
koje sam posjetio u zadnjih 40 – 50 godina, govore o
jednim te istim stvorenjima?
I svi oni kažu da se ova stvorenja hrane ljudskim
bićima, i da su oni nekada davno objavili rat samom
Bogu, zato što su htjeli da sami kontrolišu cijeli
ovaj univerzum. Na kraju ih je Bog porazio i
natjerao da žive cijelo vrijeme ispod zemlje. Tako
oni sada naseljavaju duboke podzemne pećine, i zbog
toga što im je po prirodi stalno hladno, oni moraju
stalno da se griju uz pomoć vatri koje održavaju
njihovi robovi tj. to su programirana Zombi ljudska
stvorenja, kojima je prethodno ispran mozak. Kažu da
ova Zuswazi stvorenja, ili Imbulu, kako god hoćete
da ih nazovete, nisu u stanju da jedu normalnu hranu
čvrste konzistencije.
Oni se hrane ljudskom krvlju i energijom koja se
emituje kad ljudi na površini zemlje ratuju i
međusobno se ubijaju u većem broju.
Ja sam sreo dosta ljudi koji su pobjegli iz Ruande
za vrijeme sukoba između plemena Hutu i Watusi.
Oni su bili su užasnuti onim što su vidjeli. Dok su
se ljudi iz ova dva plemena međusobno klali,
Imanujela mostrumi su se istovremeno time hranili,
tako što inhaliraju, odnosno absorbuju tu energiju
koju ljudi emituju u stanju užasnog bola, straha ili
kad su na samrti.
Gospodine, da li me još uvijek pratite?
Martin: Da, da, samo nastavite
Credo Mutwa: Još nešto što je interesantno, ako
proučavate jezike afričkih naroda naći ćete mnogo
riječi koje su slične riječima jezika koji se govore
u orijentalnim zemljama, kao i na Bliskom Istoku a i
u jezicima američkih indijanaca. Naša riječ –
Imanuela, što znači - bog koji je stigao je vrlo
slična hebrejskoj riječi Imanuael, što znači – bog
je sa nama.
Imanujela, “oni koji su stigli, bogovi koji su ovdje”.
Naš narod vjeruje, gospodine, da mi kao ljudska bića
na ovoj planeti nismo stvarni gospodari ni svojih
života ni svoje sudbine, iako nam se nameće iluzija
da jesmo. Svi afrički šamani će vam to reći, ukoliko
steknete njihovo povjerenje da vam odaju tu tajnu.
Reći će vam i sve o Imanujela, odnosno Imbulu a
postoji i još jedno ime pod kojim su ova stvorenja
poznata, - Chitauli. Riječ – Chitauli znači –
diktatori, “oni koji diktiraju pravila i zakone”.
Drugačije rečeno: “oni koji nam tajno nalažu šta
treba da radimo”.
Chitauli su nam dosta toga uradili, kad su se
pojavili na ovoj planeti.
Izvinjavam se, ali moram i ovo da kažem, u stvari,
radi se o jednoj od vema čudnih priča koju možete
čuti bilo gdje u Africi od tajnih šamanskih društava
i na mjestima gdje su se sačuvala naša praiskonska
znanja i mudrosti. Nekada vrlo vrlo davno naša
planeta je bila prekrivena stalnim omotačem
izmaglice, sunce se uopšte nije moglo vidjeti od te
stalne magle, ono se moglo samo ponekad da nazire
kroz nju. Mjesec se takođe noću nazirao samo kao
nejasna svijetla kugla.
Kiša je rominjala cijelo vrijeme ali bez munja i
grmljavine. Oluja uopšte nije bilo.
Cijela planeta bila je prekrivena gustim šumama a
ljudi su živjeli u miru, i u skladu sa prirodom.
Bili su veoma sretni, i u to vrijeme nisu imali moć
govora, mada su mogli da puštaju kojekakve
neartikulisane zvukove. Govor, kakvog ga danas znamo,
nije postojao a nije im ni bio potreban. U to doba
ljudi su međusobno komunicirali telepatijom.
Muž je mogao da pozove svoju ženu samim tim što bi
pomislio na nju. Lovac bi otišao i pozvao životinje
da izađu, i same životinje bi izabrale onu koja je
najstarija i najumornija među njima, i ta bi se
životinja sama ponudila lovcu da je odstreli i
ponese sa sobom kao hranu.
Nije bilo nasilja nad životinjama, takođe. Nije bilo
ni nasilja ljudskih bića nad prirodom. Čovjek bi
upitao prirodu za hranu i ona bi ga snabdjela sa
onoliko hrane koliko mu treba. Samom pomisli na neku
voćku, ona bi sama pala sa drveta.
Međutim, onda su se iznenada na planeti pojavili
Chitauli, stigli su ogromnim letećim brodovima koji
su imali oblik ogromnih zdjela, stvarali neopisivu
buku i obasjavali cijelo nebo.
