Livno

Google LivnoGrad

                                                 

Rijeka u u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, koja protice kroz istocni dio Livanjskog polja. Bistrica je duga oko tri kilometra. Njen prvi kilometar protice kroz grad Livno, nastavljajuci put kroz Livanjsko polje. Pripada Jadranskom slivu rijeka. Tokom ljetnih mjeseci korito je uglavnom plitko, za vrijeme jeseni nabuja od obilnih kiša. Izvire iz brda Bašajkovac, na izvoru Duman. Akcije poribljavanja zadnjih godina nisu urodile nekim vecim plodom.

             Basajkovac

Bašajkovac, brdo kraškog sastava sjevernoistoèno od grada Livna, u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. U podnožju izvire kraška rijeka Bistrica. Na njegovim padinama se nalaze ostaci starih rimskih utvrda, kao i Gornji grad, koji svoje porijeklo vuèe iz doba bosanskih srednjovjekovnih vladara, kada se zvao Bistrièki grad. U sklopu fortifikacijskog zida nalazi se jedna od rijetkih oèuvanih kula gradskog zida, popularna Veis ili Vujadinova    

                                                 Livanjsko polje   

Livanjsko polje nalazi se u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i prostire se izmedju kraških planina Dinare i Kamešnice na jugu, Tušnice na istoku, Cincara i Golije na sjeveru, te Šatora i Staretine na zapadu. Polje ima površinu od 405 km², dinarski je izduženo 64 km (najduže medju kraškim poljima kod nas), prosjecno široko 6 km (njegova najveæa širina iznosi 12 km), te na prosjeènoj visini od 720 metara iznad mora. Ispitivanja tla pokazuju da je Livanjsko polje tokom neogena bilo pod vodom. Na samom se polju nalazi nekoliko zaostalih jezera, od kojih je Buško Blato ili Buško jezero najveca umjetna akumulacija u ovom dijelu kontinenta, a valja spomenuti i Brežinsko jezero na sjeverozapadu polja. Gradnjom akumulacije Buško Blato tokom šezdesetih godina došlo je do promjene klime na širem podruèju Livna. Duge i hladne zimske mjesece pune snijega, sa karakteristiènim sjevernim vjetrom burom, zamijenile su pretežito kišovite zime, sa nešto smanjenom kolièinom padavina i duga, topla ljeta. Kroz Livanjsko polje protièe nekoliko rijeka-ponornica, koje pripadaju Jadranskom slivu rijeka. Najznacajnije su: Sturba, Žabljak, Bistrica, Brina, Plovuèa, Jaruga, Rièina, koje su bogate ribom i rakovima, kao i mnogi ponori, odnosna vrela, omiljeno izletište Livnjaka u ljetnim mjesecima. Najveæe mjesto Livanjskog polja je Livno, po kojemu je polje i dobilo ime, grad i središte opæine sa oko 40.000 stanovnika. Livno je smješteno na sjeveroistoènom dijelu polja, pod brdom Bašajkovac. Najveæa sela Livanjskog polja su: Guber, Grborezi, Podhum, Prolog, Cuklic, Zabrišce, Bila, Celebic, Lusnic, Strupnic, Kovacic, Vrbica, Bojmunte. U polju uspijevaju kontinentalne povrtne kulture poput krompira i kupusa. Stoèarstvom, posebno uzgojem krava i ovaca,te proizvodnjom mlijeka, odnosno livanjskog sira bavi se dobar dio žitelja Livanjskog polja.

                           Busko blato

Buško blato (jezero) je prirodni nastavak Livanjskog polja. Nalazi se na 716 m n/v. Samo jezero ima površinu od 55,8 km2, a ukupna zapremina je 782 milijuna m3. Jedna trecina površine jezera nalazi se u opcini Livno, a dvije treæine u opcini Tomislavgrad. Svojom površinom ovo jezero jedno je od najvecih akumulacija u Europi.

Projekt su zajednicki 1970-ih godina 20. stoljeca izvele tadašnje vlasti Bosne i Hercegovine i Hrvatske, s tim da je u Hrvatskoj (mjesto Ruda, opæina Otok) izgradjena hidroelektrana "Orlovac" (instalirana snaga 237 MW, prosjecna godišnja proizvodnja 366 GWh), dok je na teritoriju Bosne i Hercegovine izgradjena akumulacija na površini od oko 50-ak km². Maksimalna kolicina vode iznosi 800 miliona m³. Prihodi opæina Livno i Tomislav Grad od voda Buškog blata su po neslužbenim podacima više od 750.000 KM. Buško blato raspolaže bogatstvom i raznovrsnošcu ribljeg fonda (šaran, pastrva, podbila, babuška, klen).

                              Zanimljivosti

Znamenitosti grada: stara gradska cetvrt, koja nažalost ne uspijeva odoljeti naletima modernog vremena, sa džamijama Glavica i Balaguša, Topovima, Vejs kulom ponad grada, Žitarnicom sa starom vijecnicom i gradskom cesmom Milošnik, kao i izvor Dumana, samostan Gorica sa galerijom velikana livanjskog slikarstva Gabrijela Jurkiæa i Etnološkom zbirkom, stara livanjska groblja, Gimnazija, kupalište Ploce i Sturba.

                                  Turizam

Ispod visokih i strmih litica Tebera nalazi se Duman, izvor rijeke Bistrice koja tece kroz sami grad. Ovo jedinstveno mjesto izuzetno je bogato prirodnim i kulturno-povijesnim obilježjima (izvor Bistrice, pecine, most na Dumanu, Veis kula, Firdusova kula, Pirijina kula, stara vunovlacara, mlinovi, slapovi). Dalji tok rijeke Bistrice daje posebne turisticke kvalitete podrucja grada Livna. Pracena je prelijepim žalosnim vrbama i bogata potocnom pastrvom koja se doslovno iskri i sjaji u kristalno cistoj vodi.

Promatrajmo taj izvor. Uz stravican huk voda se divlje obara na litice. Zima je prošla, snijeg se priznojio u njedrima proljetne topline. Nabujali potoci slijevaju se u planinski bezdan, pa kad utroba postane pretijesna, zašikljaju iz pecine, razbijajuci se o uglancane stjenovite gromade. Sa kaskade obrasle mahovinom strmoglavljuje se pjenušavi Duman, raznoseci unaokolo svježu sumaglicu vodene prašine. I onda, kad kraški potocici presahnu pred naletom ljetne jare, iz kamenog ždrijela tek necujno zažubori bistra voda i odskakuce na lopatice obližnjih vodenica. Tu, na izvoru, za ljetnih prijepodneva, pripece sunce i uglavi vrele zrake u ovaj sivi kamenjar. Tu stariji kupaci pijuckaju rashladjenu šljivovicu i meze nabrekli paradajz, dok se tihana pjesma mladosti razliva u cudesnu igru raznobojnih tonova. Duman i ovo nesvakidašnje podneblje, formiraju ukus ovdašnjeg covjeka i na cudan nacin oplemenjuju njegovu dušu.

Planinsko-alpski tip klime propracen izuzetno cistim zrakom pogodan je za razvoj zimskog sportskog turizma. Brdo Bašajkovac vec je poodavno Livnjacima poznato kao rado posjeceno izletište sa prekrasnim vidicima na sam grad, Livanjsko polje te okolne vrhove. Posebna atrakcija su brojne špilje i pecine tipicne za ovo kraško podrucje.

Rijecni tokovi i jezera u program turisticke valorizacije ukljucuju kupanje i sportove na vodi. Veliki je broj mjesta pogodnih za kampiranje a jezera pružaju mogucnost izgradnje kvalitetnih plaža.