Onda su Chitauli na silu sakupili sve ljude i rekli
im kako su oni u stvari - nebeski bogovi i kako su
im donijeli poklone.
Ti tzv. “bogovi” su izgledali slično ljudima, samo
što su bili dosta veći i imali su duge repove i
užasne svjetleće oči. Neki od njih su imali po dva
sjajna žuta oka, neki su opet imali tri oka, sa
jednim jarko crvenim koje je smješteno na sred čela,
između dva žuta.
Ta su stvorenja onda uduzela svu moć i sposobnosti
koje su ljudi do tada imali, recimo moć komunikacije
pomoću samog uma tj. telepatije, zatim moć
pokretanja predmeta mislima, moć gledanja u
budućnosti i prošlost, moć spiritualnog putovanja,
tj. duhovnost, drugim riječima rečeno.
(genetička manipulacija, prim.prev.)
Sve te sposobnosti Chitauri su oduzeli ljudskim
bićima a zauzvrat su im dali moć govora. Na svoj
užas ljudi su brzo primjetili da ih je moć govora
vrlo brzo počela međusobno sve više i više da
razdvaja, umjesto da ih ujedinjava. Chitauli su
počeli da kreiraju različite jezike a onda su počeli
da ljude međusobno i zavađaju. Čitauli su onda
učinili još nešto što prije nikada nije bilo poznato.
Doveli su određene ljude da upravljaju i rekli su:
“ovo su vaši budući vladari i poglavice. Oni imaju
našu krv u sebi. Oni su naša djeca i vi morate da ih
slušate zato što će oni od sada da predstavljaju nas.
Ako ne budete njih slušali, mi ćemo vam se gadno
osvetiti”.
Prije dolaska Čitaulija, svi ljudi su bili
spiritualno - kao jedno stvorenje. Poslije njihovog
dolaska, ljudi su se vrlo brzo podijelili. Ljudi su
uskoro dobili i nove osobine koje do tada nisu imali.
Počeli su da se osjećaju nesigurno i onda da podižu
visoke ograde oko svojih sela, pa onda da oznaćavaju
svoje zemljište, prave međusobne granice, kreiraju
plemena i međusobno su onda počeli da se tuku.
Intervencijom Čitaulija, ljudi su postali pohlepni i
počeli da se trude da skupe što veće bogatstvo u
smislu stoke i morskih plodova.
Druga stvar, Čitauli su natjerali muškarce da rade
kao rudari u rudnicima, dok su žene neprestano
tražile određene rude i minerale, većinom zlato,
srebro i bakar, a onda su počeli i da prave određene
legure koje prije toga nisu nikada egzistirale na
zemlji, kao npr. mesing i bronzu.
Čitauli su onda odstranili onaj pojas izmaglice oko
planete, i ljudi su po prvi put mogli da vide
zvijezde, tada su im Čitauli rekli: “bog nije na
zemlji, od sada morate da vjerujete da je bog na
nebesima, a vi ovdje na zemlji, moraćete da ugađate
i radite sve ono što se sviđa bogu koji je na
nebesima”.
Znate, nekad su ljudi stvarno vjerovali da je bog na
zemlji i pod zemljom, da je to u stvari majka
boginja iz koje je sve raslo, trava, drveće… I
vjerovali su da i oni kad umru ostaju na zemlji.
Ali sada kada su Čitauri okrenuli ljude da gledaju
prema nebu, ljudi su počeli da vjeruju da je bog
stvarno na nebu i da oni koji umru na zemlji idu
poslije svoje smrti na nebo. I dan danas gdje god da
se nađete u Africi, susresti ćete se sa oba ova
vjerovanja, koja su po svojoj suštini u međusobnoj
suprotnosti.
Mnoga afrička plemena vjeruju u nešto što se naziva
Midzimu ili Badimo. Obe ove riječi znače: “oni koji
su na nebu”. Međutim u zemlji plemena Zulu moćete da
primjetite kako su kod ljudi obe ove šizme prisutne.
Mnogi ljudi iz plemena Zulu vjeruju da su oni koji
su mrtvi – Abapansi tj. “oni koji su ispod, tj.
obitavaju ispod zemlje” dok istovremeno postoji i
drugi izraz – Abapezulu, koji znači – “oni koji su
iznad”
Tako ćete se danas, gospodine, u cijeloj Africi
sresti sa oba ova vjerovanja, međutim, vjerovanje da
ljudski duh ostaje ovdje, tj. ne ide na nebo poslije
čovjekove smrti je mnogo starije, i potiče još iz
vremena kad su naši ljudi vjerovali u boga ženske
prirode, tj. boginju, Veliku Majku cijelog Svemira.
Još jedna stvar koju su Čitauli poručili ljudima je
da smo mi ovdje zato da bi promjenili Zemlju, da bi
je napravili pogodnom za “bogove” koji će jednog
dana sići ovamo i ovdje se nastaniti. Rekli su i da
će svi oni koji budu radili na tome da se Zemlja
promjeni i tako prilagodi “bogovima”, Čitaulijima,
za njihov život ovdje, biti bogato nagrađeni.
Gospodine, ja sam se oduvijek pitao tokom godina mog
ličnog istraživanja i inicijacije u misterijama
afričkog šamanizma, zašto mi ljudska bića, zašto
stvarno uništavamo ovu planetu na kojoj živimo? Mi
činimo nešto što je karakteristično jedino za
slonove, koji kompletno unište svako drvo na
području gdje se zadese.
Mi, ljudska bića, isto tako se ponašamo. Gdje god
odete u Africi, tamo gdje su nekada bile najveće i
najpoznatije civilizacije, sada je samo pustinja.
Npr. Kalahari pustinja u Južnoj Africi, tamo sam
ispod pijeska nalazio ostatke davnašnjih gradova,
što znači da su ljudi pretvorili tu zemlju koja je
nekada bila zelena i veoma plodna, u pustinju. I
nekada davno kada sam učestvovao u arheološkim
ekspedicijama na području Sahare, nalazio sam čak i
tamo dokaze o postojanju nevjerovatno starih
civilizacija, na mjestima gdje su sada samo ljuti
krš i pjesak.
Drugim riječima, i Sahara je nekada bila plodna
zemlja koju su ljudi pretvorili u pustinju. Zašto,
pitam se iz dana u dan. Zašto mi ljudska bića
pokretana nesigurnošću, pohlepom i žudnjom za vlašću,
pretvaramo ovu planetu u pustinju, u kojoj na kraju
ni jedno ljudsko biće neće biti u stanju da živi?
Zašto?
Iako smo potpuno svjesni svih budućih posljedica, mi
i dalje bezobzirno sječemo i uništavamo velike
komplekse afričkih šuma i džungli.
Zašto moramo da se ponašamo po instrukcijama i
nalozima kojim su Čitauli programirali našu svijest?
Iako moj lični um pokušava da odbaci ovu činjenicu,
odgovor je stvarno užasan, ali – da, mi jesmo
programirani.
Dr Zeharija Sičin (Zecharia Sitchin) je jedan od
onih za koje sa ponosom mogu da kažem da spadaju u
moje prijatelje. (Izralski naučnik, antropolog,
poznat po seriji knjiga na temu interakcije
vanzemaljaca sa ljudima u doba sumerske civilizacije,
najpoznatija od njegovih knjiga je “12-ta Planeta”,
prim. prev.) Prema prastarim zapisima iz sumerske
civilizacije, koji su pisani na glinenim pločama,
bogovi koji su stigli sa neba porobili su ljudska
bića i natjerali ih da rade za njih u rudnicima
zlata. Ova priča je takođe potvrđena u mnogobrojnim
afričkim legendama, a posebno činjenica da su nas
oni porobili na jedan takav način da mi tog našeg
ropstva apsolutno nismo ni svjesni.
Još jedna stvar, naš narod tvrdi da Čitauli
manipulišu sa nama kao grabljive zvijeri sa svojim
žrtvama. Oni napune neke od nas velikim strahovima
ili ambicijama, onda od tih koje su izmanipulisali
naprave velike i moćne ratnike, a onda ih nahuškaju
da pokrenu velike ratove.
Međutim, na kraju Čitauli ne dozvoljavaju tim
pojedincima, kad postanu velike vođe ili lideri, da
umru na miran način. Kada iskoriste te tirane za
svoje svrhe, koliko god mogu, na kraju im organizuju
užasnu smrt, većinom od ruke onih koji su ovome bili
žrtve.
Ovaj fenomen se neprestano ponavlja u istoriji mog
naroda. Naš najveći kralj, Šaka Zulu, vodio je preko
200 ratova za vrijeme svoje 30-togodišnje vladavine
i na kraju je umro užasnom smrću. Prije toga je već
bio kao čovjek kompletno skrhan i nije imao snage da
pobijedi u bilo kakvoj bitci.
Sličnu sudbinu su doživjeli i mnogi veliki svjetski
lideri i vojskovođe, kao Napoleon, Hitler, Atila i
mnogi, mnogi drugi, koji su bili odgovorni za
masovna stradanja ljudskih bića.
Na kraju kad povežemo sve ove stvari, bez obzira što
će se neki samo nasmijati u pokušaju da sve ovo
odbace, htjeli mi to priznati ili ne, među nama
postoji jedna mračna sila, i ta sila nas vodi prema
dubokoj provaliji, - prema samouništenju. Što prije
više ljudskih bića postane svjesno ovoga, utoliko su
veće šanse da se spasimo.