                                    Livanjska sahat_kula

Livanjska sahat-kula nalazi se u sklopu kompleksa najveæe i najljepše džamije u gradu Livnu, džamije Hadži Ahmeta Dukatara, zvane još i Glavica. Sagradjena je dolaskom osmanija u Livno na prostoru livanjske crkve sv. Luke. Na to ukazuje i dan danas zidni kamen i arhitektura džamije. Rušenje crkvenog kompleksa se pokušava sistematki zataškati od bosanskih nacionalista. Cijeli se historijski kompleks nalazi na posebnoj uzvisini u sklopu brda Bašajkovac, koji dominira nad gradom Livnom. Dukatareva džamija i sahat-kula smještene su u historijskoj jezgri staroga Livna, u livanjskom Gornjem gradu ili na Fehri, koja je nastala tokom èetiristoljetnog osmanskog perioda u Bosni i Hercegovini na ruševinama bivšega kaptola bistrièkoga grada. Dukatareva džamija je, sa nešto kasnije izgraðenom sahat-kulom, najreprezentativniji objekt osmanske gradnje u livanjskom kraju i jedan od najljepših primjera naše tradicionalne sakralne arhitekture iz osmanskog doba. Ona u svojim temeljima èuva brojna stoljeæa burne livanjske historije, od ranokršæanske rimske bazilike preko ostataka hrvatske crkve sv. Luke. Rapko Orman, poznati livanjski pjesnik i prozaist u svojoj knjizi "Blago pod kupolom" o Glavici kaže: "Stoljeæima je po njoj prepoznatljiv grad, vjekovima sija meðu simbolima". On joj daje poèasno mjesto meðu svih 17 gradskih džamija, koje je Livno imalo tokom svoje prevrtljive povijesti, od kojih je danas u samome gradu ostalo tek njih pet. Poredi je sa velièanstvenim primjerima osmanske sakralne arhitekture u Bosni i Hercegovini i stavlja je u isti red sa sarajevskom Husrevbegovom, banjaluèkom Ferhadijom, mostarskom Karaðozbegovom ili Aladža džamijom u Foèi. Slike džamije i sahat-kule su obišle cijeli svijet i bile su nekima neprimjerena a nekima draga razglednica iz livanjskog kraja, koja se danas u Livnu nažalost ili na sreæu ne može više naci.

Konvencionalni sat na sahat-kuli pojavio se u Livnu u isto vrijeme, kad i u ostalim gradovima u zemlji, a služio je pokazivanju vremena. Kako su ruèni satovi bili privilegija samo bogatih i imuænih livansjkih begova i trgovaca, sahat-kula je imala funkciju opæeg dobra. Po njoj su Livnjaci ravnali svoje dnevne obaveze, odlaske u džamiju, èaršiju, posjete prijateljima, a s njom su išli i u korak sa novim vremenom. Noviji izvori ne preciziraju kad je sat izgubio svoju prvotnu namjenu. Prièa kaže da ga je po svome povlaèenju iz Livna krajem Prvog svjetskog rata demontirala austro-ugarska uprava i odnijela u pravcu Austrije kao sjeæanje na svoje vrijeme u Livnu i Bosni i Hercegovini. Cijeli historijski kompleks Dukatareve džamije i sahat-kule bio je temeljito saniran tokom 1960-ih godinama, no u godinama sto su uslijedile ni Dukatareva džamija, ni sahat-kula na Topovima (prema narodnoj predaji ispred džamije su bili zakopani topovi postavljeni u sluèaju napada Mletaka, koji kao i cijeli kompleks gledaju prema Dalmaciji) nisu služile svojoj prvotnoj namjeni. Po završetku posljednjeg rata i ošteæenja koje je pretprila od strane barbarskih srpskih granata i sistematske hrvatske ignorancije kao kulturni spomenik za pojedince prve kategorije cijeli je kompleks ponovo saniran uz svesrdnu pomoæ livanjskih gradskih muslimana. Od nekadašnje ratne galerije i prostora za pjesnièka druženja ponovo je nastalo sakralno mjesto pokajanja i vjere. Ipak Državna komisija za oèuvanje nacionalnih spomenika smatra da rekonstrukcija kompleksa džamije Hadži Ahmeda Dukatara nije propisno izvršena, jer u radove nisu bili ukljuèeni kompetentni struènjaci. Osim toga u sklopu cijelog kompleksa izgraðena je i gasulhana, koja se nije najbolje uklopila u historijski ambijent džamije i sahat kule. Danas je džamija ponovo u svojoj funkciji, a sat na sahat-kuli opet broji svoje nekad zaustavljeno livanjsko vrijeme po tradiciji zvonika crkve sv. Luke.

Livanjska sahat-kula se nalazi na privremenoj listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine..

                                     Samostan Gorica

Livno, sluzbeno je utemeljen 2. listopada 1995. godine, sa ciljem da sustavno sakuplja, cuva, strucno zastiti i znanstveno obradi, te prezentira muzejski materijal sa podrucja Hercegbosanske zupanije i sire. FMGG kao nasljednik Franjevaèke zbirke na Gorici ima svoje korijene u 19. st. u djelatnosti livanjskih franjevaca koji su obilazili arheoloska nalazista i skupljali starine, te nastojali oko osnutka muzeja u samostanu. O tome svjedoci pisani dokument iz 1896. kojim se moli Zemaljska vlada u Sarajevu za dozvolu da se mo? u javnoj samostanskoj prostoriji drzati starinsko oruzje. Kroz kasnija desetljeca u livanjsku muzejsku zbirku donose se brojni nalazi iz svih razdoblja livanjske proslosti. Nekad mala samostanska zbirka prerasla je u suvremeno osmisljen muzej, danas FMGG, koji po svom sadrzaju i obimu odrazava na ovim prostorima kontinuitet povijesnih zbivanja: od Kelta i Ilira preko Rimljana, te Hrvata od doseljenja do najnovijeg vremena. Muzej je jos u fazi oblikovanja, ali se predstavlja javnosti kao osnova za nove istrazivacke korake.

                                       Pravoslavna crkva

Crkva je sagradjena 1859.godine.Predpostavlja se da bi njen graditelj mogao biti,u ovim krajevima,dobro poznati,Mato Bajo,koji je kasnije sagradio i prvu srpsku skolu.Umjesto prvobitnog drvenog zvonika,domaci majstor Ilija Konjik je 1889.saagradio kameni.Pravoslavna crkva u Livnu posjeduje preko osamdeset starih ikona.Po obimu,istorijskoj vrijednosti,ovo je treca po vrijednosti crkva u Bosni i Hercegovini.Buduci da je livanjska pravoslavna crkva posvecena Uspenju presvete Bogorodice,najvise ikona nosi Bogorodicin lik.Ikone su stvarane u periodu od 15-19 stoljeca,a radili su ih srpski,makedonski,grcki,kritski,italokritski,i domaci-naivni ikonopisci.Dospjele su ovamo kao pokloni od bogatih pojedinaca,crkava,manastira...Otuda njihova raznovrsnost,po mjestu i godini nastanka,po kvaliteti izrade.Sve su dobro ocuvane.Vecu paznju livanjskim ikonama posvetio je slikar i veliki zastitnik bosanskohercegovackih starina,pok.Djoko Mazalic.On ih je,moglo bi se reci,otkrio,a zatim i strucno obradio.

                                       Livanjski sir

Livanjski sir se poceo praviti još u vrijeme Austro-Ugarske monarhije, taènije 1885. godine. U to vrijeme su se ovce tjerale na ispašu na brdo Cincar, gdje ima i jedan prirodni izvor, i upravo tu Austro-Ugarska je organizirala prvu mljekaru. U zgradama koje su tada napravljene smještena je stara mljekara. Danas proizvodnja livanjskog sira izgleda ovako: nakon prijema, mlijeko se cijevima vodi do pasterizatora, zatim na baktofugiranje, gdje mu se odstranjuju bakterije. Slijedi prijem i priprema mlijeka za sirenje, kezifertiger (zagrijavanje mlijeka), zatim prešanje i pakiranje u kalupe. Sav dotadašnji proces proizvodnje traje cetiri sata. Onda se sir salamuri (ubacuje se u bazene za soljenje), što traje od tri do pet dana i potom se odnosi u skladište, koje je potpuno automatizirano (strogo je odreðena temperatura od 15 stepeni i vlažnost zraka), na zrenje gdje ostaje od 60 do 66 dana, poslije èega se pere od plijesni, premazuje zbog zaštite od vanjskih uticaja i na njega se stavlja etiketa.