Martin: Da li mislite da su se ta bića raspodjelila
po cijelom svijetu, ili su većinom na području
Afrike?
Credo Mutwa: Gospodine, ja vjerujem da su ova bića
svuda u svijetu, znate, ja sam proputovao cijeli
svijet. Bio sam i u SAD-u, Japanu, Australiji i
mnogim drugim zemljama.
Bilo gdje da idem, gospodine, srećem ljude koji mi
govore o ovim entitetima. Npr. 1997-me godine
posjetio sam Australiju i mnogo proputovao da bi se
našao sa Aboridžanima. I kad sam se sreo s njima,
čuo sam stvarno mnogno stvari koje su me
zaprepastile. Isto tako na Tajvanu, u Japanu itd.
Gdje god još uvijek ima šamana i tradicionalnih
iscjelitelja, možete čuti ove nevjerovatne priče.
Dozvolite mi da vam kažem šta sam čuo samo u
Australiji. Australijsko aboridžinsko pleme koje se
zove Coorie (Kori), što znači - “naši ljudi”; Kori
narod vjeruje u božanstvo Byamie. Vrač plemena Kori,
u stvari, nekoliko njih, su mi nacrtali nekoliko
crteža tog božanstva a jedan me je odveo i do jedne
stijene sa nacrtanim likom tog boga, koji je po
predanju stigao sa jedne od zvijezda. I svi ti
crteži koje su mi oni pokazali i stavili ispred mene
– sve su to u stvari bili – Čitauli. Ta stvorenja su
imala velike glave, velike, naglaššene oči, nisu
imala usta, i imali su dugačke ekstremitete. Tipični
Čitauli, kako ih mi predstavljamo u Africi.
Tad sam se upitao kako je to moguće da ja u državi
koja je hiljade kilometara daleko od Afrike, vidim
ova Bimi stvorenja naslikana i opisana isto onako
kao što su kod nas Čitauli.
Među američkim indijancima, gospodine, među nekim
plemenima kao npr. Hutu i onima koji žive u tzv.
“pueblo” nastambama, kod njih sam naišao na “Kačina”
kreature koje oni oponašaju tako što se preoblače u
njih i stavljaju na glavu maske, te onda izgledaju
kao ta visoka stvorenja sa velikom okruglom glavom.
Upravo onako kako ih vide kod nas u Africi. U Africi
mi zovemo ova stvorenja Egwugwu ili Chinyawu.
Katchina, američkih indijanaca i naši Chinyawu su u
stvari ista bića.
Kako je ovo moguće, gospodine, kada smo to mi i
američki indijanci bili u nekom kontaktu? Kada? I
ovo je jedna od većih misterija, jedna od mnogih
stvari koje sam nalazio po svijetu i koje su me
jednostavno zapanjile.
Takva stvorenja stvarno postoje, i prije ili kasnije
skeptici koji su među nama, moraće da se suoće sa
ovom činjenicom. Zašto čovječanstvo ne napreduje?
Zašto se stalno okrećemo u krugu samo - destrukcije
i destrukcije uopšte?!
Ljudi su u svojoj suštini dobri, ja to čvrsto
vjerujem. Ovdje je moj dom, ali ono što vidim to je
da se Afrika uništava ratovima koji nemaju nikakvog
smisla i koje ni ja kao Afrikanac, apsolutno ne mogu
da razumijem. Eto, gledam Indiju koja je kao i
Afrika osjetila zlo engleskog i francuskog
kolonijalizma, kao i kolonijalizma nekih drugih
velikih sila. Ali Indija je kao nezavisna država
postigla stvari koje mi u Africi nismo uspjeli. Oni
koriste atomsku energiju, izbacuju satelite u svemir.
Međutim, iako imaju problema sa prekomjernom
populacijom i dosta međuvjerskih sukoba, ipak su
daleko odmakli od nas.
Temelje indijske države su, u stvari, prvi postavili
ljudi koji su došli prije mnogo hiljada godina iz
Afrike, kao i iz južnoistočne Azije. Zašto se Afrika
onda davi u gladi i bolesti?
Ja vrlo često, gospodine, sjedim u svojoj kolibi, i
plačem kad vidim kako nas bolesti kao AIDS
uništavaju, kad vidim kako se ratovima uništavaju
države koje su nekada bile bogate i prosperitetne.
Recimo, Etiopija je država koja je bila slobodna
tokom hiljada godina. Etiopija je nekada bila škola
cijele Afrike.
Nigerija je takođe nekada bila veličanstvena država
sa dugogodišnjom tradicijom samouprave, mnogo, mnogo
prije nego što je prvi bijelac stigao na ove
prostore. A danas većina ovih država se nezadrživo
uništava.
Danas, gospodine, postoje dijelovi Afrike koji su
|